37 godina od smrti Iva Andrića

БЕОГРАД – Једини српски нобеловац, књижевник Иво Андрић преминуо је на данашњи дан, 1975. године, у Војномедицинској академији у Београду. У часу смрти имао је непуне 83 године, а у Андрићевој бележници је остао запис: „Помисао на смрт изазива, већ сама по себи, код човека страх. А код књижевника и сваког 'јавног радника' долази уз то још и одвратност од глупих и неискрених некролога који нас чекају...” Данас, 37 година доцније, Србија је обележила два јубилеја - 100 година од објављивања … [Read more...]

Enrike Vila-Matas: Da nema krize

Svet se ruši, ali postoji neko ko zvižduće pesmu. I zbilja, da nema krize, ne bismo imali o čemu da pričamo. Zemlja koja je proćerdala vreme blistavog razvoja zakuvavajući nevolje. Zemlja kružoka. Zemlja izvan vremena. Sa čitavim masama pušača koji se zimi tiskaju na terasama, čekajući Kineze. Nismo znali da budemo napredni i sada svako plaća greške. Zemlja u kojoj ljudi galame na pijedestalu od ljuštura pojedenih rakova. Jedino je dobro što sad možemo otići na večno praznovanje. Na kraju nas … [Read more...]

Thomas Stearns Eliot (1888 – 1965.)

Ono što znaš Da stigneš onamo, Da stigneš gdje si, odeš ondande gdje nisi, Moraš ići putem gdje nema zanosa. Da stigneš do onoga što ne znaš Moraš ići putem koji je put neznanja, Da posjeduješ ono što ne posjeduješ Moraš ići putem lišenja posjeda, Da dopreš do onoga što nisi Moraš proći putem na kom nisi. … [Read more...]

Jedan život i hiljadu i jedna smrt

I na ovu se, okruglu godišnjicu smrti o Miroslavu Krleži govori kao i inače, bez promjene. Javili su se isti koji se i inače javljaju, s isto tako očekivanim kulturno-umjetničkim programom – panel-diskusijama, seminarima i kongresima, gdje se, kao i svake godine, pleše oko standardnog, demagoški postavljenog pitanja “Što je Krleža danas?” i tako dalje. To da se iz godine u godinu govori i piše na isti način, čak i za one koji ne znaju kako se stvari sistemski rade kod nas, govori da tu nekoga … [Read more...]

Sveske Emila Siorana

Ako je iko promašaj apsoluta, to sam ja. Kažem to sa svom potrebnom gordošću. * Čujem u sebi, ako bar malko tamo uronim, pozive i razdor Kaosa prije nego se obrati ili izrodi u svijet… * Posjedujem negativnu hrabrost, hrabrost protiv samog sebe. Usmjerio sam svoj život van puta koji mi je život odredio. Osakatio sam svoju budućnost. * Ogromna je moja prednost pred smrću. … [Read more...]

Augustin “Tin” Ujević (1891-1955.)

Čovjek se može obmanjivati prošlošću kao i budućnošću. Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star i biti mlad! Ljudi su dorasli da se obračunaju sa drugim ljudima, ali ne s problemima. Mi se svi ponavljamo. Mi se svi prepisujemo. Što je najgore, mi prepisujemo one koji su davno živjeli prije nas. … [Read more...]

Fernando Pessoa (1888-1935)

„Pravo zlo, jedino zlo jesu društvena pravila i fikcije koje se nameću prirodnom poretku – sve od porodice do novca, od veroispovesti do države. Čovek se rađa kao muško ili žensko, hoću da kažem rađa se da bi odrastao kao muškarac ili žena; ne rađa se, po pravdi prirode, da bi bio muž, bogat ili siromašan, niti da bi bio katolik ili protestant. Portugalac ili Englez. A sve te stvari su u službi društvenih fikcija. Zašto su te društvene fikcije loše? Jer su ustanovljene i nisu prirodne. Novac je … [Read more...]

José Saramago (1922 – 2010.)

Ja mislim da smo svi mi slijepi; slijepci koji mogu da vide, ali iz nekog razloga ne vide. Kakav je ovo svijet gdje čovjek može i mašine poslati na Mars, a ne može učiniti ništa da zaustavi ubijanje drugih ljudi?! Nije teško živjeti sa drugima, teško ih je razumjeti. Mnogi ljudi prožive cijele svoje živote čitajući, ali nikada ne tragajući za smislom iza napisanih riječi, oni ne shvataju da su riječi ustvari samo kamenje postavljeno da bismo prešli preko brze rijeke, a razlog zbog čega … [Read more...]

F. M. Dostojevski (1821 – 1881.)

"Ne možete zamisliti kakva tuga i srdžba obuzimaju dušu kada veliku ideju, koju odavno poštujete kao svetinju, dohvate nevješti ljudi i izvuku je na ulicu pred glupake kakvi su i sami, i najedanput je nađete na tržnici stareži, u prljavštini, naopako namještenu, bez proporcija, bez harmonije - kao igračku kod nerazumnog djeteta, i ne možete je više prepoznati... Ne!" Ama, našto da se pozna to đavolsko dobro i zlo kad toliko staje? Pa vaskoliki svijet poznanja ne vrijedi one suzice djeteta. I … [Read more...]

Ivo Andrić (1892 – 1975.)

Ivo Andrić, “Znakovi pored puta” “Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete.” … [Read more...]

Robinson Jeffers (1887 – 1962.)

Blistaj republiko na umoru Što se tiče moje djece, volio bih da se drže podalje Od središta koje se zgušnjava: Pokvarenost  Nikad nije bila obavezna; Dok gradovi leže ničice Pred čudovištem, ostaju nam planine. Čujte dječaci, ni u čemu ne budite tako umjereni kao u ljubavi prema čovjeku, pametnom sluzi, nepodnosivom gospodaru. Jer to je stupica u koju se hvataju najplemenitiji duhovi, u koju se, kažu, uhvatio Bog dok je zemljom hodio. … [Read more...]

Danilo Kiš, pjesma posvećena Dobrici Ćosiću

Pesnik Revolucije na predsedničkom brodu I Protokol Trista bijelih košulja (po tri komada za svaki dan). Ne da ne biste bili gol Neg tak vam nalaže protokol. O gaćama da i ne govorimo. (Od igle, za kravatu, do gaća Protokol plaća. Vama je za to odveć mala plaća.) A što se tiče kravate (uzgred - kažu vi ne ljubite odveć Hrvate) Kravata treba da se sa kompletom slaže. Tako Protokol nalaže. … [Read more...]

Danil Harms, Pismo

Dragi Nikandre Andrejeviču, Primio sam tvoje pismo i odmah shvatio da je od tebe. Najpre sam pomislio da ono istovremeno i nije od tebe, ali samo što sam ga otvorio, odmah sam shvatio da je od tebe, a pre toga sam mislio da ono nije od tebe. Drago mi je što si se već odavno oženio, jer kada se čovek oženi onom kojom hoće da se oženi, znači da je postigao ono što je hteo. Juče sam primio tvoje pismo i odmah pomislio da je to pismo od tebe, ali sam zatim pomislio da po svoj prilici nije od … [Read more...]

Ernesto Sabato – Možda je ipak kraj

Klikni na sliku za veći prikaz     … [Read more...]

Miroslav Antić (1932 – 1986.)

Iz zbirke Hodajući na rukama I Sve češće mi se događa da oko sebe zapažam obilje nečeg polovičnog čemu se odaje počast. Obilje nesigurnog, prikrivenog i krnjeg, a tako uvaženog. Možda prenaglo rastem. A možda prenaglo raste ovaj svet oko mene i gubi osećanje pravednosti i obraza. Nešto nije u redu. Recimo: vidim početak. Svi okolo se dive. A meni nešto zasmeta. Osećam, treba drukčije. Prepoznam starost novog. Jalovitost zahuktalog. Prepoznam gde se mešaju velikodušnosti i pohlepa, i … [Read more...]

Umberto Eko o fašizmu

U korijenima fašističke psihologije leži opsesija zavjerom, ili još bolje, međunarodnom zavjerom. Ali zavjera mora takođe doći iznutra. Fašističke vlade osuđene su na to da gube ratove jer su nesposobne da ispravno procijene neprijatelja. U fašizmu ne postoji borba za život, naprotiv, život se živi samo zbog borbe. Zbog toga, pacifizam je kolaboracija sa neprijateljem. Građani se pozivaju samo kada treba odigrati ulogu naroda. 1.  Prvo obilježje fašizma je kult tradicije a tradicionalizam … [Read more...]

Radoje Domanović (1873-1908.)

"Vođa" - Braćo i drugovi, saslušao sam sve govore pa vas molim da i vi mene čujete. Svi nam dogovori i razgovori ne vrede dokle god smo mi u ovom neplodnom kraju. Na ovoj prljuši i kamenu nije moglo rađati ni kad su bile kišne godine, a kamoli na ovakvu sušu kakvu valjda niko nikad nije zapamtio. Dokle ćemo se ovako sastajati i naprazno razgovarati? Stoka nam polipsa bez hrane, a još malo pa će nam i deca skapavati od gladi zajedno s nama. Mi moramo izabrati drugi način, bolji i pametniji. Ja … [Read more...]

Boris Nad, Postapokalipsa (1 & 2 dio)

Odlomak iz eseja Postapokalipsa, Borisa Nada 1. Blizinа opаsnosti menjа percepciju i izoštrаvа nаšа čulа. Neposredno pre eksplozije, vreme se usporаvа, nаstupа tišinа; sаdа primećujemo stvаri koje rаnije nismo, i to sа neobičnom oštrinom. Dok pаdаmo u аmbis, pogled nаm privlаče čudni, gotovo bizаrni detаlji, koje sаgledаvаmo u hipu, pod novim i dotle nepoznаtim svetlom. Trenutаk pre nesreće, recimo u sаobrаćаju, otkrivаmo čudesne, vаnvremene slike: nepokretno lice vozаčа u vozilu koje … [Read more...]

Drug Napoleon

George Orwell, "Životinjska farma" Opšte raspoloženje na Farmi najbolje je izraženo u pesmi nazvanoj „Drug Napoleon“, koju je sastavio Minimus: Prijatelju nahočadi! Izvoru blaženstva! O kako moja duša gori od osećanja Kada sretnem pogled tvoj Smirenosti i odlučnosti spoj Poput Sunca na nebu Druže Napoleon! Ti si stvoritelj Svega što tvoja bića vole, Pun trbuh dvaput dnevno, sveža Slama za počinak; Svaki četvoronožac, veliki ili mali, U staji svojoj miran sanak ima,  Jer … [Read more...]

Konstantinos Kavafis (1863 – 1933.)

Iščekivanje varvara Koga to očekujemo ovdje na agori? Varvari danas će doći. Otkud u Senatu ova nepokretnost? Zašto sjede senatori, zakone ne kroje? Zato jer varvari danas će doći. Al' zakone zašto ne donose senatori? Kad varvari stignu, sa sobom donijeće svoje. … [Read more...]