Upravljanje “ličnim” finansijama?

piše: Berzanski igrač (van forme)

Evropska komisija i Ujedinjene nacije preko svog programa „Globalni dogovor“, u zemljama regiona organizuju besplatne interaktivne radionice za građane/ke na temu planiranja i upravljanja ličnim finansijama. Zahvaljujući Vladi Crne Gore i Privrednoj komori mi nećemo biti u mogućnosti da prisustvujemo sličnim kursevima, jer opšte poznata je činjenica i nastojanje Vlade da građani/ke Crne nam Gore svoju budućnost ne treba da vežu za finansijsku stabilnost, tj što manje para, glava je ’ladnija.

Na tim radionicama, svi zainteresovani dobijaju mogućnost da od istaknutih i renomiranih stručnjaka iz svijeta finansija, čuju korisne savjete, nauče kako najjeftinije da dođu do kredita, kako da stečeno uštede i uvećaju, kako da se oprobaju na berzi. Pregršt zanimljivih poruka kojima se pokušavaju privući potencijalni učesnici, svakako za zeru ulivaju optimizam da se država koja sprovodi pomenute kurseve, bar donekle  trudi da svojim građanima/kama iz mnoštva svakojakih proizvoda koje finansijski posrednici nude, pomogne u izboru najboljih, najefikasnijih, pravno i ekonomski najjispravnijih (po default-u se uvijek nađe i onih proizvoda sa skrivenim značenjima koji vam se kasnije obijaju o glavu i deru kožu s leđa). Takođe, pored kurseva koje organizuje država, veliki broj samih finansijskih posrednika se utrkuje u organizovanju besplatnih edukacija, kojima u vremenima krize pokušavaju svojim sadašnjim i potencijalnim klijentima staviti do znanja, da su posvećeni održavanju iskrenih, kvalitetnih poslovnih veza, koje se ne zasnivaju samo na dvijema opšteprihvaćenim tezama koje dominiraju crnogorskom zbiljom, a koje je profesor Milan Popović izvrsno definisao: „Da kradeš, a da te ne uhvate. Da imaš, a da ne radiš.“

Jedna od tema koja je najzastupljenija na tim radionicama jeste pojam osiguranja i penzionih fondova, tj kako svoj imetak osigurati, kako obezbijediti stečeno, i kako taj imetak uvećati i obezbijediti sebe i svoju porodicu.

O tržištu osiguranja se može pričati u nedogled, to je svakako jedan od najvećih segmenata svjetskog finansijskog tržišta, koji ipak pored brojnih malverzacija koji ga prate, u svom osnovu ima očigledne koristi za sve koji se njime bave, kao i za same osiguranike. Za razliku od berzanskog poslovanja, gdje po definiciji neko mora da izgubi, osiguranje je pojam koji svakom obezbjeđuje korist. Danas je u svijetu moguće osigurati bilo šta, od pokretne i nepokretne imovine pa čak do pojedinih djelova ljudskih tijela, kao i kućnih ljubimaca. U Crnoj Gori se osiguranjem života bavi 7 (sedam) osiguravajućih kompanija, a bruto fakturisana premija na kraju prvog kvartala 2011. godine iznosila je 1,8 miliona eura.

Privatni penzioni fondovi su pak za crnogorske prilike i dalje nepoznanica. Iako je finansijska kriza takođe uticala na vrijednost penzionih fondova u svijetu, iznos akumuliranih sredstava koja se nalaze na računima penzionih fondova je po nekim istraživanjima preko 26 biliona dolara. U Crnoj nam Gori za sada posluje svega 2 (dva) takva fonda, koja funkcionišu još od 2009. godine. Za dvije godine poslovanja, ukupna akumulirana suma oba crnogorska privatna penziona fonda je na kraju 2010.godine iznosila jedva preko 140 hiljada eura.

Posmatrajući zbir iznosa akumiliranih sredstava namijenjenih osiguranju života i uplatama u privatne penzione fondove u Crnoj nam Gori, koji je manji od 2 miliona eura, stiče se utisak da ili novca u zemlji nema, ili građani/nke ne vjeruju učesnicima, ili da je izbor neka treća varijanta (banke su ovog puta svjesno izostavljene). Ako uzmemo u obzir činjenicu da su kafane u svako doba dana krcate-dakle para na fali, da se na rad pomenutih finansijskih učesnika nijedno udruženje građana niti pojedinac nikada nije javno žalio, lako dolazimo do zaključka da je vjerovatno ta neka treća varijanta pravi izbor za stanovnike mediteranskog tigra.

Usudiću se da prezentujem pretpostavku za taj treći izbor. Prije par dana dobili smo mogućnost da pored često „uzaludnog“ listanja finansijskih izvještaja crnogorskih kompanija, prelistamo i jedan sličan izvještaj o prihodima vladajuće, najveće i najstarije političke partije u našoj oazi slobode, demokratije i prosperiteta. Iznos ubranih prihoda nepomenute partije za prethodnu godinu je za naše „jado prilike“, blago rečeno fascinantan. Čak 2,5 miliona eura prihoda tj. donacija u toku 2010 godine, slilo se u kasu nikad promiješane, nikad smijenjene i vječne partije. Dva miliona i pet stotina hiljada eura mojih, tvojih, naših para! Hvala im na iskrenosti. Od državnog budžeta „kapnulo“ im je skoro milion, od lokalnih (za sve druge prilike potpuno praznih) opštinskih kasa „namakli su sebi“ preko 350 hiljada, od izdavanja imovine (koju su im babo i stričevi u nasleđe ostavili) „uštekali“ su skoro 200 hiljada, dok je osviještenih građana/nki ove naše divlje ljepotice bile toliko da su „od svojih usta i guzice odvojili“ čak blizu 900 hiljada eura, samo u toku prethodne godine. Složićemo se svi da, nebitno čija je kasa u pitanju – državna, lokalna, mjesna…sve su to naše pare. E sad! Pravo je pitanje da li su stanovnici bisera Jadrana, sav ovaj novac odlučili da uplate u pomenutu partijsku kasu kao pravi altruisti ili pak, nošeni uvjerenjem da će samim tim uplatama osigurati svoju budućnost bolje nego da su pare osigurali ili ih pak ulozili u privatne penzione fondove?

Svjesni da fondovi često rade samo za sebe, da osiguravajuće kuće često ne nadoknađuju štetu u obećanim iznosima, crnogorski investitori, genijalno pokazujući svoje preduzetničke sposobnosti, pronašli su put koji njihove lične finasije vodi u svijetlu i to ne bilo kakvu, već evropsku budućnost! Šta god to značilo i koliko god to trajalo…