Dragan Šepelj: DAN VANJSKIH KONAVOSKIH POSLOVA

Naime, sigurno ste to mnogi, je li, zaboravili, svi vi sampioni koliko vas ima koji i dalje podrzavate reformsku i lidersku upravu Djukanovica i DPS, na danasnji dan prije 25 godina Milo Djukanovic je nakon visegodisnjeg huskanja i plasenja gradjana Crne Gore, zajedno sa drugom Momom i palim Svetom, naredio opstu mobilizaciju na Dubrovnik i Konavle kako bi tamo sprijecili mnogobrojne Kurde, ustase i talibane da dodju na Cetinje, dje su njihove sve svetinje i bogdanoviceve avetinje.

Volim ovo praznovanje, ovaj festivni karakter nasih elitnih politickih bardova ( rimuje se sa smradova) uoci 16. Oktobra. Juce DAN REGIONALNOG VODOVODA, u narodu priznat kao Sveti Milo, sutra ce se slaviti Dan unutrasnjih poslova i sveopste bezbjednosti i u to ime postiram cestitku nekadasnjeg ministra tog ministarstva za vrijeme gradjanskog rata, kasnije premijera i javne lude, sada toboz predsjednika Filipa Gurnutog Vujanovica.

“Povodom 2. oktobra – Dana unutrašnjih poslova, svim pripadnicima i pripadnicama službi Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave policije, ministru Goranu Daniloviću i direktoru Slavku Stojanoviću, upućujem srdačne čestitke i želje za uspješno i predano obavljanje ovih zahtjevnih dužnosti. Siguran sam da ćete kao i do sada biti dosljedan i pouzdan faktor bezbjednosti svih građana i građanki Crne Gore. Vaša spremnost i odlučnost da štitite sigurnost života građana, imovine, ljudskih prava i sloboda, u skladu sa nadležnostima, su trajno opredjeljenje i stalna obaveza, čemu smo svojim odgovornim i integracionim djelovanjem kao društvo u potpunosti opredijeljeni. U to ime još jednom vam čestitam Dan unutrašnjih poslova – stoji u čestitki Vujanovića.”

No, osim zbog poslovicne suvoparnosti i besmislenosti koje ovaj moron godinama odasilje u etar, citirao sam ovo zbog toga sto su zaboravili da je danas jedan drugaciji praznik u srcima Djukanoviceve pljackaske rulje, danas je 1. Oktobar,

DAN VANJSKIH KONAVOSKIH POSLOVA. 25a obljetnica. Srebren pir krvavoga pira.

Danas mi gubitnici tranzicije koji se sjecamo ponecega “slavimo” taj dan podsjecajuci na hajku, ali i svaka dobrostojeca depeesovska kuca, po navici nekakvoj, danas uzima peceni bensedin 3000 miligrama po osobi, da se sve slavljenicki zaboravi, obrce se na raznju vo, prase, milutin simovic, kako sto god ima. Igra se sah zbog sahovnice a priuceni boljsevicki kartografi su posebno na cijeni. Perica Djakovic i Labud Jovanovic osvestavaju sigurnim korakom svaku crnigorsku depeesovsku kucu. U Perastu hrabri aprcovici i sudjici organizuju gadjanje jesenjeg kokota sa likom Slavka Perovica, da razbiju maler, a i jos malo zaborave. Jer vojsku na Konavle je predvodio pokvareni Slavko Peeovic, u kabanici prerusen u princa iz Rastoka, tada. Sada kralja iz istog niksickog mjesta.

DAN VANJSKIH BEZBJEDONOSNIH KONAVOSKIH POSLOVA je poseban dan i u mom srcu. Desetine mojih prijatelja su lazima, medijskim obmanama koje su trajale nekoliko godina, i prisilnom mobilizacijom, natjerani da pucaju na miran i obican svijet. Preko stotinu crnogorskih zivota je uludo baceno, a na hrvatskoj strani taj broj je bio i veci. Dubrovnik je opljackan i unakazen raketama koje je huskac navodio iz svog staba u Rastocima. Ginuli su i Kotorani, Bokelji, miran svijet od briskule i tresete satkan.
Iz moje cete u kasarni u Peci gdje su me uputili na vanredno dosluzenje vojnog roka negdje u ovo doba je kamion pod velom noci odveo u Pakrac jedan vod moje cete. Prvog dana su trojica od tridesetak tih momaka poginula u razmjeni vatre, nisu imali 20 godina a jedan od njih se prezivao Farkas, madjarski Ciganin je bio, mladji vodnik. Ostalima sam zaboravio imena.

Ali ovaj “praznik” i ovaj datum necu nikada zaboraviti. I covjeka, slabog sahistu, ocajnog ekonomistu, sramnog huskaca i lazova, kurton drzavnika na celu armije magaraca, kralja iz Rastoka…bas necu, izvin'te, NIKAD!