Dan, četvrtak, 26.decembar 2013. (D. Đ.)Publika svih generacija imala je priliku da uživa u neobičnom predavanju pisca Miška Đukića ( „ Priručnik za naivne „ i Balkanska traganja “) preksinoć u pres Sali KIC-a “Budo Tomović“ . Autor je naglasio više puta da predavanje može izgledati konfuzno ali je bilo inspirativno i nadahnjujuće . Da je Đukić ovo predavanje održao u Bristolu ( U.K ) bio bi to spektakularan događaj! Možda bi neki britanski mediji pokušali da naprave medijsku senzaciju , novog Žižeka . Bilo bi zanimljivo gledati – recimo na Bi- Bi –Siju dok Đukić govori o velikom prasku .
„Zamislite samo tu komediju . Papa priznao veliki prasak .Crkva poručila nauci da se praskom bave poslije eksplozije a Bog ( čitaj-ONI ) baviće se prije . Ovo je samo dokaz da oni koji finasiraju prasak finasiraju i crkvu. To su ONI koji su spremni ( uvijek ) do tjelesnog uništenja da gone sve one koji imaju DUH . Deset ljudi sa duhom jači su nego milion iz velikog praska. Čitajte Borislava Pekića – to je on osjetio i u zatvor završio .“
Đukić je, u prepunoj Sali , iznio stav o naučinima u Cernu pozivajući se na tekst koji je objavio na javnomservisu.me. Tekst je nazvao : Njima ! Kaže : „ Nekada su naučnici bili robovi koji su radili kao rudari .Radili su tada za naručioce zlata ( pa i monoatomskog ) a danas rade isto ali u labaratorijama ili akcelaratorima ( recimo CERN gdje lažu da traže Higsov bozon ). Oni koji su naručili Cern traže portal . Portal je otvorio Nikola Tesla , hiperborejsko čedo ,ali ovi biološki roboti – lažima i imitacijama srljaju u sopstvenu propast. Budale ne vide da je namanje- najveće. Što više dijele , ne vide , da zapravo množe !“
Đukić se osvrnuo na tragičan raspad bivše SFRJ. Pozivajući se na pisanje Politike i prisjećanje Velimira Abramovića posjetio nas je na ritual održan 1984 godine u Sarajevu.To je bio ritual AGNI joge . Prisutni su zapalili zavjetne svijeće koje nijesu korišćene od prvog svijetskog rata . Prisutni su zvaničnici Norveške , Švedske , Japana … Tu su i kraljevi i predsjednici … Oni su najavili pročišćenje ovih prostora koje je rezultiralo krvavim bratoubilačkim ratom čije posledice mislimo da znamo.A ne znamo .Kocka je bačena . Naša djeca su kolateralne štete.Promijenili su vibraciju . Ne postoji nacija samo vibracija .“
Đukić je naglasio da smo mi hram koji u sebi ima receptore da prepozna poruke… Zaratustre , Isusa , Bude , Muhameda … samo ako se sjetimo Melhisedeka i El Khidra i otvorimo se da čujemo zvuk Veda .
Inače će nas ONI koji pogrešno tumače AGNI uvijek gurati u njihovu vatru a sebe nuditi kao spasioca !
Kolko je Podgorica kao grad svjesna značaja predavanja Miška Đukića otvoreno je pitanje .. Jedno je sigurno : sa predavanja , koje je organizovala Nvo „ Zabjelo Republika“ publika je izašla drugačija u odnosu na period prije početka priče .
Audio sa predavanja možete čuti na sledećem linku:
javniservis.me 
bila sam … srećna sam …
Bilo je vrlo zanimljivo, pogotovo dio gdje je Miško sa laptopa pustio snimak zene iz Kuča, koja tečno govori staroegipatski. Dobro bi bilo objaviti taj snimak.
Rado bih objavio snimak na javnomservisu. Njena porodica , koju bi već ujka Sem, obradio , pobunila bi se . Crnogoski Nvo koji je postao Đukanovićev PVO – potrudio bi se da laž predstavi kao istinu . Da “jadnu” ženu zasaštiti od napasnika … I tako …
Objavi Misko, ko ih jebe, ili nam barem ispricaj o cemu se radi, sto je rekla u tom zanosu.
Kako komentarises uopste to? Kako je moguce da ona zna staroegipatski?
Nisam znala. Najavite drugi put.
Pokušaću da “objasnim”… Čitao sam knjigu Andrije Puharića: ” Sveta Gljiva “…Piše o mediju koji govori u transu staroegipatski . .. i piše hijeroglife … Pomislio sam da … ako znamo čitati to jest ćutati – dovoljno je da otvorimo prozor a ne da odemo za Egipat. preciznije : taj medij ili trans je sigurno dostupan i nekome koga srijećemo svakodnevno Ali ga zbog sebe ne vidimo . I tako … Otvorio sam se … I došla je ona . U crkvi je jednom nedeljno… Trans je bio očit … Riječi su bile … ma rečenice smislene … Dijelić snimka sam dao da pogledaju prisutni na predavanju . I to je rizik … Odnio sam snimak čovjeku koji je stručan i dobio prevod . Ona govori o ritualu halucinogene pečurke . Valjda uspijem da snimim film sa njom i stanjima transa . Ako uspijem svi će imati i prevod . Ona je iz KUČA . Nema u svom obrazovanju ničega sličnost . Telepatski nije mogla pokupiti poruku jer ja ,Rašo i Nina koji smo prisutni ( u crkvi ) nemamo veze sa starim Egiptom … Posjedujem tri takva snimka … Ne izgovara iste riječi …
A sta tacno govori? Prevod
Pa sto nisi posao da uzmesh onaj field rekorder?
Steta je da ne snimash ovo sto radish.
http://www.mushroomstone.com/somaintheamericas.htm
Pecurka je poznata kao balegara ima je na svakoj livadi raste na balezi ili ludara tj lazni vrganj crvene boje njega ima manje ali ga je moguce naci!!! Probao sam obje i mogu vam reci da je vrganj puni bolji! Nemam vise zivaca citati tekstove ali ako se radi bas o pecurkama ima dvije vrste na nasim terenima. Eto toliko o tome.
p.s. ne mojte se zajebavati mozete se otrovati!!
Treba umna snaga da se izdrzi tj da se ne boris nego samo da se prepustis! Ako se boris ostaju posledice trajne! Nije za zezanje!
NOvogodisnja shala….Ovi komentari nemaju sa realnosscu ni sa stvarnim likovima!!
HVala na nerazumjevanju….. Porucio bih MOderatoru tj. B.K. da miche ovu gubu od nacionalfasisticke gube sa bloga!!
Ne radi vam link gore za predavanje, evo ispravnog:
http://www.sendspace.com/file/qg8600
Gospodja govori MUŠKIM glasom . Govori kao Amenhot(ep) a to je drugo , ali možda glavno ime , Ehanatona koji uvodi reformatorsku priču .Govori o Enkiju ( bogu iz Sumerske mitologije ) a sve vrijeme radi tako nevjerovatne rituale ( pokrete tijelom ) kao da spušta Duh …Pokrete su … kao da je u dvadesetim a ne šesdesetim …Trauma koju je imala u svom životu najvjerovatnije je bila okidač ( ili kontakt sa znanjem )…
Amanita muskaria je prepoznata u mojoj knjizi ” Balkanska traganja”. Nikome ne savjetujem da je proba prije nego shvati da je smrtno opasna . Pročitajte knjigu : “Sveta Gljiva” autora Andrije Puharića.
Gospođa ponavlja samo ime koje u knjizi Andrije Puharića označava Amanitu Muskariu .
Svemu , pa i ovom , treba pristupiti – jako oprezno ali ga ne smijemo ,zbog naših navika – odbaciti .
Veliki pozdrav za miska :-)zahvalnost prijatelju koji je postavio audio snimak njegovog predavanja j:-)
Ima nekih koji nisu mogli da dođu a sigurno znam da su htjeli, zbog njih je link!
Amanita muscaria je otrovna, veoma otrovna, ali nije smrtno, njeni otrovi se uništavaju tako što se kuva u vodi oko 15 minuta, a onda se ta voda baca a gljiva se sprema kao bilo koja druga. Treba biti veoma pažljiv, ja je nisam koristio ali ima onih koji jesu.
Gljive se dijele na:
1. jestive – mogu da se jedu žive bez posljedica
2. uslovno jestive – moraju prvo termički da se obrade
3. nejestive – ne mogu da se jedu ali mogu da se koriste za čaj ili kao lijek u različitim oblicima
4. otrovne – ako se koriste za prehranu, ostavljaju lake ili veoma teške posljedice
* ja sam jeo jednu otrovnu i imao sam stomačnih problema, svačiji organizam drugačije podnosi
5. smrtno otrovne – one koje će vas ubit ako uzmete i najmanje :)
Amanita se generalno ne koristi za halucinacije, veoma rijetko, za to se mnogo više koriste neke druge gljive koje naravno mogu i kod nas da se nađu.
Ima varijacija koje su fatalne:
The destroying angel (Amanita bisporigera) and the death cap (Amanita phalloides) are responsible for the overwhelming majority of deaths due tomushroom poisoning. The toxin responsible for this is amatoxin. Symptoms do not appear for 5 to 24 hours, when the toxins may already be absorbed and the damage (destruction of liver and kidney tissues) irreversible. As little as half a mushroom cap can be fatal if the victim is not treated quickly enough.
http://en.m.wikipedia.org/wiki/Destroying_angel
Tako da bi ja bio veoma oprezan u igranju sa time.
Takodje postoje indikacije da ta pecurka nema uvijek istu dozu toksina i da recepti za prpremu nisu dobar osnov za sigurno pripremanje.
Takodje ulazenje u taj svijet (dovodjenje tijela u stanje transa) nije bez posledica. Postoje indikacije da dolazi do psihickih ostecenja konstantnim konzumiranjem psiho agensa. Jrdna studija je pokazala da korisnici marihuane pokazuju sve simptome izdvojenih licnosti. Moja je predpostavka da se otvore duhovni putevi gdje podsvijest mnogo lakse izlazi na povrshinu i ako je licnost slaba moze imati trajne posledice.
ko je zainteresovan moze potraziti Jungovu “crvenu knjigu” i osmotriti posledice koje je on sam imao u tim experimentima.
Evo na primjeru: ja sam ubijedjen da Jung nije licno (psiholoski) napisao knjigu o Jobu. Jasno se moze vidjeti agitacija autora i neobicna neobjektivnost u komentarisanju pomenutog djela, nesto sto je sasvim nesvojstveno Jungu u drugim njegovim radovima.
Takodje njegova isprepadanost od Islama, koju je sam pokusao da desifruje kroz tumacenje snova koje je imao dok je boravio u Maroku ukazuje da nije mogao sam preci tu prepreku. Negovo vracanje nordiskim simbolima mora da ima veze sa njegovim porijeklom.
Jasno je da mnoge njegove ideje koje je formalizovao u njegovom radu nisu bile nove vec da je su refleksije religioznih spisa. Na primjer “persona” i njena definicija nije nista drugo do ono sto je isus nazvao “okrecenim grobovima” tj ljudima koji posvecuju vishe vremena spoljasnjem izgledu zapostavljajuci onaj iznutra. Naravno da je isus govorio o ekstremnim slucajevima ali svakako je objasnio posledice takvog pristupa self-razvoja. Takodje njegova teorija sopstva nije nista drugo do formalizacija religiskog pristupa da je Tvorac nesumnjivo nedjeljiv unatoc percibilne razlicitosti tog fenomena.
Kako se to onda desilo da Jung to zaboravi u “knjizi o Jobu”?
To je nemoguce.
mnogi jugijanci su grcevito odbacivali optuzbe na racun Junga da je imao psihicke probleme, ja pak iako sam postovalac njegovih radova nisam spreman da iskljucim tu mogucnost pogotovo kad se pogleda u kakvom je okruzenju radio i pod kojim eksperimentima je sebe podvrgao.
Ima takodje sijaset videa na youtube koji pokazuju slucajeve obsjednutosti. Neki su cak napravili od toga i citave organizacije.
mene najcudniji slucaj koji sam nasao je takozvani Jhon of God koji uz pomoc nama nevidljivih bica vrshi najneobicnije operacije na ljudima. Na hiljade ljudi operishe (sam nije edukovan za to i sam tvrdi da on to ne radi vec ta bica) vidljivim i nevidljivim putem.
Operacije se izvode na 100.000 milja daleko po tvrdnjama pacijenata.
Neke od vidljivih operacija tako stravicno izgledaju i nestrucno obavljene (na nekima i zmuri dok zabada po metra dugu civiju kroz nos u lobanju) da te strah obuzme.
ocigledno to ne sprecava ljude da idu tamo kod njega u nadi da ce naci izlecenje.
Sa nevidljivim operacijama je u skladu sa temom. Od pacijenata se trazi da pojedu razne biljke i da legnu na operacioni sto. U tom momentu oni padnu u nekakvi trans zaspu sa najrazlicitijim vizijama od kojih su neke zaista impresivne. Kad se probude nedugo zatim izadju napolje potpuno nesvjesni da je do operacije doslo bez kad vide nedje na tijelu malu posjekotinu.
Tvrdnja Jhona je da ta nevidljiva bica vrshe operacije i zato ih naziva nevidljivima. Sam biva opsjednut njima kad sam vrshi vidljive operacije.
Za ta bica nikakvi problem nije da vrshe operacije na daljinu. Pa tako sam slushao svjedocenje jednog oboljelog od raka kome je operacija izvrshena u havajima iz brazila.
Jedini meni problem je u svemu tome sto u religiskim postulatima Jhona a samim tim i tih bica veliko mjesto zauzima trojstvo i sl teorije (sto dodushe sa obzirom da je brazil jako katolicki orijentisan nije ni cudo).
sa druge strane neke od istrazivanja Islamskih ucenjaka o svijetu Dzina ukazuje da i medju tim bicima postoje religiske razlike bash kao i medju ljudima.
Evo da ne bude da pricam bez veze ( ne preporucujem da gledaju oni sa slabim stomakom)
Evo dokumentarni film gdje se kaze da je tretirao milione ljudi:
#######
######
####
## <
#
Ono sto vrlo malo ljudi zna o Budhi i koje je njegovo bilo stanoviste u odnosu na Vede i ono sto su one objavile danas je ucinjelo da veliki broj ljudi vjeruje da je Budizam religiski pristup bez Boga. Sta vishe i sam Dalaj Lama cini se je toga ubjedjenja.
Kako je to moguce kad sam om moze naci u svojim spisima podukacke diskusije Budhe sa Vedanskim proponentima?
Pa isto vjerovatno kao sto je moguce da skoro sve vjerske vodje su dilile manje ili vece zablude koje su ostale u tradiciji i ciji su se izvori zaboravili.
Ako krenete sa nekim ozbiljno da porazgovarate o budizmu oni vam nece moci negirati sledece:
Buddhism does not deny that the Vedas in their true origin were sacred although have been amended repeatedly by certain Brahmins to secure their positions in society. The Buddha declared that the Veda in its true form was declared by Kashyapa to certain rishis, who by severe penances had acquired the power to see by divine eyes.
Kao sto se moze vidjet za razliku od predlozene ideje da su zapravo opijati ti koji omogucavaju “prosvetljenje” Budha je bio stava da je “duboko pokajanje” to koje je omogucilo tim ljudima da prime poruku, a koju su neko od njih radi svojih pozicija u drustvu promijenili i prilagodili svome interesu.
Pa kako je to moguce da se Budha borio sa djavolom (Maara-om) a da Boga tu nidje nema? :)
Evo kako Maara je testirao Budhu:
“O you are thin and you are pale,
And you are in death's presence too;
A thousand parts are pledged to death,
But life still holds one part of you.
Live, Sir! Life is the better way;
You can gain merit if you live,
Come, live the Holy Life and pour
Libations on the holy fires,
And thus a world of merit gain.
What can you do by struggling now?
The path of struggling too is rough
And difficult and hard to bear.”[12]
I Onda ga Budha potpuno razoblicava, ko su mu armije i gdje mu je mjesto postojanja:
“Your first squadron is Sense-Desires,
Your second is called Boredom, then
Hunger and Thirst compose the third,
And Craving is the fourth in rank,
The fifth is Sloth and Torpor
While Cowardice lines up as sixth,
Uncertainty is seventh, the eighth
Is Malice paired with Obstinacy;
Gain, Honor and Renown, besides,
And ill-won Notoriety,
Self-praise and Denigrating Others:
These are your squadrons, Namuci.”[14]
I tako mirnoljubi Budha objavljuje rat ( u samo odbrani dodushe jel Jihad):
“None but the brave will conquer them
To gain bliss by the victory…
Better I die in battle now
Than choose to live on in defeat…
I sally forth to fight, that I
May not be driven forth from my post.”[15]
“For I have faith (saddhaa) and energy (viriya)
And I have wisdom (paññaa) too.”
“Your serried squadrons, which the world
With all its gods cannot defeat,
I shall now break with wisdom
As with a stone a clay pot.”[16]
A obratite paznju na Jevandjelja kad isus naziva petra sotonom i trazi da se ukloni od njega, da bi pak u drugoj situaciji imao posve drugaciji odnos sa petrom.
Jel Isusu to bila mozda uzrecica to da govori ljudima koji mu nisu po volji ili je Isus tacno znao sto i kome govori?
Ja sam ubijedjen da je znao, bash kao i budha dje je realm njegov.
Na osnovu prilozenog se moze vidjeti da poznavanje nekog od starih jezika pod stanjem transa se moze lako prepisati obsjednutosti.
Ima tih slucajeva masu. Jedan od poznatijih odje u americi je i ovaj:
http://en.wikipedia.org/wiki/Edgar_Cayce
Gdje bi ovaj covjek takodje padao u stanje transa i bio obuzet nekim ko bi navodno mogao da predvidi buducnost i otkrije velike tajne.
Neke od cuvenih prica su o Egiptu i Atlantidi. Ovaj doktor se nebi nicega sjecao kad bi se povratio iz transa i bio je svjestan da je bio obuzet nekim drugim bicima.
Po onome sto je poznato iz svetih spisa (onih koji su nesumnjivo objavljeni od strane Boga) je da ova bica ciji je jedan dio poznat u nasoj kulturi kao Demoni, nisu sva zle prirode vec ih ima i dobrih.
E sad nidje nisam nasao u svetim knjigama da Covjek treba da se podvrgava takvim tehnikama vec je explicitno covjeku naredjeno da se samo Bogu posvecuje i njime inspirishe. I ako osmotrite Hriscansku praksu Krstenja vi cete vidjet da je tu zapravo isti model u pitanju sa Iskljucivoscu da jedini Duh prihvatimo onaj koji je od Boga i koji njega priznaje za Jedinog zajedno sa svim poslanicima koji su dosli u njegovo ime.
Moje istrazivanje o porijeklu ovih bica me je dovelo do jednog izvora koji (do sad sto sam nasao) jedini objasnjava do detalja kako su oni nastali i otkud oni na zemlji. Taj izvor je jedna od knjiga Enohovih, djeda Nojevog, za kojeg se u Bibliji kaze samo to da ga je Bog uzeo sebi.
Po ovim spisima, Enoha je Bog poveo da vidi sve ono sto je on stvorio i pokazao mu velike tajne koje je on srocio u preko 200 knjiga (cini mi se 216). Danas nema mnogo tih knjiga da su ostale ili su javno dostupne (Neke su cak nadjene u Beogradu a da niko tamo za to nije ni cuo).
Evo jednog linka:
http://www.sacred-texts.com/bib/boe/
U ovom tekstu se objasnjava porijeklo tih bica i kako su nastali. Sve je pocelo kad je grupa cuvara (watchers) andjela odlucila da se pomijeshaju sa ljudima i imaju odnose sa ljudskim zenama uceci ih raznim stvarima, koje ljudi nisu smeli znati na tom stepenu razvoja, manipulacija metala i kovanju oruzija, umjetnosti obmanjivanja (sminkanju) itd.
Problem se javio odmah kad su te zene postale trudne i pocele da radjaju ogromne divove koje bi im cak i rasparali utrobe pri rodjenju. Ti divovi su bili toliko nadmocniji od ljudi i toliko loshe naravi i mrznje prema ljudima da bi ih prozdirali i ubijali dje god su stigli.
To je toliko bilo uzelo maha da je citava zemlja pocivala u izopacenosti, ubijanju i krvoprolicu da je Bog odlucio da napravi Potpop spasivshi Noja i njegovu porodicu. U Bibliji postoji samo jedna recenica o tome koja donekle potvrdjuje ovu pricu.
Ta grupa cuvara (medju kojim su bili neki kao Azazel itd) je bila kaznjena veoma strogo, a njihovo potomstvo koje su stvorili na zemlji, zbog toga sto su nastali od duhovnih bica pomijesanih sa tijelom, nisu umrli kao ljudi vec su njihovi duhovi ostali da rominjaju po zemlji do odredjenog roka.
Ono sto je ostalo iz Aleksandriske Biblioteke prica kao sto je Ep o Gilgameshu govori u prilog ovome dosta.
http://en.wikipedia.org/wiki/Epic_of_Gilgamesh
Kao i mnoge druge price o polu-bogovima koje su ostale u raznim narodima.
Knjiga Enohova nije medju nesumnivih objava iako ja nisam nasao dokaza da je protivna icemu do sad objavljenom.
Vrlo interesantan podatak koji sam nasao je da je u novom zavjetu Juda zapravo citirao 1. Enohovu knjigu i da je ocigledno da im je ta knjiga bila poznata.
Poštovani Darko ! Knjiga Enohova je jedan od izvora na koji se pozivam u knjizi ” Balkanska Traganja” Knjiga je iz štampe izašla 2010 . Stotina natpisa u svijetskoj štampi a preko 30.tak tekstova u Vijestima potvrdili su pisanje ove knjige . Do danas nijedan medij u Crnoj Gorii nije dao prikaz ove knjige. Balša Brković je meni rekao prije mjesec dana : Dobili smo mišljenje nekog stranca o tvojoj knjizi . Fantastično je. Objaviću ga pa ćeš vidjeti .Ne moram sada – to ne zastarijeva . …ali one tamo nedjelje sigurno .” Od toga ništa . Ali … šta hoću da ti kažem … Ako ovo neće objaviti kako da očekujemo da hrišćanstvo stavi na uvid knjiigu Enohovu .Lanac istih potreba je njihov pokretač. Vedee su žive .Vidjeti da 2000 godina nije vrijeme morate poći dalje u prošlost da bi ste vidjeli : ” otakada to ” Nije vrijeme ” datira . Tako čovjek sebe matira .
I silazi sa njihove šahovske table !
Postovani Misko,
Meni to ponasanje njihovo nije vishe cudno uopste, a jesam se cudio puno svojevremeno.
Sakrili su od ljudi sto sta i uklonili iz Biblije mnogo toga sto im nije odgovaralo. A kako i nebi kad ova knjiga objasnjava u tancine njihovo ponasanje i njihovnih duhovnih (mentalnih kako god) partnera.
Ali je fenomen da sve sto sam trazio do sad istrazivanja vezano za ovo potpuno zapostavljaju jasne i nedvosmislene potvrdi toga nevidljivog svijeta u Kuranu.
There's a wonderful verse in the Rig Veda that says, “On the tree” — that's the tree of life, the tree of your own life — “there are two birds, fast friends. One eats the fruit of the tree, and the other, not eating, watches.”
“Already from earliest childhood it was my deepest wish to understand nature and through this to come closer to the truth I could not find at school or at church. I was repeatedly drawn to the forest where I could watch the flow of water for hours on end without getting tired or irritable. At that time I did not yet know that water is the bearer of life or the source of what we call consciousness. Totally oblivious, I let water flow past my searching eyes and only years later did I become aware that this running water attracts our consciousness magnetically, takes a piece with it, with a force that is so strong that one loses consciousness for a while and involuntarily falls into a deep sleep. And so, gradually I began to play with these forces in water and I gave up this so-called free consciousness and left it to the water for a while. Little by little this game turned into a very serious matter because I saw that it was possible to release my own consciousness from my body and attach it to the water. When I took it back again, the consciousness borrowed from the water told me things that were often very strange. And so the searcher became a researcher who could send his consciousness on expeditions, so to speak, and this way I found out about things the rest of mankind has missed because they do not know that people are able to send their free consciousness everywhere, even where the seeing eye cannot look. This so-called sight practiced with blindfolded eyes finally gave me ties to the secrets of nature which I slowly began to recognize and understand in their own fabric. And in due course it became clear to me that we human beings are used to seeing everything backwards and wrong. The biggest surprise, however, was that we human beings let the most valuable part drain off as useless and from all the great intellectuality that flows through us, we retain only the feces.”
Viktor Schauberger
Za jednog od mojih posjeta, sasvim iznenadnog, don Juan mi je govorio o snovima. »Samo zato što nismo naučeni isticati snove kao izvorno polje istraživanja ne znači da to i nisu«, započeo je. »Snovi se ispituju zbog njihova značenja ili se uzimaju kao predznaci, ali se nikada ne smatraju oblašću stvarnih događaja.
»Koliko znam, samo su ih stari vračevi tako shvaćali«, nastavio je don Juan, »ali su ih na kraju sasvim zbunili. Postali su pohlepni i kada su se naposljetku zatekli na ključnom raskrižju, uzeli su pogrešan smjer. Sva su svoja jaja položili u košaru: učvršćenje spojne točke na tisućama mjesta koja može zauzeti.«
Don Juan je bio zbunjen činjenicom da su iz tih čudesnih otkrovenja stari vračevi, naučivši koristiti tih tisuću mjesta, svladali samo umijeće sanjanja i umijeće širenja svjesnosti. Ponovio je da je umijeće sanjanja povezano s mijenjanjem položaja spojne točke. Širenje svijesti je odredio kao umijeće koje ima veze s učvršćenjem spojne točke na bilo kojem mjestu promijenjenog položaja.
»Učvrstiti spojnu točku na novom mjestu znači postići srašćivanje«, rekao je. »Upravo si to činio tijekom svojih vježbi sanjanja.«
»Mislio sam da usavršavam svoje energetsko tijelo«, rekao sam pomalo začuđen njegovom izjavom.
»Činiš i to i mnogo više; učiš zadržavati srašćivanje. Sanjanje to postiže navođenjem sanjača na učvršćivanje njihove spojne točke. Pozornost u sanjanju, energetsko tijelo, druga pozornost, odnosi s anorganskim bićima, izaslanici sanjanja, sve je to uzgredni učinak postizavanja srašćivanja; drugim riječima, sve je to uzgredni učinak učvršćivanja spojne točke na nizu mjesta sanjanja.«
»Što je mjesto sanjanja, don Juane?«
»Bilo koji novi položaj na koji je spojna točka premještena tijekom spavanja.«
»Kako učvršćujemo spojnu točku na položaj sanjanja?«
»Podsticanjem viđenja bilo koje pojedinosti u našim snovima ili voljnim mijenjanjem snova. Posredstvom tvojih vježbi sanjanja iskušavaš svoju sposobnost srašćivanja; drugim riječima, iskušavaš svoju sposobnost zadržavanja novog energetskog oblika zadržavanjem spojne točke učvršćene na položaju pojedinog sna kojeg sanjaš.«
»Zadržavam li zaista novi energetski oblik?«
»Ustvari ne, ali ne zato što to ne možeš učiniti, već samo zato što premještaš spojnu točku namjesto da je pokrećeš. Pokretanje spojne točke stvara trenutne promjene koje su gotovo neumoljive. Izazov se pomicanja sastoji u tome što su vrlo malena i u tolikoj mjeri brojna da zadržati srašćivanje u svim položajima pomicanja predstavlja pravu pobjedu.«
»Kako znamo da zadržavamo srašćivanje?«
»Znamo prema jasnoći svojeg opažaja. Što je jasnije viđenje u našim snovima, veće je i srašćivanje.«
Rekao je kako je već sazrelo vrijeme da u vježbama primijenim što sam naučio tijekom sanjanja. Ne dajući mi priliku da bilo što upitam, naveo me je da usredotočim svoju pozornost, kao da sam u snu, na lišće pustinjskog drveta koje je raslo u blizini.
»Želiš li da ga samo promatram?«, upitao sam.
»Ne želim da ga samo promatraš; želim da učiniš nešto sasvim posebno s tim lišćem«, rekao je. »Zapamti da u svojim snovima, jednom kada postaneš sposoban promatrati bilo koju pojedinost, uistinu zadržavaš mjesto sanjanja svoje spojne točke. Sada promatraj to lišće kao da si utonuo u san, ali uz jednu neznatnu, ali vrlo važnu izmjenu: zadržat ćeš svoje mjesto sanjanja na lišću tog drveta u svjesnosti svakidašnjeg svijeta.«
Moje mi je uzbuđenje priječilo slijediti ovaj tijek misli. Pomnjivo mi je objasnio da, krećući od lišća, mogu postići trenutno pomicanje svoje spojne točke. Potom, sabirući svoju pozornost u sanjanju putem pažljivog promatranja pojedinih listova, moći ću zaista učvrstiti takvo trenutno pomicanje, a moje će me srašćivanje navesti na opažanje druge pozornosti. Dodao je, uz hihot, da je cijeli postupak toliko jednostavan da to postaje zaista smiješno.
Don Juan je bio u pravu. Sve što sam trebao učiniti bilo je usredotočenje pogleda na lišće, zadržavanje pogleda, i već sam u jednom trenutku bio obuzet osjetom nalik vrtlogu, neobično nalik vrtlogu u mojim snovima. Lišće je drveta postalo svemir osjetilnih podataka. Doimalo se kao da me je lišće progutalo, ali nije samo moj pogled bio obuzet; gotovo kao da sam dodirivao lišće, doslovce sam ga osjećao. Mogao sam osjetiti i njegov miris. Moja je pozornost u sanjanju bila prepuna osjeta umjesto da je bilo samo vidna, kao tijekom uobičajenog sanjanja.
Ono što je započelo kao promatranje lišća drveta pretvorilo se u san. Vjerovao sam da se nalazim u sanjanom drvetu, kao što sam u drveću bio u bezbrojnim snovima. I, dakako, u tom sam se sanjanom drvetu vladao onako kako sam to naučio u svojim snovima; kretao sam se od pojedinosti do pojedinosti, nagnan snagom vrtloga koji je poprimao oblik bilo kojeg dijela drveta na kojeg se usmjeravala moja pozornost u sanjanju ispunjena osjetima. Vrtlozi su nastajali ne samo promatranjem, već i doticanjem svega bilo kojim dijelom moga tijela.
Usred ovog viđenja ili sna, doživio sam napad sumnji što su potjecale iz mojeg racionalnog uma. Stao sam se pitati verem li se zaista drvetom u zaslijepljenosti i dodirujem li zaista lišće, izgubljen u njemu, ne znajući što činim. Ili sam možda zaspao, po svoj prilici opčinjen treperenjem lišća na vjetru, te sve to samo sanjam. Ali, upravo kao tijekom sanjanja, nisam imao dovoljno energije za isuviše dugo razmišljanje. Moje su se misli posve raspršile. Trajale su tek kratak tren; potom ih je sila neposrednog doživljavanja posve izbrisala.
Iznenadno kretanje oko mene sve je preoblikovalo i doslovce me izvuklo iz gomile lišća kao da sam iznenada otrgnut od magnetske moći drveta. Potom sam s visine vidio sasvim drugačije obzorje. Okruživale su me tamne planine i zeleno raslinje. Sljedeći me je udar energije istresao iz vlastitih kostiju; potom sam se zatekao na posve drugačijem mjestu. Posvuda se propinjalo gigantsko drveće. Bilo je više od Douglasovog spomenika u Oregonu i Washingtonu. Nikada nisam vidio sličnu šumu. Prizor je bio tako oprečan pustopoljini Sonoranske pustinje da više nisam nimalo sumnjao o svojem snu.
Zadržao sam se na tom neobičnom prizoru, bojeći se napustiti ga i znajući da je sve to zaista san i da će nestati onoga trenutka kada mi ponestane pozornosti u sanjanju. Likovi su, međutim, i nadalje ostali postojani, čak i kada sam pomislio kako je već vrijeme da mi ponestane pozornosti u sanjanju. U tom mi je trenutku umom proletjela zastrašujuća pomisao: nije riječ ni o snu ni o svakidašnjem svijetu?
Prestrašen istim onim užasom kojeg mora osjećati zastrašena životinja, uzmaknuo sam u gomilu lišća iz koje sam se pojavio. Trenutak mojeg povlačenja naveo me je da se krećem kroz gusto lišće i oko čvrstog granja. Odmaknulo me je od drveta i u jednom kratkom trenu našao sam se kraj don Juana, pred vratima njegove kuće, u pustinji Sonore.
U trenutku sam shvatio da sam iznova ušao u stanje u kojem sam mogao jasno razmišljati, ali nisam mogao govoriti. Don Juan mi reče da se ne brinem. Naša je sposobnost govora vrlo krhka, te su napadi mučaljivosti sasvim uobičajeni među vračevima koji su putovali s onu stranu granica uobičajenog opažanja.
Moj mi je osjećaj oduzetosti govorio da se don Juan sažalio nada mnom, te me je odlučio umiriti takvim lažljivim riječima. Glas izaslanika sanjanja, međutim, koji sam u tom trenutku jasno začuo, kazivao mi je da ću za nekoliko sati i nakon valjanog odmora opet biti sasvim u redu.
Nakon buđenja izložio sam don Juanu, na njegov zahtjev, podrobni opis svega što sam vidio i učinio. Upozorio me je da je bilo nemoguće pouzdati se u moć mojeg racionalnog uma kako bi shvatio cijeli doživljaj, ne zato što bi moja moć rasuđivanja na bilo koji način bila smanjena, već zato što je ono što se dogodilo bila pojava van mjerila rasuđivanja.
Odmah sam se, dakako, usprotivio, te ustvrdio kako ništa ne može biti izvan mjerila rasuđivanja; pojave mogu biti mračne i tajanstvene, ali prije ili kasnije razbor uvijek pronalazi način da sve osvijetli primjerenom svjetlošću. U to sam zaista i vjerovao.
Don Juan je s neobičnom strpljivošću stao objašnjavati kako je naš razbor samo uzgredni učinak uobičajenog položaja spojne točke; znajući, dakle, što se događa, zdravog razuma, s nogama čvrsto na tlu – izvor našeg ponosa i smatrajući sve to prirodnom posljedicom naše vrijednosti – tek su ishodi učvršćenja spojne točke na njezinu uobičajenom mjestu. Što je ukrućenija i nepokretnija spojna točka na takvom položaju, veće je naše samopouzdanje, znatniji naš osjećaj poznavanja svijeta i moći predviđanja.
Dodao je kako je učinak sanjanja sposobnost pokretljivosti i pokretljivijeg ulaženja u druge svjetove razaranjem našeg osjećanja poznavanja ovoga svijeta. Sanjanje je nazvao putovanjem u nezamisliva obzorja, putovanjem koje, nagnavši nas na opažanje svega što kao ljudska bića možemo zamijetiti, navodi spojnu točku na iskakanje iz ljudske oblasti i opažanje nezamislivog.
»Opet smo na istome, vraćajući se na najvažniju temu svijeta vraćanja«, nastavio je, »položaj spojne točke. Prokletstvo starih vračeva, kao i trn čovječanstva zbog njegova razmetanja.«
»Zašto to kažeš, don Juan?«
»Jer su oboje, i čovječanstvo u cjelini i stari vračevi ulovljeni u zamku položaja spojne točke: čovječanstvo zbog neznanja da spojna točka postoji, te zbog toga što je prisiljeno prihvatiti uzgredni učinak njezinog uobičajenog mjesta kao nečega konačnog i neopozivog. A stari vračevi zato što su, iako su znali sve o spojnoj točci, bili ulovljeni u zamku njezina korištenja.
»Moraš izbjeći upadanje u te dvije zamke«, nastavio je. »Bilo bi zaista odvratno da staneš na stranu čovječanstva kao da ne znaš za postojanje spojne točke. Bilo bi čak i odvratnije kada bi stao na stranu starih vračeva, te spojnu točku koristio za postizavanje nekog cilja.«
»Još uvijek ne razumijem. Kakva veze ima sve to s onime što sam jučer doživio?«
»Jučer si bio u drugom svijetu. Ali ako me pitaš gdje se nalazi taj svijet, a ja ti na to odgovorim da je u položaju spojne točke, sve to neće za tebe imati nikakvog smisla.«
Don Juan je tvrdio da imam dva izbora. Jedan je bio slijeđenje racionalnog uma čovječanstva i suočenje s tvrdnjom: moje će mi iskustvo reći da postoji drugi svijet, ali će moj razum ustvrditi da takvi svjetovi ne postoje i ne mogu postojati. Drugi je izbor bio slijeđenje rasuđivanja starih vračeva u kojem bih slučaju odmah morao prihvatiti postojanje drugih svjetova, te bi samo moja pohlepa mogla navesti moju spojnu točku na zadržavanje na mjestu koje stvara takve svjetove. Ishod bi bio sljedeća tvrdnja: primoranost na tjelesno kretanje u oblasti nalik snu koji su vođeni očekivanjima moći i postignuća.
Bio sam isuviše omamljen da bih slijedio njegov tijek rasuđivanja, ali sam potom ipak shvatio da ništa ne moram slijediti jer se s njime u potpunosti slažem, unatoč činjenici da nisam imao cjelovitu predodžbu o onome s čime se slažem. Slaganje je s njime bilo tek osjećaj koji je dopirao iz velike daljine, drevnog pouzdanja kojeg sam izgubio, a ono do mene nije lako pronalazilo put.
Povratak mojim vježbama sanjanja otklonio je sve moje nedoumice, ali i stvorio niz novih. Na primjer, nakon mjeseci svakodnevnog slušanja prestao sam se čuditi glasu izaslanika sanjanja. Postao mi je sasvim uobičajen. Počinio sam toliko mnoštvo pogrešaka slušajući ga da sam gotovo posve razumio don Juanovo odbijanje da ga ozbiljno prihvati. Psihoanalitičar bi imao posla napretek tumačeći izaslanika u skladu sa svim mogućim promjenama u mojoj interpersonalnoj dinamici ličnosti.
Don Juan je ustrajavao na vrlo čvrstom gledištu: riječ je o neosobnoj ali postojanoj sili iz oblasti anorganskih bića: tako je iskušavaju svi sanjači na manje ili više podjednak način. Ako riječi glasa odlučimo primati kao savjet, zaista smo neizlječivi glupani.
Ja sam svakako bio jedan od takvih. Nije postojao način na koji bih mogao ostati ravnodušan u neposrednom dodiru s takvim neobičnim doživljajem: glasom koji mi je jasno i sažeto kazivao na tri jezika skrivene tajne o svemu i svima na koje sam usmjeravao svoju pozornost. Tek je mala smetnja, koja za mene nije imala znatnije posljedice, bila što glas nije bio sinhroniziran. Izaslanik mi je običavao govoriti o ljudima i događajima u trenucima kada sam zaista zaboravljao da sam im poklanjao bilo kakvu pozornost.
Upitao sam don Juana o toj neobičnosti, te mi je odgovorio da to mora imati veze s krutošću moje spojne točke. Objasnio mi je da sam bio obuzet odraslima starije dobi, te da su me oni zadojili gledištima staraca; zbog toga sam bio opasno u pravu. Njegovo ustrajavanje na dozama halucinogenih biljaka bilo je tek pokušaj, kako je rekao, pomicanja moje spojne točke i otvaranja prolaza barem osnovne mjere pokretljivosti.
»Ako ne razviješ i povećaš ovu mjeru«, nastavio je, »ili ćeš postati još ispravniji ili histerični vrač. Moje nastojanje na razlaganju načina starih vračeva nije ogovaranje, već pokušaj da ih nahuškam protiv tebe. Prije ili kasnije tvoja će spojna točka postati pokretljivija, ali ne i dovoljno pokretljiva kako bi navela tvoje sposobnosti da im nalikuješ: da budeš ispravan i histeričan.«
»Kako sve to mogu izbjeći, don Juane?«
»Postoji samo jedan način. Čarobnjaci ga nazivaju skrenutim razumijevanjem. Nazivaju ga udvaranjem spoznaji. To je put koji su vračevi koristili kako bi spoznali, otkrili, bili obdareni.«
Don Juan je promijenio temu, te nastavio objašnjavati učvršćivanje spojne točke. Rekao je da je viđenje dječje spojne točke u neprestanom lepršanju jer se kreće u drhtajima, lako mijenjajući svoje mjesto. Zbog toga su stari vračevi došli do zaključka da uobičajeno mjesto spojne točke nije prirođeno, već je plod navika. Budući da je viđenje samo u odraslih učvršćeno na jednom mjestu, zaključili su da se posebno mjesto spojne točke podupire posebnim načinom opažanja. Korištenjem ovaj posebni način opažanja postaje sustav osjetilnih podataka koji je podložan tumačenju.
Don Juan je istaknuo da smo od trenutka rođenja po nuždi nagnani da se borimo za prilagodbu našeg opažanja kako bi ono odgovaralo zahtjevima ovoga sustava, sistemom koji upravlja našim životima zbog jednostavne činjenice što smo u taj sustav uklopljeni samim svojim rođenjem. Stoga su vračevi bili posve u pravu vjerujući da je čin opozivanja ovog sustava i neposrednog opažanja energije ono što osobu preoblikuje u vrača.
Don Juan se čudio onome što je nazivao najvećim postignućem našeg ljudskog odgoja: zatvaranja naše spojne točke na njezinu uobičajenom mjestu. Jednom kada se učvrsti i postane nepokretnom, naše se opažanje može voditi i upravljati na tumačenje onoga što opažamo. Drugim riječima, možemo se usmjeriti na opažanje sve više stvari unutra našeg sustava negoli unutar naših osjetila. Uvjeravao me je da je ljudsko opažanje univerzalno jednoliko jer su spojne točke cijele ljudske rase učvršćene na istome mjestu.
Nastavio je rekavši kako su vračevi sve to dokazali u trenutku kada su vidjeli kako se nova svemirska vlakna energije mogu zamijetiti u trenutku kada se spojna točka pomakne preko granice stanovitog praga, te stoga ono što opažamo nema nikakvoga smisla. Neposredni je uzrok tome u činjenici što novi osjetilni podaci naš sustav moraju zadržati izvan uporabe; više se ne može koristiti kako bi tumačio ono što opažamo.
»Opažanje je bez našeg sustava, dakako, kaotično«, nastavio je don Juan. »Sasvim neobično, međutim, kada samo pomislimo da smo posve izgubili osnovu svoga vladanja, odnose unutar starog sustava; to dovodi do našeg spasa, te naše novo neshvatljivo opažanje ustrojava u posve shvatljiv novi svijet.
Sve je to upravo onako kako se tebi dogodilo kada si promatrao lišće onog drveta.«
»Što mi se zapravo dogodilo, don Juane?«
»Tvoje je opažanje za trenutak bilo kaotično; sve ti se dogodilo odjednom, te tvoj sustav tumačenja svijeta nije bio uporabljiv. Potom se kaos razbistrio i u tom si trenutku stajao pred novim svijetom.«
»Opet smo, don Juane, na istome mjestu kao i ranije. Postoji li taj svijet ili je tek opsjena moga uma?«
»Zasigurno smo na istom mjestu i pitanje je isto. Postoji upravo na onom mjestu tvoje spojne točke na kojem se u tom trenutku nalazila. Kako bi je zamijetio bilo ti je potrebno srašćivanje, drugim riječima, morao si zadržati svoju spojnu točku učvršćenu na tom mjestu, što si i učinio. Posljedica je bila da si za trenutak u cijelosti opažao novi svijet.«
»Bi li i drugi opažali isti svijet?«
»Kada bi imali jednolikost i srašćivanje, svakako bi opažali isti svijet. Jednolikost znači zadržavanje, objedinjavanje istog mjesta spojne točke. Cijeli čin postizavanja jednolikosti i srašćivanja izvan uobičajenog svijeta stari su vračevi nazivali proširenjem opažanja.
»Umijeće proširenja«, nastavio je, »kako sam već rekao, ima veze s učvršćenjem spojne točke. Stari su vračevi putem vježbi otkrili da je, kolika god važnost pomicanja spojne točke bila, mnogo je važnije učvrstiti je i zadržati na novom mjestu, ma koje ono bilo.«
Objasnio je da u slučaju da se spojna točka ne ustali, ne postoji način na koji bismo postojano mogli opažati. U tom bismo slučaju doživjeli kaleidoskop nepovezanih likova. To je razlog zbog kojeg su stari vračevi u tolikoj mjeri isticali sanjanje, kao i proširenje. Jedno umijeće ne može postojati bez drugoga, posebice u takvim vrstama djelatnosti kojima su stari vračevi bili obuzeti.
»Kakve su to djelatnosti, don Juane?«
»Stari su ih vračevi nazivali neprilikama druge pozornosti ili velikom pustolovinom nepoznatog.«
Don Juan je rekao kako se takve djelatnosti oslobađaju pomicanjem spojne točke. Ne samo što su stari vračevi naučili mijenjati položaj svoje spojne točke na tisuće mjesta na površini ili u unutrašnjosti svoje energetske mase, već su naučili i učvršćivati svoje spojne točke na tim mjestima, te tako zadržati njihovu jednolikost do beskonačnosti.
»Što su time postizavali, don Juane?«
»O tome se ne može govoriti. Možemo govoriti samo o krajnjim ishodima.«
Objasnio je da je jednolikost starih vračeva bila u tome što im je dozvoljavala da u percepciji i tjelesnosti postanu sve što je dozvoljavao poseban položaj njihove spojne točke. Mogli su se preoblikovati u bilo što za što su posjedovali poseban popis. Popis je, rekao je, spisak svih pojedinosti percepcije koja je obuhvaćena postajanjem, na primjer, jaguar, ptica, kukac, i tako dalje, i tako dalje.
»Vrlo mi je teško povjerovati da takvo preoblikovanje može biti moguće«, rekao sam.
»Moguće je«, uvjeravao me je. »Ne toliko za mene i tebe, ali za njih svakako. Za njih je to bila prava sitnica.«
Rekao je nadalje da su stari vračevi imali izvanrednu pokretljivost. Sve što im je bilo potrebno sastojalo se u najmanjem pomicanju spojne točke, najneznatnijem pomaku percepcije u njihovu sanjanju da bi istoga trena zahvatili njihovu percepciju, preoblikovali njihovu jednolikost kako bi odgovarala novom stanju svjesnosti, te tako postali životinja, druga osoba, ptica ili bilo što drugo.
»Nije li to upravo ono što čine mentalno bolesni ljudi? Stvaranje vlastite zbilje?«, rekao sam.
»Ne, to nije isto. Bolesni ljudi zamišljaju vlastitu stvarnost jer nemaju nikakvog unaprijed postavljenog cilja. Bolesni ljudi kaos dovode u stanje kaosa. Čarobnjaci, nasuprot tome, kaos dovode u smisleni red. Njihova je unaprijed postavljena, transcendentalna svrha oslobađanje percepcije. Čarobnjaci ne stvaraju svijet koji percipiraju; oni neposredno percipiraju energiju, te potom otkrivaju da je ono što percipiraju nepoznati novi svijet koji ih može cijele progutati jer je podjednako stvaran kao i sve što poznajemo kao stvarno.
Don Juan mi je potom iznio novo objašnjenje onoga što mi se dogodilo dok sam netremice promatrao drvo. Rekao je da sam započeo percipiranje energije drveta. Na subjektivnoj razini, međutim, vjerovao sam da sanjam jer sam koristio postupke sanjanja kako bih percipirao energiju. Tvrdio je da je korištenje postupaka sanjanja u svijetu svakidašnjeg života bilo jedan od najučinkovitijih postupaka starih vračeva. Takav postupak neposredno percipiranje energije čini nalik snu, namjesto posvemašnjem kaosu, sve do trenutka kada nešto preoblikuje percepciju, te se vrač zatekne suočenim s novim svijetom – to je upravo ono što se i meni dogodilo.
Povjerio sam mu misao što mi je proletjela umom, a kojoj nisam posvetio mnogo pažnje: da prizor koji sam promatrao nije bio ni san, ni svakidašnji svijet.
»I nije bio«, odvratio je. »Sve sam ti ovo mnogo puta ponavljao, te zasigurno misliš da se vrtim u krugu. Znam kako ti je teško dopustiti i misaonu mogućnost o stvarnosti onoga što ti se događalo. Ali, novi svijet postoji! Svjetovi su omotani jedan oko drugoga nalik ljuskama luka. Svijet u kojem postojimo tek je jedna od tih ljuski.«
»Misliš li, don Juane, da je cilj tvoga poučavanja moja priprema za ulazak u te svjetove?«
»Ne, ne mislim. U te svjetove ulazimo samo za vježbu. Takva su putovanja preteče današnjih vračeva. Sanjamo na isti način na koji su to običavali stari vračevi, ali jednoga trenutka svakako skliznemo na novo tle. Stari su vračevi više voljeli pomicanja spojne točke, te su se stoga uvijek nalazili u više ili manje poznatom, predvidivom svijetu. Nama su draža pokretanja spojne točke. Stari su vračevi tragali za ljudskom svijetu nepoznatim. Mi tragamo za onime što nadilazi ljudsku oblast.«
»Do toga još nisam dospio, zar ne?«
»Ne. Tek si na početku. Na početku svatko mora iznova proći tragovima starih vračeva. Naposljetku, oni su izumili sanjanje.«
»Kada ću početi učiti način sanjanja novih vračeva?«
»Tek moraš savladati ogromnu oblast. Možda za nekoliko godina. Uzgred budi rečeno u tvojem slučaju moram biti posebno pažljiv. Po svojem si karakteru vrlo nalik starim vračevima. To sam ti i prije rekao, ali ti uvijek nekako uspijevaš zaobići moje primjedbe. Ponekad čak pomišljam da te savjetuje neka strana energija, ali potom odbacujem takvu ideju. Ipak nisi toliko zastranio.«
»O čemu govoriš, don Juane?«
»Nesvjesno si učinio dvije stvari koje me nasmrt straše.
Svojim si energetskim tijelom putovao na mjesto izvan ovoga svijeta u svojem prvom sanjanju. I ondje si šetao! Potom si svojim energetskim tijelom putovao na drugo mjesto izvan ovoga svijeta zadržavajući pritom svjesnost svakidašnjeg svijeta.«
»Zašto te to brine, don Juan?«
»Sanjanje ti je prelagano. A to je prokletstvo kojeg se moramo čuvati. Ono vodi u oblast izvan ljudskoga. Kako sam ti već rekao, moderni vračevi nastoje presegnuti u ljudskome nepoznatu oblast.«
»Što bi mogla biti ljudskome nepoznata oblast?«
»Oslobođenje ljudskoga. Nezamislivi svjetovi što dopiru s onu stranu oblasti ljudskoga, ali koje još uvijek možemo percipirati. To je stranputica kojom kreću moderni vračevi. Njihova ih sklonost nagoni na potragu za nečime što je izvan oblasti ljudskog. A ono što se nalazi izvan te oblasti sveobuhvatni su svjetovi, ne samo područja ptica, životinja ili ljudi, pa čak ni da je riječ o nepoznatim ljudima. Ono o čemu govorim svjetovi su nalik onome u kojem živimo; cjeloviti svjetovi beskrajnih oblasti.«
»Gdje se nalaze ti svjetovi, don Juane? Na drugim položajima spojne točke?«
»Upravo tako. Na drugim položajima spojne točke, ali ujedno i na položajima koje vračevi dosižu zajedno s pomicanjem spojne točke, a ne njezinim pokretanjem. Ulazak u te svjetove vrsta je sanjanja koju poduzimaju samo vračevi suvremenog doba. Stari su se vračevi klonili takva prodiranja jer ono zahtijeva ogromnu mjeru izdvojenosti i zanemarivanje svakog osjećaja vlastite važnosti. Bila je to cijena koju nisu bili voljni platiti.
»Za vračeve koji danas vježbaju sanjanje, ono je oslobađanje do razine percipiranja svjetova s onu stranu svega zamislivog.«
»Što je svrha takvog percipiranja?«
»Danas si me već pitao isto pitanje. Govoriš nalik pravom trgovcu. Koji je ulog?, pitaš me, Koji je postotak kojeg ću zaraditi takvim ulogom? Hoće li mi takav podvig poboljšati imovinsko stanje?
Ne postoji način na koji bih mogao odgovoriti na takva pitanja. Um trgovca uposlen je u trgovanju. Sloboda, međutim, ne može biti ulaganje. Sloboda je pustolovina bez kraja u koju ulažemo naše živote i mnogo više za samo nekoliko neizrecivih trenutaka za koje ne dostaju ni misli ni riječi.«
»Nisam te pitao u takvu duhu, don Juane. Ono što sam želio znati bilo je o pokretačkoj sili koja nas navodi da sve to čini i netko nalik trutu kao što sam ja?«
»Traganje za slobodom jedina je pokretačka sila koju znam. Sloboda da se poleti u beskonačnost. Sloboda da se rasprši; da se uzdigne; da se bude nalik svjetlosti svijeće koja, unatoč svjetlucanju naspram bilijuna zvijezda, ipak ostaje netaknuta jer nikada ne nastoji biti više od onoga što jest: jednostavno svijeća.« – Carlos Castaneda, Umijeće Sanjanja
Hvala ! Duboki uvid je i ovog puta Duboki uvid…
Darko Bulatovic kaže:
29. Decembar 2013. – 4:19 u 4:19 am
Vrlo interesantan podatak koji sam nasao je da je u novom zavjetu Juda zapravo citirao 1. Enohovu knjigu i da je ocigledno da im je ta knjiga bila poznata.”
Darko !
Poznato im je više nego je nama poznato danas . Molim te potraži informaciju šta se desilo sa Jakovom pravednim. Zašto crkva hristovog rodjenog brata vrlo malo pominje ?
Pročitaj jevandjelje koje je pronadjenu u Nag hamadiju .Jevandjelje po Tomi .
Citao sam i cak postreknut tim jevandjeljem posao u Cetinjski Manastir da trazim od njih ima li dje toga jevandjelja (eh kako sam bio naivan).
Kad sam ih upitao zasto nema toga jevandjelja da se nadje, rekli su mi da je “to bila volja Bozija”.
Zaista jeste. Ko sto je bila volja da napuni pakao svima onima koji su sakrivali istinu i lazi sirili.
Ali hvala na podsjecanje, trebam opet procitati, moda ce mi sad biti nesto novo jasnije.
A pogledajte molim vas u svijetlu knjige Enohove ovaj dio iz Kurana:
A kada Gospodar tvoj rece melekima: “Ja cu na Zemlji namjesnika
postaviti!” – oni rekose: “Zar ce Ti namjesnik biti onaj koji ce na njoj
nered ciniti i krv proljevati? A mi Tebe velicamo i hvalimo i, kako
Tebi dolikuje, stujemo.” On rece: “Ja znam ono sto vi ne znate.”
I pouci On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoci melekima
i rece: “Kazite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!”
“Hvaljen neka si” — rekose oni — “mi znamo samo ono cemu si nas
Ti poucio; Ti si Sveznajuci i Mudri.”
“O Ademe” — rece On — “kazi im ti nazive njihove!” I kad im on kaza
nazive njihove, Allah rece: “Zar vam nisam rekao da samo Ja znam
tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono sto javno cinite i ono
sto krijete!”
Odje se jasno vidi iz podebljanog da se Najuzviseniji obratio Andjelima kad je rekao da zna ono sto javno cine a sto kriju.
U sve ove knjige Vede, Gita, Biblija, Kuran ponavljaju jednu te istu stvar, koju ce sigurno negirati mnogi, da svi oni koji ne vjeruju uzimaju dio sa tim zlim dusima (demonima, sejtanima).
Svjesno ili nesvjesno potpuno nebitno. A ja sigurno mogu potvrditi to iz licnog iskustva u diskusiji sa takvim ljudima o ovim stvarima. Sa druge strane pak sreo sam nekoliko njih koji su mi se cinili kao cestiti ljudi ali ja neznam sto oni u sebi kriju i dali su dvolicni.
Jer ima ljudi zaista koji su postali majstori obmane, a zna se od koga su to mogli nauciti.
Kad se uzme u obzir sta su moje oci vidjele u Crnoj Gori tu je leglo pogolemo tih partnerskih odnosa demona i ljudi. Nije Nikolic bez veze imao motiva da snimi film “Bestije” a od tad vjerujem se to samo umnozilo.
Tu prijatelja nema medju takvima, jer oni nisu prijatelji sami sebi nit znaju sto rade niti sto cine vec ih porivi vucu ka sumanute na sve strane i samo ce bit bjesniji i bjesniji kako ih kazna bude vishe stiskala.
Jedan fenomen na koji bi stio skrenut paznju a vidim slabo ko je obratio paznju na to je konstantno ponavaljanje prica o Andjelima koji uzimaju ljudsku formu i kushaju a i pomazu Ljude. Od price o Avramu i posjeti dvojice putnika pa i mnoge druge (O dvojici meleka koji su kusali ljude uceci ih vradzbinama koja se spominje u Kuranu).
Ima mnogo primjera koji su navedeni i koji ukazuju da je to ucestala praksa.
Meni jedna cudna situacija koja se desila me je nagnala da pomislim malo vishe o tome. Vozim auto kroz grad i nesto mi se bilo bash steskilo kad sam vidio covjeka dje se prostrio pored puta sav neuredan i ucinje mi se jako slab. Ja zaustavih auto i izadjoh da mu dam za obrok i odmah krenuh da se vracem put auta, kad onaj skoci na noge kada mu nije nista i poce da vice zamnom: “Koje ti je ime?” Ja ponesen emocijama reko nije bitno to uopste i nastavih da se vrcem, kad on poce da insistira na tome da mu kazem. Ja na kraj mu rekoh i pozdravih ga i kasnije poceh da razmisljam o tome sta ce njemu moje ime?! Sta mu je to bilo toliko bitno (pogotovo za covjeka u tom stanju).
Naravoucenije, pazite se kako se ophodite prema neznancima jer nikad neznate ko je u pitanju.
Evo jedan interesantan clanak na tu temu:
http://m.explorefaith.org/faces/angels/angels_among_us.php
“U sve ove knjige Vede, Gita, Biblija, Kuran ponavljaju jednu te istu stvar, koju ce sigurno negirati mnogi, da svi oni koji ne vjeruju uzimaju dio sa tim zlim dusima (demonima, sejtanima).”
Ovo govore da bi imali monopol nad ljudskom dušom. Tako je đavolji posao i meditacija, bioenergija i svo alternativno liječenje, zato što kažu da ima veze sa đavolom, a možda ima veze samo sa spoznajom istinskog Boga, bez posrednika, ili beskonačnog polja bez plaćanja ulaznice.
Ja ne pricam o stvarima sto ljudi pricaju vec sto pishe u ovim knjigama.
Ja nidje nisam nasao da je meditacija, bioenergija i alternativno lecenje djavoljev posa.
Kocka, obozavanje stvari, alkohol jesu – potvrdjeno.
Dje ste vi to nasli mozete li mi ukazati?
A o posrednicima izmedju Boga i covjeka tek ni pomena nema.
Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je zivot
na ovome svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da covjek, zbog
onoga sto radi, ne bi stradao, jer osim Allaha – ni zastitnika ni po-
srednika nece imati i jer se od njega nikakva otkupnina nece primiti.
Oni ce, zbog onoga sto su radili, biti u muci zadrzani; njih ceka pice
od kljucale vode i patnja nesnosna, zato sto nisu vjerovali.
A ono sto sam rekao evo citata za podrsku:
Those who are thus bewildered are attracted by demonic and atheistic views. In that deluded condition, their hopes for liberation, their fruitive activities, and their culture of knowledge are all defeated.
Those miscreants who are grossly foolish, lowest among mankind, whose knowledge is stolen by illusion, and who partake of the atheistic nature of demons, do not surrender unto Me.
O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede sejtan kao sto je ro-
ditelje vase iz Dzenneta izveo, skinuvsi s njih odjecu njihovu da bi
im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove,
odakle vi njih ne vidite. Mi smo ucinili sejtane zastitnicima onih koji
ne vjeruju.
A velika je razlika sto ljudi pricaju a sto zapravo pishe u ove knjige. Rijetki zaista su cestiti i dosledni nedvosmislenosti rijeci iz ovih knjiga vec izmisljaju i lazu da bi lakovjerne obmanuli. I neka ih obmanu kad ne provjeravaju no prihvataju sto im pashe njihovim gledistima.
A to je mene najteze nauciti i mnoge nevolje imam zbog toga sto ne mogu da shvatim da su zasluzili.
jer ja nemogu uglavu sebi da uceram da ljudi se tako ponasaju, ocigledno sebi na stetu veliku, i da se vode najniskijim stvarima lazima obmanama neiskrenoscu podmukloscu i svakim zlom te izlazi iz toga. I da pored ociglednih posledica takvog ponasanja dje bi i corav covjek shvatio da ne ide oni i dalje nastavljaju josh gore i crnje.
Pameti mi treba da razumijem a vidim odlicno samo ne shvatam. A vala ili cu crknut pokusavajuci ili cu se nauciti.
Uđi sa skajp ako ti je i dalje isti nalog…
“…a možda ima veze samo sa spoznajom istinskog Boga, bez posrednika, ili beskonačnog polja bez plaćanja ulaznice.”
Shvatio sam u zadnje vrijeme da postoje ljudi bez duše i istinsko zlo, onda sam shvatio da kao kontra tome mora da postoji i dobro, i da se upravo sada vodi bitka, najveća bitka između te dvije sile, kao u Gospodaru prstenova npr… Onih sa dušom je ostalo malo, u rukama imaju koplja, neki luk i strijelu, ali imaju jednu dušu koja ih spaja… Ni jedna borba nije laka, a najteža je ona sa samim sobom…
I što je najvažnije – što dalje od ljudi, makar od njih većine, svako na kraju završi sam sa samim sobom ili na krstu, jer je bio u stanju da ga nosi.
Najiskrenije hvala Mišku koji je bio “trigger” za promjenu mog života.
Ja od skora samo preko nishana i prstom na okidac (verbalnim) sa takvima razgovaram jer je tu takvih prepredenjaka i foliranata da morash bit vazda na oprezu.
A tvoju blagost dozivljavaju ka slabost pa te josh zajebavaju. A bishe rado iznijeli to bogastvo svoje iz svoje tame te ga kriju, osecam im ja dah kako sikcu iza ledja dje god se ovakva prica povede, no nece da se otkriju ko su. A dzaba im je sve.
Sud je tu vec iznesen, a ovo vrijeme – kako rece anstajn – postoji samo zato da se sve nebi dogodilo odjednom.
Bitka ovo sigurno jeste i to kosmickih razmjera za svaki svijet ponaosob. A bit ce ko sto je Isus rekao: “ko ljubi zivot izgubi ce ga, a ko ga ne ljubi dobit ce ga.” Jer su ljudi spremni svasta da urade da golu capru spasu. E to ce im bit strasna pogreska.
E evo vam jedan vrlo interesantan fenomen koji sam dozivio posto sam “sredio” u diskusiji neke ocito osvetoljubive sagovornike. Ono sto sam saznao na kraju svega ( a trajalo je nedjelju dana) da je neko pokusao da na mene izvrshi Sihr
http://forum.cafemontenegro.com/showthread.php?122954-Paraliza-u-snu-Djavo-na-ledjima
Da ne bjeshe ovih stotina ljudi na Youtube da posvjedoce LICNO, e bi me, po starome bestijanskom obicaju njihovome te rade svima, digli na sprdnju.
E sad vi pogledajte sto “zvanicna nauka” prica o ovim stvarima i kako se potpuno ignorishu ama skoro potpuno identicna iskustva ljudi.
Ovo sto sam naucio iz proucavanja ove pojave je jako interesantno, i razgovarao sam sa nekim ljudima sto se bave psihologijom o ovome (Jungijancima). Iskazali su veliko interesovanje i nadam se da ce ih postaci na istrazivanje.
Evo sto sam nashao o Jungim observacijama o takozvanim kompleksima:
Jung further determined that these complexes could then grow to such proportions that they began to function as sub-personalities. The conflicting impulses between these various complexes, whether repressed or not, created disorder in the psyche, expressed as anxiety, frustration, or inconsistencies in thought or behavior. More interesting still, Jung felt these complexes were often the source of the so-called spirits that “possessed” trance mediums and of the mysterious voices heard by psychotics.
A ko zeli da istrazi neka obrati dobro paznju na komentatore na temi. Par desetina njih je odlican broj za analizu. Jer ovi ljudi su oko vas, neki sa zabjela neki od prekomorace.
Temu su svojski pokusavali da zatvore, da isprevociraju autora, pa da zatrpaju temu pa na kraju su pokusali i paralelnu temu da naprave kako bi skrenuli paznju sa nje.
A ko bi o toj muci radio? Trosio toliko vremena na ono sto je “glupo” i “besmisleno”?
Samo oni koji su primorani ja cu vi rec.
Evo Misko pricam o ovoj knjizi sa jednim doktorom pa da podijelim sa vama odje moja neka razmisljanja, jer me je upozoravo da budem pazljiv u prihvatanju ove knjige kao moguce objave.
+doctordave77
Dear sir thank you for sharing with me your insight and concern with great care which i believe is from good intention but I must tell you few things about what you said in same way. Canonization was performed with supervision of Roman Emperor, of same Empire that did numerous atrocities towards believers. Will dear sir on bad tree grow good fruits?
If you take History as a teacher and see what happened in Europe of that creed i next millenia where horror and prosecutions of same those people to whom the Word of God was meant you would certainly think twice before giving any special authority to Canons of those people. I would recommend to you, dear sir, to read notes from those days of canonization and how “lovely” did they talk to each other and how full of spirit they where, but which one i ask.
Second using any dates as a evidence is not in place. Every date that is possible to get scientifically today is merely an assumption.
And third most important thing. Here is not biggest sin to accept some Book as God Inspired which is not but to dismiss without an single evidence one that it is. And I will explain how. If this Book is not inspired from God then I as a reader have numerous other Books, that undoubtedly are to compare it with and find if not today then tomorrow something that will be a firm evidence of fallacy. But other way around such thing is not possible.
So please notice that i said “If it is Book inspired by God” and believe me, after 15 years of researching Religion and Bible among other books that are doubtfully revelations from God (but not sourced by people which organization formed Roman Empire and which they assumed to be greatest authority – in other words there is no SINGLE WORD ON PAPER that they have that gives them any authority or prescribed them to do what they did and are doing) I don't find in this book anything of what I understand in contradiction with rest.
So I do fully agree to what you said, we surely should watch our self's of deceivers. Please try to read more carefully Mathew 23 and think about it in depth. Who are those who Jesus described and who are those who ask for what he told us not to do?
“9 And do not call anyone on earth ‘father,’ for you have one Father, and he is in heaven.”
And this is only one line. And there is a looong list of descriptions of numerous those who will come in his name quite some time before end of times.
Best Regards and hope you take my message as a act of care for this matter and seriousness based in facts not baseless doubts. Because no word of any group of man can not overpower word that Jesus brought to us. And I am afraid that you might think that.
Pricam sa Radem Rapidom na skype prije neko vrijeme i poazivashe mi fotografije necije iz posleratnog perioda kad sam imao sto vidjet. Svudje po tih planina a posebno na durmitoru je bilo masu Bogumilskih tragova. Sto je bilo sa svim tim dje nestade?
ja nisam znao da je ta kultura toliko bila rasirena tu, dok mi jedan blisak svestenickim krugovima nije rekao: “Pa jeste pricali su mi da je ovaj narod sav Bogumilskog porijekla i da zato oni ne vole da kod nas dolaze i ne postuju svestenstvo kao sto bi trebali.”
Aludirajuci na to da su u zal sto i njima ne dolaze ka sto dolaze katolickim svestenicima.
Čekao je jedan trenutak da vidi da li postupam po njegovom predlogu. Pošto je bilo očigledno da to ne mogu, nastavio je da objašnjava. Rekao je da je, da bi se postiglo nešto tako tajanstveno kao što je zaokret u povišenu svest, potrebno da čovek samo omogući prisustvo duha.
Primetio sam da su njegovi stavovitog dana ili vrlo mračni, ili sam ja vrlo konfuzan, jer uopšte ne mogu da pratim tok njegovih misli. Oštro je odvratio da moja zbunjenost uopšte nije važna i da je umesto toga jedina važna stvar da shvatim da sam kontakt sa duhom može da proizvede kakvo bilo pokretanje skupne tačke.
»Rekao sam ti da je nagual provodnik duha«, nastavio je. »Pošto čitav život provodi besprekorno iznova određujući svoj spojni beočug s namerom, i pošto ima više energije nego običan čovek, on može da dozvoli duhu da se kroz njega izrazi. Tako je prva stvar koju učenik vrač doživljava promena nivoa svesti, promena koju proizvodi samo prisustvo naguala. I da znaš da stvarno ne postoji postupak kojim se pokreće skupna tačka. Duh dodiruje učenika i njegova skupna tačka se kreće. Sve je tako prosto.«
Rekao sam mu da me te tvrdnje uznemiravaju jer su u suprotnosti sa onim što sam bolno iz ličnog iskustva naučio da prihvatim: da je povišena svest izvodljiva kao sofisticiran, iako neobjašnjiv, manevar koji je izvodio don Huan i uz pomoć kojeg je manipulisao moju percepciju. Tokom godina našeg druženja, on me je uvek iznova navodio u povišenu svest udarajući me po leđima. Ukazao sam na tu oprečnost.
Uzvratio je da je udaranje po leđima trik da se odvrati moja pažnja i da se iz mog uma uklone sumnje, a ne istinski postupak kojim se manipuliše moja percepcija. On je to nazvao jednostavnim trikom u održavanju umerenosti svoje ličnosti. Nastavio je, ali ne sasvim šaljivo, da sam ja imao sreće što je on jednostavan čovek, i što ga ne zanima čudnovato ponašanje. Inače, umesto tih jednostavnih prevara, morao bih da podnosim bizarne rituale pre nego što iz mog uma uklonimo sumnje, da bismo duhu dopustili da pokrene moju skupnu tačku.
»Da bismo magiji dozvolili da nas obuzme potrebno je samo da iz svog uma prognamo sumnju«, rekao je. »Kada je sumnja konačno prognana, sve je moguće.«
Podsetio me je na jedan događaj kojem sam prisustvovao pre nekoliko meseci u Meksiko Sitiju, za koji sam smatrao da je nepojaman sve dok ga on nije objasnio, koristeći se paradigmom vračeva.
Bio sam svedok hirurške operacije koju je izvodio poznati medijum iscelitelj. Jedan moj prijatelj je bio pacijent. Iscelitelj je bila žena koja je zapala u veoma dramatičan trans da bi ga operisala.
Mogao sam da posmatram kako je ona, koristeći kuhinjski nož, otvorila njegovu trbušnu duplju u predelu pupka, izvadila bolesnu jetru, oprala je u kanti sa alkoholom, vratila je nazad i zatvorila otvor pritiskajući ruke na njega, bez i trunke krvi.
U toj polumračnoj sobi bio je veći broj ljudi, svedoka operacije. Neki od njih su izgledali kao zainteresovani posmatrači, kao što sam bio ja. Čini se da su ostali bili isceliteljkini pomagači.
Posle operacije, razgovarao sam nakratko sa tri posmatrača. Svi su se složili da su videli isto što i ja. Kada sam razgovarao sa svojim prijateljem, pacijentom, ispričao je da je operaciju osetio kao tup, neprekidan bol u želucu i kao osećanje da gori sa desne strane.
Sve sam to ispričao don Huanu i čak sam dodao i jedno cinično objašnjenje. Rekao sam mu da polutama te sobe, po mom mišljenju, savršeno omogućava svakojake varke, što je važilo i za unutrašnje organe koji su vađeni iz trbuha i prani u alkoholu. Emocionalni šok koji je izazvao isceliteljkin dramatični trans — koji sam takođe smatrao za prevaru — pomogao je da se stvori jedna atmosfera gotovo religioznog poverenja.
Don Huan je odmah ukazao da je to cinično mišljenje a ne cinično objašnjenje, pošto ono ne objašnjava činjenicu da je moj prijatelj zaista izlečen. Onda je don Huan ukazao na jedno alternativno objašnjenje koje se temelji na znanju vračeva. Objasnio je da se taj događaj zasniva na činjenici da isceliteljka ima sposobnost da pokrene skupnu tačku određenog broja ljudi u publici. Jedina prevara — ako to uopšte može da se nazove prevara, jeste da broj ljudi u sobi nije smeo preći onaj broj koji je ona mogla da izmanipuliše.
Njen dramatični trans i gluma koja ga je pratila, po njemu su bili, ili dobro smišljen način da se uhvati pažnja prisutnih ili nesvesni manevri koje je nalagao sam duh. Šta god da je bilo od toga dvoga, to su bila najbolja sredstva da isceliteljka stvori jedinstvo misli koje je potrebno da se uklone sumnje iz umova svih prisutnih i da ih navede u povišenu svest.
Kada je prosekla i otvorila telo kuhinjskim nožem i uklonila unutrašnje organe to nije bila, naglasio je don Huan, prevara. To su bili istiniti događaji koji su, zahvaljujući tome što su se odvijali u povišenoj svesti, bili izvan stvarnosti svakodnevne procene.
Upitao sam don Huana kako je isceliteljka mogla da pokrene skupne tačke tih ljudi a da ih ne dodirne. Odgovorio je da je isceliteljkina moć, dar ili čudesan podvig, bio u tome da služi kao provodnik duha. Duh je, rekao je on, a ne isceliteljka, pokretao te skupne tačke.
»Objasnio sam ti, iako ti nisi razumeo ni jednu jedinu reč«, nastavio je don Huan, »da su isceliteljkina umetnost i moć bili u tome što su otklanjali sumnje iz umova prisutnih. Radeći tako, bila je u mogućnosti da dozvoli duhu da im pokrene skupne tačke. Oni su ušli u stvarnost u kojoj su čuda sasvim obična stvar.«
Nedvosmisleno je izjavio da je ta isceliteljka takođe morala biti i vrač, i ako se napregnem da se setim operacije, setiću se da je sa ljudima oko sebe bila nemilosrdna, a naročito prema pacijentu.
Ponovio sam mu sve čega sam mogao da se setim sa tog skupa. Visina i ton isceliteljkinog jednoličnog ženskog glasa promenili su se umnogome kada je zapala u trans, u hrapav, dubok, muški glas. Taj glas je obznanio da je duh jednog ratnika iz prekolumbijanske ere poseo isceliteljkino telo. Kada je to obznanjeno, isceliteljkino ponašanje se sasvim izmenilo. Bila je opsednuta. Bila je očigledno potpuno sigurna u sebe, i nastavila je da operiše sa potpunom sigurnošću i samouverenošću.
»Ja više volim reč ,nemilosrdnost’ nego ,sigurnost’ ili ,samouverenost'«, primetio je don Huan, a zatim nastavio: »Ta isceliteljka je morala da bude nemilosrdna da bi stvorila odgovarajuće okolnosti da se duh uplete.«
Kazao je da su takvi događaji koje je teško objasniti, kao što je bila ta operacija, bili u stvari veoma jednostavni. Postali su složeni zbog našeg insistiranja na razmišljanju. Ukoliko ne razmišljamo, sve dolazi na svoje mesto.
»To je stvarno apsurdno, don Huane«, rekao sam i skoro da sam to i mislio.
Podsetio sam ga da je on od svih svojih učenika tražio da ozbiljno razmišljaju, i da je čak kritikovao svog sopstvenog učitelja što nije bio baš sklon razmišljanju.
»Naravno da tražim da svi oko mene jasno razmišljaju«, rekao je. »I ja objašnjavam, svakome ko hoće da sluša, da je jedini način da se jasno misli da se uopšte ne misli. Bio sam uveren da si ti razumeo tu kontradikciju vračeva.«
Glasno sam se bunio zbog mračnjaštva njegovih iskaza. On se smejao i podsmevao se što moram da se branim. Onda je ponovo objasnio da za vrača postoje dva tipa razmišljanja. Prvo je bilo obično svakodnevno razmišljanje, kojim upravlja svakodnevni položaj skupne tačke. To je zbrkano razmišljanje, koje stvarno ne odgovara njegovim potrebama i koje za sobom ostavlja veliko zamračenje. Drugo je tačno razmišljanje. Ono je funkcionalno, ekonomično, i ne objašnjava svega nekoliko stvari. Don Huan je primetio da je, da bi ovakva vrsta razmišljanja preovladala, potrebno da se pokrene skupna tačka. Ili bar da se svakodnevni tip razmišljanja zaustavi da bi se skupnoj tački omogućilo da se zaokrene. Tako se pojavljuje kontradikcija koja to uopšte nije. – Carlos Castaneda, Moć Tišine
HVALA !
Је ли могуће да ви живите у 21. вијеку!?
Ateista je iz komiteta trista !
Svaki put kada sam bio sa don Huanom, osećao sam, naročito u onim trenucima odmora i mirovanja, ogromno osećanje očajanja — čežnje za nečim što ne umem da opišem. Kada sam bio sam ili sa drugim ljudima, nikada nisam bio žrtva takvog osećanja. Don Huan je objasnio da je ono što sam osetio i izrazio kao čežnju bilo u stvari iznenadno pokretanje moje skupne tačke.
Kada je don Huan počeo da govori, odjednom me je zvuk njegovog glasa naterao da sednem.
»Moraš da se prisetiš prvog puta kada su ti oči sjale«, rekao je, »zato što se tada po prvi put tvoja skupna tačka našla na mestu gde prestaje žaljenje. Tada te je zaposela nemilosrdnost. Oči vračeva sjaje od nemilosrdnosti, i taj sjaj daje znak nameri. Svako mesto na kojem se nađe naša skupna tačka nagoveštava sjaj naših očiju. Pošto oči imaju sopstvenu memoriju, one mogu da dozovu prisećanje na bilo koje mesto, tako što prizivaju određeni sjaj koji je u vezi sa tim položajem.«
Objasnio je da razlog što vračevi tako mnogo naglašavaju sjaj svojih očiju i svoj pogled jeste to što su njihove oči neposredno povezane sa namerom. Iako možda zvuči kontradiktorno, istina je da su njihove oči samo u površnoj vezi sa svetom svakodnevnog života. Dublja je njihova veza sa apstraktnim. Nisam mogao da pojmim kako nečije oči mogu da uskladište takvu vrstu informacije i to sam i rekao. Don Huan je odvratio da su ljudske mogućnosti tako ogromne i tajanstvene da su vračevi, umesto da razmišljaju o njima, odabrali da ih iskorišćavaju, ne nadajući se da će ih ikada razumeti.
Upitao sam ga da li na oči običnog čoveka takođe utiče namera.
»Naravno!«, uzviknuo je. »Ti sve to znaš. Ali ti to znaš na tako dubokom nivou da je to nemo znanje. Nemaš dovoljno energije da bi to objasnio čak ni sebi.
Obični ljudi znaju isto to o svojim očima, ali oni imaju još manje energije nego ti. Jedina prednost vračeva nad običnim ljudima jeste da oni čuvaju svoju energiju, što tačnije znači, imaju čišći spojni beočug s namerom. Prirodno, to takođe znači da oni po želji mogu da se prisećaju, koristeći se sjajem svojih očiju da bi pokrenuli svoje skupne tačke.«
Don Huan je prestao da priča i nepomično je zurio u mene. Jasno sam osećao da njegove oči vode, guraju i vuku nešto neodređeno u meni. Nisam mogao da se odvojim od njegovog pogleda. Njegova usredsređenost bila je toliko jaka da je stvarno u meni izazivala fizički osećaj: osećao sam kao da sam u unutrašnjosti peći. I, potpuno neočekivano, gledao sam unutra. To je osećanje bilo vrlo slično onome kada se odsutno sanjari, ali ga je pratilo čudno osećanje snažne svesti o sebi i odsustva misli. Savršeno svestan, gledao sam unutra, u ništavilo.
Uz ogromne napore, izvukao sam se iz toga i ustao.
»Šta si mi to učinio, don Huane?«
»Ponekad si sasvim nepodnošljiv«, rekao je. »Tvoje rasipništvo razbešnjava. Tvoja skupna tačka je bila na najboljem mestu da se svega prisetiš, a šta si ti uradio? Dozvolio si da sve propadne da bi me upitao šta sam ti uradio.«
Ćutao je jedan trenutak, a zatim se nasmejao i ponovo seo.
»Ali sekiracija je zaista tvoje najveće postignuće«, dodao je. »Što bih se onda bunio?«
Obojica smo prasnuli u glasan smeh. To je bilo samo naša šala. – Carlos Castaneda, Moć Tišine
Tada se razgovor usmerio na temu koja me je veoma interesovala: tajna civilizacija koje su postojale pre španskog osvajanja. Tvrdio je da dok mi danas koristimo knjige kako bi prenosili znanje, drevni čarobnjaci su ga čuvali u položajima skupne tačke. Oni su koristili svoje skulpture od kamena, drveta i keramike kao katalizatore za pokretanje te tačke. Tako je njihovo znanje uzelo oblik veličanstvenih umetničkih dela zato što za njih znanje nije bilo samo informacija, već iznad svega, uzvišena vizija života.
“Snaga te vizije se održala do danas. Svi naguali za koje znam su bili Tolteci, što znači savršeni umetnici. Oni su kombinovali besprekornu kontrolu nad svojim emocijama sa visokom estetskom senzibilnošću koju su im omogućili njihovi eksperimenti sa svesnošću. Rezultat toga je bio neizrecivi kapacitet za komunikaciju osećajima i za davanje smisla ekstremnim iskustvima koja bi druge ljude zbunila do te mere da bi jedino bili sposobni da nepovezano brbljaju.”
“Neki naguali iz moje loze su bili skloni rukotvorinama, drugi teatru, muzici ili plesu. Bilo je nekih koji su bili naklonjeni pričama o moći; pričama koje su kadre da oslobode isti efekat na njihove slušaoce, zato što one nisu zasnovane na mudrostima razuma već na čudima toga što smo svesna bića. Danas te priče nazivamo ‘mitovima’, i naravno, mi ih ne razumemo.”
Karlos je tvrdio da, sudeći po njihovim umetničkim izražajima, opsesija čarobnjaka drevnog Meksika za prenošenjem svoga znanja na one koji ih okružuju nema premca bilo gde na zemlji. Saglasnost koju su uspostavljali sa svojim učenicima je imala drugačije parametre od naših zapadnih, ‘racionalnih’ saglasnosti. Stvarnost pre španskog osvajanja uključuje aspekte koje mi ne smatramo normalnim, zato što oni imaju posla sa energetskim poljima koja više nisu u upotrebi.
Kao primer jednog od tih polja, on je spomenuo naglasak na sanjanju, koje je bilo od vitalnog interesa za ljude pre osvajanja. Ostaci toga se danas još uvek mogu naći kod izolovanih plemena u unutrašnjosti.
Zaključio je govoreći da je zbog nedostatka poklapanja između zračenja centriranih od drevnih i savremnih stremljenja, skoro nemoguće premostiti interpretativnu barijeru koja razdvaja našu od tih kultura. Dakle, kao obični ljudi, nikada nećemo u potpunosti razumeti njihove umetničke tvorevine.
“Srećom, čarobnjak poseduje posebne alatke, zato što je on naučio kako da svoju skupnu tačku učini fleksibilnom. On može da prikopča svoju pažnju na modalitet svesnosti drugih vremena i zna kako da podesi svoja stremljenja sa stremljenjima čarobnjaka koji su nekad živeli.”
“Don Huan je bio stručnjak za pre‐španske civilizacije. Za njega, staro kamenje ne krije nikakve tajne. Ponekad me je vodio u šetnju kroz zgrade antropološkog muzeja kako bi mi omogućio da se kroz lično iskustvo uverim u te posebne saglasnosti.”
Onda mi je Karlos ispričao o jednoj o tih poseta, kada se lično osvedočio u posebne načine na koje čarobnjaci razmatraju prošlost.
“Tog jutra, raspravljali smo o istorijskim temama; trudio sam se da ga ubedim u ozbiljnost mojih teorija, a on mi se otvoreno podsmejavao. Ušao sam u veoma teško raspoloženje. Pre napuštanja muzeja, on je izmanipulisao moju svetlost i učinio da uđem u drugačije stanje svesti. Njegov manevar je imao efekat da su se umetnička dela ispunila životom. Sve je bilo tamo: svetleće jaje, sanjanje, put ratnika, pokretanje skupne tačke… bilo je zastrašujuće!”
“Kad sam se uverio u autentičnost učenja, učinio sam brzu i sveobuhvatanu procenu mog položaja kao istraživača. Shvatio sam da su me akademske institucije u velikoj meri programirale, ne da nepristrasno sakupljam informacije, već da potvrdim određeni opis sveta, a takav položaj me je sprečio da se u potpunosti predam znanju. Dakle, dok sam obavljao svoj rad na terenu, ja nisam bio toliko nepristrasni tragalac za istinom koliko sam bio predstavnik drugačijeg načina življenja. Ovo je stvorilo neizbežan sukob koji bi se često pretvorio u nepoverenje i opštu sumnju.”
“Pošto sam se udaljio od mog iskustva u muzeju i vratio svom uobičajenom gledištu, više nisam razumeo, niti se čak sećao ranijeg stanja euforije. Ali, na neobičan način, od tog trenutka moj akademski ugao gledanja je počeo da se menja. Naučio sam kako da posmatram stvari onakve kakve jesu, bez konceptualnih velova. Do tada sam bio istraživač u službi sistema saglasnosti – zapadne kulture. Iznenada sam počeo da se osećam sve bliži ideji da ispod antropologove kože prebiva običan čovek uključen u zadatak otkrivanja svoje sudbine.” – Armando Tores, Susreti sa nagualom
Zamolio sam ga da mi da neki konkretniji primer kako čarobnjaci tumače stare spomenike.
Odgovorio je pitanjem:
“Da li si video atlante iz Tule?”
Rekao sam mu da jesam i on je objasnio da su te impresivne figure iz perioda Tolteka opis nagualovog društva. Tvrdio je da šesnaest sveštenika u bazaltnom reljefu poređanih u četiri kolone iza statua, predstavljaju kompletnu grupu ratnika podeljenih u četiri tima, po jedan za svaku ključnu oblast.
“Oni su kosmički putnici, i njihova misija je da plove kroz energiju beskraja. Predmeti koje nose sa sobom simbolizuju svaku od njihovih funkcija. Ti sveštenici su družina koja je u sred leta, predstava konačnog cilja puta, koji se sastoji u tome da se postigne treća pažnja.”
Posle duže pauze, nastavio je dajući svoje tumačenje raznih arheoloških objekata. Njegove priče su bile veoma slikovite; stvorio mi je osećaj kao da hodam sa njim hiljadugodišnjim putevima kroz pre‐španski grad. Skoro da sam mogao da tamo, na kraju centralnog trga, prepoznam ogromne i nepristupačne Olmečke glave; srdačanost nasmejanih Huastečkih statua koje nas posmatraju iz niša piramida; fine stele Maja, kako razgovaraju u blizini… Karlos je tvrdio da je jednostavni čin proučavanja nekih arheoloških artefakata iz stanja unutrašnje tišine, dovoljan da prenese posmatrčevu pažnju u poziciju drevnih umetnika. Dakle, neki od tih artefakata deluju kao istinske zamke pažnje.
“Mnogi od njih kao da su napravljeni sa sračunatom namerom. Njihova svrha nije ukrasna ili simbolička. Njihove proporcije i dizajn sadrže detonator psihičkih stanja i energetska strujanja. Ti predmeti su, moglo bi se reći, katapulti za skupnu tačku. Nijedno stručno istraživanje nikada neće moći da ih razjasni zato što njihovi tvorci nisu bili ni najmanje zainteresovani da sebe prilagode racionalnim kriterijumima. Da bi se uskladili sa njima, moramo posedovati petlju da se suočimo sa izazovom opažanja u terminima tihog (nemog) znanja.”
Tvrdio je da su, zbog njihove namere, tvorevine prešpanske starine istinska skladišta druge pažnje, oaza moći u sred suve sterilnosti u koju je sadašnja civilizacija dovela čoveka.
“Ohrabrujući me da predstavim celom svetu tradiciju drevnog Meksika, don Huan je započeo vrstu putovanja ka izvorima sa ciljem da se potvrde aspekti učenja koji su sve do sada bili skriveni i da se čoveku vrati prava dimenzija njegovog bića.” – Armando Tores, Susreti sa nagualom