Umro Božidar Ivanišević

Božidar se Ivanišević rodio 31. decembra 1920. godine na Cetinju, u porodici Donjokrajca Đura Ivaniševića i Marice rođene Nikolić iz Dobrote.

Božidar je od djetinjstva pokazivao zanimanje za muziku. Od svoje muzikalne majke učio je stare crnogorske pjesme. Istu je sklonost pokazivao i nakon preseljenja u Vojvodinu. Božidar je lijepo pjevao dalmatinske pjesme i nastupao zajedno s Branislavom Martinovićem koji je svirao gitaru. Nastupali su na plesnjacima, a kasnije je Božidar i samostalno nastupao. Godine 1937.-1938. Božidar je bio član društva “Budućnost” u kulturnoj sekciji, gdje je glumio u komadima sa pjevanjem, npr. “Djevojačka kletva”.

Godine 1940. postao je član SKOJ-a i bio omladinski rukovodioc. Od 13. jula 1941. učestvao je u Narodno-oslobodilačkom pokretu, kao pripadnik Cetinjske čete Lovćenskoga odreda sa zadatkom u pozadinskomu štabu na Cetinju. Uhapšen od Italijana, robijao je u cetinjskom zatvoru, gdje je obolio pluća i postao trajni invalid.

Godine 1944., u Zagrebu, počeo je da piše pjesme za zborove. Kao pripadnik Jugoslovenske armije, od maja do oktobra 1945. uključio se svojim tenorskim glasom u kulturno – prosvjetnu sekciju i pjevao u zboru I. armije. Pjevanje je usavršavao oko godinu dana u profesora Fritza (Miroslava) Lunzera (1896.-1970.) i Drage Hržića (1896.-1978.). Godine 1947. zapjevao je na Radio Zagrebu, gdje je primljen kao solista za zabavnu i narodnu muziku. Pjevao je prvenstveno narodne pjesme, među kojima naročito stare crnogorske pjesme. Bili su to prvi snimci crnogorskih narodnih pjesama na radio talasima poslije II. svjetskoga rata. Stalni je solista Radio Zagreba bio do 1956. godine. Godine 1946. se reaktivirao kao vojni službenik sa činom poručnika i ostao da radi u Armiji do 1951.

Od 1951. godine bio je godinu i po dana prvi sekretar Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske.
Bio je sekretar artističke pozornice u Zagrebu i sa Perom Mihanovićem osnovao “Varijete” čijem je imenu i sam kumovao.
Godine 1951. započeo je da snima gramofonske ploče. Prešao je u Državni narodni ansambl narodnih igara kao solista, što nije uspjelo nikome prije ni poslije njega. Gostovao u većim gradovima tadašnje Jugoslavije, posebno u Dalmaciji i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Godine 1954., na festivalu folklora u Langholenu u Engleskoj, osvojio je među 45 nacija prvu nagradu za folklorno solo pjevanje. Na osnovu te nagrade uslijedila je turneja u trideset najvećih gradova Engleske. Pjevao je u dva navrata u Albert Holu u Londonu, kao i na filmskom festivalu u Edinburgu. Nastupao je sa starim pjesmama bez muzičke pratnje. Gostovao je i u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj, Mađarskoj, Poljskoj i kao radio pjevač dva mjeseca u Grčkoj. Gostovao je i u Sovjetskom Savezu s muzičkim ansamblom Montenegro 5, kao i u Kursalu u Bernu u Švajcarskoj. Učestvovao je na jugoslovenskim festivalima Beogradsko proleće i Ilidža i osvojio dvije prve nagrade. Godine 1963. i 1968. gostovao je u Sjedinjenim Američkim državama, a 1976. u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. Oslanjajući se na najbolje tradicije crnogorskoga izvornog melosa komponovao je sam veći broj pjesama sa različitom tematikom.

Poznati hrvatski kompozitor i dirigent Pero Gotovac , koji je bio urednik Jugotona, napisao je na prvoj dugosvirajućoj ploči narodne muzike Božidara Ivaniševića “Kad prošetam Crnom Gorom”: “Najznačajnija njegova (Ivaniševićeva) djelatnost je u svakom slučaju, rad na kompozitorskom odnosno stvaralačkom polju. Prikupljajući niz godina motive iz Crne Gore, ušavši duboko u sve karakteristike poezije i melosa svoga kraja, uspio je na toj osnovi stvoriti čitav niz pjesama, koje je narod vrlo brzo pigrlio i zavolio, tako da ih danas smatra svojim vlastitim. Neobično poetski tekstovi, muzički oblikovani na svoj specifičan, a opet adekvatan način, po svome sadržaju i formalnoj strukturi, čisti su odraz narodnog shvatanja i poniranja u svu etiku takvih, inače originalnih muzičko-folklornih umjetničkih oblika. Nema sumnje da je Ivanišević, putem svog specifičnog oblikovanja i fine stilizacije uspio, pomalo opor crnogorski melos, probližiti širem krugu slušalaca i učiniti crnogorsku pjesmu popularnom”.

Najjače je Božidar Ivanišević djelovao na području narodne muzike tokom svoga 35 godišnjeg boravka u Sarajevu. Tu je sa kolegama osnovao Udruženje muzičara Bosne i Hercegovine i bio njegov prvi predsjednik tokom osam godina. Plod njihovog rada je i organizacija festivala narodne muzike Ilidža.

Godine 1992. napustio je Sarajevo, sklanjajući se od strahota rata i vratio u Crnu Goru. Tu se trajno nastanio u svojoj kući u Prčanju u Boki Kotorskoj.

Ivanišević će biti sahranjen u Kotoru, 24. februara u 15 sati.

Comments

  1. Pocivaj u miru Legendo i Gromado od covjeka.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d blogeri kao ovaj: