Intervju sa Srđom Kekovićem

Brojni pokazatelji govore kako je pred Crnom Gorom teška godina u ekonomsko-socijalnom smislu i kako se radnička nezadovoljstva lako mogu izliti na ulicu.

Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković u intervjuu za RSE naglašava kako se situacija u Crnoj Gori već može nazvati dramatičnom.

Keković: Nedavno smo, prema objavljenim statističkim podacima, ispostavilo se, izgubili nekih 13.000 radnih mjesta. Svako radno mjesto u Crnoj Gori koje izgubimo znači novu porodicu koja će doći na socijalne jasle. U nekoliko godina krize, Vlada i država Crna Gora uglavnom je rješavala biznis barijere i izlazila u susret stranim investitorima. Uglavnom je sve to bilo na teret građana i zaposlenih. U ovom trenutku Unija slobodnih sindikata Crne Gore je objavila zvanično da više nećemo dozvoliti da se dalje urušava standard zaposlenih. Moramo da podvučemo crtu. Krajnje je vrijeme da nova Vlada počne da razmišlja o tome kako da građanima Crne Gore i zaposlenima vrati standard i kako da dobijemo srednji sloj jer dvije trećine stanovništva živi u situaciji da se bori za golu egzistenciju.

RSE: Tokom rasprave o budžetu za narednu godinu u Skupštini čula su se upozorenja kako će stalna kupovina socijalnog mira u Crnoj Gori na kraju dovesti u pitanje taj isti socijalni mir. Da li je u godini pred nama moguć rast socijalnih tenzija u mjeri da bi dovele do socijalne eksplozije i masovnih protesta? Gdje vidite rješenje za nagomilane probleme? Kako gasiti socijalna žarišta, kada je u budžetu para sve manje, a država je sve zaduženija?

Keković: Definitivno je moguć rast socijalnih tenzija i skoro je izvjestan, ukoliko Vlada ne promijeni svoju politiku. To je nešto što će se desiti jer naši članovi i građani Crne Gore ne mogu da izdrže sve ove obaveze koje moraju da ispoštuju i prema državi i prema porezima i doprinosima i da na kraju imaju jedan dostojan život. Ono što mi, kao ozbiljna asocijacija, smatramo i što smo rekli Vladi jeste da budžet nije dobro koncipiran i da se sredstva iz toga budžeta troše neracionalno, a posebno potenciramo rezerve koje u budžetu postoje. Ono što je najbitnije jeste da taj budžet može da bude mnogo veći, ukoliko bi institucije sistema u Crnoj Gori, zadužene za punjenje tog budžeta, a posebno mislim na poresku upravu, bile efikasnije. Onda bi zasigurno i ta situacija bila sasvim drugačija.

Moramo da promijenimo politiku kada je u pitanju razmišljanje o budžetu i da se konačno okrenemo ka tome da očuvamo socijalni mir, ali ne po svaku cijenu, nego konkretnim mjerama koje će Vlada preduzeti. Ništa niko ne treba da nam poklanja, ali od ovog proizvoda, kojeg svi zajedno stvorimo, jedan mali procenat ljudi uzima najveći dio kolača, a svi mi ostali uzimamo jedno sasvim malo parče. Mislimo da je rješenje u vladavinama prava. Borba protiv korupcije i kriminala dovesti će nas opet da budemo građani Evrope koji imaju zavidan standard. Na broj stanovnika i na sve resurse koje posjeduje Crna Gora, od prirodnih ljepota do rudnih bogatstava, mislim da bi po standardu mogli da budemo u samom vrhu, kada je u pitanju Evropa.

Razbijanje monopola

RSE: Ono što je stvarnost, a na koju sve češće upozoravaju iz redova Unije slobodnih sindikata, jeste mogućnost uličnih manifestacija radničkog nezadovoljstva. Najavljujete proteste zbog mogućnosti da poskupi struja u Crnoj Gori. Da li u artikulisanju radničkih zahtijeva očekujete bolju koordinaciju i sinergiju sa Savezom sindikata?

Keković: Unija slobodnih sindikata Crne Gore je objavila svoj stav. Rekli smo da ​​nećemo dozvoliti dalje urušavanje standarda. Pod tim podrazumijevamo bilo kakvo poskupljenje cijena roba i usluga i osnovnih životnih namirnica koja bi značajnije ugrozili poziciju i budžete porodica naših članova. Sada očekujemo da će doći do novog poskupljenja cijene električne energije, što bi sigurno bio jedan novi udar. Mi smo izdali saopštenje da se nećemo miriti sa tom činjenicom. Pozvati ćemo naše članstvo i građane na protest, ukoliko dođe do takvog poskupljenja, odnosno, ukoliko se na bilo koji drugi način nastavi dalje srozavanje našeg standarda. Mi ne želimo te proteste, ali mislimo da Vlada ima pravo da misli da je u državu Crnoj Gori sve u redu i da su građani zadovoljni, ukoliko oni ne iskažu nezadovoljstvo. Ostaćemo dosljedni i principijelni za i ispoštovati ćemo taj stav ukoliko ne riješimo to pitanje u jednom socijalnom dijalogu, koji podrazumijeva ravnopravnost obje strane.

RSE: Kakvu očekujete koordinaciju i sinergiju sa Savezom sindikata? Nakon početne faze rivaliteta i nepovjerenja, pa čak i podozrivosti, čini se da ste počeli da udružujete snaga, kao što je bio slučaj sa štrajkom zdravstvenih radnika.

Keković: Rivalitet ne postoji. To je možda nešto što se doživljava na jednoj globalnoj sceni da rivalitet egzistira među nama. Želimo saradnju sa Savezom sindikata. U Crnoj Gori je jedna ogromna novina što imamo dvije sindikalne centrale, što smo dobili pluralizam, da više nema monopola i to je možda jedno stanje kojem se naše kolege malo teže prilagođavaju. Očito da vrijeme koje je propalo, liječi određene rane i mi sve više sarađujemo. Naravno da moramo biti na istom zadatku kada je u pitanju zaštita ekonomsko-socijalnog položaja i profesionalnih interesa naših članova. Saradnja je uspostavljena i ona će jačati iz dana u dan.

RSE: Koliko ste zadovoljni saradnjom kada je riječ o socijalnom dijalogu? Koliko tu ima problema? Koliku težinu ima glas Unije sindikata? Jesu li prepreka dogovor u korist radnika, povremeni dilovi između Vlade, Unije poslodavaca, pa i Saveza sindikata Crne Gore?

Keković: Socijalni dil u Crnoj Gori je napravio jedan iskorak u tom pravcu. Ulaskom Unije u određena tijela je otvoren put ka socijalnom dijalogu, ali još uvijek država Crna Gora nije spremna da napravi ključni iskorak. Zakon represivnosti kaže da svi represivni sindikati na nacionalnom nivou imaju pravo da učestvuju u tom dijelu. Drugim zakonima, kojim se definiše ko ulazi u upravljačka tijela, gdje bi mi trebali da imamo naše predstavnike, oni su stavili jednu novu normu koja kaže da tog predstavnika daje onaj sindikat koji ima više članova. Tu je Vlada prepoznala Savez sindikata Crne Gore kao sindikat koji ima više članova. Sada je manje bitno da li oni imaju više članova ili ima više članova Unija, ali je bitno to da su napravili mehanizam novog monopola, vezan za sindikat, čime se krši intencija iz Zakona represivnosti sindikata, a to je da pluralizmom razbijemo monopol, da se ne može desiti da Unija ili Savez, ili bilo koji drugi sindikat, prodaje naše interese, tako što će biti prepoznat kao neko ko je Bogom dan da vodi dijalog sa Vladom i poslodavcima.

RSE: Uporedo sa sivim tonovima privredne scene i socijalne svakodnevnice, optimizam uliva to što Crna Gora odmiče u evropskim integracijama i što bi to trebalo da ima i refleksije na ekonomski sistem. Aktualna je priprema crnogorskog pregovaračkog tima, za koji je i sam premijer konstatovao kako bi trebao da je široko strukturisan sa uključenošću i predstavnika civilnog sektora. Da li je bilo nekih kontakata sa vašim sindikatom i očekujete li učešće u timu za pregovore sa EU?

Keković: Naš stav jeste da je najljepši novogodišnji poklon kojeg je Crna Gora mogla da dobije to što smo dobili, uslovno rečeno, datum pregovora za pristup EU negdje polovinom naredne godine. Do sada sindikati u Crnoj Gori nisu uključeni u proces evropskih integracija. Unija je pokušala u nekoliko navrata da djeluje na način što je upozorila da sindikati moraju biti dio tog procesa. Do danas, niti je bilo kontakata, niti odgovora, niti se po tom planu išta desilo. Iskreno očekujem da će prilikom formiranja pregovaračkog tima, i na nivou timova koji će raspravljati o pojedinim pitanjima, biti omogućeno sindikatima da daju svoju predstavnike jer mi želimo da damo doprinos.

Ono što jeste za pohvalu u Crnoj Gori to je da je ovdje skoro sto-postotno mišljenje građana, oba sindikata, nevladinog sektora i političkih partija da je naš put, put u EU. To je našto što i Vlada, na čijem se čelu nalazi gospodin Lukšić, mora da afirmiše, ostavljajući prostor da svi učestvujemo u kreiranju društva, kako bi što prije došli do toga cilja.

izvor: slobodnaevropa.org