Čitam nedjeljni komentar koji jasno kaže
Ko ne misli ovako, taj kleveće i laže
Ljudi bez kalibra i bez ideja
Ufuravaju nam istine crno-bijele.
Investicije su probile plafon, troše se krediti
Svuda mnogo paranoje, svi su do grla u krizi
A mi bi htjeli da budemo centar svijeta
Kineski sindrom za mnoga ljeta.
A ja, ja nemam dara
Zabranjeno je da odgovaram.
Šljakeri danas žive kao bubreg u loju
Nitko ih ne dira dok stoički drmaju lozu
Penzioneri sjede mirno kao ptice na grani
A raj za moju staru, vrte se tobogani.
Svako malo neko se pospe pepelom po glavi
Opreznost iznad svega, budi pametan stari
A sta ti tu možeš, ne budi lud
Oni budu tebe rista ravno na sud.
A ja, ja nemam dara
Zabranjeno je da odgovaram.
Moja mala nije nikad bila u džambo-džetu
Ne pada joj na pamet da ona drži dijetu
Klinci zure u TV i to po cijeli dan
Oči su im četvrtaste ko ekran.
Ja se vraćam kući rano u pola šest
Na prvom uglu konfisciram jogurt
Udarac u glavu me brutalno dovlači svijesti
Ako ne slušaš kurvin sine, nećeš ni jesti.
A ja, ja nemam dara
Zabranjeno je da odgovaram.











Kako se neko od autora ovog bloga nasjekirao jutros…
a osim toga je nekoliko rijeci iz originalnog teksta i preveo po osobno -licnom nahodjenju…
koje su to riječi da ih i ja iskritikujem, nema ih draga magda, pa ne znam čemu ta priča?
Priznajem gresku,(ja slusah jednu drugu verziju) pa stoga, neka mi bude oprosteno, ako je ikako moguce.
…”Ej zivote,tesko ovo jebo te…”
Brat Đoni je konstantno aktuelan i to ga čini zanimljivim i za novije generacije slušalaca i obožavalaca.
Ja bih , samo za danas, postavio ove Đonijeve stihove :
Prisjećam se mnogih stvari
ali pamtim jedan doživljaj
by the way
nisam bio krupna zvjerka
morao sam ići do kraja
bila je tako lijepa te večeri
kao kad tamna voda izvire
kao kad neobično zabljesne
kao izvještaj centrali
kao udar, sudbina
…skini medalje i napuni sale
ulici trofeja
ponestaje snage…
i nikom nije ljepse neg je nam
la la la, la la la
samo da je vako svaki dan
la la la, …