Piše: Martina Mlinarević-Sopta Živim u zemlji pretjerane stvarnosti. Pretjeranih Bošnjaka, Srba i Hrvata. Zraka punog pretjerane nesnošljivosti i pretjeranih nacionalizama koji se odazivaju na tri različite pjesme, tri različite zastave i tri različita psovanja one tuđe matere. Tko god je mogao, oštetio je i odradio ovakvu Bosnu i Hercegovinu kao jeftinu prostitutku sa laganim smetnjama u razvoju. Stranci ublehaši cifrajući svoje sterilne životopise, dodajući u njih stavku “višegodišnjeg … [Read more...]

Ne raditi ama baš ništa, životni je san mnogog Hrvata. Nema ih puno ljepših: možda samo da to – dakle ama baš ništa – radi u svojoj privatnoj vili na otoku. I samo je valjda jedna stvar koju bi mnogi Hrvat mogao poželjeti povrh dokonog ljenčarenja u kući na otoku: da za to – dakle za ama baš nikakav posao u svojoj privatnoj vili na otoku – dobija plaću od, recimo, štajaznam, sedamnaest hiljada kuna. Može li mnogi Hrvat poželjeti išta više od toga? Može: na primjer da mu je zbog toga – zato … [Read more...]

Izbor iz poezije mladog pesnika iz Mostara Gorana Karanovića (1983) „Udarnike strijeljaju”, objavljen u dva izdanja, „Thinktank Town-a” iz Leskovca i Studentskog kulturnog centra iz Kragujevca, prema mišljenju Stevana Tontića „sav je u znaku postapokaliptičnih prizora i situacija koji odaju izmasakrirano i unakaženo lice života u Mostaru, sa bližom i daljom okolinom, zapravo u svakom mestu gde su ’ruke njegovane za automatsko oružje’. Ova Karanovićeva poezija govori i o srušenim dečačkim … [Read more...]