Pravo na miran i siguran život u Kotoru!

Građanski protest “Pravo na miran i siguran život u Kotoru” održaće se u petak, 22. septembra, u pet do podna na Trgu od oružja, ispred Stuba srama.

Ovim protestom grupa građana i građanki Kotora želi skrenuti pažnju vlasti na svim nivoima na katastrofalnu bezbjednosnu situaciju u gradu.

Kotorski građani/ke postali su topovsko meso u eskalaciji nasilja na koje država već godinama nije u stanju da pruži adekvatan odgovor.

Naprotiv, ciničnim izjavama o “povoljnoj bezbjednosnoj situaciji“ u momentu kada je na brutalan način ugašen još jedan mladi život, vrijeđa se naš osjećaj ugroženosti i straha za elementarnu sigurnost u Kotoru, i tuga i spomen na stradale, bez obzira na to kako ih premijer kvalifikovao.

Ako zaista “država zna kako”, onda ona ili ne može ili neće da se obračuna sa nasilnicima i ubicama koji ostaju neprocesuirani i slobodni.

Sa tim se kao građani/ke ovoga grada ne možemo i nećemo pomiriti.

Ne pristajemo na strah i normalizaciju nasilja koja se politikom nekažnjivosti zločina sprovodi već dugi niz godina.

Tražimo pravdu za ubijene, sigurnost za građane/ke Kotora i odgovornost nadležnih za situaciju koja je daleko od “povoljne” i koja nas sve direktno ugrožava, navodi se u saopštenju grupe građana i građanki Kotora.

***

Zavlada tako našim Kotorom, s vremena na vrijeme, a dozlaboga prečesto, kao neki prijeteći podsjetnik, taj užasni gromoglasni muk, kojem prethode detonacije i rafali, a slijede zvuci sirena vozila hitnih službi i skoro pa mahnita zvonjava mobilnih telefona s kraja na kraj zaliva. Pitanja su brojna, ali jedno se sve češće i sve glasnije čuje: “Koliko danas vrijedi mladi kotorski život?”
Izađimo u petak, 22. septembra, u pet do dvanaest na Trg od oružja i pošaljimo apel za mir i poruku da svaki mladi život u Kotoru vrijedi više nego cijela kotorska slavna prošlost.

* * *

“Čovjek se često osjeća kao da stoji na nekoj pustopoljini po kojoj pušu divlji vjetrovi. I ne osjeća se dobro…
I u tom času bi sve dao da može zagrliti neko stablo duboka korijena i iz njega slušati mirniji, jednostavniji život…”
(Maja Perfiljeva)