Goran Jovanović: Za spas!

Etrom vibriraju najnovije gluposti don Mila Đukanovića. Otužno je slušati i gledati, nekad pronicljivog i visprenog, a sada bahatog i patetičnog, i reklo bi se, umornog premijera. U korak sa njim idu njegovi posilni, pobornici i poklonici. Kao da se utrkuju sa svojim šefom ko će odapeti što nebulozniju izjavu, relativizovati goruće probleme, bojiti nacionalnim tonovima sive i trošne radničke fasade, praviti se kao da je baš sve u apsolutnom redu i prikrivati ledeni strah od poraza i konačnog gubitka višedecenijske vlasti. Svetozar Marović, majstor onih svojih besmislenih brojalica i poema, debelo nedostaje DPS-u u ovoj kampanji. Njegovo breme dvorske lude preuzeo je premijer. Kao, uostalom, i sve drugo u kampanji, od branja grožđa do tegljenja opozicionara, pod uslovom da ovi namaknu potreban procenat. Tu se savršeno uklapa retardirani muzički spot DPS-a, djelo netalenta, neznanja, beskičmenjaštva, oda podaništvu i ispiranju mozga. Tu, nažalost, upadaju i vrhunski sportisti, partijski mobilisani, da usiljenim obraćanjima konsoliduju ešelone vlasti u raspadu.
Mi živimo privid normalnosti, kolektivnu iluziju dekorisanu crnogorskim javnim servisom i privatnim medijima u naručju vlasti. U toj združenoj opsjeni veliki broj konzumenata pati od, što bi rekao moj prijatelj Dejo, kolektivne amnezije. To je neka vrsta socijalne demencije koja omogućava sposobnom manipulatoru, kakav je naš gospodin premijer, da je zloupotrebljava opstajući na vlasti. On ponavlja te bljutave, nesuvisle rečenice i prozirne neistine koje realno ne može prodati ni poletarcima. Ali, mahanje zastavama, pritisci, ucjene, kupovina ljudi, kreiranje straha i širenje laži, hrane taj društveni zaborav. Moral je degradiran, ono za što bi neko prije par decenija bio izvrgnut sramoti i zatvoru, danas je prihvatljivo i gotovo nekažnjivo. Dugotrajna vlast je opasna jer iskušava, deformiše, zatupljuje i osili. Zato su razvijene demokratije osmislile mehanizme za čuvanje sebe i svojih političara od njihovog predugog vladanja. Crna Gora je tlo na kome su postplemenska svijest i liberalno-demokratske evropske vrijednosti srasle u grotesknu simbiozu koja rapidno zadužuje državu, hrani kult vođe, uništava prirodu i umjesto države, njeguje provizorijum. Crna Gora je zemlja s one strane zrcala, prezentovana strancima kao oaza raja i blagostanja u balkanskim gudurama, a zapravo je crni Mordor onima koji odbijaju da žive u tamjanskim isparenjima, u imaginaciji pokvarenih umova ili sakriveni ispod sača svog mikro svijeta. Ovo nisu obični izbori u normalnoj zemlji. Ovo je borba za spas. Za mukotrpan, ali dugo čekan oporavak. Za mlade i pametne ljude koji će htjeti ostati i opstati ovdje, koji će isplivati ispred i iznad poltrona i partijskih nesposobnjakovića. Za povratak onih koje razdire nostalgija, a nisu se mogli vratiti u kuću obaljenog krova i razdrmanih temelja. Za punu vladavinu zakona i pravdu, znanje i poštenje, zaštitu radnika od tajkuna, odbranu proizvođača od korporacija i obale od betonske miješalice. Još nas ima koji ne uzimamo provizije, odbijamo nepristojne ponude, koračamo neukaljani, sa obrazovanjem, integritetom i širinom duše. NE BOJIMO IH SE. 16. oktobra 2016. građani imaju veliku priliku da gospodski, hemijskom olovkom kazne štetočinsku politiku DPS-a i ljigavih satelita. Hrabro i odlučno, uz osmjeh, za svoju djecu i svoju savjest, za prekid apatije , nesigurnosti, mafijanja, iseljavanja i besmisla. Za kulturu, za vaspitanje, za kreativnost, za ljubav. Za budućnost. Za spas.