U svakoj zemlji parlamentarne demokratije možemo čuti da opozicija kritikuje i poručuje da vlast treba što prije smijeniti!
Međutim, u Crnoj Gori zbirni rezultat parlamentarne opozicije je da dvadeset i pet godina jedna te ista Partija nije mrdnula sa vlasti.
Teško je ne zapitati se nad tom demokratijom, ali i mjerama i potezima koje je parlamentarna opozicija preduzimala da se Partija smijeni.
Ovih dana, na njihovim protestima između ostalih hiljadu puta pomenutih stvari, možemo čuti kako je postalo besmisleno izlaziti na izbore u režiji Partije!
Pošto je borba protiv kolektivne aMNEzije od značaja u suštinskoj borbi protiv Partije, valja se sjetiti da je upravo prije deceniju jedan od zaključaka Liberalnog Saveza kroz rezoluciju o zamrzavanju rada bio da se na izbore Partije nema više rašta izlazit!
Nije tada niko od prvaka današnjih protesta obrnuo glavu, da ne govorimo o tome da se napravila slična reakcija i donijela zajednička rezolucija o prestanku rada svih parlamentarnih opozicionih stranaka i da se prešlo u vaninstitucionalnu borbu koja ima za cilj da ogoli suštinu djelovanja Partije u Crnoj Gori!
Kakva bi to poruka bila svijetu i svijetu u Crnoj Gori!
Naprotiv, tada je opozicija hitala na referendum koji je opet organizovala ta ista Partija, pa nakon toga na izbore jedne, druge, treće…
Partiji su punili usta demokratijom redovnim učešćem na njihovim izborima tokom kojih se mantrično ponavljala dijagnoza da Partija nije dobra, a terapija koja se preporučivala je bila ponavljanje dijagnoze da Partija nije dobra i tako ukrug, ali bez preuzimanja odgovornosti za neuspjehe.
Mantra da “Partija nije dobra” više nije dovoljna, makar bila potkrijepljena i sa hiljadu i jednom činjenicom jer je njen efekat zbog hiperinflacije i aktera koji su je izgovarali umnogome izgubio na snazi protokom četvrt vijeka.
Sa druge strane kad Partija isto mantrički uzvrati opoziiji da „opozicija nije dobra” uz samo jednu činjenicu da im je opozicija redovno izlazila i gubila izbore, efekat partijske mantre je jači nego ikad!
Primjera radi, kad bi smo obje mantre danas uporedili sa mjenicama koje dijeli opozicija i na kojima piše da „Partija nije dobra” i mjenicama koje štampa Partija da „Opozicija nije dobra”, rezultati bi bili sljedeći.
Narod koji smatra da „Partija nije dobra” bi uzeo opozicione mjenice, ali bi ubrzo shvatio da ih je iżela inflacija, jer pokriće za te mjenice su ništavne u odnosu na one koje štampa Partija i koja može u svakom trenutku da obori vrijednost opozicionih mjenica.
Krajnji ishod navedene priče bi bio kako opozicija i svi mediji i NVO-i koji dijele mjenice da „Partija nije dobra” ponovo, po ko zna koji put odlaze u Prve Banke da uzmu jedine vrijedne mjenice, odnosno plate, naknade i bonuse na kojima piše da „Opozicija nije dobra”.
Činjenica je da je i danas kao i 1989. većina Crne Gore zavisna od Partije na ovaj ili onaj način, ali moć više nije u samoj zgradi vlade ili parlamenta.
Vlast odavno nije tamo, već je tamo đe su njihovi milioni koje su u međuvremenu distribuirali u privatnim zgradama, vilama i bankama.
Partija je čak sposobna da priredi i hapšenje sopstvenih milionera koji su ustvari grančice predviđene za jesenju rezidbu. Pravilna rezidba bi krajem godine trebala dati rezultat, plod koji je garant stabilnosti visokih milionera Partije.
Koje grančice će se rezati mogli smo vidjeti u proljećnom izdanju agro saznanja, “Mehanizmu”, istrazivačkoj emisiji Partije na Slavnom Servisu. Svakodnevno sa partijskog dnevnika u 7ipo, bar minut, dva možemo čuti kakvi nas to plodovi očekuju u decembru!
Nije valjda neko pomislio da će Partija poslije dvoipodecenijskog iskustva i naslijeđene „old skul” mašinerije prerezati granu na kojoj sjedi i ponizno kompletna otići u zatvor kako bi opozicija konačno preuzela vlast.
Ne, to može uraditi samo opozicija, ali opozicija zato prvo mora pobijediti svoju naslijeđenu ikonografiju i teret gubitništva, a zatim korak po korak, vratiti vjeru da politika nije kurvanje i koketiranje sa mafijom!
Kako je moguće uliti optimizam da su moguće stvarne i suštinske pobjede, dok “nevina” opozicija proziva Partiju da je mafijaška, a istovremeno je poziva da zajednički organizuju izbore! Zajednički sa mafijom?
Ne, to se može uraditi samo jasnim i predanim djelovanjem protiv Partije, bez kompromisa, a istovremeno praviti plan oporavka Crne Gore koja će nakon Partije ostati!
Potrebna je politika koja gleda suštini prevare u oči i koja crta put kojim se mora proći i pokazati gdje se želi stići!
Predstaviti viziju Crne Gore u kojoj će promjena vlasti na izborima biti normalna pojava, a priča o izdizanju iznad vještačkih podjela podrazumijevana stvar!
Umjesto hiljadu i jedne dijagnoze naći načina i dovesti je na odnos jedan prema jedan:
“Partija nije dobra jer što bude više na vlasti to će više godina trebati da se saniraju putevi kojima su partijski škakavci prošli i kojima i dalje jezde.”
Škakavcima se mora reći dosta, ali se ne može više samo pjevati:
„Nije dobar DePeEs, nije dobar Milo, Bijelo Dugme i Katarina”
Ploča je pokvarena, ako nema kraja:
„Što je dobro, što nam treba. Kičme, kičme disciplina.”
Zato je neophodno preispitati se, da li mi uopšte znamo protiv koga i čega se mi u Crnoj Gori borimo!
Ako znamo, tada mudrost i mudost moraju zajedno.
*** ***
Bio sam za vikend na protestima ispred skupštine, ali kao što i pišem, ne slažem se sa većim dijelom proklamovanih ciljeva, niti sa načinom izvođenja.
Ne slažem se, ali sam ipak bio. Bio sam i na licu mjesta pitao se.
Ako se ja već ne slažem, a ja sam tu, da nisam ja “kriv” što nema najavljenih desetina hiljada koji se slažu sa njima?
Da li se neko javno izvinio i za šta, bar za dvije i po godine od najavljenih protesta od kada su primali platu dobijenu na izborima, namještenim još tad!
O njima bi jedan od govornika iz devedesetih itekako mogao prozborit koju iz svog iskustva! Da konačno kaže kako je to Partija radila 1996. dok je on bio u Partiji?
Mnogim drugim govornicima bi umjesto da govore, a žele uspjeh protestu, bilo bolje da ćute, a ako nema drugih govornika, onda neka ćutnja kaže svoje!
Sada 2015. pominju kako su pokradeni 2012. 2013. Da nisu ipak organizatori đe falili, osim godine i najavljenog okupljanja “za deset dana, mart 2013.” za njihovog “pravog predsjednika”.
Možda je to “osim” ipak prevelik balast da većina naroda povjeruje u tu “prvu slobodnu teritoriju u Crnoj Gori” i bar na dan napušti Delta teritorije i da dođu na opozicione proteste!
Kad smo kod “prve slobodne teritorije” koju već toliko spominju treba istaći da smo u Crnoj Gori već imali primjer “slobodne teritorije”, ako ne prve, onda svakako prave, značajne spomena.
Osvojena je višegodišnjom borbom na Vasovim Vodama u Beranselu.
Bilo je tu i djece i žena i mladosti i staraca od sto godina.
Bilo je tu transparenata i performansa!
Bilo je tu i policije i hapšenja i tužbi i danonoćnih straža i sabotaža!
Bilo je tu i panka i narodne muzike, ali se nije zabudalilo, nije se zastranilo u nijednu stranu!
Znali su vođe protesta ko vodi i govori u Beranselu!
Znalo se da ako se zastrani, posebno tamo gdje Partija to očekuje, ode i to, kao i sve u Crnoj Gori, na volej Partiji!
Primjer takve borbe je raritet u Crnoj Gori!
Zato pominjem Beranselo kao svijetli primjer otpora koji je objedinio obje komponente i mudosti i mudrosti, temelj na kojem se mora graditi svaki drugi, bilo kakav protest, a posebno onaj protiv Partije!
Još malo o Beranselu.
Tu se odigrala i prijateljska “vaterpolo” utakmica između śevera i juga na snijegom okovanoj deponiji i dotakla se suština prevare i podjele!
Branjena je godinama iz dana u dan otporom mještana i pravom i upornom konfrotacijom sa Partijom.
Prava, a možda i prva slobodna teritorija u nezavisnoj Crnoj Gori je i opjevana na Zelenom Gumnu u Beranselu!
http://javniservis.me/2013/03/24/vasove-vode-deklaracija-foto/
Mud(r)ost, koja je za posljedicu imala jednu malu, ali važnu pobjedu protiv Partije!
Ta pobjeda običnog građanina protiv škakavaca i Partije je pokazala da se može, ako se zna, želi i hoće!
Nakon toga Otpor Beranselaca je pretočen u film kao svjedočanstvo pravog otpora i pobjede!
Na kraju odgonetka zagonetke iz naslova.
Što su drva bez grana od kuće bez vrata!?
Pjesma koju sam posvetio Partiji i crnogorskom narodu, nakon 25 godina škakavizma i panjizma u Crnoj Gori!
Panjevi i Škakavci
Da ti pričam, nisi dijete
koristi, il imaš štete
od najezde dva'es’ pete
repete REPETE
Iźeli su ŠKAKAVCI
Crnu Goru ŠKAKAVCI
Ostali su panjevi
panjevi i ŠKAKAVCI
Repete i REPETE
Prijatno!
Pjesma puštena na protestu!
Oprostite, zbog prekida programa!
javniservis.me 
Komentar RTCG – Vozač Džoud Džonson, javniservis.me
Nalazim za shodno da napišem svoj stav, jer na nekoliko mjesta zadnjih dana nam je onemogućeno da odgovorimo:
Dana 15.Oktobra 2015. će biti tačno pet godina da postoji javniservis.me koji je nastao kao potreba da se objedini, odnosno afirmiše opoziciona misao na jasnim osnovama i da se poslije dvije-hiljade-desetih krene u suštinsku i zajedničku borbu protiv Partije koja u Crnoj Gori vlada u periodu 1945-1991-XXXX
Jedan od instrumenata te borbe su svakako bili i protesti direktno protiv Partije!
Protesti koji imaju jednu jasnu poruku koja se šalje i koja okuplja, kao što je većim dijelom bila i ona DF-a iz 2013.:“Evo dokaza, pokradeni smo. Evo audio snimci kako nas kradu”. Pa na razglas, u šatore ili na ledinu!
“Ne priznajemo rezultate predsjedničkih izbora i ne odustajemo dok Partija ne prizna poraz.” Bila bi to prva velika pobjeda Opozicije! Dokaz da se može!”.
Miograda Lekića je tada praktično cijela, kakva takva, parlamentarna opozicija podržala!
Kada je DF krenuo u proteste i kada je DF rekao da se ide „Do kraja“, mi nismo povjerovali, ali nismo ni ometali.
Naprotiv, bili smo na tom protestu.
Javniservis.me je na tim protestima bio sa tablama: „Izlazite iz skupštine“ i BOJKOT: Budi Odgovoran Jednom Kad im Odgovorit Treba!
Do dana današnjega, niko iz DF-a, nije jasno objasnio što se desilo i zašto se tada nije išlo „do kraja“, zasto se bar nije došlo na zakazani sastanak “za deset dana”?.
Dvije i po godine?
Dovoljan period i da neki ljudi, jasno opoziciono nastrojeni, a kojima je to pošlo za rukom da odu iz Crne Gore, odmahujući na pozive da ostanu da se bore.
Koji smo argument imali za njih i nas da ostanu i da ostanemo?
Da ostanu i da ostanemo sa kim da se borimo?
Dvije i po godine su velike da se izgubi povjerenje, a tek koliko je veliki period da se ne stekne kod onih koji povjerenje u njih nikada nisu ni imali!
Ni DF-ov „pravi predsjednik“ nije više sa DF-om, a za kojeg i Partija tvrdi da je glasalo više od 154 hiljade ili 49.5 %.
Takođe, sa DF-om nije ni jedan od ranije istaknutih prvaka DF-a?
Desilo se cijepanje u SNP-u, desilo se cijepanje u Pozitivnoj i stvaranje novih stranki.
Umjesto najavljenog i neodržanog drugog protesta “za deset dana” u proljeće 2013. DF je izlazio na lokalne izbore koji su slijedili, a nijesu riješili i izveli na čistac krađu iz 2013. Ponovo izašli kod lopova na izbore?
Poslije svega, činjenica je da DF ne može okupiti broj ljudi kao aprila 2013. , a osim brojnosti, ne može ni da pošalje jasnu poruku!
Kada DF zagalami da je Partija mafija, a da hoće sa njom da organizuje izbore, onda tu baš sve i nije jasno!
Da ne govorimo o tome da tu poruku DF šalje pola godine prije novih izbora, dakle na isteku svog mandata, pri čemu im Partija ne planira dobar rezultat!
Zato često govorancije koje drže više liče na graju i galamu umjesto na iskreni poziv u slobodu bez Partije.
Kada kažu da „Sloboda traži ljude“, bilo bi dobro da većina govornika sa teretom prošlosti kaže, što je za njih sloboda ili da se pročita neki zajednički stav o toj slobodi!
U protivnom, sloboda koja traži ljude i koja se čuje sa govornice je miks apsurda sadržanih od govora sličnih onima kada je SLOBODAN 1989. tražio ljude i našao Mila, Moma, Peđu i Emila.
Miks apsurda sadržanih od poziva ostatku opozicije na način da isti ne dođu.
Miks pozdrava i čestitki ljudima kojima su svojevremeno dobrano odmogli.
Niko se za ništa ne izvinjava, a kamoli da se pokaže osjećaj i svoje krivice za mnogo čega?
– Nebojša Medojević pozdravlja Slavka Perovića, a kada je LSCG pregovarao sa koalicijom “Za Jugoslaviju” nazvao ga je klozetom na Tuškom Putu.
– Branko Radulović poziva na megdan sablje i britve iako je kao sablja “poginuo” prije dvije i po godine!
– Emilo Labudović poziva u slobodu!(sic!)
– Govornik Amfilohije je iznenađenje i za Medojevića, prvaka protesta.
– Strahinja Bulajić potvrđuje da je Amfilohije razgovorao sa Sv. Petrom Cetinjskiim i poziva u slobodu!
Dvadeset pet ili dvije i po godine ili dva i po mjeseca organizatori su imali vremena da promisle o govornicima, playlistama, i mogućim iznenađenjima, a da ne govorimo o zajedničkom jeziku sa ostatkom opozicije, kako bi se desio sveopšti miting, a ne miting DF-a!
Ili bar da nađu odgovor kako se nakon poziva britve na megdan traži zajednička prelazna vlada?
Traži li se bez ili sa britvom ili je britva u međuvremenu poginuo od sablje koja je stradala prije dvije i po godine?
Kako god, i pored svih neslaganja, svakodnevno je neko od članova javnog servisa.me na protestu, a u subotu opet planiramo doći svi kolici.
Da se ne iznenadite, manje nas je od deset, a više od jednog.
Vi razmislite o sebi, zašto oni koji bolje od nas misle o vama kao organizatorima nisu došli!
Sto se tiče rada javnog servisa.me, ukoliko bilo ko iz opozicije pošalje saopštenje za Javni Servis.me mi ćemo ga objaviti kao i do sada.
Ukoliko se ne slažemo u načinu izvođenja protesta zar nije sloboda i demokratija baš u tome da se čuje i drugi glas, ili smo odmah UDBA?
Što se tiče nepotpisivanja ispod teksta imenom i prezimenom, razlog je isti, evo pet godina, da se izbjegne udaranje na igrača umjesto na loptu!
Mi ne primamo platu za ovo što pišemo, niti neko plaća pretplatu za ovaj Javni Servis, a organizatori Protesta još uvijek primaju plate za svoje govore!
Za kraj ovog komentara preporučujem link niže od prije dvije godine:
…iz kojeg evo i isječka:
…I sa broda “Javni Servis .Me” i sa obale se vidi gomila lutajućih barki sa putnicima koji se propisno ili nepropisno ukrcaju.. Nepropisno ukrcani dobiju status slijepih putnika, iako više slijepih, nego putnika, jer je brod do daljnjeg usidren. Zavisno od godišnjeg doba im se ponudi studena voda ili im se skuva topli čaj sa malo ruma da se nakon zaludnog penjanja okrijepe, ali ih ne puštamo na komandni most. Neki zato odu sa broda, neki su i dalje tu. I tako, dva miliona ukrcavanja i iskrcavanja, a brod i dalje stoji na istom mjestu, sa istim ciljem i istom željom – da uplovi u mirnu luku “Crna Gora” i svoje putnike iskrca na dugo sanjanu zemlju, bez Partije, ljudoždera, poglavica i primitivnih domorodaca….”
Nije valjda tolika mudrost da ako se nešto veliko želi postići, slijepe putnike ili oni koji zapadaju u sevdah svoje sljeposti ne puštati na komandni most ili binu.
Jasnim otklonom od slijeposti, ako se ne postigne masovnost, poslaće se bar prava poruka. Pristajem na to da javniservis.me možda griješi, možda se i ogriješi, ali naše je pravo, kao običnih građana je da tražimo mudrost, da se ne obesmišljava vaninstitucionalna borba, nakon što se već obesmislila institucionalna i BOJKOT!
Vozač Džoud Džonson, javniservis.me