20.April 2013.
Branko Radulović je rekao kako će njegovi drugovi i on doći za deset dana na ulicu spremni da poginu za Crnu Goru i poručio proklet bio izdajica…
Neđeljom, u pet do devet: Pogibija Branka Radulovića i drugova
2. Juna 2013. - 20:55 od 14 komentara
javniservis.me 
hahahahahahahahaha
Ово није Бранко Радуловић. Ово је РАКИЈА.
E,zlatili se međedi :)
Vala kad je Isus (ne sam dodushe) moga Lazara ozivjet sto nemoze Milo po njih 30-40. Cuda su u cg postala svakodnevna.
Zgrada crnogorskog parlamenta je najveće lutkarsko pozorište u novijoj političkoj istoriji, pozorište za jedan groš! U poslaničkim skamijama danas sjede, na jednoj strani, livrejisani lakeji i osvjedočene sluge mafije, na drugoj pak, sitne opozicione duše, zadrigli vašarski trbuhozborci i bestidni (pre)prodavci evroatlantske magle. Na jednoj strani, dvosmisleno brkati, Zoran Jelić – Četvoroglasnik, na drugoj, nešto što se zove Emilo Labudović, evroentuzijasta-neofit. Duh „poginulog Branka“ udvorički sjedi uz skute, hamletovski melanholičnog, eklezijarha Ranka. Azra Jasavić hrabro podnosi svoj „izvještaj u pletenicama“. Pajović uvježbava svoju harizmu šutirajući trule pomorandže. Aleksandru Damjanoviću se, kao i obično, živo jebe što Mađarska nema more a Srđan Milić građevinsku dozvolu. Medo i Goran provaljuju šifru Raškovog fejsbuk profila. Vasko Lalošević u ulozi „fantoma iz opere“. Na main stage-u, Lekić teatralno diktira uslove pod kojima bi on radije prihvatio poraz. Obrad Mišo Stanišić, taj naš troimeni impresario, deklamuje odlomak Kusovčeve ljubavne poeme: „Nenadjebivi dreser lovaca na zmajeve“.
Sudbina, u liku rastočkog kokošara, opet povlači konce
Ali niko nema pravo da im uskrati pravo da biraju I da budu birani.
Zato se pazite vi koji trazite slobodu! Nije ona tako bajna uvijek jer vam daje I laz za slobodan izbor.
Demokratija je i onako izmisljen pojam . Na glasanju sto je moj glas jednak , glasu nekog profesora ili naucnika . No na glasacki bi listic pored onog zaukruzivanja trebalo uvesti i mini test inteligencije , pa se ne bi mogli na brzinu ubaciti listici , malo bi pucanstvo ukljucilo mozak , a i parlament bi nam bio inetligentniji
Kakav k*eten.
Hej Sloveni, jošte živi,
Duh naših djedova,
Dok za narod srce bije
Njihovih sinova.
Živi, živi duh slovenski
Živjeće vjekov'ma
Zalud prijeti ponor pakla
Zalud vatra groma.
Nek se sada i nad nama
Burom sve raznese,
Stijena puca, dub se lama,
Zemlja nek se trese.
Mi stojimo postojano
Kano klisurine,
Proklet bio izdajica
Svoje domovine.
Gledam sad ovaj snimak i razmišljam koliko samo Mila boli ona rabota kad vidi ko i kako juriša na njega :)
Još kad čuje eho nesupjelo kloniranih otporaša :)) Šou :)))
http://javniservis.me/2013/06/09/resistanbul/
POGIBIJE RADULOVIC BRANKA
Kad bijase mlad viteze Branko
Mlad viteze Branko Radulovic
Usred tvrda grada Podgorice
Na stepena peset celzijusa
Tad on sinje zasuka je brke
i povika okupljenoj raji:
“Ne bojte se crnogorchad mlada,
Ne bojte se krvava prestola
Kukavice Djukanovic Mila
I njegovih tankih obrvica,
No kunem se putem Evropskijem,
I Nort-Atlantskim srcem posred grudi,
Da sam spreman poginut junacki,
Za slobodu i Crnu i Goru.”
No mu zbori momce pokraj skuta,
Mlado momce Nesha Medojevic:
“Ne budali Radulovic Branko,
Ne budali Svetoga ti Petra,
Ti bi rado da izgubis glavu,
A kake je vajde od tog cina,
No se bolje prifati drugoga
Nekog drugog angazmana choche,
Dje ti neces da prosipljesh krvce,
Plemenite Radulovic loze,
Ko ti reche da cesh uspjet tako,
Da ni demokratiju uvedes,
Taj je tebe grdno prevario,
A bijah se zajeba ja isto,
Ka i tebe sto sad nampanulo,
Triput sam se zaliva benzinom,
Sa bidonom jednim izvrsnijem,
Osveshtah ga u Svetu Troicu,
Takav bidon niko na svijet nema,
Tries dana i trideset noci,
Uzhdivah se ja no uludo,
Ne dodjose demokratske snage,
Ne dodjose na vlast sladunjavu,
Nema srece ovdenak dovijeka,
Sto bi rekli mi ovde u Pljevlja.”
Kad to cushe Radulovic Branko,
Mrko ga je pogleda iskosa,
Zaledio krv bjese u zile,
Svakome na trideset metara,
Na trideset metara radijusa,
Te urliknu Radulovic Branko,
Zile mu se navrat pojavile,
A u lice vruca krvca vrije:
“More Nesho ne ori drumove!
Kad ne znajes a sto se uplices,
Kolko puta ja mogu poginut,
to nikad ni snijeva nijesi,
U parlament, a onda pred njega,
Na ulicu, u shumu, na rijeku,
Dje godj ocesh ja cu da poginem,
I ka cojek i ka Crnogorac,
Za jedinu nashu domovinu,
I procese euroatlantske,
No se Nesho ti michi sa tijem,
Brbrljariji odje mjesta nema,
No ti nadji kakija zensknja,
Pa ti shnjima brbljaj do uitro,
Srce musko kuca u prsa mi,
Junacki mi pritisak skocio,
Na stosheset skocio sistolni,
a stodvaes mi je diastolni,
Valja mene danas da poginem,
I sledece dane kolko treba,
Od Mitrova do Djurdjeva dana,
Poginucu kolko godj da treba!”