Dok se Crna Gora raduje otvaranju/zatvaranju poglavlja o Nauci & istraživanjima a pribojava ili veseli otpočinjaju poglavlja 23 i 24 u pregovorima u pristupanju EU dotle gotovo niko ne pominje poglavlje 27 vezano za čovjekovu sredinu za koji je postavljena ocjena “potpuno nekompatibilno” (odnosno gore od statusa famoznih poglavlja 23 i 23 – “potrebni značajni napori”). Kao što je javnosti ipak poznato poglavlje 25 je po pravilu najlakše na ovom putu i po pravilu sa otvara i zatvara jednovremeno.
Cilj ovog teksta nije da govorim o poglavlju 27 i oko 700 propisa koje treba usvojiti i primjenjivati u ovoj oblasti već da kažem nešto o praksi koja je trenutno u našoj domovini. Nažalost, kako ću pokazati u narednih nekoliko pasusa stanje je više na nivou deklaracije o ekološkoj državi odnosno prosti šminkeraj ili mrtvo slovo na papiru.
U CG matično ministarstvo za ekološke rabote je Ministarstvo održivog razvoja i turizma (sic!) gdje sada stoluje Brano (Magla) Gvozdenović. Ovo ministarstvo je spojilo nespojivo: upravljanje prostorom, građevinarstvo, turistički razvoj, turističke strategije (qq), turistički promet (neđe rekoše da najbolje turističke zemlje nemaju ministarstvo turizma), stanovanje, životnu sredinu, upravljanje otpadom (očekujem da se javi Jovan Lončar) i kroz jedan sektor međunarodnu saradnju i klimatske promjene (tu se klimatske promjene teško prepanu kad im se naši zalete). Riječ je o veoma brojnom i samo nek su živi i zdravi organu državne uprave. Na neki način ministarstvu je po folderu priključen ili nadodata Agencija za zaštitu čovjekove okoline pod rukovodstvom po folderu/difoltu gospođice Pejović (jak štih i nedosuđeni ministar). Ova agencija ima veoma široka ovlašćenja: Izdaje dozvole; Vrši monitoring; Izrađuje analize i izvještaje; Vrši inspekcijske poslove; Ostvaruje komunikaciju sa relevantnim domaćim i međunarodnim organima i organizacijama, kao i sa javnošću; Vrši druge poslove utvrđene ovim zakonom i posebnim propisima. Kao što se vidi radi se o mašala ovlašćenjima i zadatacima a iako se radi o brojnoj agenciji ona za potrebe navedenih rabota obično angažuje Ekotoksikološki centar, Institut za biologiju mora, Hidrometeorološki zavod (sada se drugačije zove) ali i niz drugih društvenih institucija, privatnih preduzeća, pojedinaca, eksperata i “eksperata”. Napominjem da recimo u procesu monitoringa (za koji se izdvajaju ne baš velika sredstva i kao i sve kod nas dolazi do njihovog brutalnog smanjivanja) se prikuplja ogromna količina podataka. Pored ovoga postoje i druge studije i istraživanja u kojima su se prikupljale informacije koje su od značaja za zaštitu čovjekove sredine. Međutim, najveći dio tih podataka je nedostupan javnosti. Činjenica da podaci koje prikuplja preko posrednika Agencija ne smiju biti distribuirani na drugi način osim preko Agencije. Agencija suštinski je obavezna da ove podatke proslijedi javnosti. Jedino čega se sjećam je ona priča o ppm-ovim tokom perioda velikih ljetošnjih požara i ništa više.
U okviru ili pri agenciji postoje dva Arhus centra jedan u Podgorici a drugi u Nikšiću. Njihovi zadaci su: podrška u sprovođenju međunarodnog ugovora – Arhuske konvencije, jačanje kapaciteta u implementaciji, kako institucionalnih tako i administrativnih, podizanje svijesti javnosti u pitanjima zaštite životne sredine, pružanje podrške kod pristupa informacijama, javnog učešća, kod javnih rasprava u sprovođenja zakona, SEA, EIA, i dr. zakona podrška u izradi nove legislative, pristup pravosuđu, podrška u izradi nacionalnih Izvještaja, koji su obaveza po Konvenciji, pružanje pravne pomoći, doprinos u saradnji sa lokalnim samoupravama u oblasti životne sredine… Ove kancelarije pored ponovnog prostora za zapošljavanje (zli jezici kažu da u Ministarstvu, Agenciji i Centrima radi na jednog čovjeka koji ima veze sa ekologijom i do 10 pravnika ali to je za drugu priču i analizu) treba kao što možemo pročitati da šire ideju Aarhuske konvencije iz Juna 1998 koja je održana u Danskoj a koja se odnosi na “Pristup informacijama o životnoj sredini, učešću javnosti u procesu donošenja odluka o životnoj sredini, i pristup pravdi u procesima koji se odnose na životnu sredinu”. Sama činjenica da se proces informisanja o životnoj sredini u Crnoj Gori centralizuje preko Agencije nije loš jer je jedan od zadataka da se podaci o životnoj sredini saopšte na nedvosmislen način, prihvatljivo i političarima, naučnicima, ekološkim aktivistima, kompanijama ali i generalnoj javnosti (ideal je imati informaciju na mobilnom telefonu uvijek i na svakom mjestu). Između ostalog ovdje apostrofiramo obavezu svih činilaca da omoguće “pristup pravdi”.
Kakvu mogućnost pristupa pravdi u procesima zaštite čovjekove okoline i uopšte u slučajevima ugrožavanja zdravlja ljudi imaju građani Crne Gore ilustrovaću kroz šest slučajeva/praksi pa sami donesite zaključke o tome kako sega-mega Ministarsvo (ne samo pomenuto već recimo i Ministarstvo zdravlja), šiki-miki Agencija te cile-mile Aarhus centri pomažu građanima Crne Gore sa saznaju podatke o čovjekovoj okolini.
1. Kombinat aluminijuma. Pouzdano znam da je količina podataka vezana za Kombinat ogromna. Najveći dio se nalazi manje ili više (u stvari manje) sistematizovan u Ekotoksikološkom centru. Zašto navedeni podaci (liše jedne kratke a uznemirijuće studije) nisu šire dostupni?
2. Upravljanje komunalnim otpadom. Svi smo već čuli i vidjelji što se dešava na Vasovim vodama, vidimo kamione kako šetaju po pravilu iz bogatijih u siromašnije opštine, nerijetko se odlažu pored vode veće ili manje, a ponekad na divljim deponijama na privatnim imanjima po pravilu gazda uzeo lovu.
3. Treća činjenica nije direknto vezana za Ministarstvo Brana Gvozdenovića ali jeste i za njih te za Ministarstvo zdravlja i Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. U tekstu koji su objavili N. Nikolic, S. Mirecki i M. Blagojevic sa Instituta za mljekarstvo na Poljoprivrednom fakultetu ” Presence of inhibitory substances in raw milk in the area of Montenegro” objavljenom u časopisu Hrvatsko mljekarstvo prošle godine konstatovano je da je u svim CG mljekarama sa više od pet uzoraka mlijeka bilo od 2.35% do 16.69% uzoraka u kojima su nađeni antibiotici (prosjek je oko 8%). Evropski standardi su manji od 0.2% (kod nas je to preko 40 puta više iako smo na priču po najvećim svjetskim standardima). Antibiotici i druge supstance koje su sakrivene u ishrani su među glavnim razlozima za povećanje otpornosti sojeva bakterija na antibiotike a mnogi istraživači to povezuju sa pojavom i ogromnom incidencijom ekcema i alergija.
4. 2008. Godine tokom Olimpijskih igara Podgoricu je zahvatila velika do tada nezabilježena epidemija nora virusa. Dok je javnost sumnjala da je uzrok u vodi dotle su stručnjaci to odlučno demantovali: te ima rezidualnog hlora, te ništa nismo našli te ovo te ono. U tekstu dolje:
http://edoc.rki.de/oa/articles/rePU64rAodEog/PDF/27cqJdh7U6T6A.pdf
koji je objavljen u međunarodnom časopisu (izuzetno uglednom) a nije prezentiran u CG javnosti ekipa međunarodnih eksperata među kojima su i domaći od kojih su neki odlučno demantovali da je u pitanju voda (npr. gospodin Boban Mugoša). Međutim pišu stručnjaci “Rezultati pokazuju da je izvor zaraze fekalno kontaminirana gradska voda. Ovo je posebno neobičan i veliki slučaj za Evropski grad u kojem je gradska voda hlorisana.” Na osnovu proširenosti zaključak je da je u pitanju voda sa Mareze i problem sa hlorisanjem iste a da je glavni izvor ovog problema vjerovatno sljedeći citat: “U okolini vodozahvata nema farmi ali se na 300 m od glavnog izvora (Mareza) nalazi malo selo koje je 50 m iznad ovog izvora. U skladu sa podacima Instituta za javno zdravlje selo nema vezu sa glavni kanalizacioni sistem ali svaka kuća ima porozni sistem septičke jame.” Pitam ja vas koga građani sada da tuže zbog učinjenog ili neučinjenog?
http://edoc.rki.de/oa/articles/rePU64rAodEog/PDF/27cqJdh7U6T6A.pdf
koji je objavljen u međunarodnom časopisu (izuzetno uglednom) a nije prezentiran u CG javnosti ekipa međunarodnih eksperata među kojima su i domaći od kojih su neki odlučno demantovali da je u pitanju voda (npr. gospodin Boban Mugoša). Međutim pišu stručnjaci “Rezultati pokazuju da je izvor zaraze fekalno kontaminirana gradska voda. Ovo je posebno neobičan i veliki slučaj za Evropski grad u kojem je gradska voda hlorisana.” Na osnovu proširenosti zaključak je da je u pitanju voda sa Mareze i problem sa hlorisanjem iste a da je glavni izvor ovog problema vjerovatno sljedeći citat: “U okolini vodozahvata nema farmi ali se na 300 m od glavnog izvora (Mareza) nalazi malo selo koje je 50 m iznad ovog izvora. U skladu sa podacima Instituta za javno zdravlje selo nema vezu sa glavni kanalizacioni sistem ali svaka kuća ima porozni sistem septičke jame.” Pitam ja vas koga građani sada da tuže zbog učinjenog ili neučinjenog?
5. Sistem monitoringa morske vode na CG primorju. Premda na CG primorju nema intenzivne poljoprivrede te je zagađenje prouzrokovano poljoprivrednim aktivnostima jedino moguće u delti Bojane (dok ne počnu da prskaju golf terene u Mrčevom polju). Međutim, gotovo svi smo se sa primorja vraćali sa mogućim i nemogućim uglavnom stomačnim ali i kožnim i sličnim problemima. Djelimično suština problema vezanog za monitoring je u tome što rezultat monitoringa mora biti dobra jer ako nije ko će na oči turistima od kojih svi živimo i investitorima (ovo je ugrađeni konflikt u ministarstvu između graditelja – investitora i ekologije). Stoga je sistem sljedeći: nalaz je dobar, pa ako nije ti ga ponovi a ako nije ni onda opet ga ponovi a kada je dobar onda ga zadrži i kaži da je dobar. Nije daleko Hrvatska gdje se program monitoringa obavlja na mnogo većem nivou iako tamo pored problema urbanizma (manji) postoje problemi asocirani sa industrijom (zaostali) i poljoprivredom. Jednom riječju treba nam monitoring konstantan i fer bez obzira na cijenu jer je more naš najvažniji resurs. Bolje je znati nego ne znati.
6. Pljevlja. Astma kod beba sa 6 mjeseci, godišnje 7000 oboljelih od respiratornih bolesti i po nekim podacima incidencija karcinoma pluća ali i drugih kancerogenih i drugih teških bolesti po 4 i više puta veća od CG prosjeka. Ko je kriv? Ko će to da plati? Gdje su podaci? Gdje je pravda?
javniservis.me 
Bash sa se nasmijah o diskusiji o Budvi, ka da je to najveci problem crne gore, a ne to smece.
Prije 2 godine sam dosao tamo sa mojom suprugom, i toliko ushicen sto cu joj pokazati moju najljepsu crnu goru, kako sam je dozivljava do tad, dok nisam dozivio LADAN TUSH svoje neosnovane emotivnosti.
Vozio sam kroz pola Evrope, citavom duzinom od Venecije, pa Slovenije i Hrivatske obale, i sve je bilo lijepo i cisto dok ne dodjosmo do debelog brijega.
Tu nas doceka znak o miniranom okruzenju i ko da smo usli u cigansku malu.
Smece, glib, neuredno svudje…. o majko moja kava nekultura. Ali zato svi su u Politiku vrsni strucnjaci znaju sto treba i kakko, i ko je sto pokra i ko je neplanski gradio “na pjenu od mora”.
Cak sam i video snimio no ga nisam mogao od sramote da ga stavljam ovamo da ga vide ovi Amerikanci a probacu da ga nadjem pa cu odje postaviti unlisted.
U pricu sa jednom starijom gospodjom odje iz USA i rece mi kako je nekad tako bilo i odje. Svi su bacali otpatke iz auta i nije se vodilo racuna. Upitah je: A kako ste to rijesili? Ona mi rece fino, donijeli zakon po kojem ko god baci otpadak 1000$ kazna. Donijeli su zakon da nemozesh ni na svoju zemlju da rusvaj pravish koji ce da urusava oklinu, no mora da izgleda lijepo i u skladu sa okruzenjem.
I tako zakon po zakon, sve lijepo sad uredjeno.
Dobri Nabuko,
nema nama srece dok je ova garnitura na vlasti.dok je Vesna Zarubica glavni ekoloski inspektor,i dok su “eksperti” oficiri koji rade po partijskom zadatku,i koji aminuju smetliste na izvorima pitke vode.Dzaba nam sve…
Arhuski centar je otvoren i u Beranama,pitaj me koliko je kadrova zaposljeno?.Koji ne znaju ni zasto su na radnim mjestima,a o ekologiji da ne pricamo.Jedino me raduje,da ce ova poglavlja pokrenuti neka bilo kakva ciscenja smetlista.Ali ako ostane na istom radnom mjestu vjecni zamjenik svih izredjanih ministara sada,onda Sinisa Stankovic treba da se kandiduje mjesto Fica za predsjednika,a Burica neka posalju u Brisel da pregovara o ekologiji…a Aleksandra Perovica cemo direktno u Spuz!
svaka čast za tekst. Stavili smo ga na našu fejsbuk stranicu – http://www.facebook.com/greens.politics.montenegro
Pozdrav svim zagovornicima ekoloske Crne Gore!
Svaka i vama cast,te pomenuste na vasem sajtu i za http://www.dokle.org
http://www.dokleme