Nikšić,grad koji je uništila kolera…
Ako ikada poželite da odete u Nikšić, nemojte to da radite, jer želim da vam uštedim napor i da vam kažem da je ovaj grad skroz nepotrebno obići. Nikšić vam nema ništa pokazati,jer u njemu i nema ništa. Priča o kulturi tog grada je suvišna i njom se ne treba zanositi. Kulturni centri nijesu mnogo veći gradovi od Nikšića. Ne znam samo čim se u Nikšiću i uopšte u Crnoj Gori ljudi hvale. Kulturom gdje je pozorište sa početka 20 vijeka bilo po principu donesimo stolicu od kuće, a predstave tipa “idemo da se izasmijemo”. Koliko ja znam i u Antičkoj Grčkoj pozorište je bilo uređenije, a publika se ponašala u skladu sa pravilima komičnog ili tragičnog.. Da nije možda u Nikšiću kultura u arhitekturi? Postoji li možda neka zgrada koja je od izuzetnog kulturnog značaja. Možda je to kupatilo kralja Nikole, a sadašnja Sala za vjenčanje, ili je pak to dvorac istog tog čovjeka, ili pak možda crkva svetog Vasilija, ili pak hotel Onogošt ili motel Trebjesa. Koliko je samo jadan jedan grad kada na prstima jedne ruke možete nabrojati njegove arhitektonske građevine, koje ruku na srce i nijesu neke. Onako kako se kultura definiše, a to je da je ona cjelokupno društveno nasleđe , neke grupe ljudi, tj. naučeni obrasci mišljenja, osjećanja i djelovanja, neke grupe, zajednice ili društva, kao i izrazi tih obrazaca u materijalnim objektima,možda bi ipak Nikšić mogli smatrati kulturnim centrom Crne Gore. Dobro ste čuli, centrom. Iz ovoga grada se kultura prenijela 89 godine na cijelu Crnu Goru. Tada smo dobili nove tekovine kulture kao što su ruševine, uništavanje, pljačku, lažne vrijednosti i još mnogo toga. Glavni kulturolozi u Crnoj Gori upravo su iz ovog grada i svojom kulturom su ispunili cijelu državu. Koliko je obrazac njihovog modernog kulturološkog pogleda bio širok vidi se i na ostvarenoj dobiti od njihovog kulturnog angažovanja. Pa, opet dobit nije samo njihova. Sjećam se da su i obični građani u Nikšiću imali koristi od kulturne dobiti. Predstavnici kulture 90tih na ulicama Nikšića bili su dileri njemačkih maraka. Vodeći izvor kulturnog izražavanja bila je Oto Moto Kent žvaka, a vodeći kulturni pogledi bili su u izvođenju gotovo svakodnevnih performansa sa krvlju po ulicama Nikšića. Baš tada kada je kultura cvjetala svaki građanin Nikšića je imao učešće u njoj, bilo da se radilo o pomenutim dešavanjima na kulturnom polju ili pak onim manjim koje je većina i praktikovala, oblačenje svilenih crvenih kineskih jakni na mrazu i temperaturi od minus 10, koje se naduvaju kada duva vjetar ili potraga za novim Air maksovkama. Koliko se toga promijenilo 23 godine posle. U kulturološkom smislu nije mnogo,jer kultura kod jednog naroda postepeno napreduje, pa je tako i u Nikšiću kultura napredovala sa patika na mobilne telefone, sa telefona na automobile sa osiguranja , a sa automobila na ukradene mlade živote kulturnim supstancama poput kokaina. Crno-bijeli kulturološki šok koji je ovaj grad doživio ogledao se i u drugim društvenim sferama, pa je tako od jednog šireg industrijskog centra ovaj grad postao ekološki prihvatljiv industrijski centar. U njemu uopšte više nema zagađenja, a industrija koja se trenutno razvija to čini krupnim nevidljivim koracima, tako da će se ubrzo ispuniti svi planovi o zapošljavanju preko 40000 Nikšićana. Naravno 165 tisuća građana Crne Gore vide to novo kulturno ruho Nikšića. A sama riječ kultura potiče od latinske riječi colere što ustvari znači uzgajati, štititi, poštovati. Uvjek kada imam u vidu tu riječ, zapitam se da nije možda bivši i budući premijer nju bukvalno shvatio, pa je to prenio prvo na svoje sugrađane, a zatim i na sve građane Crne Gore. Možda je shvatio da građani treba da se bave kulturom tako što će uzgajati marihunu, štititi pljačkaše i poštovati poltrone poltrona. Ustvari to je i jedino što mogu zaključiti, prosto je prilagodio kulturu sebi, a svi građani tj. njihov većinski dio mu se prilagodio. Mislim da je ovo način na koji Nikšić moramo posmatrati u širem smislu crnogorske kulture.
Ukoliko se sada slučajno sada zapitate kakve veze ima priča o kulturi Nikšića sa stavovima Pozitivne, DF, SNP, DPSSDP-a ili bilo koje druge partije, treba da znate da nema. Ustvari ova priča ima više veze sa njima nego što njihovi stavovi imaju veze sa oporavkom grada. Nažalost to je jedina realnost. Zahvaljujući njima , a prije svega stavovima tih ljudi koji su se usudili da se nazovu opozicijom, Nikšić će nastaviti da umire, identično kao što umire Cetinje, Žabljak, Šavnik, Plav, Gusinje, Andrijevica, Berane,Rožaje i slični gradovi širom Crne Gore. A šta nama ostaje? Nama ostaje da umiremo sa njima i da molimo Boga da nam još jednom posle da život na nekom normalnom mjestu, u nekoj normalnoj sredini. Na mjestu gdje je Zelena pijaca zaista zelena, a ne neka rupa. Na mjestu gdje je pozorište zaista pozorište, a ne propali projekat tržnog centra moćnog ubice iz Splendida.Na mjestu gdje je bioskop zaista bioskop, a ne prazna sala sa slijepim miševima.Na mjestu gdje nas ne čekaju dugovi lokalnih korumpiranih teletabisa.Na mjestu gdje su lopovi u zatvorima, a ugledni i sposobni građani vode institucije, gdje postoje urbanistički planovi i gdje niko ne može da radi što hoće. Molio bih ga da me stavi u nekoj zemlji gdje glavne vijesti nijesu šta je obukla neka striptizeta, kako je neki debil bez mozga šutnuo loptu. Molio bih ga za zemlju koja nema RTCG, PINK, ATLAS i VIJESTI, gdje nema banaka, nema kredita, nema gladnih ljudi, nema smeća na ulicama, nema pasa lutalica, nema kafana,kockarnica, punoglavaca i seljaka koji šire kulturu. Ako može ikako mjesto gdje se vrtovi ne uređuju zato što dolazi neki političar, gdje službe rade svoj posao, gdje se čuvaju šume i gdje ih niko ne pali zbog lake zarade, gdje ljudi cijene prirodu i žive sa njom. Molio bih ga da me što prije makne odavde, jer boli kada živiš tu gdje jesi, a ako tebe žive budale čiji je najveći domet da se svađaju i pakoste jedni drugima i da uslovljavaju jedni druge, a još se pri tom prave pametni. Molio bih ga za zemlju koja se kreće i koja stalno ide naprijed i nikada se ne vraća nazad osim kada u prošlosti ima samo dobre stvari. Za zemlju u kojoj glupost nije najveće blago, a poslušnost nije vrlina. Za zemlju gdje se pojam pozitivnog ne označava bojom već djelom. Za zemlju gdje je sloboda svakodnevnica, gdje se u ogledalu vidi normalan odraz i gdje sjenka nije najače svijetlo.
javniservis.me 
Ima jedan dio u Kosta Riku dje ti je tako a ima i dio dje mosh nac sve to ako ti zatreba bankomat.
Ima zemalja u svijet dje mozesh naci sebi mjesto. Samo zapamti da dje god podjesh svoj cesh kofer ponijeti stio ne stio.
Nerasciscena proslost se moze zaboraviti ali njen uticaj se nemoze izbeci.
Ako si srecnik da si cist pred Bogom, srecan ti put!
Posljednji put sam bio 7. februara. Nikšić mi se poseljačio. Svi smo mi djeca sa sela , ali Nikšić se mnogo poseljačio.
Drago Malovic 04. maj 2008.
Реалан текст!
Дом револуције страве и ужаса!
“Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu…”
Moramo biti svijesni činjenice da je od “zemlje seljaka” koja smo bili do prije samo 60 godina, napravljena na brzinu građanska zemlja. Nikšić, kao i većina opština u Crnoj Gori bile su varošice. Narod je poćeran sa sela u grad. Selo je uništeno.
Ljudi koji su naselili te varošice radili su u fabrikama i drugim objektima. Sada je to uništeno i zato imamo problem ove razmjere. Zato opštine ne funkcionišu, ljudi tu nemaju pod ovim uslovima šta da traže. To se dobro vidjelo na primjeru uvođenja vanrednog stanja prošle zime. Zatrpane ulice, prokrčeno samo do bolnice, policije, škole i prodavnice. Nema potrebe za funkcionisanjem. Relana slika se vidi i kada na televiziji kažu “savjetuje se da se ne izlazi iz kuće”. Shvatate, nema potrebe da se izlazi.
Možemo to posmatrati i sa nekog filosofskog gledišta, da tu nema ništa loše, jer i ljudi u jednom Njujorku osjećaju beznađe. Dosta velikih i razvijenih gradova grobnice su duša. Ali, možda, kamo sreće da se mi suočavamo sa tim problemima.
Kultura kladionce i Pinka tek će uzeti maha.
Evo šta raditi:
Okrenuti se sebi. Svom ulazu, ulici, opštini, selu. Iskoristiti potencijal koji nam je pred nosom. Zašto neko drugi da odlučuje o našoj sudbini. Može li se omladina u Nikšiću organizovati i zauzeti Dom vojske, od njega napraviti Dom omladine. Prosto, a ne tehnopolis neki zamišljati. http://www.yu.emb-japan.go.jp/srpski_verzija/domacije.html
Vlada Japana donira slične projekte obnove i prepravke objekata. Postaviti prozore, podove i osnovne stvari. Jer ko nama smeta da uredimo naš prostor. Zašto bi to bile neke sale i hale tenički vrhunski opremljene. To mogu biti sobe 3×3 gdje će ljudi crtati, pisati, raditi bilo šta. Zašto je sve toliko uslovljeno novcem u smislu sticanja ekstra profita. Zašto mora da postoji profit. Zašto sale zvrje prazne ili ih škole izdaju skupo. Otvoriti te objekte za sportske klubove, neka svako nađe svoje zadovoljstvo. Opet, zašto samo proofit, profit. Može li bilo šta da bude za svoju dušu i može li se pomoći drugom čovjeku bez zadnje namjere.
A od čega bi se živjelo – Pa NIkšić je toliko veliki da bi se ljudi mogli baviti bilo čime. Od poljoprivrede, proizvodnje do bilo čega šta vam padne na pamet. Samo je potrebna organizacija i solidarnost.
Gdje bi se donosile odluke – u Nikšiću. Zašto danas partije koje pregovaraju o formiranju vlasti idu na Glavni odbor ili bilo gdje da im neko kaže šta da rade. Šta treba da se dogodi pa da Nikola Koćalo, Dragutin Raičević, Strahinja Bulajić, pa i taj đavolji Lala Nikčević dogovore bilo šta u vezi Nikšića sami. Kakav crni Milo, Brano i Obama.
Ovdje se ne radi o zatvaranju u svoj atar, radi se o jedinoj mogućoj stvari kako bi se ljudi dozvali pameti i prizemljili se.
Skoro su na tvu pitali MIla Đukanovića zašto se nastavlja uporno sa privatizacijom kada se pokazalo loše sve to. On je odgovorio ovako nešto – vjerujte mi bio sam u vlasti i dok je imovina bila društvena, naš narod to sve pokrade i zato je najbolje da bude sve privatno. On je to rekao uvijeno ali suština je ista. Razumijete li da on nema jedan valjan argument za besomučnu privatizaciju. On kaže narod će pokrasti. Znači priznaje da sistem nije dobar i da ljude treba organizovati, a ne samo pričati da su stoka i na kraju oni i budu stoka.
Ovaj drugi dio podrzavam, bilo sto(a nije bilo sto ideje koje si predlozio) samo ne kukanje i primanje saucesca.
Ljudi nece da rade, nece pozitivno(oprljashe i ovu rijec) da se afirmishu. Vole da kukaju, a da ih pitash da nesto urade, oni ce ti rec a zbog cega vidish da nista ne uspijeva?
A ne vide da ne uspijeva zato sto ne rade.
Kolo, kolo,
Naokolo,
Vilovito,
Plahovito,
Napleteno,
Navezeno,
Okićeno,
Začinjeno –
Brže, braćo, amo, amo,
Da se skupa poigramo!
…
I vi drugi, tamo, amo,
Amo da se poigramo!
Hvatite se kola toga,
Od višnjega je ono Boga!
Teško da bi neko mogao biti nosilac apsolutne istine, ali nekako se mora bolje orgnizovati društvo. Bolja organizacija, dubok uvid u nas same i naći način da isplivaju ljudi koji imaju kvalitete, osjećajni, stabilni, a ne ološ da kolo vodi.
Lako je nebo bit nosilac apsolutne istine i dokazat primjerom da moze. Ali kad neko ne vjeruje da moze taj sto god ti uradio ne moze.
Mora covjek da vjeruje da moze i da pokaze svoju vjeru kroz napor i trud.
Tamo sto sam god pocinja po 10 mi je dolazilo da me ubjedjuje da nomogu to. A kad sam bio bash zapeo i 20 nije bilo problem da se nadju, zlu trebali.
Kad sam u USA dosha ka da me je neko iz pracke ispalio. Svi odusevljeni sa mojom energijom i determinizmom, a ne znaju da sam ja na teski trening bio.
1 put sam bio u niksic i to prosha pored njega za 30 godina zivota u Cg i jednom u neko selo blizu kad smo reklamu snimali.
Eto…
Ustvari nisam ni jednom bio u Niksic
U Nikšiću ima lijepih, pametnih i šarmantnih žena. Možda se zaljubiš ako dođeš.
Kasno anja sad za mene. Porodicu sam ovamo stvorio. A znam da je istina to sto si rekla.
Zadnji i jedini put sam bio u Niksicu 1981 godine, kada sam osvojio drugo mjesto na karate prvenstvu Crne Gore. Na tom takmicenju sam imao polomljen zub i sili su me sa tri kopce.
Tada je to bila fina varos, ni primac ovom grdilu sto se sada vidi.
I hotel “Onogost” je bio na nivou, tamo sam tada popio sok od breskve, jer od sivenja i polomljenih zuba nisam mogao nista jesti.
Ako svratite do Nikšića sada ima sok od pomorandže besplatno da pijete. Salim se.
To je ono o čemu sam gore pisao. To je opština koja je do 1945 godine bila varošica sa malom urbanom cjelinom. Na silu je napravljeno sve, nakon toga, to što se napravilo je popljačkano i sada ljudi nemaju kud.
Zato treba krenuti putem samorganizovanja. Da ironija bude veća to su jedino na vrijeme shvatili kriminalci nikšićki. Oni danas dominiraju gradom.
Nebo, ne znaš dobro. Nikšić je jedini grad u Crnoj Gori koji je u doba kralja Nikole imao prostorni i urbanistički plan, od svih gradova u kontinentalnom dijelu. Osmislio ga je čuveni arhitekt Josip Slade (ulica gdje je bila Muzička škola sad nosi njegovo ime). Podgorica je bila mala turska varošica do početka 20. vijeka, praktično samo stara varoš. U Titovo vrijeme, izgrađen je taj grad kakav je uglavnom danas, na čemu su mu se zahvalni Titograđani odužili imenom (iako to Tito nije tražio). Pogledajte snimke iz vazduha, pa ćete vidjeti koji od crnogorskih gradova zaista jedini liči na grad. Bar još uvijek, iako se svojski trude da to ne bude tako. Ne računam stare primorske gradove antičkog nasljeđa.
A znam đavoli me znali. Kažem da je to bila mala urbana cjelina, a poznajem istoriju kraja i znam njegove dobre strane. Na groblju ispod crkve sahranjeni su mi bližnji. Moji su stari iz Pilatovaca i Počekovića, gdje takođe postoje tragovi postojanja prije ovih danas što misle da su svijet izmislili. U svim ovim krajevima teško se živjelo. Nije ništa sporno. Samo kažem ovo što se dešavalo nakon toga, ta nagla urbanizacija i onda konačno Nakon toga zadnjih dvadeset godina pljačke dovele su danas do toga da se ljudi mahom osjećaju beznadežno. O Podgorici imam slično mišljenje kao o Nikšiću, samo što sada spletom okolnosti sva administracija se zbubala tamo, pa kako tako ima neki život.
Cini mi se da ce Niksic biti prvi grad u Crnoj Gori u kojem ce izbiti pobuna,
Nikšić je dno, Nikšić je ubijen i Nikšić je ruina! Tačno! A šta je Podgorica, NAŠA MILA PODGORICA – LJEPŠI DIO CG AUŠVICA? Metropolis? Ovaj tekst je pisao neko ko o Nikšiću vrlo malo zna, tačnije ne zna gotovo NIŠTA. Zna površinu i posljedicu, a o uzrocima nema pojma (u takvim analizama su Crnogorci majstori, sve brković do brkovića, sve moj do mog!) Ovo što je napisano je tendenciozno, nedubinski, nepromišljeno. Da je autor pomenuo sjajne stvari koje možete vidjeti u Podgorici i drugim našim divnim gradovima, pa da shvatim cinizam, ali ne. Zaista tragikomično, bez analize suštine i plitko, samim tim neprecizno od autora teksta, nažalost. Može to mnogo bolje. Stvar je ukusa da li više volite siirovu bijedu Nikšića ili Potemkinova sela u Podgorici, političkom, administrativnom i kulturnom leglu ukupnog crnogorskog zla koje traje preko dvije decenije. Gdje se, uzgred, nikad nije glasalo većinski protiv vlasti! Zašto ne pišete o tome? Lako je opajdariti po Nikšiću i Cetinju, ništa lakše. Lako je dokazivati očigledno. Bavite se skrivenom stranom užasa, majstori.
Bavite se svojim dvorištima u kojim živite, ljudi. Čujem da espreso u Delti malo grkne. Povedite računa kako ga šećerite.
Pozdrav.
Radim sa dosta Agencija i jedan dio njih su iz detroita. Grad koji je tesko proshao ekonomske krize koje su aktuelne zadnje vrijeme. veliki broj nezaposlenih, veliki broj ruiniranih gradskig zdanja i drustvenih problema koji su se nagomilali tokom vremena. mozda ste cak i odgledali neke od dokumentarnih filmova Michael Moore-a posvecenih ovom gradu i njegovim radnicima.
Iako nisma upoznat sta se stvarno deshava tamo, svjedok sam da mnogi moji poznanici iz Detroita su veoma aktivni u velikom broju programa koji se deshavaju u tome gradu. Cini mi se kao da se stvorila jedna velika kolicina pozitivne energije i jedinstva kulturnog identiteta toga grada, svi bodre jedni druge svi sa ponosom isticu dobre strane svoje detroitske kulturne bastine.
Jedan od projekata koji su mi dosli na ruke je bio veoma interesantan. Preko sajta ljudi pishu ideje sta bi moglo i kako da se popravi, uradi ucini a ljudi se sami prijavljuju kao volonteri. Jedan kaze donijece alat drugi kaze zna da radi nesto treci kaze donijece malo hrane i pica. Umjesto kukanja detroitcani su spremni na akciju, da pomognu nekome da ucine neko dobro djelo i da se druze i da se zabave.
Kako promovisati takvu svijest medju niksicanima? kako uciniti da se ljudi oko dobrih djela i svog grada udruze i koliko ko moze doprinesu razbijanju podjela i nepovjerenja?
Zar ova ideja ne zvuci jednostavno? Zar je lakse sjedjat kuci i kukat od izaci i druziti se i pomoci nekome?
Razmislite…. Ima pozitivnih primjera ako ih stvarno zelite primijeniti.
Recu vam kako: VOLJOM
znas kako Darko…tesko.Jer je u nk energija kladionice kamate i miliona u glavi. Ustvari mozda bi i moglo ali ta energija je potisnuta ali sa dobrom dzdzolicoom i gajbom pivma vazda ces posao zavrsiti ali svi znamo da je dzodzolica visoko ilegalna stvar u nasem ‘drustvu'(1god.spuza). Znaci main str otpada sto ostaje?…
Istina.
Ona vazda ostaje zadnja.
Resenje problema u Crnoj Gori je masovan povratak na selo.
Crnogorsko selo treba ozivjeti, stimulisati mlade da se vrate prirodi.
Treba izgraditi puteve do sela, dati kredite, koji ce se poljoprivrednom proizvodnjom brzo i sigurno vratiti.
Kako ce 300 000 ljudi da zivi i radi u Podgorici, kada tamo industrija skoro i da ne postoji.
A i drzavnu administraciju treba desetkovati. Svaka ozbiljna vlast bi desetkovala drzavnu administraciju, jer sto ce toliko drzavnih sluzbenika i ko ce svima njima da daje platu.
Zato sam i pisao, da ce se demokratizacijom drustva otvoriti mnogi problemi, mi jos nismo poceli da lijecimo “bolesnika” a bolesnik je i drzava i narod koji misli da se bez proizvodnje moze zivjeti.
Pogledajte mlade ljude, svi hoce da budu pravnici i ekonomisti, ako ne mogu da budu diplomate. A ako ni pravnici ne mogu da budu, onda daj da budu manedzeri.
Puna Crna Gora manedzera i eksperata za marketing a ako kome treba dobar varioc ili strugar, onda ga moramo uvoziti iz inostranstva.
Niko nece da uci za inzinjera, niko nece da bude majstor, niko poljoprivrednik, niko krojac i niko obucar, svi oce u manedzere. Naucili od Mila da se sa 28 godina postaje sef preduzeca, pa kad moze Milo, sto ne bi i mi.
Kada se uspostavi normalno drustvo, tek onda ce poceti da bole promjene, kada se desetkuje drzavna administracija i kada se plata bude zaradjivala radom a ne fantazijama.
Sta mislite, sjutra bankrotira Crna Gora, kao sto i hoce, pa dodju ove derikoze iz medjunarodnih institucija i onda njima pokazete bilo koju ustanovu gdje masa zena pije kafu i rade kao na usporenom snimku.
Meni se prije dvije godine desilo da sam nesto morao da vadim iz tih ustanova.
I dodjem sa suprugom, pa ljubazno zhamolim jednu gospodjicu da mi nesto pokaze, a ona ni da me pogleda.
Dodje druga, ja njoj “molim vas samo jedno pit…..” ona me beizrazno pogleda i produzi,.
Prodje druga, prodje treca sluzbenica, ni jedna me ne konstatuje kao da ne postojim.
Meni to poce da bude pomalo zabavno, pa sam onda nastavio, i posle jedno petnaest dvadeset pokusaja, umilostivi se jedna od njih i kaza mi na koji salter treba da podjem.
Ova dogodovstina je trajala dobar sat vremena.
Evo sada bih se smio u sto god hocete kladiti, da ovakve situacije ni u Kongo ili Zimbabve ne bih dozivio. Vjerovatno ovakve stvari ne bih nigdje na kugli zemaljskoj dozivio.
Ali u svemu ovome bi i jedna dobra stvar. Vidjeh jednu bivsu profesoricu francuskog, za koju smo kao mladi ludjeli i zamislite zena jos i danas zategnuta kao metak.
Vukman kaze:
Niko nece da uci za inzinjera, niko nece da bude majstor, niko poljoprivrednik, niko krojac i niko obucar, svi oce u manedzere. Naucili od Mila da se sa 28 godina postaje sef preduzeca, pa kad moze Milo, sto ne bi i mi.
Lol strasan im je menadzer.
A skole su im tek impresivne. Kad sam vidio sto djecu zajebavaju iz moje struke na fakultet…. a djeca(i roditelji) srecna imaju diplomu.
Doci ce to sve na svoje, s Milom ili silom.
Ja pitah odje ljude ima li sto da bi sebe poboljsali, neka gledista svoja da su uvidjeli nefunkcionalna ilii da bi nesto na sebi promijenili. Niko nista.
Odje Vukmane u Kosta Riku nema njive da nije posijana!
Za 500 colona (1$) puna posuda raznoga voca. Pa sto nebi bili srecni?
Sto siju to i zanju. Isto ka i tamo.
A cuo sam da je Kostarika bila nerazvijena zemlja u kojoj je harao gradjanski rat.
Ali dodjose pravi ljudi na pravo mjesto i napravise zemlju za primjer.
To je dokaz da je sve moguce.
Ali sto se tice njiva i zelenila.
Od cega se Crnogorac najvise stidi?
Od zemlje.
Pa zato zivi u betonjerskoj celiji gdje se przi na 45°C ljeti i jede meso puno anabolika, te mu od njega sise rastu.
Posto mu platezna moc ne dozvoljava da cesto jede meso sa anabolicima, koje specijalno za njih uvozi uvoznicki lobi, onda jede bijelo hleb pun aditiva i sastojaka za njegovo puvanje.
U Crnoj Gori tesko da mozete da nadjete normalan hleb.
I kao nagrada za to sto se Crnogorac stidi zemlje, koje i onako vrlo malo ima, sa cetrdeset godina pocne da ga boli drob i ako do pedesete prodje da nije dobio rak, onda je on srecan covjek.
Reklo bi se da se sve desava po scenariju: “Neces zemlju, evo ti jedi splacine pa poslije trci kod doktora.”
Ma kakva zemlja, kakva priroda, kakvo zelenilo, aktuelno je biti manedzer imati po pet mobilnih, i fantazirati o milionima.
Ljetos dodjoh do Crne Gore sa mojim mobilnim telefonom od 20 eura, kojega demonstrativno nosim.
I tako, jedno od prvih pitanja u ´Crnoj Gori nije bilo “drugarice koje auto vozis”, nego “daj pokazi kakav mobilni telefon imas”.
I ja onda izvadih ono sto sam kupio za dvadeset eura i samo da si vidio kakve su face bile, kada su to vidjeli.
Gledao sam familija, gdje zivo po petoro odraslih i radno sposobnih ljudi i gdje samo jedno radi. Ali svi imaju po dva mobilna i to znas kakvih maraka.
Evo ja radim kao inzinjer u Njemackoj i otprilike znam kakve mobilne telefone nose moje kolege sa posla, koji su vecinom univerzitetski obrazovani ljudi koji pripadaju srednjem sloju.
Svi nose potpuno normalne mobilne telefone i ni jedan od njih nema vise od jednog telefona. A u Crnoj Gori siparica od 13 godina oce telefon sa internetom i video kamerom i tesko ga se njenom ocu ako joj to ne kupi.
Apropo mobilnog. Evo prije tri sata sam zavrsio termin sa jednim mojim njemackim partnerom, koji ima veliku fabriku sa oko 150 zaposlenih. Covjek proizvodi traktore i kapital je stekao teskim radom preko 25 godina. On radi od ujutro do uvece i postenijeg covjeka jos nisam upoznao od njega. Kada sam sa njim pravio neke ugovore, mi smo ugovore sklapali usmeno i potvrdjivali ugovor rukovanjem.
Da ga vidis, skromniji je od mene sto puta.
I u toku razgovora zazvoni mu mobilni.
On ga izvadi iz dzepa da ga istuli a ja se ovog momenta sjetih kako je izgledao.
Mobilni je bio potpuno obican i ne vjerujem da je kostao vise od 100 eura.
A moja kumica iz Beograda mi opisuje jedan randevu sa jednim frajerom.
Kaze, otisli su u neki lokal, frajer je sio za sto i odmah na stolu izvadio tri mobilna.
Ha, ha, ha, zamisli, tri mobilna. Htio je da demonstrira da je poslovan covjek, pa je jedan mobilni njegov privatni a ostala dva su od njegove dvije firme.
I zamisli ti sad, ovome frajeru da objasnjavas demokratiju i slobodno drustvo.
Ma jebe se njemu za to, on hoce da bude frajer.
A znas kako izgledaju crnogorski frajeri.
Pa uvijek namrgodjeni, oko vrata kajla.
Sto se mode tice nose najmodernija ukradena odijela.
Auta im nisu ukradena, nego skinuta sa osiguranja.
Kada razgovaraju onda malo pricaju, jer to tako treba a i u svim mafijaskim filmovima mafijasi malo pricaju.
U stvari oni malo pricaju zato sto su glupi i neobrazovani, pa da se to ne vidi.
Ako je u njihovoj pratnji kakva zenska, onda je to obavezno sponzorusa, koja mnogo prica jer to tako treba a i u svim mafijaskim filmovima sponzoruse mnogo pricaju.
Najsmijesniji mi je nacin na koji crnogorski frajeri dizu obrve. Obicno dizu po jednu odjednom i to polako a usne moraju da budu po malo prijetece.
Znas i sam, svi smo prosli kroz tu skolu.
A cuo sam da je Kostarika bila nerazvijena zemlja u kojoj je harao gradjanski rat.
Ali dodjose pravi ljudi na pravo mjesto i napravise zemlju za primjer.
To je dokaz da je sve moguce.
Ziva istina. Vojsku su ukinuli narod obrazovali (skola na svaki cosak!) i miroljubivim nacinili. Davali su ti tad svima stabljike kafe i zemlju koliko oce da sade i da rade. I radili su mnogo i uspjeli. Ima i odje loshih stvari ali to nije nista naspram drugih.
Cak su i predsjednika uhapsili i u zatvor strpali prije nekoliko za korupciju.
Bili su gladni! Sad proizvode toliko (dobre!) hrane za izvoz! Napravili su (ka sto je bila ideja Dragana Hajdukovica) Institute za Poljoprivredu koji je ujedno i univerzitet i obrazovali ljude. Masu poljoprivrednika i proizvodjaca evo i Intel je fabrike odje napravio i imaju masu investicija. Kinezi su takodje masu investirali.
Evo jedan od najboljih odje ja mislim: http://www.earth-usa.org/
Sve ovo sto si napisao je istina!
Darko Bulatovic kaze
“Davali su ti tad svima stabljike kafe i zemlju koliko oce da sade i da rade.”
E i ovi iz evropske Crne Gore ti daju ljevor, hasisa i kokaina da za njih furas.
A prije su ti davali pakete cigareta i jednu drvenu kasetu da na njoj po vas dan na 50°C sjedis i za njih cigarete da preprodajes.
Ima i pozitivnih slucajeva. Davali su tako telad po sjeveru Crne Gore.
Daju ti tele i odmah te registruju kao privatno preduzece da im porez placas a tele jos nisi ni poceo da muzes, jer greota malo tele da muzes a i sise mu jos nisu porasle.
Davne 1985 godine sam sa 20 pozajmljenih funti otisao za Englesku.
I nadjoh u Londonu neke nase zemljake. Jednog veoma finog momka iz Niksica, koji je isto kao i ja otisao sa pozajmljenih 20 funti i neko njegovo drustvo.
I pazi sad ove scene.
Sjedimo mi na recepciji nekog hotela u centru Londona u kojem na crno radi puno nasih ljudi, kao sobarice ili spremaju dorucak, peru ves i…
Ja sam tada bio sobarica u jednom obliznjem hotelu pored Hajd Parka, vrlo zvucnog imena, ali rupe skoro gotove za rusenje.
Dajkle, sjedimo mi na recepciji i ulazi jedan Niksicanin, naocit momak, ozbiljan, bez kajle, ali mrka lica i malcice podgnute obrve, cini mi se desne.
I gledaj sad. Ulazi i onda vidjevsi nas, polako se okrece oko sebe i prilazi nekoj umjetnickoj slici na recepciji, koje su naravno jeftine kopije nekih poznatih slika, sto ovaj vrlo dobro zna.
Ali ….!
Ovaj Niksicanin prilazi slici i onda vrlo znacajno popljuvanim prstom prelazi preko slike, jer hoce da provjeri da li je slika orginal.
Scena druga.
Dolazimo ja i ovaj moj prijatelj Niksicanin, sa pocetka price, ali ne onaj sto pljuvackom provjerava slike, nego onaj sa pozajmljenih 20 funti, bas kao i ja,, koje smo vec prvu vece potrosili izvodeci dvije Spanjolke na veceru.
I ulazimo u stan u kojem zivi jedno pet ili sest Niksicana sa njihovim djevojkama.
Pored njih u stanu je jedna strasna riba iz Beograda, koja se zabavljala sa jednim indijskim diplomatom i jos dvoje njih iz Srbije.
Svi smo posluzeni picem a na malom video rekorderu se vrti porno film, prvi porno film kojeg sam vidio u zivotu i u kojega svi tupavo i bezosecajno buljimo. Na filmu dvije plavise lizu sebi one rabote.
Scena treca.
Jedan nas zemljak mi se prije petnaest godina u Njemackoj ozbiljno obraca i znacajno saopstava. “Cejovicu, uleceo sam u strasan posao sa nekim mojim partnerima. Posao je vrijedan najmanje 200 miliiona maraka. Bice tu nesto i za tebe.”
Ja mrtav ladan, kazem mu:”Prijetelj, trenutno sam u strasnoj krizi, da nemas da mi pozajmis 5000 maraka?”
Scena cetvrta.
Davne 1982 godine zivio sam jedno vrijeme u Novom Sadu, gdje sam bio pripadnik crnogorskog studentskog lobija, iako ni jedno jedino predavanje nisam posjetio.
Formalno sam bio upisan na visu skolu, cini mi se “civilna zastita” i sa svojim kolegama radili smo preko studentskog servisa.
Direktor studentskog servisa je bio nas Crnogorac, koji nam je uvijek davao dobre poslove, pa smo ponekad bas dobro zaradjivali, sto smo naravno odmah trosili na izlaske i vecere.
Kada posla vise nije bilo, ostao sam i bez para i bez prijatelja i nekoliko dana sam krao gazdarici kod koje sam zivio crni luk i samo sam nekoliko dana taj luk jeo.
Tih dana me je posjetio jedan student medicine iz Podgorice koji se zvao Esad Ferizovic, i koji me je na silu izveo na rucak. Sjecam se da smo jeli pasulj.
To je bio najsladji rucak koji sam pojeo u zivotu.
Ali da se vratim na scenu cetiri.
Jednom smo kopali neke kanale za vodu u Futogu, pored Novog Sada. U grupi nas je bilo mozda sedmoro, ja, dva Crnogorca i cetiri Hercegovca.
U pauzi se pocela prica o velikim poslovima i kako uspjeti u svijetu.
Kao primjer kako uspjeti u svijetu, naveli su nekog Hercegovca, koji je pruzajuci usluge svoje zadnjice napravio dobar imetak.
Komentar je bio, da covjek nije homoseksualac, ali sta ga briga, on se materijalno sredio i sada je gospodin.
Tih dana sam bio pod utiskom jedne knjige od Dejli Karnegija u kojoj je opisivao, kako su uspjesni ljudi postigli svoj imetak.
Sav odusevljen procitanom knjjigom a inace veoma strogo vaspitanog od oca, koji bi me da sam sibicu negdje ukrao ubio kao psa, rekao sam mojim prijateljima, da se samo postenim radom i postenim odnosima sa drugima moze postati uspjesan poslovan covjek.
Posle toga ja sam bio ismijan kao neka budala koja sa mozgom zive veze nema.
Eto u ovih par primjera vidi se u kojem grmu lezi zec i koje probleme nas narod ima.
Glavni problem naseg naroda je potpuno poremecen sistem vrijednosti,
Zato nas narod bira sebi mafijase za vladare.
Samo radom i trudom covjek moze da postigne pravo bogastvo! Ova ukradena i na brzaka su preskupa za svjesnog covjeka.
Sto se tice pokondirenosti nasheg naroda:
Toga ima svudje, da ne ispadne da nema, ali u tolikoj kolicini i srazmjeru nema!
Nabijanje kompleksa ljudima u CG se radi od malih nogu, drustvo je tako da pokusava da ti iskoristi svaku manu. Te igre su se ocigledno nastavile i dalje u zivotu i onda imate ovakve politicare i vodje i pojedince koje dosegnu poznu godinu zivota nezreli i duboko iskompleksirani.
To se jedino moze rijeshiti pravilnim obrazovanjem i porodicnim vaspitanjem. Medjutim da bi pretekao tamo morash biti ili neosjetljiv na posmjehe i podjebavanja ili im se pridruziti .
I eto tako jedan po jedan …. dobijesh masu.
Pricaju mi ljudi kako su strucnjaci crnogorski tako iscerivani iz CG. Pet sest idiota se udruze i potisnu jednog dobrog, ovaj ili propane ili ode u inostranstvo a ovih pet ostanu pa podijele medju sobom i pozicije i pare.
A narod licemjeran bez pravih vrijednosti “shvatio” je da jedino ako se takvima prishlepaju imace neku prividnu korist…
I eto tako jedan po jedan …. dobijesh masu.
Prebijanje Slavka Perovica vam je dobar primjer kako se tamo tretiraju neistomisljenici. Prebishe ga, novine objavile par tekstova. Miodrag perovic iskompleksiran od Perovica iz mrznje nije propratio taj slucaj bez malicioznosti vec se pokazao dosta nisko…. I sve to prodje bez ikakvih kerefeka… nema veze sto je sjutra dan trebao da se odrzi do tad najveci protest crnogorskih gradjanja… pojavilo ih se svega par hiljada. I niko nije povezao nista… namjerno ili nenamjerno?
I eto tako jedan po jedan …. dobijesh masu cutaca i kukaca.
Nemaja taj narod osjecaja za Pravdu, bez za svoje dupe. Samo kad su oni u pitanju oni znaju sto je to, sve namjere i direkcione moci su im u straznjici.
Jednome po jednome, dobijesh masu sebicnih i ogorcenih ili srecnih sto su se dofatili necega na sta nisu imali pravo….
Da, nabijanje kompleksa je glavno zaniman je Crnogoraca.
Zato se oni toliko dive zestokim momcima, zato se toliko reklamira kriminal.
Zato se uz svakog jaceg politicara veze neki jaci zestoki ili manje zestoki momak.
Ali to nije nekada tako bilo, nego je to proizvod komunizma.
Komunisti su pobili sav gradjanski sloj a za kratko vrijeme se nije mogao izgraditi novi gradjanski sloj. Nas je titoizam vise moralno unistio nego svi Djukanovici i Milosevici zajedno.
Odgajani smo da smo najbolji, najpametniji, da je nasa zemlja najaca i tome slicno.
Ja se malo toga sjecam iz prvih razreda osnovne skole, ali ono cega se vrlo dobro sjecam su dvije stvari.
– Prva stvar je bila kada sam postao titov pionir, sjecam se skole “Radojica Perovic u Podgorici i sale fizicke kulture, koja mi je onda izgledala ogromna, jer sam bio mali.
Sjecam se tog spektakla, tih boja, te pompe.
-Druga stvar je bila kada nas je ucitelj pitao: “ko je najpametniji covjek na svijetu?”
Mi smo pogadjali a onda nam je on rekao, da je najpametniji covjek na svijetu bio drug Lenjin a danas je to drug Tito.
E sjecam se i ove pjesme:
“mene tata pita da li volim Tita,
a ja tati velim da mu srce zelim,
da drug Tito dodje i kroz skolu prodje
da vidi sve djake, pa i nas prvake.”
Zamisli covjece, ja danas imam 52 godine i jos se uvijek sjecam ove pjesme.
Oni kao da su na nas mantra jogu primjenjivali.
Samo sto smo umjesto mantre “om” upotrebljavali mantru “Tito”.
Destrukcija komunizma je u ubijanju vjere ljudi. Zamislite vi da ubijedite ljudi da su njihovi preci Majmuni? Pa sta ocekivati onda od te populacije? Nista bez to.
Ali koliko sam ja istrazivao, uvidjam da vi i vashe generacije mislite da je to tad pocelo sve, ali oni prije vas su me ubijedili da je to sve pocelo ranije.
Misljenja sam da je problem poceo (aktivno) kad se drzava srushila 1918 godine, i da je 45 samo nanovo sve srusheno i da osvete komunista su nista bez relaiacija onoga sto se desilo 1918 godine. I 1990 ponovo.
Proucavajuci Platonova djela u kojima Sokrat u detalje opisuje sta zapravo znaci drzava i saznajuci mnoge druge stvari iz filozofije i religije, poceo sam da shvatam bitnost Drzave kako za pojedinca tako i za drustvo. Sva ta previranja osvete i okrecanja drustva naopako su ostavile duboke tragove. Djudi su socijalna bica i Drzava ima veliki znacaj za njihov mentalni razvoj. Sokrat je to pokazao primjerom: “vidite kako ljudi sa vecom zustrinom pricaju o drzavi nego o svojim roditeljima?”
Ako se ne prekine ovaj lanac prevrata bojim se da ce se sve ovo vrtjeti josh u krug.
Ja sam se nadao da ce pojedinci koji su se dokazali na licnom planu i koji nemaju finansijskih interesa drugih od duga Bogu.
Ali izgleda su vecina veci duznici Djavolu to jest svojim pozudnim prohtjevima.
Ispiranje mozgova djeci danas, juce (mojoj generaciji), prekjuce(vashoj) se nazalost nastavlja.
Samo ja znam jednu istinu koju oni neznaju. Bog postoji gospodine Vukmane i on je u ljudima. Prepoznacete ga po tome sto su ti ljudi koji vjeruju i cine dobre stvari.
Jedini je On pravi ucitelj, ko se na njega osloni taj nece propasti. Djeca svijeta ce ostati djeca svijeta i tu mi nista ne mozemo ucinjeti. Zaliti zbog toga, moze bit negirati mogucnost da to treba biti tako, negirati da svako ima pravo sopstvenog izbora i kome ce vishe vjerovati.
“Za zemlju gdje je sloboda svakodnevnica, gdje se u ogledalu vidi normalan odraz i gdje sjenka nije najače svijetlo.”
Anagastum kaže:
29. Oktobar 2012. – 11:40 u 11:40 am
Nebo, ne znaš dobro. Nikšić je jedini grad u Crnoj Gori koji je u doba kralja Nikole imao prostorni i urbanistički plan, od svih gradova u kontinentalnom dijelu. Osmislio ga je čuveni arhitekt Josip Slade (ulica gdje je bila Muzička škola sad nosi njegovo ime). Podgorica je bila mala turska varošica do početka 20. vijeka, praktično samo stara varoš. U Titovo vrijeme, izgrađen je taj grad kakav je uglavnom danas, na čemu su mu se zahvalni Titograđani odužili imenom (iako to Tito nije tražio). Pogledajte snimke iz vazduha, pa ćete vidjeti koji od crnogorskih gradova zaista jedini liči na grad. Bar još uvijek, iako se svojski trude da to ne bude tako. Ne računam stare primorske gradove antičkog nasljeđa.