“Pozitivni emotivni odnos koji se u toku psihoterapije uspostavi izmedju pacijenta i ljekara naziva s etransferom.Njegovi korijeni su u pozitivnom odnosu prema ocu u ranom djetinjstvu. Uspjeh psihoterapije i moc ljekara u njoj počivaju na ovom transferu. U psihoterapiji depresivnog bolesnika pozitivna transferna situacija se rijetko uspostavlja, ali kada se uspostavi veoma je značajna.
“Ovo Crnogorci i danas pripovjedaju za znak da bi se tvrde i pravdene vlasti oni bojali vise nego ikakvi drugi ljudi ” piše Vuk Karadžic 1837 godine.”
Magičnu moć vladara nad Crnogorcem izvanredno je poznavao Kralj Nikola :
“U zapt drži Crnogorce,
ema blago ,ema vješto .
I pokaraj i pomiluj
pa ćeš s njima moći svešto”
Volter je rekao: “Ako nema Boga trebalo bi ga izmisliti. Ako Crnogorac nema autoritativnog vladara i strogog vođu on će ga izmisliti.”
Treba li ubjedljivijeg dokaza za to od pojave Šćepana Malog u Crnoj Gori? U vrijeme vladavine nezainteresovanog, neangažovanog vladike Sava, Crnogorci su jednog travara i skitnicu proglasili Ruskim carem.
Ovakva požuda i potreba za strogom i autoritativnom vlašću kod Crnogoraca,ranije na nivou plemena, a kasnije nacije i države , takođe je posljedica depresivnosti.
Nastaje zbog gubitka Ego ideala u ranom djetinjstvu i potrebe da se Ego pojedinca osloni na jači kolektivni Superego.”
Crnogorci vole pravednost i licnu hrabrost.
Mi toga imamo i pravednosti i licne hrabrosti.
Zato hajde da stvorimo partiju.
stari DePreSivci
Буђење као да се извлачим из јаме, мрачне и уске, да бих упао у празнину од које стријепим и већ унапријед затварам очи. Кад би могло да се остане тамо, како би било, и да се не зна ништа, као камен под водом и локва у пукотини то бих изабрао. Али ту је свијест и сјећање, и навика да се дише и бесмислена потреба да се зна гдје је шта – па тетурам по неком подземљу, док ми све јасније бива да ме нешто тјера и избацује одатле и да ћу свакако опет да се сретнем с искеженим лицем дана. Опирем се – још мало, само тренутак још да не знам – а, као слама у коси остали су отпаци онога што се у сну видјело, па се стресају и губе.
Ухапшен у својој магли
Ухапшен у својој магли,
закопчан у својем мраку,
свако својој звијезди нагли,
својој ружи, својем маку.
И свак жуди светковине
дјетињастих благостања,
сретне мрене и дубине
невиности и незнања.
И на облак који тишти,
и на муњу која пријети,
наша блага Нада вришти;
бити чисти. Бити свети.
И кад нема Нашег Духа
међу нама једног свеца,
треба и без бијела руха
бити дјеца, бити дјеца.
Тин Ујевић
Брано, кад смо код односа Црногораца према власти, а гдје вам је то Цетиње? Видим да је 60 одсто становника те паланке гласало за власт па претпостављам да се ради о просперитетној средини. Сигуран сам да је запосленост на нивоу од преко 90 одсто, да водовод и остала инфраструктура беспрекорно функционишу, да постоји мноштво културних садржаја. Размишљам чак и да се преселим тамо.
ne razumijesh ti to Secula. domovina nije vodovod i kanalizacija nego zemlja, krsh, izvori , i zbunje…i ostalo. nadji mi jednu rodoljubivu pjesmicu gdje se spominje vodovod i kanalizacija!
Nije iz knjige dr Todora Bakića nego Todora BAKOVIĆA!
Hvala na napomeni, ispravljeno.
Uzeto je iz knjige: “Depresivni optimizam Crnogoraca”