Ne! Ne gledaj gore da potražis spas,
I On bi rekao da ne shvataš,
Da sami biramo dobro i zlo,
Svoj dan i noć nikom ne damo.
Gledaj u oči ljudi – prepoznaćeš strah,
I tihi bijes, zamor, iskidan dah…
Spustene zavjese, usnuli grad
Su stanje svijesti, a ne put u dan.
Na srcu trag svih prošlih padova,
Gubim se sam, u svijetu lopova.
Gledam unazad, a vrijeme prolazi,
To nije dan koji smo čekali.
Dajem ti riječ da neću promjeniti stranu,
Još tražim način da prebolim ranu,
Na tren zaboravim nepravdu, bol,
Pa onda krenem sve ponovo.
Dajem ti riječ da neću ja spuštati glavu,
I kriti pogled od bezvoljnih ljudi,
Jer nisam krivac i moram da znam,
Ko želi njihov neostvaren san.
Na srcu trag svih prošlih padova,
Gubim se sam, u svijetu lopova,
Gledam unazad, a vrijeme prolazi,
To nije dan koji smo čekali.
Mile Kitić rock. Kvazipoezija. Ne znam po čemu ova plitka poetska masturbacija zaslužuje poseban prostor. OK, oni se kao bune. :-)
Thrash