Halucinogene supstance

Darko – ovaj, Duško i Šefkija ponovo oči u oči

Optuženom za trgovinu kokainom, Dušku Šariću, danas će biti izrečena prvostepena presuda pred specijalnim vijećem Višeg suda u Bijelom Polju, javlja radio Antena M.

Šarić je uhapšen u novembru 2010. po poternici Italije, gdje je osumnjičen za šverc kokaina. Mlađi Šarić je negirao krivicu rekavši da nije član nijedne kriminalne organizacije i da nije učestvovao “u bilo kakvim radnjama koje su u vezi sa drogom”. (izvor: RTCG)

Podsjećanje (javniservis.me).

*** ***

Milo drogašu! Milo drogašu!

Nebojša Medojević, predsednik Pokreta za promene, optužio je lidera DPS Mila Đukanovića da koristi kokain.

Pravi zlikovac, mzakrvavljenih očiju i nozdrva raširenih od kokaina. Nije mi jasno kako je iko mogao da poveruje da taj lik može da napravi Crnu Goru kao normalni državu. Kriminlaca koji sve radi za sebe i svoju mafijasku ogranizaciju“, napisao je ovaj crnogorski političar na profilu novinarke Milke Tadić Mijović.

Funkcioner DPS Miško Vuković za Kurir kaže da je Medojević patološki lažov kome treba stručna lekarska pomoć.

– Ne može se šizofrenom čoveku pomoći posle jednog odlaska kod lekara. Bespredmetno je više i komentarisati Medojevićeve izjave i naklapanja preko društvenih mreža. Taj čovek je patološki lažov i više mu niko u CG ne veruje. Uprkos svemu, Đukanović je sve jači, i to mu ne može nauditi – rekao je Vuković. (izvor: Kurir)

*** ***

DB finansirala sprej za ispisivanje velikosrpskih grafita

PODGORICA – Šovinistički velikosrpski grafiti ispisani su u kasno sinoć na više lokacija u Podgorici.

Uz srpski grb sa četiri ocila i datum protesta MANS-a – 5. april 2012. ispisano je između ostalog: „Ćalovićka samo reci lećeće i pravi meci“, „Dolje Milo, za sve srpske zemlje“, „I sa Turcima samo protiv DPS“, „Padaju“ i „Srušit ćemo ih“.

Do zaključenja Pobjede, oko 1:30, niko nije preuzeo odgovornost za ispisivanje grafita.

###### Molimo Vas da poštujete naša autorska prava. Ovaj tekst je preuzet sa adrese http://www.pobjeda.me/2012/05/03/velikosrpski-grafiti-ispisani-u-podgorici/

 *** ***

Građani bez strpljenja za (ovakve) promjene

Aktivisti Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) blokirali su na desetak minuta most na Skadarskom jezeru kod tvrđave Lesendro.

U dijelu gdje je postaljena blokada, na magistrali između Vranjine i Virpazara, nastao je zastoj u saobraćaju i sa obje kolovozne trake formirao se red od po oko 100 automobila.

Performans je trajao oko 10 minuta umjesto predviđenih 20, jer su aktivisti MANS-a odlučili da ga prekinu ranije jer su građani koji su se nalazili u automobilima iz kolone insistirali da se blokada mosta završi i da im se omogući da nesmetano nastave vožnju.

Izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović je kazala kako bi građani trebali imati strpljenja barem dvadesetak minuta, “kad cijela država stoji već 20 godina”. (izvor: Vijesti)

Comments

  1. Istraga četnika

    Kuce četničke ognjem izgorjesmo
    da se ne zna ni stana ni traga
    od nevjerna domaćega vraga
    Iz Cetinja u Berane pođosmo
    Beranski se razbjezase Srbi
    malo koga od njih posijekosmo
    ma njihove kuće popalismo
    od mečeta i srpskijeh crkava
    napravismo prokletu gomilu
    neka stoji za uklin narodu.

    • Jadna je zemlja u kojoj sef partije , odredjuje kakvu nacionalnost ce imati clanovi njegove partije.A i jebeno je vrijeme doslo kada se Crnogorcima dize k… svaki put kada stanu ispred ogledala jer u zrcalu vidi picku.Ja sam Crnogorac ali mi ovakva zemlja ne treba kada svako od nas ima glavu, s kojim pravom., zar nam nije dosta narod sa jednom glavom- evo 20 godina.

  2. HALUCINOGENA

    Najbolja je vinjak droga, napiješ se kao majka,
    pa te onda boli dupe i za Mila i za Darka.
    Cijena je skroz povoljna, a pamet se kratko gubi,
    te ga zato sirotinja, od hašiša više ljubi.
    U glavi se malo smanta, no sjutra si kao novi,
    more opet bude glatko, bez talasa tvoj brod plovi ……

  3. Ova Ćalovićka je teški četnik, sad, po ovim grafitima vidim. Ufff, zamalo se upecah pa da je podržim ali me ovi grafiti i Kusovac osvijestiše. Fala im. E ja neću sa Srbima na DPS, iako Srbi bi, čak i sa Turcima.
    Kako su glupi ovi koji su pisali grafite, sad su mi sve otkrili.

  4. Cuo sam da je Al Kaida preuzela odgovornost za ove grafite. I ja sam Crnogorac, ali saglasan sam sa Zelenasem.

  5. kasno u noc su napisani grafiti , znaci posle 12h a kusovac je do 1:30 obisao sve lokacije sa grafitima i napisao tekst u novom broju.
    kave su munje ovi novinari pobjede, malo im je falilo da uslikaju pocinioce.

    Da se strpio bar jedan dan ne bi tako glupo i naivno optuzio sebe za ispisivanje grafita.

  6. Ja bih da preuzmem odgovornost za grafite. Teleportovao sam se sinoc u neka doba u premilu mi otadzbinu, vas sam se oznojio od podgoricke sparine, ali me to nije sprijecilo u pisanju grafita, jer mi je mrznja prema MANS-u dala polet. Jedna baba me je sumnjicavo pogledala, neki celavi me je gadjao s 50 centi kad me je vidio kako se sunjam, ali sve u svemu, akcija je prosla bez vecih incidenata. I htio bih da ostanem anoniman. Krijem se kod Sefike.

  7. IYIVINJAVAM SE I OVOM CIJENJENOM PORTALU I POSJETIOCIMA, ALI OVE DJURANOVICEVE NEBULOYE MORAO SAM PRINNIJETI, JER NIJE HTIO DA MI OBJAVI KOMENTAR NA NJIH.
    a KOMENTAR glasi>
    Da nije bilo ćana kopriivce i miška perovića za đuranovića se nikad ne bi znalo a ni ljeba ne bi imao da jede. u monitor ga je doveo ćano, bio je prvo neki pisar u račuvodstvu, a onda je posato novinar i gl. urednim zahvaljujući lošoj procjeni m. perovića. i sad mu to sve ovako vraća. koliko je samo plaćao sekretaricu više od urednika tada poznatnih novinara to samo on zna. bio je na dubrovačkom ratištu i to krije ko zmija noge. monitor je tada uredjivala policija i DPS. sada su mu radoncic i vesovic prijatekji,a sa njima je tada ratovao i istjerao nog radončičća iz redakcije. đuranović je pravi podgorički smrad i bjelopavlićki podmuklov. neka se stidi.

    Manipulacije paramedijskog manipulanta
    03. maj 2012.
    Share7Od osnovnih računskih operacija Račundžija je usavršio samo dvije: oduzimanje od drugih i množenje vlastite pohlepe. Neka su mu proste i pare i jare, čak i lični napadi, ali me zaista mučnina hvata od pomisli da taj i takav želi da se naprasno predstavi kao moralna gromada.

    I kada govorite o drugome na neki način pričate o sebi. Tako je nedavno tranazicioni pobjednik, suvlasnik dnevnika Vijesti, televizije Vijesti, radija Vijesti, portala Vijesti, nedjeljnika Monitor – obračunavajući se u svom mediju sa Đukanovićem – najviše govorio o sebi i sopstvenom moralu.

    Da, riječi vas uvijek izdaju. Tako i Račundžiju: kada govori o drugima, laže i o sebi i drugima. Ćutao sam dugo, ne želeći da pljujem po nekim starim vremenima i zajedničkim druženjima, pokušavajući da ne prljam sjećanje na trinaest godina života u Monitoru; tvrdoglavo čuvajući iluziju da je nekad, makar za zeru i makar na početku, valjda bilo neke ideje i misije, malo čojstva i nečega plemenitog mimo gole pohlepe, ličnog interesa i prljavih podmetanja.

    Puštio bih Račundžiju da se nadima i podriguje prenajeden parama i lažnim mesijanstvom. Puštio bih ga i da nastavi sa opanjkavanjem, sve dok mu vlastite intrige kao riblja kost ne zaparaju grlo. Mala je ovo zemlja, zna se ko je ko i ko je šta.

    Ali, neće ono mene da pušti: seljački lukavo izbjegavajući da u optužbama kaže moje ime u stvari legitimiše sebe – Miodrag Perović, paramedijski manipulant. Zapanjen što izranja istina o carstvu poroka koje je pravio, Račundžija se očajnički trudi da mrežom laži kreira virtuelnu realnost. Prosto: blaćenjem drugih glumata siromašnog profu-žrtvu-medijskog mesiju kojeg satire strašna mašinerija režima. Ja mu tu dođem kao zamajac; kako ono reče račundžija – „ideolog koga je vrbovao organizovani kriminal“. A oni sve to otkrili i onda me brže-bolje smijenili iz Monitora…

    Račundžija se nikada nije odlikovao nekom kreativnošću u pisanju, ali jeste pokazivao zavidnu umješnost u smišljanju spletki i izvrdavanju istine. Zato me čudi ovakva banalnost, neinventivnost lažinjanja, jer sve je lako provjerljivo: nakon šest godina, što kao glavni urednik, što kao direktor nedjeljnika, sam sam se povukao, podnoseći ostavku, zamoren i umoran. I razočaran, ali to je druga i duga priča.

    Ako me je stvarno (uh!) vrbovao organizovani kriminal – onda će biti da je glavni mafijaš bio upravo jedan od glavnih vlasnika Monitora. Ako su još i neke pare uplaćene – biće da ih je, po navici, račundžija prigrabio.

    Njihov problem u obračunu sa mnom je što oni moraju da smisle laž, meni je dovoljno da govorim istinu. Da se Račundžija sjeća sopstvenih tekstova, znao bi kakvu mi je odu zahvalnosti tada skovao kao predsjednik Upravnog odbora nedjeljnika. U Monitoru sam nakon svega ostao još dugo, pišući iz sedmice u sedmicu, što se prostim pregledom brojeva nedjeljnika do kraja 2006.godine lako da potvrditi. Đe je smjena, đe je otkaz?

    Bojim se da je Perovićeva svaka istina kao i ova laž u kojoj sam ga uhvatio. Ej, pedagog, humanista, univerzitetski profesor? Nije to nemoralno, to je odsustvo društvene vrijednosti, to je – amoralno. Od osnovnih računskih operacija, račundžija je, usavršio samo dvije: oduzimanje od drugih i množenje vlastite pohlepe. Neka su mu proste i pare i jare, čak i lični napadi, ali me zaista mučnina hvata od pomisli da taj i takav želi da se naprasno predstavi kao moralna gromada.

    Ne potcjenjujem ja Perovića, iako on zna da mi znamo da laže; iako on zna da čak i njegovi bližnji znaju da laže. Ne lovi on agente tajnih službi, izdajnike, špijune iz osjećaja pravde ili brige za društvo i državu. Ne, priča o zavjerama je samo smokvin list koji služi da prekrije golotinju laži medijskog tajkuna…

    U osnovi svega je tragikomični pokušaj medijskog spinovanja, želja da se odgode pitanja koja su počela da se pojavljuju u njegovim noćnim morama. Pitanja poput ovoga: Kako je profesor univerziteta, disident i borac za ljudska prava, uspio tokom dvadesetogodišnje vlasti diktatorskog režima da zgrne milione eura, kupi nekoliko stanova, među njima bar jedan, pazi-Boga-ti, baš u zgradi koju je napravio brat Mila Đukanovića? Ko je, kako i za koga šticovao; ko je kome prodavao prioritetne akcije naše drage Banke? Može i ovako da se formuliše, ukoliko odbrana bude imala primjedbu: Kako je novopečeni biznismen sa petsto maraka mjesečne plate zaradio prvi milion? Kada je onomad premijer Račundžiji parom pomagao osnivanje dnevnika – a Račundžija o tome mudro ćutao – da li su i tada režimske pare bile krvave, a vlast diktatorska?

    Suviše pitanja… A, ima toga još; kako kaže ona izvikana pjesma, prikladna za ovu crnogorsku tranzicionu sapunicu: „Raspolažem s još milion nježnih i bezobraznih podataka naše mladosti koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta…“

    Iako sam analitičar (i ideolog) ipak ne mogu da procijenim što sve nosi ovo vrijeme velikog suočavanja. Recimo, ne znam kako će se okončati politički Perovićev obračun sa nekadašnjim poslovnim partnerom Đukanovićem. Vidim da se Račundžija mudro sakrio iza suknje, čekajući da neko drugi odradi AB revoluciju, part two. Tako bi gumicom izbrisao vrijeme bliskosti sa onim koga danas nježno zove – zvijer.

    Takođe ne znam – iako sam analitičar (i ideolog) – hoće li nadležne institucije (čitaj: tužilaštvo) ikada procesuirati ove častoljupce koji su krali, varali i zloupotrebljavali prijatelje a medije koristili za zadovoljavanje vlastite, neutažive, pohlepe za novcem i uticajem. Stvarno, da li u krupne ribe spadaju i medijski magnati?

    Jedno mi je ipak, kao analitičaru (i ideologu) kristalno jasno: tipovi koji valjaju besprizorne laži o medijskom misionarstvu i žrtvovanju – niti su novinari niti intelektualci. Na žalost, riječ je o paramedijskim manipulantima kojima vlastiti mediji služe kao mačuge u tuči ili za iznudu na ulici. Tužno je, a za crnogorsko društvo dugoročno štetno, što to i danas nesmetano rade ljudi koji su, koliko juče, imali šansu, ali i obavezu da budu moralni uzori mlađim generacijama.

    Draško ĐURANOVIĆ

    a

    • Stanovnik - Gr(a)djanin kaže:

      Kakav je Djuranovic “analiticar”, ako ne moze da predvidi da je ovaj rezim skoro pao? :o))

      Zasto taj “sposobni” analiticar i novinar Djuranovic nije do danasnjeg dana osnovao svoj nedeljnik, nego serucka na blogu – sto u stvari jeste Portal Annal-itika?
      Tamo je vise reklama Djukinih kumova i parnera, nego analitickih tekstova?!

      Isto tako mi nije jasno, kada ce se usuditi da napise nesto o Djukinom prvom meleonu, te kako je Djuka mogao da vraca kredit stranoj banci od “meleon i po”, s platicom od 760 evrica? Da ne pominjemo koflikt interesa i mita, koji neminovno proizilaze iz tog meleona!

      To ga bas nesto ne interesuje da pise, ali o profesovim primanjima ce u nastavcima?

      Samo ti pisi Djuranovicu, treba sve ovo da vidi svijetlo dana!

      • ” Kada je onomad premijer Račundžiji parom pomagao osnivanje dnevnika – a Račundžija o tome mudro ćutao – da li su i tada režimske pare bile krvave, a vlast diktatorska?”

        ‘Ajde jadan… Citav tekst o tome odakle profesoru milioni (sto je na mjestu), a onda ovakva recenica, bez i pokusaja objasnjenja, jerbsiguran je Djuranovic u svoju publiku. E pa kad takve stvari mogu proc kod brava od naseg naroda, tako nam i treba.

      • Ne pada sneg da zaveje breg, već da svaka zver pokaže svoj trag:) Mislim da Draško nikad nije pisao publici, već isključivo svojim donatorima.
        Drskost kojom on, Šukovič i ekipa postavljaju pitanje prvog miliona M.Perovića, nakon prećutkivanja prvih miliona Đukanovića, dragocjena je jer ocrtava sve tragove zverinjaka.

      • Ali, zar ne morate biti sigurni u svoj auditorijum hipnotizirani i anestezirani, da biste pisali sa takvom drskoscu? Naravno, moguce je da sve one navijacke komentare na Analitici pisu neki kojima je to posao (i da se disonantnost cenzurise), ali ja nikad nisam do kraja vjerovao u to. Brava ima, svuda su oko nas. Vjerujem da je potrebno oboje za ovakav tekst.

  8. Медијска манипулација може човека да учини немислећим бићем, па и више од тога. Jош је могућа њена круна – брисање догађаја из стварности

    Ако човеку не можеш да даш оно што тражи, створи му другу потребу. Сакриј оно што је битно оним што је небитно. Велике поразе приказуј као серије малих победа. Чињеницу да немаш решење умањи не приказујући проблем. Забринутост за будућност умањи спектакуларном садашњошћу. Кад је истина непријатна, замени је угодним лажима, у које су људи склонији да верују. Кад си ти за нешто одговоран, приказуј оне који су криви за нешто друго. Оно што си украо од нечијег унука, покажи као оно што си поклонио унуковом деди. Приказуј ствари црно-бело, а себе као хероја у борби против црног. Пронађи немоћног противника, па од њега направи опасног непријатеља против кога се бориш. Ако имаш имало морала, немој ништа од овог да радиш.

    http://www.nin.co.rs/pages/article.php?id=66264

  9. „Svesna manipulacija navikama i mišljenjem masa važan je elemenat demokratskog društva. Oni koji manipulišu ovim nevidljivim mehanizmima konstituišu nevidljivu vladu koja je prava pokretačka snaga ove zemlje.“ – Edward Bernays

  10. U knjizi Propaganda Bernez je redefinisao demokratsko društvo, u skladu sa interesima vladajućih i ekonomski dominantnih slojeva. Prvi odlomak govori o tome da običnim ljudima treba vladati iza scene i da taj zadatak treba da obavi nevidljiva vlada koja ima na raspolaganju tehnička sredstva kojima se javno mnjenje može kreirati. Zloupotreba, „kvarenje“ jezika je neophodno, da bi ovi procesi bili uspešni: „Nama upravljaju, modeluju naše misli, formiraju naš ukus, sugerišu nam ideje, ljudi za koje uglavnom nismo ni čuli. Običnim ljudima treba da upravlja mali broj ljudi koji razume mentalne procese i socijalne modele masa. To su oni koji drže u rukama konce kojima kontrolišu publiku.“

    http://www.balkanmagazin.net/nauka/cid144-32159/pametni-edi-i-glupi-dzek

  11. Fantom,
    vecu odu p'janstvu, do sad, procitala sam jedino kod Omara Hajama( “Rubaije”).:)

  12. Udba sve gola do gole!! Ovaj portal tek pun ih je! Katastrofa katastrofe! Pricate o Drasku i Misku! Sve je to isto kako ne kapirate idioti!

  13. Koliko je duboko ukorjenjen fasizam u Crnoj Gori, isto toliko su providni ovi UDBASKI grafiti.

    Mogla je UDBA smisliti nesto ubjedljivije pa bar na minut da povjerujemo.

  14. Znači Lado, Znači Tajović kaže:

    Idem ja na ovo pjesničko veče ispred ANB, no otom potom, i udarim trasom kojom u subotu treba vojska druga Zipp-a da krene. Znači neveruem. Na prvo šta će naići je ogromni bilbord sa likom Darka Šukovića. Znači, brate ima Zipp da ga ispoštuje ono…, maksimalno. Rispekt tebra…

  15. C, c, c …

  16. Plannco Wallach S. kaže:

    da prostite, samo cu kratko na ovom mjestu…
    u Crnoj GORI ne postoji AUTOHTONI CRNOGORSKI FASHIZAM. onaj fashizam koji postoji je uvozni, IZ SRBIJE. ako vam treba mozemo u detalje.

  17. Plannco Wallach S. kaže:

    u najkracem, fashizam je patriotizam kojem nedostaje humanizam. zadnja ostvarena fashistichka drzava u Evropi je bila tzv. SRJ. poslije raspada tzv. SRJ fashizam u Evropi opstaje fragmentarno.

  18. Plannco Wallach S. kaže:

    CyA, osim onog odbranbenog protiv veljesrblja navedi dokaze da postoji verbalna, teorijska i prakrichna sprovedba plana da se Albanci, Boshnjaci, Hrvati, Romi i Jevreji asimiluju u etnichke Crnogorce, proceraju iz Crne gore radi chistoce Crnogorske Etnichke-nacije? jer, imaj na umu, fashizam je pravljenje jednoetnichki chiste drzave. ko koga cera da mijenja nacionalnost Srbi Crnogorce ili Crnogorci Srbe? ko kome negira pravo na postojanje nacije i drzave Crnogorci Srbima ili Srbi Crnogorcima?
    dokaze na sto, kuco pravednichka! pravi “vlasnici” ideje o drzavi Crnoj gori i naciji crnogorskoj su Liberali i SDP i slobodni intelektualci raznih nacionalnih profila. ukljuchujuci tu i moju malenkost, jelte.

    Salute!

    PWS

    • PWS:”fashizam je patriotizam kojem nedostaje humanizam” –
      Ovo apsolutno nije tačno. U fašističkim režimima su uvijek stradali i izraziti patrioti – među prvima Miguel de Unamuno u Španiji 1936-e – ali SLOBODNOMISLEĆI patrioti. Pročitaj nešto o ovom čovjeku – konzervativac starog kova, religiozan, patriota. Rekao bi čovjek – idealan “materijal” za fašistu. Međutim, prije svega – intelektualac koji vidi kuda fašizam vodi njegovu zemlju. Zbog toga fašističko društvo uvijek možeš prepoznati po odnosu prema intelektualcima, univerzitetu i slobodi govora. Sam patriotizam je (kao i uvijek) utočište za hulje.

      PWS: “osim onog odbranbenog protiv veljesrblja”
      dakle, ipak postoji samo što ga opravdava odbrana države od velesrblja? Sam si sve rekao, ja ću samo dodati – relativizacija fašizma ti ne služi na čast.

      Kao što rekoh – denial. I to “autentičan crnogorski” denial, odbijanje da se “neprijatna” ili “sramotna” činjenica prizna sve dok ne dođe do ekstremne situacije. Da li treba da (ponovo) počnu da odvode ljude noću da bi ti priznao da postoji fašizam?

    • Angus Young kaže:

      “fashizam je patriotizam kojem nedostaje humanizam”

      Ovo je dobra misaona formulacija. PWS je u pravu.

      I zaista, ima bezbroj online knjiga i literature o fasizmu i shvaticete da je ovo istina. Imate na netu i Musolinijevu doktrinu fasizma prevedeno na nas jezik. Sinoc sam citao neke dijelove.

      Bilo koju pojava ili drustveni fenomen se upoznaje ako citate o njemu iz svih mogucih uglova.

      Jedino, ako neko nece NAMJERNO da sazna istinu.

  19. Plannco Wallach S. kaže:

    “al’ tirjanstvu stati nogom za-vrat chovjechja je duznost najsvjetlija”.

  20. Plannco Wallach S. kaže:

    CyA, chitaj malo o FASHIZMU, ja, na zalost, nemam vremena da ti objashnjavam.

    partizani su ponekad koristili malo ekstremnije metode protiv fashistichkog osvajacha ali to nije promijenilo antifashistichki karakter partizana.

    takodje, salonsko chetnishtvo ne moze biti brkano sa demokracijom, shto mnogi na ovom forumu rade, jelte.

  21. Etiketa “salonski četnik” me uvijek takne u srce:

    Bugarski sociolog Svetislav Malinov je ovaj fenomen bezuslovnog poistovjećivanja desnice sa fašizmom i klerikalizmom, koji kipi u pojedinim komentarima pod ovim tekstom, oslikao u jednoj rečenici:
    “Prema takvom i dalje dominantnom klišeu Čerčil je isto što i Hitler, De Gol se ne razlikuje od Musolinija, a Regan od Le Pena.”
    Čim se konzervatizam ispolji u nekom drugom obliku do onog kakak je predstavljen borcima iz suparničkog rova, odmah se prepoznaje u formi salonskog šovinizma, nacizma i militarizma.
    Najliberalniji oblik konzervativizma (libertarijanizam), grebe nacional-ljevičare zbog svog odnosa prema državi i državnom, odnosno propagiranja ideje da državi treba što manje dati a što više joj uzeti jer su države nastale kao interesne zajednice i to treba i da ostanu.
    Da izbjegnem potencijalna podmetanja: Srbin libertarijanac treba da se drži tog kursa i u Srbiji i u Crnoj Gori, baš kao i Crnogorac libertarijanac u Srbiji, odnosno u Crnoj Gori.

  22. Секула kaže:

    Како се данас овакве ствари раде аматерски, то је страшно. Власт одавно није имала лошију теренску и пропагандну оперативу. Како је то некад било боље и професионалније. Појави се Васо Амбасадор међу протестантима па баци бомбу на зграду Владе, појави се Вук Вулевић међу демонстрантима па запуца у ваздух, појави се десетак крупних момака са кокардама да запјева и поведе масу ка Тузима… Добра стара времена… А сад све спало на неке Загоричане. Додуше, техника је узнапредовала па сада можете савременим телефонима усликати графит чим га нацртате и послати у Побједу. Не мора да се чека као некад. Оно што је за похвалу, графити и даље освићу на истим мјестима. Један према Тузима, један према Конику… Само ми се не свиђа што су овај нацртали на Побрежју, требало је још мало ближе Старој Вароши. На Сат кулу или се испети на минарет па нацртати.
    Пропагандна оператива Ђукановића је катастрофална, још гора од ове теренске. Све се свело на пар клиничких случајева а знам како је некад била суптилна и ефикасна. Била је ту Милка Тадић, која је на прави начин знала описати опасност од великосрпског хегемонизма. Био је ту и професор Милан Поповић, пристигао из Ужица ако се не варам, такође велики борац за демократију Ђукановићеве коалиције и државност туђе државе. Па сјајни Миодраг Перовић који је на вријеме указао да на Балкану постоје народи геноцидних склоности. Бриљантни писац још бриљантнијег оца Балша Брковић, па харизматични генерал више војски Благоје Граховац, па Весељко Копривица, па Марко Новаковић али и многи други. Заиста сјајна медијска машинерија, усуђујем се рећи Ђукановићев дрим-тим.

    П.С.

    Неоне, знамо ми због чега се ти залажеш за “слабе” државе. Назијонаљизам, назијонаљизам… Од Газиместана до данашњег ДАН-а.

    • Sekula, :))),
      Milan Popović je stigao iz Kruševca. Od svih ljudi koji su pisali za CKL on mi je najmiliji. Preciznije, jedini je koga varim. Najinteligentniji je svakako u grupi koju si pomenuo, ali i najinfatilniji. Mislim da mu je život u CG smanjio rodoljubivi naboj s kojim je zračio prije desetak godina. Nažalost, još uvijek je zaljubljen u Miodraga Perovića. Ljubav je slijepa, pa kod oba oka ne vidi o čemu se radi. “Oklop” je zato ljubavni roman.
      Ostatak ekipe je, slažem se, Miletin opozicioni tim snova.
      Kad si već pomenuo Veseljka Koprivicu, preporučujem ti da pročitaš kolumnu Marka Vešovića “Dva četnika iz Banjana”. O Vešoviću imamo vjerovatno isto mišljenje, kao i o Pobjedi, ali ja sam se sit ismijao čitajući pomenutu priču u kojoj su inače svi navodi vezani za glavne junake tačni u milimetar.
      Svi Miletini naglo probuđeni opozicionari mogli bi da dobiju sličan kroki, ali je Koprivica bio najkarikaturalniji tip pa ga je Darinkin sin odabrao za primjer:)
      Dakle, operi ruke prije odlaska na Voice of Chepurci, preskoči bljuvački uvod i pređi na glavno jelo:
      http://www.pobjeda.me/2012/02/12/marko-vesovic-i-seki-radoncic-dva-cetnika-iz-banjana/

    • Sekula, ovdje ste dobri, svaka cast.

      Neone, Milan Popovic je pisao za CKL!? Cak. Paf. Rez. Kraj.

    • скадарлија kaže:

      E sve koje si ođe nabroja jebemo te u t6a goveđa usta Sekula!

  23. Секула kaže:

    Аууу, какво просипање, ово је и мене заболило а не Весељка. Марко и Шеки, Бог им дао срећу и здравље. Нови правац у црногорском новинарству познат као “Прљав веш напоље”. Најјаче је ово о шпијању војног полицајца због слабе контроле и “тактичком повлачењу” са бацањем пушке у вис. А тек ова информација да је Весељко Копривица секретар Матице муслиманске, ово је потпуно лудило.

    Него Неоне, у коју бијаше оно партизанску бригаду Даринкин супруг? Друга бјелопољска бригада Радета Корде? Е, шта ти је судбина…

  24. za razumjevanje FASHIZMA dovoljno je prouchiti nachin formiranja i period opstajanja tzv. SRJ tj. Povece Srbije.

  25. Milo-DBS koristi iste iste metode kao onda kad bijo na “onoj “strani”. sve je isto samo je Lukshic vajni premijer.

  26. Jeli to kakav rat izbio u Liberiju pa je ovoliko Liberijaca navalilo u Crnu Goru?

    • Druze ,Nemam Nik, plasimo se MECAKA, sto veli Petar Pozovic u Filmu Crni Bombarder,
      ………..Sto da cinim onda ja kad mi izadje MILION ljudi na ulice …………

      A MACKE su bile gore spomenute u lov na miseve ili pacovcine kako godj oces…
      A “LIBERIJACA” ? pomislih prvo da si mislio na Libertijce Ali okle nije to jos doodilo do tebe pa se sjetih zamalo naivno da se radi o GADAFIJU , eh nikad nijesam mogao biti u TRNENDU sa NARODOM..

  27. Extensive and conscientious therapeutic work on the human character has taught me that, in judging human reactions, we have to take into account three different layers of the biopsychic structure. As I have shown in my book, CHARACTER-ANALYSIS, these layers are autonomously functioning representations of social development. In the superficial layer, the average individual is restrained, polite, compassionate and conscientious. There would be no social tragedy of the animal, man, if this superficial layer were in immediate contact with his deep natural core. His tragedy is that such is not the case. The superficial layer of social cooperation is not in contact with the biological core of the person, but separated from it by a second, intermediary character layer consisting of cruel, sadistic, lascivious, predatory and envious impulses. This is the Freudian “unconscious” or “repressed”; in sexeconomic language, it is the sum total of the “secondary impulses.” Orgone biophysics has shown that the Freudian unconscious, the antisocial element in the human structure, is a secondary result of the repression of primary biological impulses. If one penetrates through this second, perverse and antisocial layer, one arrives regularly at a third, the deepest layer, which we call the biological core. In this deepest layer, man, under favorable social conditions, is an honest, industrious, cooperative animal capable of love and also of rational hatred. In character-analytic work, one cannot penetrate to this deep, promising layer without first eliminating the false, sham-social surface. What makes its appearance when this cultivated mask falls away, however, is not natural sociality, but the perverse antisocial layer of the character.

    As a result of this unfortunate structure, every natural social or libidinous impulse from the biological core must, on its way to action, pass the layer of the perverse secondary impulses where it becomes deflected. This deflection changes the originally social character of the natural impulse into a perverse impulse and thus inhibits any natural life manifestation.

    We can now apply our insights into human structure to the social and political field. It is not difficult to see that the diverse political and ideological groups in human society correspond to the various layers of human character structure. We do, of course, not follow idealistic philosophy in its belief that this human structure is eternal and unalterable. After social conditions and changes have formed the original biological needs into the character structure, the latter, in the form of ideologies, reproduces the social structure.

    Since the decline of the primitive work-democratic organization, the biological core of man has remained without social representation. That which is “natural” in man, which makes him one with the cosmos, has found its genuine expression only in the arts, particularly in music and painting. Until now, however, it has remained without any essential influence upon the form of human society, if by society is meant not the culture of a small rich upper crust but the community of all people.

    In the ethical and social ideals of liberalism we recognize the representation of the superficial layer of the character, of self-control and tolerance. The ethics of this liberalism serve to keep down “the beast” in man, the second layer, our “secondary impulses,” the Freudian “unconscious.” The natural sociality of the deepest, nuclear layer is alien to the liberal. He deplores the perversion of human character and fights it with ethical norms, but the social catastrophes of this century show the inadequacy of this approach.

    All that which is genuinely revolutionary, all genuine art and science stems from the natural biological nucleus. Neither the genuine revolutionary nor the artist or scientist has been able thus far to win over and lead masses or, if so, to keep them in the realm of the life interests.

    In contradistinction to liberalism, which represents the superficial character layer, and to genuine revolution, which represents the deepest layer, fascism represents essentially the second character layer, that of the secondary impulses.

    At the time when this book was originally written, fascism was generally regarded a “political party” which, like any other “social group,” was an organized representation of a “political idea.” According to this concept, the fascist party “introduced” fascism by force or by “political manoeuvre.”

    Contrary to this concept, my medical experience with individuals from all kinds of social strata, races, nationalities and religions showed me that “fascism” is only the politically organized expression of the average human character structure, a character structure which has nothing to do with this or that race, nation or party but which is general and international. In this characterological sense, “fascism” is the basic emotional attitude of man in authoritarian society, with its machine civilization and its mechanistic-mystical view of life.

    It is the mechanistic-mystical character of man in our times which creates fascist parties, and not vice versa.

    Even today, as a result of fallacious political thinking, fascism is still being considered a specific national characteristic of the Germans or the Japanese. The stubborn persistence of this fallacy is due to the fear of recognizing the truth: fascism is an international phenomenon which permeates all organizations of human society in all nations. This conclusion is confirmed by the international events of the past 15 years.

    From this first fallacy all other misinterpretations follow logically. To the detriment of genuine endeavors for freedom, fascism is still regarded as the dictatorship of a small reactionary clique. My character-analytic experience, however, shows that there is today not a single individual who does not have the elements of fascist feeling and thinking in his structure. Fascism as a political movement differs from other reactionary parties in that it is supported and championed by masses of people. I am fully conscious of the responsibility involved in such statements. I could only wish, in the interest of this battered world, that the working masses had an equal realization of their responsibility for fascism.

    One has to distinguish ordinary militarism from fascism. Germany under the Kaiser was militaristic, but not fascist.

    Since fascism, always and everywhere, appears as a movement which is supported by the masses of people, it also displays all the traits and contradictions present in the average character structure: Fascism is not, as is generally believed, a purely reactionary movement; rather, it is a mixture of rebellious emotions and reactionary social ideas.

    If, by being revolutionary, one means rational rebellion against intolerable social conditions, if, by being radical, one means “going to the root of things,” the rational will to improve them, then fascism is never revolutionary.

    True, it may have the aspect of revolutionary emotions. But one would not call that physician revolutionary who proceeds against a disease with violent cursing but the other who quietly, courageously and conscientiously studies and fights the causes of the disease. Fascist rebelliousness always occurs where fear of the truth turns a revolutionary emotion into illusions.

    In its pure form, fascism is the sum total of all irrational reactions of the average human character. To the narrow-minded sociologist who lacks the courage to recognize the enormous role played by the irrational inhuman history, the fascist race theory appears as nothing but an imperialistic interest or even a mere “prejudice.”

    The violence and the ubiquity of these “race prejudices” show their origin from the irrational part of the human character. The race theory is not a creation of fascism. No: fascism is a creation of race hatred and its politically organized expression. Correspondingly, there is a German, Italian, Spanish, Anglo-Saxon, Jewish and Arabian fascism. The race ideology is a true biopathic character symptom of the orgastically impotent individual.

    The sadistic perverse character of the race ideology is also seen in the attitude toward religion. Fascism, we are told, is the arch-enemy of religion, and a regression to paganism. On the contrary, fascism is the extreme expression of religious mysticism. As such it appears in a specific social form. Fascism is based on that religiosity which stems from sexual perversion; it changes the masochistic character of the old patriarchal religions into a sadistic religion. It takes religion out of the other-world philosophy of suffering and places it in the sadistic murder in this world.

    Fascist mentality is the mentality of the subjugated “little man” who craves authority and rebels against it at the same time. It is not by accident that all fascist dictators stem from the milieu of the little reactionary man. The captains of industry and the feudal militarist make use of this social fact for their own purposes. A mechanistic authoritarian civilization only reaps, in the form of fascism, from the little, suppressed man what for hundreds of years it has sown in the masses of little, suppressed individuals in the form of mysticism, top-sergeant mentality and automatism. This little man has only too well learned the way of the big man and now gives it back, enlarged and distorted. The Fascist is the top-sergeant type in the vast army of our sick civilization. One cannot with impunity beat the tom-tom of high politics before the little man. The little top-sergeant has outdone the imperialistic general in everything: in martial music, in goose-stepping, in giving orders and obeying them, in the deadly fear of thinking, in diplomacy, strategy and tactics, in uniformed strutting and in medals. In all these things a Kaiser Wilhelm appears as a poor bungler compared with Hitler. When a “proletarian” general covers his chest with medals, on both sides, and from the shoulders to the belt, he demonstrates the little man trying to outdo the “real” great general.

    One must have thoroughly studied the character of the suppressed little man and must have learned to see things as they take place behind the facade, if one is to understand the forces on which fascism is based.

    In the rebellion of the masses of abused people against the empty niceties of a false liberalism (I do not mean genuine liberalism and genuine tolerance) the character layer of the secondary impulses was expressed.

    One cannot make the Fascist harmless if, according to the politics of the day, one looks for him only in the German or Italian, or the American or the Chinese; if one does not look for him in oneself; if one does not know the social institutions which hatch him every day. One can beat fascism only if one meets it objectively and practically, with a well-grounded knowledge of the life processes. One cannot equal it in politics, in diplomacy or strutting. But it has no answer to practical questions of living, for it sees everything only in the mirror of ideology or in the form of the state uniform. When one hears a fascist character of whatever hue preach about the “honor of the nation” (instead of the honor of man) or about the “salvation of the sacred family and the race” (instead of the society of working individuals), if he lets out a stream of empty slogans, one only has to ask him this: “What are you doing to feed the nation, without plundering or killing other nations? What do you, as a physician, do against the chronic diseases, or as an educator for the happiness of children, or as an economist for the elimination of poverty, or as a social worker for the mothers of too many children, or as a builder for more hygienic living conditions? Give us a concrete, practical answer or shut up!”

    Clearly, international fascism will never be vanquished by political manoeuvres. It can only be vanquished by the natural organization of work, love and knowledge on an international scale.

    As yet, work, love and knowledge have not the power to determine human existence. More than that, these great forces of the positive life principle are not even conscious of their strength, their indispensability and their decisive role in the determination of human existence. For this reason, human society, even after the military defeat of party fascism, continues to hover at the brink of the abyss. The downfall of our civilization is inevitable if those who work, and the natural scientists in all branches of life (not death), and those who give and receive natural love, do not become conscious, in time, of their gigantic responsibility.

    Will human and social freedom, will self-regulation of our lives and that of our children come about peacefully or by force? Nobody can tell. But those who know the living function in the animal, in the newborn or in the true worker, be he a mechanic, a researcher or an artist, cease to think in those terms created by party systems. The living function cannot “seize power by force,” for it would not know what to do with power. Does that mean that life will forever be at the mercy of political gangsterdom, that the politicians will forever suck its blood? No, it would be wrong to draw this conclusion. – Wilhelm Reich, The Mass Psychology of Fascism

  28. “The downfall of our civilization is inevitable if those who work, and the natural scientists in all branches of life (not death), and those who give and receive natural love, do not become conscious, in time, of their gigantic responsibility”

    Ovo se već dogodilo, ali ne samo iz razloga o kojima se govori u tekstu. Civilizacijski sunovrat ove civilizacije počeo je u konsenzusom da novac nema alternativu. Što znači da je skuplji od galona nafte…ovaj, krvi. Ili je to bilo oduvijek tako?

  29. Neon,
    molim za tvoje misljenje: Zasto neko, ko se virtualno izjasnjava kao lijevicar, a sami-bog-
    zna sto je u sustini, smatra da ima pravo vrijedjati narode i narodnosti “iz okruzenja” ?!
    Ponekad pljucne i na aktualnu vlast, ali redovno pljuje, konkretno, po mojoj narodnosti.:)

    • Angus Young kaže:

      A…tko to?

    • To je pjani vojnik koji puca nasumicno i bez kontrole, sto pogodi slucajno je i ne trebate se uzbudjivati. Zasto primatima nikad ne iskljucuju elektriku, zapitao bi se Stulic.

    • Biljo, s obzirom da malo ko od nas može svojim “genetskim materijalom” pouzdano da dokaže pripadnost narodu za koji navija, uvrede se suštinski odnose na vaš izbor vjere, kulture, jezika… Ukoliko takve poruke stižu sa adrese koja podrazumijeva drugačiji izbor, onda je to šovinizam. Fašizam je poštenija ideologija od svog devijantnog nusproizvoda koji zovem balkanskim šovinizmom, jer neuvijeno iznosi stavove i namjere drugačijima. Balkanski šovinisti se uvijek skrivaju iza nekih kvazikosmopolitiskih ideja, kvazigrađanskih nazora, ili neokomunističkih ideja. Da ne bude zabune, ovim ne peckam iskrene boljševike, liberale i socijaldemokrate koji komentarišu na ovom blogu već samo one koji bodu uvijek u istu metu i, kako reče Bibana povremeno bocnu Miletu.
      Mene su Biljo ovdje često prebacivali zbog otrovnih komentara na račun CG i Crnogoraca (naročito senjor Lado). Zbog toga sam više puta bio primoran da iznosim neke sasvim lične podatke koji ukazuju na to da zapravo pljuckam po svojima, odnosno po svom dvorištu.
      Ovi što pljuckaju po vašem izboru pripadnosti jednoj zajednici, nisu dosada nikada pogledali u svoje dvorište. To je jasan simptom mržnje, a ona boli samo onog ko je nosi.

      • ……….ovim ne peckam iskrene boljševike, liberale i socijaldemokrate ………
        haha,

        Ne nida Bog!

      • Zaboravih gore dodati kako rece Neon i promijeti da ih ima a valja itekako istaci da ih imamo oko nas ,kao takve i to misli Neon ISKRENE ,
        Neone sto to znaci iskren boljsevik?
        -iskren socijal demokrata?
        -iskren liberal? (liberal socijalista ili kapitalista)?

      • Evo sada ovi prodesti danas ,ja sam ranije rekao i stojim iza toga da ih predvode NEO-KOMUNISTI ,i nazalost to je mnogo vazano za kasnije desavanje nase politicke scene , ali objasni ti to “ISKRENIMA”.

        Vidite neko rece, ………….nije vazno koje je MACKA boje da li CRNE ili BIJELE vazno je da lovi MISEVE …………..
        Kod mene se necete sakriti iza te PAROLE, meni je ITEKAKO vazno koje je MACKA BOJE . !!!!!

      • Pretpostavljam da je Iskreni boljševik onaj koji vjeruje u ideologiju kojom teroriše neistomišljenike a ne onaj koji se skriva iza populističkih neokomunističkih parola. Rankove socijaldemokrate nisu iskreni sledbenici te ideje već manipulatori i kleptokrate koji prikrivaju svoje prave namjere idejom socijaldemokratije.
        Neon je rekao da postoje i oni koji vjeruju u te ideologije.
        Ako si mačku donio u kuću radi miševa, onda nije važno koje je boje. Ako si je donio iz drugih pobuda, može da bude važno ali ne mora.

  30. Ma,jok Ti Anguse,dobri Anguse, Ti si liberal posteni! :)

  31. Kad mi neko pogodi narodnost, od prve, razdusevim se… svega mi ! :)

  32. Da li vam se ne cini pomalo cudnim sto SDP pise “srpske” grafite?

  33. Mila tadic, milan Popovic, Marko novakovic, Marko milacic, Veseljko koprivic, Miodrag perovic, Esad kOcan… za vas Sekula, neone i ostali (nadam se da ste zavrsili bar cetiri osnovne id a znate citati i latinicu) su gospoda i slobodni ljudi kakvi Micovicu, Djuranovicu, kusovac, Supkovicu, Smradoncicu, Vesovicu itd nikada nece biti. Posto sam sticajem okolonosti bila upucena u organuzaciju protesta na mitingu nije bio g. koprivica, jer je na sluxbenom putu, tako da vam je sve laz sto

    • Mirjana, ako se sloboda mjeri dužinom supozitorijumskog djelovanja na Miletin rektum, te izvlačenja profita iz tog dejstva, onda su nabrojani (mimo Marka Milačića i MIlana Popovića) slobodni ljudi, onda je tvoja primjedba na mjestu.
      I ja sam naučio da čitam i piše uz gusle pa sam preskočio i ova prva osnovne. Ne sjećam se da sam pominjao ko je i gdje bio i na kojem mitingu, niti mi je jasno vaše uskakanje u odbranu Druge sa pominjanjem moje malenkosti.

  34. pisete. Ztaoprocitajte u najnovijem Monitoru Koprivicin text Kako lazu Marko i Šemsudin. I njima bi bilo bolje da se malo zapitaju sta su Koorivici cuveni Niksicani, kao npr. Brano Micunovic.
    I molim administratiora da mi ne krati inace kratke komentare, kao ovaj!

  35. Секула kaže:

    Мирјана, нисам ишао у школу. Примјењивао сам алтернативни вид едукације слушајући гусларске пјесме Ђорђија Копривице, помињаног у тексту о Весељку. Временом научих и да читам, и ћирилицу и латиницу. То ми је отворило могућност да проучавам текстове новинарских перјаница. Како оне прошле, тако и ове данашње. И да их упоређујем. Е ту је највећи проблем.

    О господству и независности црногорских новинара најбоље говори једна анегдота из времена бомбардовања. Војна полиција негдје код Херцег Новог зауставила возило Марковићевог ДБ-а. Између задњих сједишта у лежећем положају Миодраг Перовић. У гепеку чучи један његов колега што је био дописник Гласа Америке из Подгорице, заборавих како се звао. Жао ми је што овај призор није овјековјечен фотоапаратом јер би то био најсликовитији и најобјективнији приказ црногорског новинарства у задње двије деценије. Овај персонални састав у возилу тајне полиције је само ствар околности. Истим колима су путовали и Милка Тадић, и Копривица и остала новинарска олош.

    • Ne laži Sekula špijune udbin. Milka i Koprivica tada nisu ni mrdali iz Monitora, a vjerovatno si ih pomiješaoi sa Nebojšom Redžićem i nekim drugim novinarima koji su htjeli da se spasavaju bježeži iz Crne Gore!

  36. Nece biti da je tako Sekula. Ljudi u ratu znaju i da izmisljaju iz razno raznih razloga, ili da sire glasine i neistine, da zavaraju neprijatelja…Milkino ime posebno se ne uklapa u tu tvoju pricu, kao sto se ne uklapa i ta etiketa koju nalijepi ovoj cjenjenoj novinarki.

  37. Секула kaže:

    Цуца, нисам ја ни рекао да то нису цијењени новинари. То што се неки независни новинар својевремено возио у гепеку удбиног возила не значи да није цијењен. Цијењени су они, у више наврата. Закон понуде и тражње, као кртола или лук на пазару. Кртолу и лук исто тако цијените и убаците у гепек, исто као и независне новинаре.

  38. Секула kaže:

    Неоне, мора се признати да су изузетно објективни и непристрасни коментари “сталних коментатора” као што су Симо и Мирјана. Да сам покварен као што нисам, разне бих имао претпоставке о њиховом идентитету. Али ето, има и неке користи од њиховог оглашавања. Подсјетили су ме на име човјечуљка из пртљажника, човјека који је оставио дјецу под бомбама и склонио се у једну сусједну земљу. Мали, одвратни лик, али не мање одвратан од Пршутана и Плесачице, како их називају бивши саборци, с разлогом без сумње.

    • Stare su to opozicionarske kuke. Dobro je što su počeli da se mlate sa bivšim pajtosima i donatorima, jer vidiš šta zbiva kad im ljudi poput nas bace neki vic koji ih pogodi – odma nas podsjete na njihov slobodarski duh i naša 4 guslarska razreda :))
      Kad bi ih pustili, oni bi nam ispričali da su iz tog prtljažnika Dugouškovog golfa otperjali na brod s kojim su krenuli u revoluciju kao Če i Fidel onomad.

      • Секула kaže:

        Што се тиче гусала и школе, више вриједи једна пјесма Ђока Копривице од стотина медиокритетских текстова његовог комичног сродника. На ову Милку да не трошим слово.

        Него ружно је да се оволико наслађујемо сукобом ова два клана. Могли би нам замјерити људи који су у добрим односима са свима њима. Назијонаљизам, наазијонаљизам… Од Газиместана до данашњег ДАН-а. Пита ПОПА РИСТА…

  39. Kakav jadni nepismeni Đoko, on može samo u Srbiji da profitira sa sovjim srpskim guslarskim pjesmama. Sigurnbo si na ovog drugog Koprivicu kivan zbog toga što je Crnogorac, liberal, zbog njegovih izvanrednih knjiga o Crnoj Gori, a posebno one AMFILOHIJEVA SABRANA NEDJELA! Živi ti druškane i dalje u srednjem vijeku, on je za takve mrakove dušu dao. I poz. svog Amfija, kojeg su se, ako nijesi čuo, i Srblji odrekli

    • Ona autobiografska je najkvalitetnija. Zbog ovakvih detalja:

      “Pršutar se sjeća kako je njegov otac Risto Đokov u Konavlima „godinama kupovao vino, rakiju za slavu Svetog Nikole“ i kako se „kao dijete radovao niskama suvih smokava koje je otac donosio iz Konavla! Otac je često pominjao svoje dugogodišnje ortake iz Mihanića i ostalih konavoskih sela. Ortaci iz Konavla! S kakvim je samo poštovanjem o njima govorio moj otac“. Što je još jedna dokaz da su komunisti činili čuda u prevaspitvanju četnika. Milovo ortaštvo s Kesedžijom bilo je pičkin dim u poredbi s ortaštvom Rista Đogova i Hrvata iz Mihanića. Kad je obrijao bradu koja mu na ratnom fotosu stoji ka da je s njom iz majke izišao, Risto je preodgojen u duhu bratstva i jedinstva, zato se od milja topio kad zbori o konavoskim Hrvatima kojim, da ih je u ratu uvatio, više ne bi trebalo praviti opanaka.”

      • Ovaj prvi s lijeva na slici je taj Veseljkov prijatelj Kovaljanja :)

        Evo još jedan dio Veseljkovog antiratnog krokija:

        “Kad je došlo stani-pani, „cijelu noć sam se“, veli Pršutaš, „lomio šta da radim? Da li da ‘položim oružje’, kako su starješine nazivale dezertiranje, ili da idem u rat – najveće zlo koje je čovjek smislio?“ Lomljenje se završilo polaskom u „najveće zlo“. Taj rezervista koji u ovoj knjizi igra osobu prisiljenu da ratuje i protivi se, ne javno već u sebi, svemu što se događalo u Hrvatskoj i Hercegovini, veli da je, dok još nije bilo završeno ni formiranje četa, „kao kurir komandanta bataljona, udarnički špartao od čete do čete“, kako i pripše srpskom Špartancu. Taj „izrod, ustaša, tuđmanovac“ postao je komandantov kurir, što je mogao biti jedino povjerljiv čovjek. Na str. 90. kaže da je „prije nekoliko dana ‘unaprijeđen’ u vozača komandata našeg bataljona. Bila je to, naravno, velika privilegija“, rezervisana za agente CIA-e, Vatikana i drugih „neprijatelja srpstva i pravoslavlja“, što nije bilo dovoljno: tek kad je pokazao potvrdu da su mu đeca, zbog boravka u Americi, imala velike neprilike, zaslužio je puno povjerenje i postao komandantov vozač.

        „Vrijeme mi“ kaže Pršutar, „brže prolazi pošto često vozim komandanta u obilazak okolnih položaja. Uz to, dobio sam i neka nova pisarska zaduženja pa nemam skoro ni minute slobodnog vremena“. Da bi mu pored starih dali i „nova pisarska zaduženja“, morao je izbuljiti potvrdu da je član LSCG. Taj mrzitelj agresije na ratištu je bio u poslu do guše i nije imao „skoro ni minute slobodnog vremena“, jer se komandant zakleo da će od ustaše načiniti Srpče ili će poginuti. Pršutan u knjizi prećutkuje imena, što je dokaz da je veoma zaostao: izbjegava ih iz sujevjerja, kao što banjanske babe ne vele „zmija“ već „nepomenica“. Ni ime komandanta ne pominje, iz sujevjerja ili možda zato što se zvao Kostadin Koprivica, Slobin pukovnik od krlje Rista Đokova? I je li Pršutašu rod Đorđije Koprivica što na internetu uz gusle veliča Pavla Đurišića?”

        Neću ni da nagađam razloge okršaja Marka Vešovića i Veseljak Koprivice. Ona rabota me za taj sluačaj… Ali zgodno mi dođe kad se ovako raspjevaju jedni o drugima. Pri tom, ovaj isječak Vešovićeve pljuvaokolumnice mogao bi da posluži za opis većine antiratnih heroja Prve i Druge, Nevoljno su otišli u “najveće zlo” ali su tamo brzo avanzovali, makar kao Veseljko, do uloge vozača komandanta.

        Simče, kad te sledeći put uhvati livrpo na temu Veseljko liberal, mogu da ti prepričam koliko se lik ispljuvao po Peroviću na jednom gostovanju u mrskom mu Beogradu. Zato, pssssssst :)

  40. Sve je to vec proslost i evo mi smo sa Konavljanima opet ka braca, kakvi smo vazda bili, pa vi vjerujte lazinjavom Vesovicu, koji roz Konavle ne smije ni ziv ni mrtav.

    • Cule, Vešović ne iznosi svoje podatke da bi rekao da laže, već izvodi zaključke na osnovu navoda u Koprivicinom romanu. Nešto ti kefalo otežano funkcioniše kad ovako reaguješ?

      • Heone sreco Culetova, zabolje i mene ona rabota za Vesovica i Koprivicu, jer oni neka se i potamane ako hoce, ali Milku branim i ne samo ovdje, od neprimjernih lazi koje joj se prisivaju, pa izmedju ostalih i ova koju gura mali Sekula iz obdanista. I poslah mu janjetinu sa sise da je gleda i da joj se divi, ali on izgleda ne voli domace i crnogorsko,pa eto mu ga tamo, nek gusla sa Djokom, jer bolje nije ni zasluzio.

      • Cule, ništa o Milki ne znam, osim da je upala u loše društvo. Ne skrivam da se radujem peglanju Prve i Druge, i da priželjkujem obostrani nokaut. Ta vrsta zluradosti koju nosim na duši posledica su jada koju su članovi ova dva kartela nanijeli tranzicionim gubitnicima Crne Gore, što su toliko toga obesmislili, devalvirali, obmanuli… I da nema drugog, a sumnjam u to, Milkin grijeh je u tome što pokušava da sa tim lošim društvom mijenja stvari. S takvim razvojem situacije, rokadom Prve i Druge na tronu, neću da se pomirim. Koliko god u živo blato bude tonula Prva, tonuće i Druga – a s njom i tvoja Milkica ukoliko odbije da se povuče i javno progovori o obmanama i prevarama svojih partnera, pa i najbližih rođaka (o tome će da se ispriča jedan gradonačlenik kad stigne u svoj davno rezervisani apartman u Spužu). Stvari tako stoje Cule. Nisam ja imao visokobudžetne štamparske i autorske publicističke aranžmane sa vlastodršcima o kojima se ništa nije pisalo dok nisu zatvorili kasu ili promijenili partnere. Ne, ne govorim o Mugiju :)

  41. Секула kaže:

    Јеах Симице, погодио си у центар. Копривица ми смета баш зато што је Црногорац. Мада, колико знам, Црногорци живе између Ловћена и Скадарског језера а Копривице у Херцеговини. Али у реду, нико му не брани да живи у својој реалности. Ако је већ толико урадио за Црну Гору и подарио јој таква грандиозна књижевна дјела, надам се да ће му се његови Црногорци на достојан начин одужити. Таквом великану је свакако мјесто на Ловћену, тик до владике Рада.

    Симпатичан је начин комуникације за којим посежу. Као да су похађали течај директно у Дулетовом гепеку. Најприје сте ћириличар и необразован, није прошло. Онда сте удбин шпијун, не прође ни то. Посљедње уточиште, као што то бива код сваке фукаре, је покривање националним шињелом. Док сам ја био у обданишту, они су се с пушком у руци кретали ка Неретви. То им не засмета да тај српски национализам, чији су били извршитељи, сада мени налијепе. Дебео образ нема шта, све ми се чини да је Вешовић нацртао перфектан портрет.

Odgovorite na simo Poništi odgovor

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.