Internacionala je postala komunistička, anarhistička i socijaldemokratska himna te je prevedena na mnoge jezike. U mnogim evropskim zemljama pjesma je početkom 20. vijeka bila zabranjivana zbog stihova koji potiču na rušenje vlasti. Tradicionalno se pjeva sa stisnutom desnom šakom podignutom uz sljepoočnicu.
Ustajte prezreni na svijetu
Svi sužnji koje mori glad!
To razum grmi u svom gnjevu
Kraj u ognju bukti sad
Prošlost svu zbrišimo za svagda
Ustaj , roblje , diže se
Sav svijet iz temelja se mijenja
Svoj bijedi sutra bit će kraj!
To će biti posljednji i
Odlučni teški boj,
Internacionala
Nek bude ljudski rod!
Od silnih nama nema dara
Krvnici su nam car i bog!
Tko trudom sve na svijetu stvara
Sam nek zgazi vraga svog.
Da nas zlotvor taj više ne davi,
I misao da ne guši mrak,
Raspirimo oganj u čas pravi,
I naš nek kuje čekić jak.
To će biti posljednji i
Odlučni teški boj,
Internacionala
Nek bude ljudski rod!
Naš zakon vlasnika sad štiti,
u ruci silnih krvav mač,
Pod njime sirotinja pišti,
On joj stvara bijedu i plač.
Svi mi bjesmo dosad bespravni,
Jednakost nek je sad za nas,
U pravu postanimo ravni,
I sebi samo dajmo vlast!
To će biti posljednji i
Odlučni teški boj,
Internacionala
Nek bude ljudski rod!
U bijesu svome sav je ružan
Taj kralja novca gnusni soj,
A svima dužan i predužan,
Pljačka nam on trud i znoj!
Što naš rad nam stvori i osnaži
Otmicom tuđ je zalogaj!
Al narod od njeg sada traži
Da vrati krvav zajam taj!
To će biti posljednji i
Odlučni teški boj,
Internacionala
Nek bude ljudski rod!
Nas varkom lagali su silni,
Nek mir je nama, njima boj!
A vojska, saveznik obilni,
Bit će s nama uz svoga svoj.
Osvajački tko u rat poziva
Da narod drugom bude rob,
Nek znade: naša puška živa
I njemu sprema crni grob!
To će biti posljednji i
Odlučni teški boj,
Internacionala
Nek bude ljudski rod!
Svud radnik i seljak se budi,
Visoko nose crven stijeg,
A širom zemlje radni ljudi
Silnika će nagnat’ u bijeg.
Što nam krv su vjekovima pile
Tih crnih ptica skrš'mo let!
Kad s lica zemlje sve iščile,
Pod suncem nek zablista svijet!
To će biti posljednji i
Odlučni teški boj,
Internacionala
Nek bude ljudski rod!
javniservis.me 
Sad će Živac da reaguje, dajem 10 minuta da se to desi:)
Pusti ne ometaj. Masonicic pise proglas.
sa ovom pjesmom protest treba da krene..sve je aktuelno i danas
Odlicno Fantome,
Ovo je bila vrsta svojevrsnog MARKUZENA sve pod motom antifasista,
i SADA isto NAM JEDAN lider TAKODJE instalira IDEJE, MARKUZENA i to TAKODJE POD MOTOM gajenja tekovina ,AVNO-ja
Oni malo politicki obrazovaniji znace na koga i na sto mislim.
Ovaj video postovanog Fantoma je potvrda mojega komentara dolje.
Skocite na ,3'29” .
Nnemoti jadni nebili nasjest na MARKSISTICKE MISLIOCE,
nemote posle reci da ve nijesam UPOZORIO kad ovo kazem vi se sigurno smijete ali ja sam smrtno ozbiljan tresem se i znojim vjerujte od STRAHA zabrinut sam ,pa viditeli jadni nebili u Hrvatskoj pobijedise CRVENI kukuriku i kod nas kao Srbiji i svudje na balkanu ce bojim se ali sigurno na ZAPAD nece budite sigurni tako ne pecajte se kao mladi Britanci 1968, na Herbeta Markuzena, dje je taj mislilac tada ponudio NOVU definiciju revolucionarne klase opisujuci je kao Lenjinove radnike i Maove seljake,Markuzeovo vjerovanje je izvelo 1968 .godine na ulicu mladu generaciju mladih Britanaca koji su izasli na ulice uzvikujuci parole podrske Vijetnamskom vodji Hosi Minu.
U Italiji Levicarske grupeu pribegli terorizmu ..itd…itd…pogledaj dalje sto kaze video klip skocite na 3'29”.
Uvijek ima takvih koji ce slicno gurati i davati PONUDE u periodima krize .
Moja je duznost posto znam kudje to vodi da vas opomenem .
MISLITE O TEME,
Jer moze da se desi! TALASI VREMENA STALNO TALASAJU ! nikada ne miruju!
Prije 126 godina, u neko „primitivno“ doba, sindikati su u SAD-u tražili uvođenje standarda osmosatnog radnog vremena. Obećano im je to na 1. maj 1886. godine, a kada obećanje nije ispunjeno, počeo je generalni štrajk. Mnogi su platili glavom. Iz balkanske perspektive, sasvim nepotrebno, jer 126 godina kasnije ovdje su radnici i dalje poniženi. Jedu, da prostite, govna za male pare. Traži ih se da varaju, lažu, pa i da kradu za gazdu. Nekada je ovaj praznik mirisao na janjetinu i ćevape, a danas na propalu ekonomiju. Zašto se uopće slavi Prvi maj i dokle smo došli pročitajte ispod
Rijetko kada je, kao što je to danas u ovom iskrivljenom kapitalizmu kakav se prakticira u državama bivše Jugoslavije, radnik bio tako obespravljen i ponižen. On je danas samo sredstvo pomoću kojeg poslodavac dolazi do kapitala, i to nipošto ne nužno, a kamoli cijenjeno sredstvo. U propalim ekonomijama kakve su ove, nezaposlenih, nažalost, ima previše, što upravo poslodavcu daje tu mogućnost da onoga koji mu donosi zaradu ne cijeni, jer ako nećeš ti, ima tko hoće.
Vrijeme radnika je prošlo i danas tragična sudbina „prvoboraca“ smaknutih u Chicagu, daleke 1886. godine, u čije ime i slavimo ovaj dan, izgleda tako nepotrebna. Umjesto da u tih 126 godina sindikati evoluiraju, u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji … oni više nemaju snage, ako su je ikada i imali. Danas će u Zagrebu tako sindikati vladi Kukuriku koalicije, navodno socijaldemokratskoj, narodnoj vladi, dati žuti karton, iako zdrav razum iz onoga što smo vidjeli proteklih pet mjeseci, nalaže da im se da crveni, i to najmanje jedan. U manjim tvrtkama sindikati prestaju postojati, a oni veći su izgubili bilo kakav utjecaj, dok dio njihovih vođa zapravo ide na ruku poslodavcima. Čini se da su sindikalisti imali više svijesti u 19. stoljeću, kada su američki radnici zahtijevali da se uvede standard osmosatnog radnog vremena. Već ranije to je pošlo za rukom Kanađanima, a kada su vlasti SAD-a, nakon dvije godine obećanja, ipak odbile dogovoreno donošenje zakona, diljem zemlje počeo je generalni radnički štrajk, najveći kojeg je planeta do tada vidjela. Obećani datum bio je 1. maj 1886. godine.
Još tada je njemački imigrant August Spies u Chicagu govorio ono što ni danas na ovim prostorima većina ne shvaća – „držimo se zajedno, inače nećemo uspjeti“. Pozivao je štrajkaše da ostanu smireni, ali njegovi su apeli zanemareni. Neki su radnici napali „štrajkbrejkere“, a policija je jedva dočekala da zapuca po njima. To policijsko nasilje odnijelo je nekoliko radničkih života i, dan kasnije uzrokovalo prosvjed na čikaškom trgu Haymarket, na koji su pozivali anarhisti dijeleći letke pisane na njemačkom i engleskom. Upravo je Chicago bio srce radničke organizacije, gdje je štrajk i bio najmasovniji, o čemu govori činjenica da se na aveniji Michigan okupilo, za to vrijeme, nevjerojatnih 80.000 radnika.
Na spomenutom trgu, 4. svibnja održavali su se prosvjedi. Što se točno dogodilo nikada detaljno nije utvrđeno, ali prema službenoj verziji, netko je na radničkom prosvjedu bacio bombu na policajce, nakon što je policija naredila da se prosvjednici raziđu, a potom je započela mahnita pucnjava. Bomba je ubila jednog policajca, a ukupno ih je stradalo osam, dok broj poginulih radnika nije poznat. Sve je završilo u samo pet minuta. O kakvom kaosu se radilo najbolje govori podatak da su policajci uglavnom stradavali od “prijateljske vatre“. Sedam radnika nakon toga je osuđeno na smrt, a suđenje će do danas ostati upamćeno kao najveći podbačaj američkog pravosuđa. Radilo se uglavnom o njemačkim anarhistima i organizatorima radničke borbe, među kojima se tražila i osoba koja je na trgu bacila bombu. Međutim, tužiteljstvo je na provedenom suđenju i samo priznalo da nitko od okrivljenih nije bacio bombu. Misteriozni bombaš nikada nije otkriven, a radnici su pretpostavljali da iza cijele stvari stoje poslodavci. Naime, jedna od teza tvrdi da je bombu bacio ili netko od policajaca ili netko iz zloglasne Pinkertonove agencije, kako bi se štrajkaše prikazalo u lošem svijetlu, legalizirao njihov progon i, konačno, minirao radnički pokret.
Novine koje su i tada, baš kao što je to na Balkanu slučaj i danas, bile u službi krupnog kapitala, na sva su zvona “razvaljivale” anarhiste. O kakvom profesionalnom novinarstvu se radilo najbolje govori izjava Edwarda Avellinga, inače sina Karla Marxa, koji je otprilike rekao: „Ako objese ove ljude, to će biti zbog Chicago Tribunea“. Na koncu su obješeni. Dvojici je kazna „smanjena“ na doživotni zatvor, jednom na 15 godina zatvora, jedan se ubio noć prije pogubljenja, a četvorica su hodajući prema stratištu zajedno pjevala Marseljezu, koja je percipirana kao himna revolucionarnog pokreta. Godinama kasnije vlast se ispričala …
Zanimljivo je da se zapravo Prvi maj, kao dan onih koji su poginuli boreći se, među ostalim, za osmosatno radno vrijeme, počeo tradicionalno obilježavati u Meksiku, gdje su u slavu anarhista Chicaga, organizirane velike fešte. U samim Sjedinjenim Državama ova proslava nikada nije naišla na plodno tlo, pa ne čudi što su neki američki sindikalisti u drugoj polovici prošlog stoljeća odlazili u Meksiko da bi vidjeli kako se slavi praznik rada. Vraćajući se, izjavljivali su da su posramljeni američkim ignoriranjem ovoga dana, koji se u SAD-u, nevjerojatno, ali istinito, povezivao s komunizmom, budući se Prvi maj, već od Oktobarske revolucije slavio i u tadašnjem SSSR-u.
To je glavni razlog zašto Amerikanci ignoriraju Međunarodni praznik rada, već kao Dan rada slave prvi ponedjeljak u rujnu. Jednaku sudbinu praznik je doživio i u Hrvatskoj devedesetih godina prošlog stoljeća. Budući je smatran kao praznik koji slavi komunizam, nije bio dobrodošao. Vjerojatno oni koji su nametnuli takav stav nisu znali da je Prvi maj bio službeni praznik i u Hitlerovoj Njemačkoj. Još uvijek se Prvi maj od toga nije oporavio te je i danas krajnje bogohulno reći da vam je draži nego, primjerice, Dan državnosti.
Nekada je taj praznik mirisao na janjetinu i ćevape. Radnička klasa bježala bi iz gradova u prirodu, a pivovare bi tjednima uoči praznika podizale proizvodne kapacitete. Danas će sva politička elita Balkana, pohitati u parkove gdje građani dolaze po prvomajske porcije besplatnog graha. Naslikavat će se pred fotoaparatima i televizijskim kamerama. Pogotovo će se u Srbiji umiljavati radništvu, zbog predstojećih izbora. U eter će poručiti kako je samo radnik uspjeh ove države i dobaciti još par prežvakanih floskula. Vladini puleni poručit će kako će uskoro izaći s novim mjerama u korist rada, dok će oporba obećati da će dolaskom na vlast riješiti sve probleme radnika. Radnicima će se svi zajedno baviti jedan dan, a već sutra desetinama tisuća radnika samo u Hrvatskoj, radni dan će trajati duže od onih osam sati koje se zahtijevalo još prije „primitivnih“ 130 godina. Istovremeno mnogi će i ovaj mjesec odraditi, a da za njega neće dobiti plaću ili će im plaća za mjesec svibanj doći negdje na jesen.
Nikada kao danas radnici nisu bili ovako poniženi. Oni koji danas „daju“ radna mjesta, prema radnicima, dakle, onima od kojih žive, ponašaju se arogantno i bezobzirno, a radnici bi im se trebali klanjati. I klanjaju se, jer u Hrvatskoj na burzi njihov posao čeka gotovo 330.000 ljudi. Strahuju hoće li im ugovor biti produžen, dok poslodavac recesiju koristi kao izliku za neprestanu „racionalizaciju poslovanja“. Jedu, da prostite, radnici govna za male pare, za crkavicu. Traži ih se da varaju, lažu, pa i da kradu za svoga gazdu i još na to gledaju kao na milost koju su radnicima pružili. Rado će im danas poslodavci i njihovi poltroni, uskratiti pokoji dan godišnjeg odmora, a još će radije ne napisati im prekovremene sate i rad nedjeljom. Svojim poslodavcima radnici danas trebaju pokloniti sve svoje slobodno vrijeme i biti im na raspolaganju kad god zatreba, a uz to, naravno ne smiju biti nezahvalni za ono što im se daje. Pritužbe više nitko ne sluša, a tko se proba potužiti, dobit će nogu u dupe i „zahvalu za proteklu suradnju“ ili će ih se, kako bi rekao jedan domaći novinski izdavač, inače oličenje fair poslodavca – „uputiti u nove životne izazove“. Sve je ovdje izokrenuto – kao da ne žive poslodavci na grbači radnika, već radnici na grbači poslodavaca.
http://lupiga.com/vijesti/index.php?id=6916
Kada pronadje odgovarajucu politicku i drustvenu klimu, komunizam se sam po sebi obnavlja i pocinje sa prolivanjem krvi.
Prvi Maj je praznik onih koji zive od svog rada i uvijek su praznih dzepova.
Jeste, u CG su ga praznovali samo zaposleni u državnoj i javnoj upravi, odnosno oni koji najmanje rade ali su zaslužili poziciju na državnoj sisi zahvaljujući partijskoj i ultranacionalno- patriJotskoj podobnosti. Oni koji zaista žive od svog rada (za koji su uglavnom slabo plaćeni), za Prvi maj su radili. Na Cetinju 1. nije bilo butika, trafike, marketa koji nije radio. U prodavnicama Voli marketa u čitavoj CG gužva je bila veća nego što je 31. decembra.
Glavni propagatori prvomajskih ideala u CG imali su najviše koristi od znoja koji su u utorak prolili proleteri.
U pravu je Žile, socijalistički i socijaldemokratski ideali postali su danas samo omot u koji se pakuje najvulgarniji robovlasnički sistem. Kina je najbolja potvrda te obmane.
……….Jeste, u CG su ga praznovali samo zaposleni u državnoj i javnoj upravi, odnosno oni koji najmanje rade ali su zaslužili poziciju na državnoj sisi zahvaljujući partijskoj i ultranacionalno- patriJotskoj podobnosti………….
Pa dodajes, …………Oni koji zaista žive od svog rada (za koji su uglavnom slabo plaćeni),………..
Mogao si i dodati i ne bi pogresijo, kao i (preduzetnici koji uglavnom jedva opstaju koji su valjda isto radnici) itd…..
Neone tvoja eloboracija ,1,MAJA je nekako najbolja do sada transparentna ,slikovita i sto je najvaznije ISTINITA, i bez moje intervencije ali, 1.MAJ i jos mnoge “praznike”
MORALI bi spustit na zemlju i pojasniti razgolititi narodu ko se sve skriva i BUKA iza 1.Maja , DRZAVE i ostalih SAKRIVALICA.
VRLODOBRO NEONE !
Džonson, lekcija po lekcija. Opasno je isrecitovati istinu naizust.
Služim narodu! :)
Komunizam je penicilin za ustashe i chetnike. zivio Komunizam!
Ustashe i chetnici su pokrice, karta-viza, pasos,putovnica, na koju KOMUNIZAM moze na njih uvijek zaigrati i opet OJACATI ,kada pronadje odgovarajucu politicku i drustvenu klimu. A sto oni vise podupiru njihove “junake” tako na drugoj strani rastu “komunisticke gromade”.
I u toj utakmici prodje ovozemaljski zivot na BALKANU mnogim generacijama.
Zivjele,neustaske ,necetnicke,nekomunisticke ideologije. A TO SU !
Zivjele,neoliberalne ,slobodnokapitalisticke ,libertarijanske ideoligije.
KOJE NAS NAROD SLABO ILI NIKAKO NE PRIHVACA !
Zato generacije koje nijeste prebacili ,30 . godina suprostavite se tim idejama kad ih godj osjetite i namirisete , KIDAJ u startu, reci ..momak to sto ti pricas u proslom stolecu se pokazalo jako ,jako lose po narod i covecanstvo te ideologije su zamile u smrt 260.miliona ljudi, zato batali tu pricu kod mene nece proci….
Tako im recite!
Žile, u budućem stoleću neće biti čovečanstva zbog ideologija koje ti zagovaraš :))
Žiko,
fenomen je da su oni koji su najglasnije početkom devedesetih lovili ustaše, a danas su najangažovaniji u paljenju lomače za četnike, najveći pobjednici CG tranzicije. Njihov pobjednički tranzicioni put temeljio se na savezništvu sa četnicima tokom prvih deset godina prisvajanja tržišta, odnosno ortakluku sa ustašama tokom druge decenije pljačkanja. U oba perioda, i kada su jurili ustaše i sada kada love četnike, sami su stvarali svoje saveznike i crtali glavne neprijatelje držve.
Ne kažem da su svi antičetnički i aniustaški nastrojeni ljevičari saveznici tranzicionih CG šampiona, ali je činjenica da im svjesno ili nesvjesno duvaju u jedra.
Kad uoči izbora budeš svodio ponudu na DSP i SDP, imaj ovo na umu. DPS je čedo KPCG, koje je ušlo u rodoskrvni brak sa degenerisanom sestricom, poznatom i kao tumor KPCG, nakon čega je skrenulo “neoliberalno u desno” (dok je tumor KPCG skrenuo na ivicu desnice).
Callao,
u budućem stoljeću neće biti ni država kakve danas poznajemo, ni smjenjivosti vlada, ni jednakih šansi u svijetu nejednakih. U bijegu od konzervatizma kakav danas poznajemo, svijet će uletjeti u konzervu koja nema otvor.
260, MILIONA dusa u proslom stolecu sto nastrada, nijesu odvukle u smrt moje ideologije koje ja ZAGOVARAM .
Opste je poznato svima ovde, na ovom portalu koje su to ideologije koje su prolile najvise krvi u proslom stolecu!
ideologoja?:)
ajd malo viđi što kucaš, nemo ka nebojša medojević, časti ti.
ideologoja?:)
Izvini decko pogresio sam u kuckanju, slovo do slova, bar na mojoj tastaturi .
Za vas laike: komunizma još nije bilo na ovoj planeti. Komunizam je oksomoron, a ko tvrdi drugačije obični je moron. Najkraće – sve dok postoji država nema komunizma. Nijedna država još nije bila komunistička, nego ze za koje vi mislite da su bilče komunisitčke bile su socijalističke. Podsjetite se kako su zvale SFRJ, SSSR, Narodna Republika Kina… Nije ni komunistički manifest, nego Manifest Komunisitčke partije… Komunizam je ideralno društvoi, ali tek kada ljudi budu idealni…
………..Komunizam je ideralno društvoi, ali tek kada ljudi budu idealni…
Je li se stvorila drustveno-politicka klima da PONOVO-NANOVO probamo eto ponovo kupujete komunisticke brodove bojim se da ce ne opet to skupo sve kostati nedaj Boze da pobijede vasi pokusaji za idealno drustvo i ljude,
haha,
O,Boze !
KOMUNIZAM je Idealizam neosnazen Realizmom.
ja sam za pobjedu Budizma; 1. Budi u ravnotezi sa sobom i svijetom oko sebe, 2. Budi u svom punom duhovnom i fizichkom kapacitetu i dozvoli drugima da Budu, 3. o ljudi, Budite Budisti, tako vam je bolje! “Budi” – reka’ je Buda, ” ojhaaa” !
Je li taj Budo bijo KOMUNISTA ?
ne znam shta je bijo, ali znam shta nije bijo. nije bio rasista, pesimista, kapitalista…
INTERNACIONALA je potrošila sve moje potrebe za himnom.
OUR DAY WILL COME.
KIBUC je prava stvar, cak bolji od komunizma, jer je to u pravom smislu realizovana Utopija. U Kibucu nema privatne svojine, ne postoji novac kao sredstvo placanja, ne postoje banke. Kibuc je idealno drustvo dje su svi jednaki, dje svi rade, dje je sve besplatno i skolstvo i zdravstvo i kultura i zabava i dje stanovnicima stoje na raspolaganju dzipovi da ih voze prema potrebi i dje djecu radjas, ali o njima se ne moras brinuti, od kolijevke pa do univerziteta, dje nema lopova, dje direktor Kibuza ima istu platu kao i pralja u veseraju, dje radis koliko mozes, a uzimas prema potrebi, dje ima i pticijeg mlijeka, dje nema tog lijeka koji ti nece nabaviti iz svijeta besplatno…Kibuc je prava stvar. Podjite i uvjerite se, a vas boravak nista nece kostati, jer tamo je i za goste sve besplatno.
Postovani cuca,
Vidim mada sam ja to znao i mogo pridje da je za tebe i mnoge vas u Crnoj Gori ideja:
……….Kibuc je idealno drustvo dje su svi jednaki,……………
CUCAAAAA!
Ne moze biti drustvo IDEALNO ,ako su svi jednaki , Onda bas nesto nije krupno uredu u tom drustvu kakav crni kibuc to su opasna udruzenja opasne
Kako svi mogu biti jednaki ,od BOGA je dato da nema dva ista coveka na planeti da su jednaka a neki od vas teze “jednakosti”, e znam da su vas to ucili cijelo stoljece, e ja vam kazem da se OTARASITE te KOMUNISTICKE LAGARIJE !
To su, opasne ideje , opasne frenkvencije opasne ideologije, opasne stvari!
haha ,petar na kraju kaze “DEMOKRATSKI MRAK”
Kibbuz je najmodernije demokratsko drustvo u kojem su sloboda i zadovoljstvo pojedinca na prvom mjestu i u kojem se nista ne odlucuje bez saglasnosti svih pojedinaca, sto bi znacilo da se tamo sve odvija po sistemu samoupravljanja i da je to zapravo idealni komunizam. Nema represija, nema kazni, nema bogatih, nema ucjena, nema reketarenja, nema gladnih, nema socijalno ugrozenih, jer svi imaju iste teznje i htijenja i ciljeve: zivjeti srecno i zadovoljno, raditi prema mogucnostima, uzimati prema potrebama.
zaboravio si da kažeš da je kibuc samo za one koji hoće da budu u kibucu :)
druga Živca, recimo, ne bi mogao dovući u kibuc čak ni da pomogne Izraelkama u bikiniju dok beru pomorandže a znoj im se sliva niz preplanule bokove i malene smeđe pupkove.
Čovjek više voli Tačerku, šta'š :)
Cuh na vijestima da je Podgorica, danas, najtopliji grad u Evropi! Ja mislim da je
Podgorica i najsrecniji grad u Evropi.Svuda masovni protesti nezadovoljnih radnika,
a u PG nidje nikoga. Sve stima k'o tambura. Sto – ti – je – klima, braco moj! Kilo – dva,
jeftinih cevapa, nekoliko dvolitra jeftinoga piva, meraja pored rijeke, sta covjeku vise
treba! Slavis Praznik rada, ne radis nidje, a za teferica se uvijek nadje neki euro, svoj
ili tudji, koga je briga.Ma, to nema nidje na svijet! Ni u Beograd!
Ta Podgorica je znate, mnogo specifican grad. Ako posaljete budalu u Podgoricu, a ne javite da ste im poslali budalu, oni to nikada nece shvatiti, rece Blazo Davidovic, Pastrovic.
Zlatno doba bilo je doba kada ljudi nisu znali za zlato. Zašto je pas najbolji čovjekov prijatelj? Zato što u tom prijateljstvu ne posreduje novac.
http://vukajlija.com/1-maj/528959
A sad svi na svoja radna mesta! ;)
Drugi je maj.
Muammar Gaddafi: poruka radnicima diljem svijeta povodom Prvog maja
“Danas slavimo Prvi maj, Međunarodni dan radnika – ali pravi ‘dan radnika’ biti će onaj kada se svi radnici svijeta oslobode robovlasništva i kada postanu partneri, a ne zaposlenici koji rade za plaće. To će biti Međunarodni dan radničkog oslobođenja i zaista će zaslužiti da bude slavljen diljem svijeta.
Kakvo značenje ova proslava danas ima, kada se radnici u svakom djelu svijeta i dalje moraju pokoravati plaćama koje kontroliraju njihove živote i njihove slobode? Da li osoba zaista može imati slobodu ako je prisiljena robovati nekom drugome? Da li postoji ikakav smisao u životu čovjeka, ako su sve njegove materijalne i esencijalne potrebe, dnevna i mjesečna primanja, pa i život njegove djece – u rukama nekog drugog?
Sloboda čovjeka ne može biti kompletna sve dok on nije emancipiran od svih oblika izrabljivanja i pritiska, bez obzira iz kojih pravaca isti dolazili. Sloboda može nastupiti tek onda kada je pojedinac u potpunoj kontroli nad svim svojim potrebama, jer nikada neće moći biti slobodan sve dok je barem jedna od tih potreba u rukama nekog drugoga.
Prava revolucija eliminira sve forme izrabljivanja na kojima su izrabljivačka društva izgrađena, uključujući i libijsko društvo u ovom trenutku. Osnove eksploatacije koje libijskom stanovniku danas uskraćuju slobodu moraju biti uništene.
Braćo… revolucija nije vojni udar, niti preuzimanje političkih funkcija od jedne skupine kako biste ih predali drugoj, prava revolucija prokazuje osnove represije nad društvom i uklanja ih.
Ona napada bastion eksploatacije i uništava ga, to je prava revolucija.
Revolucija prokazuje represiju po pitanju kontrole sredstava proizvodnje, kao i nepoštene odnose među ljudima – revolucija uništava te odnose, samo to je prava revolucija.
Svaki pokret promjene koji samo preuzima fotelje moći od druge skupine, razbacuje se sa sloganima i ostavlja korijen izrabljivanja u društvu netaknut – to je fašistički puč, pokret ograničene svrhe, pokret bez povijesnog utjecaja na život ljudi.
Svugdje čovjek žudi za slobodom i spreman je umrijeti za slobodu. Cijelu svoju povijest ljudi se bore za slobodu, kako bi mogli živjeti u sreći, jer da bi čovjek bio sretan, prije svega mora biti slobodan. Čovjek se mora boriti protiv onih koji ga porobljavaju – mora biti slobodan u životu, slobodan da jede što želi, da se oblači kako želi, slobodan da živi kako želi… to je slobodan čovjek koji živi u sreći.
Diljem svijeta imamo reformativne i površne pokušaje da se zadovolje radnici, da im se da ponešto participacije u upravljanju ili vlasništvu, da im se daje dio profita ili da im se povisuju minimalne plaće. Svi ti pokušaji su jedna obična iluzija i u konačnici cilj je prevariti radnike.
Radnici kao sudionici u upravljanju
Svjesna osoba ne prihvaća ove lažne pokušaje reforme i shvaća kako će isti pokušaji završiti kao potpuni neuspjeh. Radnik ne treba biti sudionik u upravljanju, on mora biti upravitelj. Radnici bi trebali u potpunosti preuzeti upravljanje.
Jer ako je najbolja pozicija za radnika u današnjem svijetu samo sudioništvo u upravljanju… pokušajmo onda definirati tko je zapravo upravitelj. On je onaj koji radnike izrabljuje i pritom ih izrabljuje na način da im dopušta da sudjeluju u upravljanju. Jedino radnici mogu biti upravitelji, jedino tako mogu biti slobodni.
Radnici tvore ogromnu većinu ovog svijeta i stoga imaju pravo na slobodu i sreću. Tko kaže da radnici moraju živjeti pod izrabljivanjem zauvijek? Oni moraju postati upravitelji – bez ikakvih partnera. Lažni režimi danas glume kako su progresivni zato jer radnicima daju dio profita, ali od kuda taj profit dolazi? Radnici imaju apsolutno pravo na sav profit jer profit je proizvod njihova teškog rada u procesu proizvodnje.
Davanjem ovih socijalnih beneficija, direktno ili indirektno, nastoji se natjerati radnike da zaborave na činjenicu da sav profit pripada njima i samo njima.
Radnik je proizvođač i pravo je proizvođača da konzumira vlastiti proizvod… ali radnici proizvode, a drugi konzumiraju njihove proizvode, dok radnicima samo ostaju ostaci.
Sve dok radnici ne preuzmu sve točke proizvodnje i sve dok sav profit ne bude samo u njihovim rukama, biti će i dalje izrabljivani.
Ovaj poziv na oslobođenje radnika diljem svijeta dolazi iz Libije, prve svjetske Džamahirije. To bi bio pravi dan oslobođenja, kada bi i libijski radnici postali upravitelji, a ne zaposlenici za plaće. To bi bio dan vrijedan povijesne proslave.
Bez delegacije u obrani slobode
Rezolucija na narodnoj konferenciji donijela je odluku o povećanju minimalne plaće u Libiji. Unatoč činjenici da je narodna konferencija donijela odluku u skladu s aktualnim situacijama i činjenici da je tu odluku podržalo narodno vijeće i druga vijeća u Libiji, ja vam ovim putem poručujem da nemate što slaviti povećanje minimalne plaće i da nemate potrebe biti zadovoljni podjelom profita ili sudjelovanjem u upravljanju – revolucija se mora nastaviti dalje, sve dok radnici u potpunosti ne preuzmu svu kontrolu nad upravljanjem svih kompanija i institucija u kojima danas rade.
Radnici, svaku beneficiju koju dobivate putem rezolucija ili zakonodavnih odluka je usluga koju vam daju drugi. Slobodan čovjek ne može živjeti ako duguje usluge nekom drugome, jer tada je inferioran.
Beneficije koje vam daju razne rezolucije i zakonodavne odluke uvijek vam mogu biti ukinute od strane istih onih tijela koja su vam ih i dali, ili to tijelo može biti zamjenjeno s nekim drugim koje će vam opet oduzeti te beneficije. Prave beneficije dobiti ćete samo popularnom revolucijom i kada preuzmete upravljanje tamo gdje sada radite.
U arapskim državama koje su jednom bile progresivne, ili u bilo kojoj drugoj državi na svijetu, radnici su izgubili sve beneficije jer se raspala revolucionarna administracija ili ju je zamijenila neka nova. Nitko vam neće dati slobodu, morate se sami izboriti za nju, čak i po cijenu smrti.
Pokret u kojem sudjeluje i libijski narod mora se kretati prema ovim povijesnim ciljevima, kako bi stvorili uvjete za novu civilizaciju. Radnici moraju biti dobro organizirani. Krajnje je vrijeme da se radnici revolucijom oslobode svojih izrabljivača.
Uništavanje baza izrabljivanja – put ka slobodi
Tko vas je osudio na siromaštvo i nazadnost? Tko vas je osudio da budete potlačena klasa prema drugoj superiornoj klasi? Tko je odlučio preuzeti sve vaše potrebe? Naravno, nije Bog… Bog je pravedan. On vas nikada ne bi osudio na ovakav jad i bijedu. Društvo izrabljivanja i eksploatacije vas je stavilo ovdje, baze tog sustava valja revolucijom razmontirati kako bi se došlo do slobode.
Došlo je vrijeme da se i mentalno pripremite na to – da preuzmete cijelu proizvodnju, da sve bude samo u vašim rukama.
Ove nove slogane vam dajem da o njima malo razmislite. Ovaj poziv, poziv na oslobođenje i slobodu radnika mora glasno odjeknuti iz Džamahirije, toliko glasno da ga čuju svi radnici svijeta.
Kada preuzmete svu vlast i izvršite svoju revolucionarnu misiju, tada će se i drugi radnici diljem svijeta ugledati na vas, i oni će preuzeti svoja sredstva proizvodnje.
Svi siromašni i izrabljivani radnici ove arapske zemlje moraju postati slobodni. Kada se radnici oslobode, oni će biti pravi gospodari ove zemlje… i oni će biti sila koja će se braniti od svakog neprijatelja.
Stoga, na ovaj dan šaljem ovu poruku – kada radnici budu potpuni vlasnici, kada konzumiraju sami ono što proizvedu i kada budu kontrolirali sve etape procesa proizvodnje, onda zaista mogu slaviti ovaj dan.
Radnici Libije moraju ostvariti ovu misiju i ne osvrtati se na propagandu. Vaša revolucija ne smije dati nikakve isprike neprijateljima radnika.
Vjerujem da vi to možete, da se možete organizirati i ne dati neprijateljima radnika priliku. Kada to postignete pokazati ćete izrabljivačima, reakcionarima, imperijalistima i neprijateljima unikatnu situaciju koja se događa u Libiji.
Poručujem vam sve ovo kako bi vi sada preuzeli odgovornost na sebe. Uvjeravam vas kako je moja dužnost, i dužnost mojih kolega, isključivo voditi revoluciju samo kako bi i sami sudjelovali zajedno s vama u oslobođenju i kako bi svi zajedno mogli ostatak života živjeti u sreći”
– Muammar Gaddafi.
Slobodni prijevod na hrvatski: Marko K. (advance.hr)
onda su ga radnici izvukli iz kanalizacione cijevi i priklali.
nigdje nije dokazano da se krio tamo, to je sluzbena verzija. on je mogao pobjeci, ali nije. na to nije ni pomisljao. za sloboduljubivo covjecanstvo ostace pustinjski lav.
Za Živca i Društvo prijatelja Crne Gore & Liberije:
Na šta stavljaš akcenat? ……. naziv KUD-a, naziv pjesme ili miksovano? …… :o
Na prijateljstvo Crne Gore & Liberije;)
Znači miksovano, pu! …… :(
Kakve majske zore i gluposti,ovo je prava himna za Crnu nam Goru…Pustiti ovu pjesmu Krivome, pa da odvali…
ako ova teme i odgovori na nju nijesu performans godine, ja stvarno ne znam sta je?!
kud narodna vojska prodje
stecna ce se zemlja zvat
drs se ago
kad zacvili raja
sam u nju upada