Sport – opijum za narod

Jedno od tabu tema na prostoru Crne Gore ali i ostalih balkanskih zemalja je Sport. Slicno kao sa crkvom, ako postavimo pitanje veze skupih automobila i raskosa u kojim zive nasi vjeroposlanici sa duhovnoscu i vjerom u Boga, kada se postavi pitanje veze velikih sportskih rezultata profesionalnih sportista sa bavljenjem sportom iz ugla njegove socijalne i zdravstvene funkcije diramo u osinjak.
Savremeni sport kakav nam se plasira angazovan je u sluzbi elite i opijanja naroda, a nikako u sluzbi javnog interesa i zdravlja. Najbolji primjer za ovu konstataciju je jedan od najpopularnih sportova kod nas, primjer vaterpola. Bili smo prvaci Evrope 2008, u Pekingu cetvrti, sada u Holandiji drugi i sigurno cemo u narednim godinama osvajati dosta medalja. Javnost se ovom temom drzi u iluziji kako nam eto u necemu ide odlicno iako nas je 600 hiljada, prikazu nam momke zdrave prave kao od stijne odvaljene, uz to se provuce komentar kako se nosimo sa daleko brojnijim ljudskim i ekonomskim silama i eto corba od manipulacije. Nakon toga slijedi docek za pamcenje, najveca bitka Crne Gore od bitke na Vucijem dolu i slicno. Javne licnosti se izmjenjaju na sceni, okite se tudjim perijem i gotovo.
Medju okupljenima ce biti dosta ljudi sa djecom koja su pozeljela da vec nocas odu do bazena u svom gradu i u stilu svojih uzora zaplivaju, ali tu se pojavljuje neprijatelj svake obmane – istina.
Nasi bazeni, pa ne postoje ili su pretvoreni u teren za stoni tenis, rukomet, salu za karate i drugo. Podgorica, Niksic, Bijelo Polje i drugi gradovi nemaju bazene zatvorene ili otvorene. Za izgradnju, a potom i odrzavanje bazena potreban je novac, slican onome koji se potrosi na pripreme, plate, carter letove, doceke i ostalo. Elektroprivreda i druge kompanije u sustinski drzavnom, odnosno domacem i privatnom vlasnistvu glavni su finasijer ovog elitizma umjesto da obrnuto budu finansijer javnog interesa odnosno bazena u kojima ce gradjani moci da plivaju, djeca i mladi igraju vaterpolo i da se bave drugim vodenim sportovima. Na kapicama nasih sportista znak je EPCG, a npr. Madjarima je ispisano Vodafon. Vodafon ima interes da se reklamira i bori za trziste, sa druge strane svako ko zna nesto o marketingu sve i da hoce nemoze da vidi smisao ovakvog oglasavanja EPCG jer sa kim se to EPCG nadmece za trziste kada imaju monopol nad distribucijom struje!? Ovu matricu smo preuzeli od Srbije sa kojom obozavamo da se poredimo, a ona je isto nesrecna zemlja kao mi. Primjera radi fudbaleri Partizana u UEFA Ligi sampiona na dresovim su imali znak EPS, kakav apsurd! Takodje godinama je glavni sponzor svih velikih takmicenja i reprezentacija u svim sportovima EPS ili Posta Srbije. Dakle novac gradjana ne vraca se kroz javno dobro vec ide na licne interese elite.

Sve mi diraj ali za Ajkule, Noleta, Sokole ubijam
Na drustvenim mrezama danima su gradjani analizirali ko je organizator protesta 21.01 u Podgorici. Te da li je to podla ideja vlasti, ko je ta Calovicka, da li je Kekovic izdajica i ostalo, a kada je u pitanju docek sportista koji rezim otvoreno organizuje za svoju promociju nema nedoumice – Idemo! Nema kriticke misli koja je do juce buktala.
Da li ce Crna Gora biti bolje drustvo poslije srebra vaterpolista ili nekog zlata na Olimpijskim igrama, ili ce Srbija biti bolja nakon istorijskog dana sa tri finala, jasno je Ne. Bice samo gore jer gradjani se u uslovima bijede predaje sve lakse manipulaciji dok elita nastavlja da bez srama uzima svoje.

Grafikon
Radi lakseg snalazenja pogledajte grafikon: Fabrika koja simbolizuje ekonomiju Crne Gore treba obicnoj porodici kroz rad da obezbjedi novac koji dijelom odlazi drzavnim-privatnim kompanijama za usluge koje ovdje simbolizuju Elektroprivreda i Prva banka, ove od ostatka grade i odrzavaju gradjanima bazen bez da se novac odliva na elitu i njihove skupe igracke. Isti bi se primjer mogao dati za kulturu i ostale oblasti od javnog interesa. Naravno fabrike nema, gradjani nemaju posla i novca, a ono malo sto ostane odlazi na elitu.

piše: N.K.

Comments

  1. Od prve do zadnje ti svaku valja aminovat.

  2. Svaka čast na tekstu. Od prvog do zadnjeg u njemu – u potpunosti sam saglasan. Fali još jedino da se autor pozabavio nacionalističkim divljanjima i provokacijama navijača, koje nerijetko izazivaju sportski uspjesi nacionalnih reprezentacija sa ovih prostora. Naravno, taj nacionalizam dijela navijača je opet projektovan i poželjan produkt “elita” koji prisvajaju sportske uspjehe svojih nacionalnih reprezentacija.

  3. Uglavnom sve tacno, mada bih ja napomenuo koliko mi je u svemu zao nasih sportista, koji su vrhunski profesionalci, a najvece su zrtve pomenute manipulacije.

    Inace, u jednom momentu sam cuo i remix navijacke pjesme sa tribina… Ti si nasa Prva Banka…

  4. “Za svaku državu je blagotvorno da propagira masovni sport i elitnu kulturu. Nasuprot tome, elitni sport i masovna kultura dalekosezno zaglupljuju najvažniji resurs države, njen narod”

    ovo se pripisuje Rambu Amadeusu, teško da se može dati preciznija formulacija.

  5. Reciklirani Fantom says:

    OPIJUMSKA

    Sport je droga bio vazda, nešto lakša od hašiša,
    vaterpolo skroz nas skvasi, više no dok pada kiša.
    Kad se vrate sa medaljom, premijer se kurči svaki,
    tada shvati jadna raja, koliko smo stvarno jaki.
    Opijum je nešto teži, na fudbal se on odnosi,
    u tom sportu Crna Gora, još uvijek vodu nosi.
    Da bazene njom napune, kokot bi nam pjeva’ drugi,
    ali toga falit’ neće, obeća’ je davno Mugi …….

  6. Svaka vlast navodno propagira masovni sport i elitnu kulturu ( kao ideal), a u praksi, zapravo, sprovodi obrnuto – masovnu kulturu i elitni sport. To je i kljuc manipulacije. Zaglupljivanje javnosti i poturanje joj mrvica – situacija kada joj dozvoli da ,,participira” tj. da (kanalisano) podijeli dobro raspolozenje zbog sportskiog uspjeha, docim u stvarnodsti ne cini nista da podigne standard tj. omoguci sirem krugu da realno konzumira sport, da ga prati na licu mjesta itd.
    Vlast na vulgaran i nevjerovatno licemjeran nacin, kroz (postene i fer) sportske uspjehe protura glavne uzrocnike nase uzasne sitvarnosti (recimo, sponzori u vidu EPCG i sl), motanje izlizanih politicara medju sportistima i kupljenje jeftinih poena. Ne znam kako se u tim trenucima osjecaju sportisti. Mogu da zamislim da je i mnogima od njih knedla u grlu (dok se Mugi bez bazena mota oko njih ili Ranko kao krpa i zakrpa u svakoj situaciji ili pJesjednik koji ne zna dje je i sto ce, ali je, ipak, tu…)

    • Dobar komentar. I ja se uvijek pitam kako to da nemamo nijednog sportistu koji će odbaciti to licemjerno smeće koje im se potura u vidu “za ovo je vlast zaslužna,”. Sportisti su bar ekonomski nezavisni i ne treba im da se guraju uz vlast. Međutim, ovo je dokaz da su i oni upravo iz ovog naroda. Čak većina njih na ovaj ili onaj način pripada DPS. Mislim tu i na Crnu Goru, Srbiju, Hrvatsku – sve je to isto.

      • Ne bih bio toliko iskljuciv prema sportistima. Uopste u svijetu, sportisti nisu angazovani ma koliko da je kultura iz koje dolaze napredna (barem to nisu dok su aktivni sportisti). Ljudi su profesionalci, i ako im se gadi (a sigurno im se gadi) na politicare koji oblijecu oko njih u vremenima uspjeha, oni niti imaju vremena niti zelje (zbog koncentracije, fokusa) da se bave dnevnom politikom. Oni rade svoj posao iz drugih razloga, i ja to postujem. Ovdje, naravno, ne mislim na one koji su clanovi partija.

        Mozda kasnije, nakon sto zavrse karijeru, neki od njih mogu iskoristiti svoj uspjeh i ekonomsku nezavisnost da kritikuju ove stvari. Ipak, ja bih to prije ocekivao od navijaca, i mislim da je to interesantnija prica.

      • Obojica mozete biti u pravu. Vrhunski sportista definitivno ne bi trebalo da ima vremena za dnevnu politiku, i potpuno mi je jasno da, uslovno receno – iskulira npr. prijem kod Luksica. Ali postoji vise problema kod nas, od kojih je po mom misljenju najveci to sto mladi sportisti previse i zavise od partije tj. njihovih finansija i onda vec u startu moraju da pristanu na kompromise… Zajebana situacija.

        Svakako da je zanimljivija i vise bitna uloga obicnog puka (navijaca) i zato bi posebno izdvojio citat iz gornjeg clanka:
        “Na drustvenim mrezama danima su gradjani analizirali ko je organizator protesta 21.01 u Podgorici. Te da li je to podla ideja vlasti, ko je ta Calovicka, da li je Kekovic izdajica i ostalo, a kada je u pitanju docek sportista koji rezim otvoreno organizuje za svoju promociju nema nedoumice – Idemo! Nema kriticke misli koja je do juce buktala.”

      • da, navijači “Budućnosti” su više od godinu dana bojkotovali fudbalske utakmice zbog Toma Čelebića u upravi kluba.
        Sad, ti i ja bismo prvo pomislili na neki socijalni bunt, kao, nije tajkunu mjesto u upravi itd… međutim, “Varvari” su njemu zamjerali što je otišao na utakmicu Barselone u vrijeme kad igra Budućnost (!)
        Takođe, niti jedan navijački grafit je bio okrenut protiv Mugija, koji je predsjednik Skupštine kluba i koji u upravu postavlja svoje tajkun-jarane iz građevinskog lobija (prvo Čelebića pa sad Baću Radovića). Naprotiv, na mnogo mjesta se nalazi parola “Odani gradu i klubu”.

        Smrzavanje tek slijedi kad pogledaš navijačke grupe u Srbiji i skapiraš da navijači i politika ne treba da imaju ništa zajedničko, ni pod razno.

      • Ipak je Čaka osvjetlao obraz Varvarima na poslednjim protestima, svojom bakljom ispred kolone. Dok se ostala navijačka ekipa zadovoljila poslovnim prostorom u sjevernoj tribini gdje prodaju šalove i značke…
        Tako da, sve od (ne)čovjeka do (ne)čovjeka…

  7. Tako je, Remember, bitan momenat je sto su vrhunski sportisti ekonomski nezavisni. Cim to jesu, imaju siri dijapazon ,,manevrisanja” u javnom zivotu i, ukoliko to zaista zele i misle, mogu da naprave otklon od politickih ,,privjezaka” i njihovih zloupotreba. Takodje, jednako mocno oruzje protiv pomenutih (istrosenih privjezaka) je i stepen popularnosti koji, opravdano, sportisti imaju. Ali je ne koriste, makar neki od njih (koji, jasno, nijesu vec aktivni u razlicitim politickim ,,tijelima”).
    U slobodnom drustvu to bi se, u pozitivnom smislu, zvali angazovani sportisti, umjetnici itd.

    • mislim da niste u pravu, ekonomska nezavisnost je tek jedan od uslova da čovjek misli svojom glavom – ali je mnogo važnije da ima potrebu da to čini.

      Nije zanemarljiv ni pobjednički duh: može biti da je sportista ekonomski nezavisan, ali mu mjesto u reprezentaciji zavisi od selektora. A njemu od predsjednika vaterpolo saveza. A njemu (i svima ostalima) od predsjednika košarkaškog saveza, Pobjedničkog Duha-koji-Hoda… :)))

  8. Naravno, niko ne ocekuje od sportista da se ,,previse” angazuju oko nesportskih tema. Ali bi bilo lijepo da naprave neki otklon od istrosenih politicara i propale politike. Mali, ali simbolican gest. Mogu to i kroz humor, bilo sta…

  9. Prilično se slažem. Ustvari…u potpunosti.

  10. Evo jednog primjera bar malo osviještenog reprezentativca:

    Koliko su samo igrači Primorca čekali plate, preko godine čini mi se, pa juče i danas nijedan medij to ne spomenu…

  11. Nikada nisam razumio ovaj vid satire. Uvijek isto, prozaično ali nije mi to motiv javljanja već nešto po čemu smo specifični u svijetu. Uglavnom sve što se događa u Crnoj Gori može se u ovom ili onom obliku naći svuda ali samo kod nas će čovjek naći određene ljude koji pokušavaju prodati priču da je strašno opoziciono navijati protiv svoje države!? Još kad Zipp doda nacionalistička divljanja CG navijača!? Pa još neizbježni šovinizam & fašizam jer se navija za istu!? Može cijela sala u BG nama vikati ‘cigani’ to nije to. Ko vikne ‘Crna Gora’ taj je fašista i tačka. Još ako nosi onu ‘ratnu’ zastavu koja je ‘nacistička’ jer je crvena & ‘šovinistička’ jer ima krst i krunu!? Zato se treba organizovati sljedeći put da složno navijamo protiv sebe. Sponzore ćemo naći bez problema. Javite Milačiću da razvije strategiju a Zipp nek’ bude vođa navijača. Nismo neka sportska sila tako da će se slaviti često a i skrenućemo pažnju svjetskih medija. Nedajmo im da se ogrću uspjehom eventualnim naših sportista. Spriječimo ga. Uh…

    • ‘Ajde Tajovicu, recite jednom nesto konkretno, nesto utvrdite sa sigurnoscu, budite jednom eksplicitni umjesto konstantne i dosadne kritike kriticara. I pogledajte jednom u svoje dvoriste, jer malo ko od pomenutih kriticara to radi jer mu je neka drzava bliza. Dakle mijenjate teze, namjerno ili slucajno.

      Da li idete na utakmice, da li se krecete medju navijacima? Ako to radite, a ne smeta vam nacin na koji se pjevaju pjesme i himne, na koji se mase zastavama, onda ste nacionalista, i tu nema mnogo dalje da se prica.

      Ja sam ovih dana poslije duzeg vremena stao medju navijace, i juce sam bio mozda jedini koji je pljeskao kad je spiker objavio Djokovicevu pobjedu, jedini koji je mrko pogledao covjeka kad je na najavu srbijanske himne rekao ‘Mrs!’ i sjeo, medju rijetkima koji nije vikao Eviva!, i to iskljucivo iz razloga opisanih u gornjem tekstu. Da se razumijemo, radi se o vaterpolu i ja poznajem pola tima i vise od pola navijaca (ovih iskrenih), ali radi se o drugome. I da ponovim, srbijanski (a ako ste pratili komentare na netu, i svi drugi Jugovici) su katastrofa, ali bavimo se svojim dvoristem.

      • Ma da Zipp-e u pravu si kao i uvijek. Jeste da bi zanimljivo bilo prodiskutovati đe sam ja bio i šta tvrdio tada a šta sada, a šta ti. Pa onda tvoja omiljena tema o ‘stavovima’ i pogledima na neke teme ali bojim se da bi zaspinovali i skrenuli sa ovako ‘bitne’ teme gdje bi onako logički došli do neminovnog kad ti više nemaš đe a to je da sam ja špijun i provokator a da je tvoja promjenljivost ‘stavova’ je iz čiste ljubavi prema njima.

        Nedoviću, kažete ‘budite jednom konkretni’, ‘mijenjate teze’!? O čemu vi? Pogled u tuđe dvorište je neminovan ako neko ima razumjevanje i opravdanje za to ‘dvorište’. Jednostavno čovjek ne može da se zapita ako je jedan oblik ponašanja svuda normalan zašto je ovdje taj isti nenormalan. Ne može da se zapita šta je ‘opoziciono’ u navijanju protiv svoje države jer će Bože moj to neko da iskoristi!? Po tome receptu onda bi trebalo da svuda opozicija na svijetu navija protiv svoje zemlje. Ne razumijem gdje nalazite podlogu za razumjevanje takvog ponašanja. Ovdje ne govorim o vama već znate odlično na šta mislim.

        Kažete ‘Ako to radite, a ne smeta vam nacin na koji se pjevaju pjesme i himne, na koji se mase zastavama, onda ste nacionalista, i tu nema mnogo dalje da se prica’. Jeste li vi patentirali možda negdje način na koji se pjeva himna i maše zastavama? Pogledajte doček crnogorskih vaterpolista pa mi recite u čemu je problem. Pogledajte svaku utakmicu reprezentacije pa mi recite u čemu je bio grijeh crnogorskih navijača. Koji je način to kod crnogorskih navijača pa vi govorite o nacionalizmu i šta je sporno u uzviku Eviva!? Kod crnogorskih navijača je to na najmanjem nivou ako gledamo zemlje u okruženju i šire, crnogorski navijači nikad nisu pozivali niti na ubijanje, klanje, nisu palili tuđe zastave, nisu vrijeđali pripadnike drugih naroda, nisu nikada zviždali tuđoj himni. Ne znam čime ste ih vi kandidovali za nacionaliste, i njih i mene. Uzvik Eviva je promovisao Slavko Perović i sjajno ga obrazložio jednom prilikom pa da ja ne ponavljam.

        Ja sam ovdje kao što sam rekao reagovao samo zbog jedne stvari zato što se pokušava prodati priča o nekom crnogorskom nacionalizmu koji ima fašističke i nacističke obrise. Zato što se to pokušava podvaliti kao da je i to dio ‘opozicionarstva’ i dio borbe protiv režima što je besmislica i neviđeno u cijelome svijetu. To nisu radili ni mađarski, niti poljski disidenti svojevremeno. To je bizarno pogotovo kada to radi neko sa balvanom u oku. Nije bitan niti Ranko Krivokapić, niti SDP jer me briga za njih, već je nevjerovatno kada neki, a čiji su mi pogledi i stavovi iz toga i sadašnjeg vremena poznati, ustvrdi slično. Apsurd je kada Milan Popović kaže ono šta je rekao za SDP, apsurd je kada to kažu Željko Ivanović ili Balša Brković, apsurd je kada su svojevremeno to provlačili na DNMN i na blogu Slavka Perovića. Zašto je to apsurd? Zato što su ovi iz SDP mala djeca u pogledu toga u odnosu na njih. Zato je svima ko ih zna njihova priča smiješna a oni je rabe iz golog oportunizma i kvazi opozicionarstva. Ako je Crnoj Gori potrebno da se oslobodi od podjela i indentitetskih rasprava da bi se fokusirala na bitno onda nenormalno preuveličavanje i priča o crnogorskom nacionalizmu i fašizmu ne pije vodu jer ćete uvijek dobiti pogled u tuđe ‘dvorište’. Ako je neko ustvrdi da su Nikolaidis i Krivokapić fašisti dobićete kontra pitanje a šta je Amfilohije i slični, ako neko napiše tekst ‘savjetnik za mržnju’ normalno je da se neko zapita a šta ćemo sa ‘mitropolitom za mržnju’!? Dal’ bi smio isti napisati sličan sastav u toj novini? Ovo govorim iz toga što je nevjerovatna strategija da bi se došlo do objedinjavanja snaga tako što treba da se Crnogorci posipaju pepelom i to je upravo ono što tu strategiju pojede već u startu.

        Na kraju vaša teza o vrhunskim sportistima. Nađite jedan primjer, ne iz okruženja već šire, za to šta vi tražite od njih i što bi zadovoljilo vaše ukuse. Kažete da znate polovinu crnogorskih vaterpolista. Onda i znate da su svi odreda pa do selektora sjajni ljudi i po mom mišljenju ne zaslužuju tretman kakav neki pokušavaju da nametnu. Umjesto da se priča o njihovom zalaganju, volji, htjenju, odricanju, o tome što su neki žrtovali odmore, provode igrali pod povredama, rizikovali karijere ovdje se priča što je predsjednik parlamenta otišao na utakmicu!? Veeeeliki problem. Ovo je još komičnije od one priče kada je perfektni strandžer razotkrio najmoćnijeg čovjeka u Crnoj Gori koji je direktor srednje škole i koji je donio neke torte za rođendan. Dajte više, stvarno. Ako vi uživate da se posipate pepelom a sve rad tzv. ‘sloge i objedinjavanja snaga’, ja niti uživam, niti želim.

      • Tajovicu, ja ne znam s kim vi polemisete, jer vam je izgleda promaklo da sam ja proteklih dana navijao za svoju drzavu i da sam vise puta pohvalio sportiste. Ovdje je rijec o rabljenju sporta u dnevno-politicke svrhe. Mislim da sam u tom smislu rekao sve sto sam imao.

    • Skoro sam siguran, da, onda kada je Zipp bio spreman poginuti za zastavu o kojoj pričaš, da si tada ti govorio i pisao da je to ustaška zastava, a oni poput mene ustaše i mudžahedini koji žele suverenu Crnu Goru kako bi otcijepili Sandžak.
      No, takvi će sjutra kada Djukanović padne ili podje sa scene, govoriti kako su uvijek bili protiv, ukazivali na greške…
      Što se mene tiče, za nikakve zastave, himne i slične stvari više ne dam pat para. Interesuje me samo pristojan i normalan život, dostojan čovjeka.

    • blavo blavo maji jado…

  12. Milovan Vukov Jankovic says:

    Razni OKUPATORI, RATNICI, IMPERATORI I AGRESORI su posijali GESLO,
    neka bude sto biti ne moze, neka bude BORBA NEPRESTANA,
    Slovenija, Hrvatska, Srbija, Makedonija i Crna Gora,
    sa PRAVIM TRENERIMA I SELEKTORIMA, sa domacim i domacim sa STRANE SA PECALBE, SASTAVE POBJEDNICKE TIMOVE ZA SPORTSKE TERENE,
    ne POSLUSNIKE I PODANIKE KAO POLITICKI TIMOVI,
    nego PREKALJENE BORCE, dokazane sirom zelene planete ZEMLJE,
    POBJEDNIKE, TALENTE, KRVAVE RADNIKE I BORCE, koji ne nose GRB I ZASTAVU ZA UKRAS NA MAJCI I KAPICI,
    nego u svojoj DUSI I SRCU,
    za razliku od POLITICKIH MLITAVACA I ZONSKIH IGRACA,
    koji su na samom DNU JEVROPSKOGA DNA, ZAJEDNO SA TRENERIMA I SELEKTORIMA, ZASTIDA ZA BALJKANSKE PATRLJKE NARODA.

    Sjetih se jedne epizode iz licnog zivota,
    pitam ja suru Danca, kako ima obraza da zivi na teret Kraljevine Danske i prima POTPORU cetiri decenije , a on Magistar Biologije,
    kad se ja peti put dizem iz prasine, i nikad ne pruzih ruku za SOCIJALNU PODRSKU.
    Vidji Milovane, kaze mi SURA, da ja imam strah od Brskuta, da ce me vrnut u tvoju VUKOJEBINU, da setas sa KOZOM ZA UZICU, bio bih i ja BORAC ZA PONOS, CAST I OBRAZ, ali su mene roditelji za rucicu vodali do skole i gimnasticke sale, a tebe su PUSTILI DA SE SAM SNALAZIS I UZ PUT DOBIJES BATINE ILI SE BORIS ZA SVOJE MJESTO U ONOJ DIVLJINI.

    Spartanci mi ostavise naviku, da sebe mucim VRELOM I POTPUNO HLADNOM VODOM, svako jutro kad ustanem iz kreveta, jos mi preplanula boja traje po cijelom tijelu, minus kupace gace, a evo kraj januara mjeseca, ko ne vjeruje, neka proba, ako je iz okoline Brskuta, jos da pocnem ka`Mujo i Anstajn , da se brijem na suvo i suze lijem.

    Jeste SPORT OPIJUM ZA NAROD, ali ni Danci nijesu IMUNI na to pijanstvo,
    sto rade ovome Danskome narodu , to nije zdravo, a jos kad se rodi DESETA PRINCEZA, svi MEDIJI BRUJE O RUKOMETU I PRINCEZI,
    majko presveta Bogorodice, sto me nadje, sto me nadje,
    sad ce Lado momce mlado, da napane Zippa, dosta je Strendzeru PULS PIPA,
    ovo je gore od picijeg gripa.

  13. Sintagma “masovni sport” je zaostavština socrealističkog vokabulara. “Citius, altius, fortius” je danas maksima svakog sportste, po definiciji. Ljudi koji treniraju neki sport zbog boljeg zdravlja, kvalitetnijeg života, “bijeg sa ulice” i sl. nisu sportisti već rekreativno angažovane osobe a to je aktivnost koja se izučava u okviru oblasti koja se zove fizička kultura. Takmičarski proces i pobjeda kao osnovni cilj definišu savremeni sport. Primjer:Aikido nije borilački sport jer ne postoji takmičenje u ovoj vještini.
    Elitizam se, dakle, danas nameće kao suštinska sadržina sporta. Tako je bilo i u antičkoj Grčkoj. Ono što smo nekada podrazumijevali pod pojmom “masovni sport” razvilo se krajem 19. vijeka u slovenskim državama u sastavu austrougarskog carstva i nazvano je “sokolski pokret”. Zvanično, “sokolski pokret” je promovisao zdrav život i jedinstvo duha i tijela. U pozadini tog pokreta bila je politička ideja (ljevičarska naravno).
    Jedini pokret “masovnog sporta”, od onih koji su kasnije nastali. koji nije imao političku pozadinu, bio je Trim pokret, ali se on danas izučava u okviru fizičke kulture a ne sporta.

    • Reciklirani Fantom says:

      Neone, sport je zadnjih tridesetak godina veeeliki biznis i ništa drugo, sem povremeno sredstvo za manipulaciju puka …… prije toga je bio nešto o čemu ti pričaš ……. danas, ti, ja i veliki broj sličnih, navijamo za Novaka Đokovića, vaterpoliste i ostale, samo zato što tako treba ……. nikad ništa od njih ne očekujemo da dobijemo, sem radosti prilikom njihovih pobjeda ….. za njih navijaju i političari iz sličnih pobuda, ali UVIJEK hoće da njihove uspjehe iskoriste u političke (lične) svrhe ……. u tome je sva filozofija ……

      • “…nikad ništa od njih ne očekujemo da dobijemo, sem radosti prilikom njihovih pobjeda ” – malo li je u ovom jadnom vremenu?
        Samo sam hrio reći da se pod pojmom sporta danas podrazumijeva elitizam, i da je tako bilo i u antičkoj epohi (eri klasičog olimpizma), i u srednjem vijeku kada su “sportske zvijezde” bili vitezovi (sinovi plemića nenaslednici), i periodu neposredno prije i nakon Buržoaske revolucije. Samo u jednom, prilično kratkom, periodu trajala je ta ljevičarska ideja o masovnom, odnosno “sportu za sve”. To vrijeme je iza nas, evo i Lomi ga se odrekao nakon što je zaradio prvih deset miliona :)
        Sport jeste biznis, ali ne slažem se da je “samo biznis”. Pomenuti Đoković se, ubijeđen sam, nije onoliko radovao u nedjelju zbog pola miliona veće nagrade od Nadala i novca koji sleduje od sponzora. Ima tu još nešto, upravo vezano za elitizam, i ubijeđen sam da svi ovdje, (naročito ti), to znaju.
        Svijetom, društvom, državama i ekonomskim sistemima i treba da vladaju elite a to što kod nas u ovom trenutku nije tako razlog je zbog kojeg ovoliko polemišemo.

    • Izvod iz:NACIONALNI PROGRAM RAZVOJA SPORTA
      U CRNOJ GORI

      Na osnovu evropskih principa razvoja sporta i potreba crnogorskog
      sporta, vizija Vlade Crne Gore je da do 2017. godine, Crna Gora postane:
      – država u kojoj je sport dostupan svakome, a naročito djeci;
      – država sa razvijenom sportskom infrastrukturom;
      – država vrhunskih sportskih dostignuća;
      – država u kojoj je sport činilac razvoja;
      – država u kojoj se njeguje sportski talenat;
      – država u kojoj su prava i obaveze sportskih subjekata
      garantovani pravnim normama.

      – Iz vizije proizilazi i misija koja glasi: ,,Sport na svim nivoima i u svim
      oblicima obezbjeđuje fizičku, mentalnu i socijalnu dobrobit građana Crne
      Gore.“

      – Sport kao djelatnost od javnog interesa zauzima značajno mjesto u svim
      evropskim državama….
      – Polazeći od značaja sporta za zdravlje nacije, socijalnu integraciju,
      međunarodni prestiž i afirmaciju, nacionalni ponos, osjećanje pripadnosti,
      moral i druge vrijednosti od opšteg interesa neophodno je da država u želji da,
      ne samo održi već i otvori nove perspektive razvoja crnogorskog sporta,
      učestvuje u stvaranju uslova za razvoj sporta.
      – Sport kao djelatnost od javnog interesa treba da ispuni svoju naglašenu
      društvenu misiju koja pored takmičarskog ima važan vaspitni, zdravstveni
      kulturni, socijalni i drugi sadržaj. Dakle, sport nije sam sebi cilj, on je sredstvo
      obrazovanja, vaspitanja, zabave, mode, statusnog simbola, egzistencije, i sve to
      uzeto zajedno, biznisa
      – Država to čini podsticanjem i obezbjeđivanjem
      uslova za razvoj sporta, naročito učestvujući u planiranju, izgradnji i održavanju
      sportskih objekata
      – Djeca i omladina imaju potrebu i pravo na fizičko vaspitanje kao
      nerazdvojiv dio kvalitetnog obrazovanja
      – Sportska rekreacija – „Sport za sve“ je u proteklom periodu, kao
      veoma značajan segment sporta, bio prilično skromno finansiran iz budžeta.

      Ovo su samo neki od izvoda naseg Nacionalnog plana koji je usvojila nasa Vlada, inace plan je prepisan od Evropljana. Znaci imamo plan ali ga ne sprovodimo. To je tema a ne teoretisanje o sokolsim pokretima i terminima fizicka kultura itd. Nama se na vlasti nalazi DPS i SDP znaci obje partije socijano orijentisane tj ntervencija drzave mora postajati. Kada nam na vlasti bude neko sa drugim programom onda ok. Sada imamo pravo da se bunimo iz punih usta.

      • Evropska povelja o sportu se na DIF-u uči u okviru prednemta koji se zove rekreacija. Principe te pvelje poštuju, inače, vjerovatno samo Japanci i to iz praktičnih razloga: izračunali su da država mnogo manje troši na zdravstveni sistem ako se ideja sport za sev sprovede u djelo. Većina država EU nema ministarstvo za sport. SAD nemaju u svom sportskom sistemu ništa slično onom što se ovdje podrazumijeva pod terminom “masovan sport” a to je trend koji počinje da slijedi sve više država.

      • Neone, sad skrećemo sa teme u pravcu ideološke rasprave, ali se moram zadržati na nekim tvojim konstatacijama:
        “Većina država EU nema ministarstvo za sport. SAD nemaju u svom sportskom sistemu ništa slično onom što se ovdje podrazumijeva pod terminom “masovan sport” a to je trend koji počinje da slijedi sve više država.”

        Zbog čega bi bilo dobro da se već postojeće nasljeđe organizacija “masovnog” sporta odbaci zbog toga što ga ne zastupa evropska tehnokratska birokratija i američka neokonzervativna administracija? To mi previše liči na dodatak opštoj degradaciji (rasparčavanju, privatizaciji ili gašenju) postojećih sistema – od industrijskih i proizvodnih, preko vojnih, zdravstvenih i obrazovnih, do sportskih. Uzrok je očigledan:

        “Samo u jednom, prilično kratkom, periodu trajala je ta ljevičarska ideja o masovnom, odnosno “sportu za sve”. To vrijeme je iza nas, evo i Lomi ga se odrekao nakon što je zaradio prvih deset miliona :)”

        ne mislim da je neko dobro rješenje “iza nas” samo zato što ga se odrekla određena kleptokratska struktura. Štoviše, ako je to tvoja “elita”, onda smo najebali i to na načine koje još ni ne slutimo. Javna zdravstvena zaštita, javno obrazovanje, izdvajanje za nauku, penzioni fond za koji garantuje država – vidimo koji je odnos “elite” prema tome.

        Treba biti oprezan u opravdavanju takvih stvari idejom elitizma: prvo, zato što je zastarjela i potrebno joj je značajno redefinisanje pojmova (jer je svijet (i kufer :) pun neodgovornih elita) i drugo, zato što sama po sebi predstavlja konzervativan način opravdavanja društvenih podjela.

    • Neone, nadam se da fraza “zaostavštinom socrealističkog vokabulara” ne nosi pežorativno značenje – zaostavština je tu, bila ona socijalistička, barokna, rimska ili neka druga i ona se može njegovati ili ignorisati ili odbaciti i potpuno upropastiti.

      Takođe, ne slažem se sa tvojim uskim viđenjem sporta – masovni sport su i amaterska sportska društva, gdje se ljudi bave sportom i takmiče za svoju dušu. Ljudi koji treniraju neki sport su sportisti – rekreacija može biti i origami i grnčarija i rekreativna poljoprivreda i sve ostalo što je nečiji hobi.
      Međutim, svođenjem svega toga na takmičarski nivo i uz odsustvo inicijative (građana i države podjednako), danas je masovni sport onaj zatvoreni bazen SC “Morača” u kome se igra stoni tenis, masovni sport je i žičara od hotela “Durmitor” do Štuoca koja ne radi 20 godina, masovni sport su i nepostojeće biciklističke staze i zapuštene i nemarkirane planinarske staze i srušeni teniski tereni pod Goricom i još gomila primjera iz čitave zemlje.

      • “zaostavština je tu, bila ona socijalistička, barokna, rimska ili neka druga i ona se može njegovati ili ignorisati ili odbaciti i potpuno upropastiti”

        O je li moguce da ima i ovako normalnih ljudi, senkju mister, senkju, senkju…

      • Piantao, naravno da nisam o socrealističkom vokabularu govorio negativno. Konkretno socrealizam je epoha koju južnoslovenski narodi ne mogu tretirati u negativnom kontekstu, ma koliko je to danas popularan stav a zbog čega si, pretpostavljam, i ti posumnjao da ga tako rabim.
        Slažem se sa tvojom primjedbom koju je apostrofirao Vladimir – u ovom slučaju zaostavština vezana za podjelu i tretman sporta je odbačena (uglavnom).
        Grnčarija i poljoprivreda se ne mogu tretirati kao (sportska) rekreacija jer se tim aktivnostima ne može u potpunosti ostvariti cilj koji se želi postići u svim oblicima rekreacije. Slične odgovore dao bih i na ostale tvoje opaske, ubijeđen da stvari, jednostavno, stoje onako kako tvrdim.
        Onim što se nekada zvalo masovni sport odraslih danas se bavi oblast koja se zove fizička kultura, a savremena podjela sporta sadrži tri kategorije: sport odraslih, školski i dječji. Čim sportista postane punoljetan, dakle, u procesu treninga teži postizanju za njega maksimalno dostižnog rezultata. Ako sa 20 i kusur trenira zbog druženja, zdravlja, “bijega sa ulice” i sl. motiva, onda je rekreativac. Ne postoji školovani trener koji ne teži u radu sa odraslima dovesti svoju ekipu ili pojedinca do maksimalnog ostvarivog rezultata.

      • Piantao,
        u pravu si glede ovog o ideološkoj raspravi, pa ću zato pokušati da skratim: Ko će, od kojeg novca i zbog kakvog interesa da finansira “masovan sport”?
        Supertalentovane sportiste niko ne sponzoriše u razvojnoj fazi zbog ideala, već interesa. Interes (uglavnom ekonomski) stoji iza svih oblika finansiranja sporta osim kada je riječ o masovnom sportu. Norvežani su svojevremeno prepoznali interes da finansiraju jedan veliki projekat masovnog sporta (Trim pokret), jer su izračunali da će im se novac vratiti kroz smanjenje troškova u zdravstvenom sistemu, i povećanjem produktivnosti radnika (koji upražnjavaju fizičku kulturu). Trim pokret je opstajao tačno do perioda u kojem je u Norvešku počela da pristiže jeftina radna snaga.
        Programe Trim pokreta (trim staze i sl.) danas nude uglavnom luksuzni turistički objekti što znači da su konzumenti tog oblika “masovnog sporta” postali bagati.
        Stvari jednostavno stoje tako. Gradnja objekata “masovnog sporta” se pokazala neisplativom i to je jedan od razloga zbog koje se odustalo od ove u humane ali i utopističke ideje.
        PS
        Pod elitom u CG ne podrazumijevam pripadnike vladajuće strukture i one koji imaju veći dio kapitala u državi, već ljude koji svojim intelektualnim, duhovnim i fizičkim kvalitetima, umjetničkom talentu i dostignuću zavrijeđuju taj status.

  14. odlican tekst..i veoma dobri komentari posjetilaca.. Napokon konstruktivna priča, i naravno tradicionalni komentar Tajovića, koji želi skretanje sa teme.

  15. Nedoviću, kao što sam rekao u odgovoru da za neke stvari ne mislim na vas već da odlično znate na šta mislim ali to je već klizav teren pa ne biste da u to ulazite. OK.

  16. Milovan Vukov Jankovic says:

    SPORT je, kao VRANAC VINO,
    em opija, em je moje ,
    i kao KRV I ZASTAVA,
    crvene je boje.

    Vidim i JA manipulacije, ali TRPIM,
    i dobro se ispovracem poslije prijema kod ZONSKIH POLITICKIH IGRACA,
    dodje mi da skocim sa Mugijeve skakaonice GLAVACKE U PRAZNI BAZEN.

  17. Imam osjecaj, da se svi nekako bojite reci istinu, a to je; vaterpolo nije nacionalni sport CG, nego je iskljucivo sport koji se generacijama igra samo u Boki Kotorskoj, a kako Boka nikada nije imala crvenu zastavu ni nazivala se Montenegro, ni uzvikivala “e viva”, posebno ne na vaterpolo utakmicama, eto razloga, onog pravog, zasto to “e viva” i one silne crvene zastave, iskrenim navijacima vaterpola iz Boke, ali i pojedinim i igracima koji nijesu DPS igraci,(mada to ne smiju reci, jer izgubili bi istog casa mjesto u ekipi), smeta. Na zalost, vaterpolo kao sport, vode ljudi koji su svi do jednog iz DPS redova, a to je vec sasvim dovoljno da se nista vise dalje ne mora objasnjavati, jer preko vaterpola, znajte, DPS obezbjedjuje glasove. Jer kako to Pjantao dobro i kratko opisa: predsjednik VSCG je elektricar Srdjan, podpredsjednik Ticic je savjetnik za sporta u kabinetu predsjednika KSCG, Stanko Zlokovic je ocerao Porobica, a da ne bi i one igrace koji ne glasaju DPS…i tako to funkcionise u tom nasem trofejnom sportu, od kojeg svi imaju koristi, a ponajvise DPS navijaci kojima je sve placeno, pa cak i mahanje zastavom.

    • “Iskrenim navijačima vaterpola iz Boke” ne smeta crvena zastava, niti mahanje njom, dok god se pod njom ne pjevaju nacionalističke i šovinističke pjesme, poziva na rrat i na ostale akcije koje su patentirali hrvatski i srpski navijači. Nož, žica , Srebrenica, ubij, zakolji, disciplina gađanja sportista u oko, ko ne skače taj je srbin/hrvat…
      Kada bih nešto slično čuo od ljudi koji sjede pored mene ili se nalaze na istom stadionu sa istim obilježjima pod kojim ja navijam, izašao bih istog trena sa stadiona…

      Crvena zastava je državna zastava Crne Gore i ne vidim zaista ništa sporno ako navijači državne reprezentacije mašu zvaničnom državnom zastavom.

      Samo specijalna vrsta pure može napisati to što si ti gore napisala i potpisala cijenjenim nickom, Tamara…

      Svij 13 igrača je iz Boke i svih 13 igrača su nosili crvenu zastavu, majicu, kapicu i nisu imali problema. A ti si mi se , mustro, našla pogođenom…

  18. Fin tekst. Generalno posmatrano, vrhunski sport, u gotovo svim svojim aspektima, danas nije ništa drugo do proizvod široke potrošnje, kreiran u industriji masovne zabave. On ima svoju neposrednu komercijalno-marketinšku upotrebljivost. Primjera radi, samo od takmičenja Liga šampiona, evropska privreda na godišnjem nivou prihoduje više od 700 miliona evra(podatak od prije nekolike godine). Godišnji budžet Barselone veći je od budžeta crnogorske države. Recimo i to, da je kompanija Lufthansa prijetila fudb. klubu Bajern Minhen raskidom sponzorskog ugovora(vrijedan oko 300 miliona evra) jer u jednom od prethodnih transfer rokova, nije uspio angažovati neko skuplje pojačanje, t.j. zvijezdu. Uzalud je sportski sektor tvrdio kako je takav potez samo nepotrebno traćenje novca, sponzor je sponzor! Još kada svemu tome dodamo kladionice, jasno je čemu sport danas služi.

    Takođe, da bi na tržištu funkcionisao kao vrhunski proizvod, sport nužno teži sopstvenoj spektakularizaciji; logici spektakla podređeni su kako rezultati tako i sami navijači-gledaoci, koji su istovremeno i sastavni dio tog proizvoda i njegovi konzumenti.(zar bi neko van ostrva tako pomno pratio utakmice Liverpula, da nije njihovog čuvenog “kopa”?)

    U nas, globalni (konzumeristički) trendovi, po pravilu, mutiraju u jednu vulgarnu simbiozu kriminala,kapitala i politike; onda kada nije u rukama tajkunsko-mafijaških kolhoza – kojima služi za nelegalne poslove: prodaju igrača, namiještanje utakmica, pranje novca i slično – sport(naročito reprezentativni) brutalno je instrumentalizovan od strane državnih i paradržavnih struktura. Najčešće u svrhu promocije i etabliranja vlastite političke ideje: većina se sjeća Arkanovih “navijačkih” dana, Maksimira, Tuđmanovog preimenovanja Nk Dinama u Nk Croatia i slično. No, i kada ne nastupaju tako otvoreno, strukture na vlasti prilično su zainteresovane da svaki, eventualni, sportski uspjeh eksploatišu u propagandne svrhe. Ukoliko, pri tom, opstanak na vlasti zavisi od iracionalnosti “građana”, sport postaje prvoklasno i naročito poželjno sredstvo manipulacije. Vjeruje li iko da je najveći evropski uspjeh ŽRK Budućnost, samo pukom slučajnošću, došao baš noć uoči referenduma? I to nakon što je propao, banalno očigledan, plan ove vlasti da na Evroviziju ugura – potencijalno najznačajniji CG eksport artikal, po riječima gurua Vukotića – grupu “No name”, koje se održavalo iste te večeri!

    Jučerašnje vaterpolo finale, kao i ono u Malagi, više je nego dobrodošlo sredstvo za daljnje potpirivanje podjela “mi vs oni” i čega sve ne. Uostalom, nijesu li nakon osvajanja zlata u Malagi, čitave kohorte dpSSdp čauša jurcale diljem CG gradova razvijajući zastave partije? Svaki iole uspješan sportista – čast rijetkima koji su odoljeli! – “sjedi” u nekakvom partijskom doboru, savjetu i t.sl. a nerijetko, pojavljuje se i na odborničko-poslaničkim listama. Da ne pominjem to što je uobičajen praksa da upravnim odborima klubova i saveza predsjedavaju partijski funkcioneri.

    Većina – ne kažem svi! – “navijača” regrutuje se iz redova glasača, aktivista i simpatizera vladajuće partije; za njih, normalno, ovakva “privatizacija” sporta, ni po čemu nije sporna – štaviše, prirodna je i poželjna. Baš kao što na svim sportskim manifestacijama – koje mirišu na uspjeh – Rankova ručica položena na srdašce za vrijeme intoniranja himne, postaje uobičajeno prigodan izliv nabujalih patriotskih osjećanja. Još kada je u izgledu – novcem svih CG građana sponzorisan – čarter (iz)let, nesumnjivo iskreno se ori iz navijačkih grudi “da je vječna (ovakva) Crna Gora!”

    O čijoj je, dakle, reprezentaciji riječ?

  19. Ne Kozak, ja se nijesam nasla pogodjena nicim, kada su u pitanju drzavni simboli,(bila sam u Holandiji o svom trosku i navijala iz sveg glasa bez zastave), ali me uzasava i sama pomisao da je vaterpolo postao ekskluzivni sport DPS-a i da ta partija(mora da si jedan od njih),manipulise sa vaterpolo reprezentacijom, jer dobri su im samo, kada osvajaju medalje i kada se priblizavaju izbori.
    P.S. ono “pura”, ako mozes da mi prevedes po bokeski, jer ne razumjeh te.

    • Војин Николајевич says:

      Џабе интервенишете Тамара, Козаку се фућка за права човјека, мишљење грађана, а вјероватно и за репрезентацију, он је професионални махач заставама из познатог разлога…:))

    • Bila si u Holandiji…a ne bi da pratiš, jer te “užasava” sport kojeg nazivaš ekskluzivnim proizvodom DPS-a. ? Tamarice, zlato pravoslavno, da ti nisi mahala nekim drugim spletom boja ?

      Pozdrav od Bareta

      • Војин Николајевич says:

        Поштована Тамара,
        ево вам је овај ординарни лик објаснио да у случајевима када му у полемици недостаје логике и толерантне грађанске мисли, а то често бива, има право себи допустити вријеђање дама (пура је, дакле, тука).

        Он је у овом случају био боксер, који се погрешно такмичи у женском боксу, те је у рингу са свом тзв. мушком снагом храбро замахнуо на боксерку, потом је закономјерно промашио, а затим ударио челенком о под, те остао лежати, снијевајући своје препотопске снове:))

        Какав лик, ха, ха, ха

  20. Војин Николајевич says:

    Tamara kaže:”a i one silne crvene zastave, iskrenim navijacima vaterpola iz Boke, ali i pojedinim i igracima koji nijesu DPS igraci,(mada to ne smiju reci, jer izgubili bi istog casa mjesto u ekipi), smeta. ”

    Елем, ако неком смета оваква застава то је легитиман став и право. Тим прије, што овакви државни симболи по анкетама Побједе, илити Гласа Чепурака, у вријеме усвајања нису имали нити 40 одсто подршке у народу. Зато није ни било референдума по том питању, нити жеље да се постигне консенсус. Тако да сте Тамара прилично у праву!

  21. Kozak- Bareta,
    nije mi jasno, zbog cega ovoliko obozavanje sa tvoje strane, bivse hrvatske premjerke, kad ona ne voli vaterpolo, jer smatra da su vaterpolisti najcesce veoma niske inteligencije, zbog cega su i podobni kao politicke marionete…

  22. Kozace zlato pravoslavno, ja sam navijala za moje bokeske ajkule, a za to mi nije potrebna zastava, no samo cista ljubav za sport koji se zove vaterpolo i koji je sastavni dio bokeske tradicije, i koliko se sjecam, nikada se na vaterpolo utakmice nije dolazilo sa crvenim zastavama, cak ni u komunizmu, mada je vama DPS navijacima to nemoguce objasnjavati, jer vas kako naviju, tako i navijate.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.