Dojčilo: Terapeutski predlog

Najprije, sve pohvale zbog načina na koji zastupaš svoje političke stavove, i to ne samo zato što su ti stavovi, unekoliko, bliski mom razmišljanju. Pohvala se, prevashodno, odnosi na finu argumentaciju i teorijsku utemeljenost kritike dpSSdp režima. Ipak, da ovaj komentar ne bi dobio formu panegirika, ukoliko dozvoljavaš, iznio bih nekoliko “konstruktivnih” primjedbi, koje su, da budem potpuno iskren, izrazito subjektivne:)

Po mom sudu, gorepomenuti kvalitet ovakvog kritičkog pristupa CG stvarnosti, ujedno je i njegova najveća slabost. Obzirom da se, makar u prethodnom komentaru, služiš indukcijom, finalna konkluzija(mislim na dva poslednja pasusa) gubi na intezitetu i kritičkoj vjerodostojnosti, postajući plijenom apstrakcije, ako ne i teorijskog eufemizma, “larpurlartizma”. Na taj način, obesnažene su one faktičke konstatacije, koje su, kako ja to vidim, sama esencija tvoje kritike.

Naime, surovo istinitoj dijagnozi jalovosti opozicije, morao je korespondirati oštriji terapeutski predlog. Primjera radi, da se još malo zadržimo na medicinskom terenu, bolesniku kojem je dijagnostifikovan kancer, izlišno je naglašavati koje situacije i postupci mogu da ga dovedu u opasnost da se razboli od raka. Ako kažeš da “клептократе обављају оно за шта су мајстори, плаћеници цвјетају у свим амбијентима, купопродаја људи је традиционално заступљена код свих друштвених категорија – тако да ни парламентарна опозиција није имуна на режимску племениту дјелатност.” , nije mi jasno otkud, nakon svega toga, slijedi zaključak da opozicija treba da postane svjesna svoje odgovornosti i ” покажe да су за слободу спремни да ризикују нешто, да се жртвују. Ако нијесу спремни то да ураде, зашто су се кандидовали за улогу представника народа?” Valjda zato da bi lakše i unosnije trgovali! Šalu na stranu, neko je korumpiran ili nije, nema sredine. Cjelina, rijetko ili skoro nikako, ne može biti značajno kvalitetnija od svojih djelova. Kada je o CG opoziciji riječ, ona ne treba da dokaže svoju “svijest, odgovornost i hrabrost” već svoju nekorumpiranost. A nepotkupljivost se, tu se slažem sa tobom, zasigurno ne dokazuje prigodnim postilama i protestnim izostankom sa zajedničkog ručka u skupštinskom bifeu. Eto, onomad sam čuo poslanika PZP-a koji reče da je opozicija čitavu godinu zdušno podržavala Lukšića, čak, kako, u nastupu iskrenosti, kaza, preko mjere dobrog ukusa. Istina, nažalost! Navodno, naivni i prepuni dobrih namjera, kanili su mu podrškom uliti hrabrost da se suprotstavi šefu. Za mene je takva opoziciona strategija ravna otvorenoj kolaboraciji sa režimom, samo još nedostaje svečana ceremonija potpisivanja, u duhu tekućih sindikalvladinih bahanalija. Ma koliko groteskno zvučalo, postignuti dogovor sindikata i vlade, mene je obradovao, jer je, za naivne,(što je samo eufemizam za “potkupljene”) takođe u formi eksploatacije tobožnjih demokratskih kapaciteta CG društva, vaskolikom narodu na uvid dostavljen krunski dokaz korumpiranosti sindikalnih predstavnika. Sasvim je drugo pitanje što se u svijesti naroda zbiva sa dokazima onda kada treba da presudi.

Stoga, pozivati vlast da se “upristoji” a opoziciju da se “osvijesti”, odveć liči na ispraznu, gromopucatelnu, (prepaid) NVO retoriku(ovim nipošto ne insinuiram da je to i tvoj motiv, samo konstatujem izvjesnu sličnost). Sindikat je i zvanično stavio moratorijum na svrhu svog postojanja; nezvanično, opozicija to čini svaki put kada pristaje da odigra namještenu(izbornu)utakmicu, uz docnije “svakidašnje jadikovke” i otužne jeremijade o krađi i sl. Mislim da je neka strategija dobra(podrazumijevala ona izlazak iz parlamenta ili ne), samo ako se zna pravi odnos i raspored snaga. U CG, to je, evo već više od dvije decenije, najbolje čuvana tajna i moguće je, glavni razlog našeg ukupnog – oprostite na izrazu – strmopizda. Mada, čisto da ne bude zabune, ja redovno glasam čak i za takvu opoziciju, obzirom da, kao i ti, vjerujem kako je apstinentski sindrom po formuli “svi su oni isti” upravo smišljen u dpSSdp laboratoriji i efikasno ubrizgavan u svijest brojnih ogorčenih građana kontrolisanim sredstvima javnog informisanja i inim ANB kanali(zacija)ma, .

Imao bih još što-šta da primijetim ali plašim se da sam i sa ovim već prilično dosadio. Na koncu, želim samo još da dodam da ovaj moj komentar, uprkos polemičkoj intonaciji, treba shvatiti kao podršku tebi i svima onima koji se bore za zajednički cilj – rušenje dpSSdp diktature!

komentar na intervju Perfect Strangera datog M. Milačiću

Comments

  1. ”Mislim da je neka strategija dobra.. samo ako se zna pravi odnos i raspored snaga. U CG, to je, evo već više od dvije decenije, najbolje čuvana tajna i moguće je, glavni razlog našeg ukupnog – oprostite na izrazu – strmopizda. ”

    ———-

    dojchilo , dobro i tachno recheno.
    koji je i kakav , po tebi odnos i raspored snaga , onako odokativno, ugrubo…?

    pozdrav ,tabash

  2. Plannco Wallach S. kaže:

    “dpSSdp ”

    dpSdp = DuPe-S-DuPe = sijamski blizanci

  3. Plannco Wallach S. kaže:

    budite realni – trazite promjenu sistema, a ne rushenje jednih lopova za rachun drugih.

  4. Poštovani g.dine Tabash, nastavljajući diskusiju na ovom portalu sa Perfect strangerom, napisao sam sledeće: “Jedinstvenost opozicije je u ovom trenutku, najblaže rečeno, jednačina sa previše nepoznatih, i sposobnost njenog rešavanja prije spada u domen alhemije nego li u oblast matematike.” (Nemoj mi uzeti za zlo što citiram samog sebe, nije to posledica samozadovoljstva i precjenjivanja, već, naprosto, lijenosti i mrzovolje da potražim drugačiju formu za suštinski istovjetan iskaz.)
    Kako sam oduvijek bio katastrofalan matematičar a vještina alhemije sasvim mi je nepoznata, možeš samo da zamisliš kako teško pitanje si mi postavio. Takođe, ukoliko čovjek nije tek puki percepcijsko-govorni aparat inficiran virusom fatalnih režimskih sinekura tipa C( -emi,-esid,-edem,e-dete), odgovor na ovo pitanje, a priori, podrazumijeva odricanje od egzaktnih vrijednosti:brojki, procenata, rejtinga i sličnih “istraživačko-statističkih” koještarija. Vjerujem da nešto slično od mene nijesi tražio, pa ću se stoga, u želji da ipak, kako-tako, odgovorim, fokusirati na, ne toliko egzaktnu, koliko – plašim se – “grubu i vulgarnu” deskripciju “odnosa snaga”. Unaprijed tražim oproštaj ako u mom odgovoru bude više gorčine i sarkazma nego što je to umjesno. Pročitavši najnoviju izjavu lidera “pojedinačno najjače opozicione stranke”, istovremeno me spopao napad smijeha, bijesa i mučnine. No, krenimo, kakvim-takvim, redosledom, a on podrazumijeva da postavimo jedno pitanje.

    A) Zašto opozicija konstantno i sve ubjedljivije gubi na izborima?
    B) Zašto dpSSdp konstantno i sve ubjedljivije dobija na izborima?

    Ovdje, prema mom skromnom rasuđivanju, nije (samo) riječ o sintaksičko-leksičkoj stilizaciji; naime, kada se odlučimo za jedno od dva ponuđena pitanja, makar i nehotice, mi sugerišemo distinktivniji referentni sistem u kojem valja tražiti odgovor. Shodno tome, različito i perspektiviramo odgovornost političkih subjekata u CG. Elem, u već svima dobro poznatom, opskurnom, mizanscenu, isti glumci, kabotenski, godinama već sriču iste izlizane replike. Tako, “vječiti pobjednici” u svojim trijumfalnim post festum istupima, zlurado i lukavo, služe se sa obje(AB) varijante pitanja. Čisto retorički, dakako. Znaju oni, da znaju svi, da “oni znaju kako”, jer “godine koje su počele januarom” traju već, bezmalo, čitavu vječnost, e da bi bilo ko, tim povodom, imao pravo na nevinost “prvobitnog neznanja”.
    Sa druge strane, imamo “vječite gubitnike” koji se, već po ustaljenom repertoaru CG političkog apsurdnog teatra, “hamletovski” javno upitaju pod B). K vragu, zašto? Još jednom, biračima će, umjesto sopstvene odgovornosti(ili barem njenog resantimana) kao odgovor – po cijeni skupljoj od prethodne – biti prodat čuveni izum CG opozicije: “topla voda” naših gorkih poraza. Odgovori uobičajeno dosežu nivo (pseudo)metafizičkih analiza: “izgubili smo zato što nijesmo pobijedili”; “mi smo nemoćni zato što su oni moćni”, nadalje, “protivnik je igrao prljavo pa smo morali da sebi, preventivno, zadamo više niskih udaraca kako bismo ga spriječili da on to učini”, “ah, porazu! ime ti je narod!” i tako dalje i tome slično. Rijeka “tople vode” je neizbježan detalj na platnima svih meš(e)tara “luzer-art” opozicionog stila. Tu tako fino iznijansiranu boju čiste i nevjerovatno plitke vode, pokatkad, zagadi duboki kal mizernih stranačkih interesa(“za šaku mandata”), pa se potegne i pitanje u varijanti a). Da, tada sve i svako pršti od želje da dokaže svoje opoziciono prejemstvo – tek da bi ona ista voda ostala koliko-toliko topla, a oni i dalje neometano uživali ekskluzivitet autorskih prava na taj intelktualno-politički milodar. Nije zgoreg, takođe, ni da se malo oslabi opozicioni konkurent! Pa, neće valjda udarati na režim koji je – skoro da su to naučno dokazali! – nepobjediv!Nego, da skratim ovu žovijalnu priču,(preko svake mjere je oduljih!), tako što neću dalje ponavljati, ni u formi citata, ono što sam do sada napisao u diskusiji sa perfect strangerom.

    Odnos snaga je takav da mi u CG, u ovom trenutku, ne znamo imamo li opoziciju ili tek samo nekoliko opozicionara. Taj spoznajni čin sasvim je u skladu sa mudrošću iz Knjige propovjednikove: “Ko umnožava znanje, umnožava muku.” To zaključujem i na osnovu bizarnih horskih izjava opozicionih lidera; ilustrativna je dovoljno, u tom smislu, i ova potonja Srđana Milića, nešto kao: “da se Lukšić bavi svoga posla”. U svojoj namjeri da se prikaže “evro-atlantskijom” i od same vlade, sastavljene uglavnom od dpSSdp aparatčika, opozicija se približava nikom drugom do – vladi. “Umjesto da imamo vladu iz sjenke, mi dobijamo opoziciju u sjenci vlade”, i to tako da iz njene neprozirne tame, stidljivo proviruje tek nekoliko glava(osim kada je zlehudi “identitet” posrijedi)! Našoj vrloj opoziciji je neprihvatljiv jedino “zna se ko” i možda još par nekih dripaca, inače, raspoloženi su da sarađuju sa “zdravim dijelom dpSSdp-a”(sic!)
    Već i samo prevaliti preko usta sintagmu “zdravi djelovi dpSSdp-a” krajnja je drskost što vrijeđa sve one koji nijesu pristali na dpSSdp kolektivnu lobotomiju; međutim, uvjeravati opoziciono biračko tijelo da je takvo što realnost, i na tome zasnivati svoju strategiju, nije ništa drugo nego cinična perverzija, poslednji sadizam nad onim žalosnim ostacima zdravog razuma u CG!
    Oni nam, naša vrla opozicija, sve stidljivo prebirajući prstima po novčaniku odebljalom od poslednjih poslaničkih bonusa, ipak poručuju: “Režim je smjenljiv jedino uz pomoć režima! Zato ćemo umjesto našeg ujedinjenja – u karikaturalnom rimejku klasičnog “dugog marša kroz institucije” – fingirati raskol u vladajućim strukturama!” Latini su, što se ovog poslednjeg tiče, imali jednu izreku: pisces natare doches(učiš ribu da pliva). Bilo kako bilo, građanin koji se beskompromisno, svih ovih godina, borio protiv tog i takvog režima – očigledno, izgubljen u prevodu recentnog EU zakonodavstva sa “našeg bez crte” na “maternji sa crtom” i vice versa – konačno i neopozivo ostaje sam i gotovo na samrti! Navodno, on je – a ne kriminalci, tajkuni, špijuni, ubice i ostala gamad – prva žrtva koja se od opozicije tražila zarad evro-atlantskog anschluSS-a! I osim ukoliko ne želi da postane (ko)scenarista ove “bolne komedije o samoizdaji”, u kojoj mu ne gine sudbina “crnog Radovana”, ono što takvom “mučeniku” preostaje nakon svega i dalje je kao i do sada: boriti se, boriti i samo boriti. Međutim, nastavljajući taj Sizifov posao, koji je u međuvremenu postao više nalik na čišćenje A(m)ugijevih štala, i prije nego li opoziciji uputi poziv da izađe iz parlamenta, on mora – jednostavno:mora! – natjerati “zdravi dio opozicije” da izađe iz vlade, odnosno, njene kužne sjenke! Tako bismo umjesto opozicije koja nastoji da vladu štedro obdari legitimitetom i “long live the king” vladavinom,posle duže vremena, napokon, mogli dobiti ljude – koliko god ih (ne)bilo – sa verifikovanim opozicionim kredibilitetom. Možda je upotreba plurala, u smislu ovakvog scenarija, nedopustiv optimizam; no, čak i u tom slučaju, razlika između nijednog i jednog opozicionara – dopustite da na kraju budem neskriveno patetičan – jeste razlika između čistog očajanja i kakve-takve nade…

    Poštovani gosn. Tabash, izvinite zbog obimnosti mog odgovora; nadam se da nijesam promašio smisao vašeg pitanja, te da će se u svoj ovoj mojoj silnoj pisaniji naći štogod pažnje vrijedno, a čime bih, ujedno, udovoljio i iskazanoj “znatiželji”.
    U svakom slučaju, imate srdačan pozdrav od mene…Dojčilo

  5. Evo da ja skratim ovaj komentar na jednu sjajnu rečenicu :)
    “Umjesto da imamo vladu iz sjenke, mi dobijamo opoziciju u sjenci vlade”

  6. NOVOGODIŠNJA ZA MOJU BRAĆU (I SESTRE) SA PORTALA

    Srećna vam braćo godina Nova, prethodna bješe žestoko sranje,
    nadam se da ćemo brojniji biti, neće nas valjda biti još manje.
    Fukare ima što qrcem misle, dok glava samo klimanju služi,
    guzica njima predstavlja zakon, pravila piše i obraz ruži.
    Biću tu stalno da sklepam koju, nemojte nikad zamjerit’ meni,
    želja je samo istinu reći i uz to badnjak prislonit’ ženi ……. :))

Odgovorite na Plannco Wallach S. Poništi odgovor

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.