Crna Gora: Obraz uz obraz i Moby Dick

piše: Blažo Davidović
Brzopleti poluskandali, žutilo i tabloidno podupiranje pumpanja dvodnevnih afera, degutantno, epsko i patetično, do bola gadljivo samoreklamiranje glavne su karakteristike crnogorske medijske scene. Sa tim i takvim medijima, šukunšukunšukununuk praunuka Sina Sunca Miločera Prvog Đukanovića, Oca nacije i Stvoritelja svega, vladat će do 4012.godine.

DPS je briljantna, savršena, besprijekorna, fantastična mašina uništavanja crnogorskog javnog i društvenog interesa u korist amoralnih mediokriteta udruženih u zločinački poduhvat pljačkanja Crne Gore. Riječ je, dakle, o sistemu, ne o personi. Dakako, na djelu jeste autokracija, ali je ona posljedica, nikako uzrok. Urušavanje diktature znači neminovno urušavanje jednog sistema i uspostavu drugog sistema. Prevedeno na crnogorski kosa crtica hrvatski and književnost jezik, to znači da padom Ajatolaha Đukanovića mora svoje pozicije izgubiti nekih 50 do 100 hiljada ( crnogorski : tisuća ) ljudi. A oni se ne daju, njih nikako nećete zajebati. Zašto ovo pišem ? Jednostavno zato jer je i Bogu dosadila ta sintagma „ hapšenje krupnih riba „ .
Do kraja godine, najavljeno hapšenje velikih ripa, vrišti sa naslovnica. Šta je sa hapšenjem krupnih riba, pita njemački ambasador u Crnoj Gori. Nećemo se baviti sitnim ribama, poručuju iz MANSA. Kako god okreneš, Crnogorci su ribarska nacija, sve ribar do ribara, plavo more bogato svakojakom ribom.
I umjesto da svi nauče uloviti poneku ribu, kao u onoj dobroj, staroj kineskoj poslovici, đetići šjednu pa zavape : Đe su velike ribe ? Dajte nam veeelike ribe !
Znam tipa, mogu pljunuti do njegove stambene zgrade od pet katova (bošnjački: spratova ) koja ima, pazite sad, NULA dozvola i dokumenata, a taj lik nije ni među prvih pet hiljada dvoranika milozvučnog DPS-a. I sad, pratite me ? – sad, to je mala riba, jebiga, zašto loviti malu, malecku ribu, ribicu ?
Za junački karakter, čestitost, poštenje prosječnog Crnogorca, hapšenje tih i takvih riba ravno je svetogrđu. Zašto na neku bezobraznu udicu uhvatiti nekog ojađenog špara koji je sa srednjom školom i bez natječaja, kršeći 112 zakona i standarda, upao u stalni radni odnos u nekim ministarstvu ?
To je ispod nivoa. Jer, svi slobodni i nezavisni, a oni su masovniji od ukupnog stanovništva, žele isključivo krupne ribe. Velike. Krupne i velike. Što krupnije i veće, to bolje, jebeš male.
Već zamišljam razgovor Vanje Čalović, Andrije Mandića i Ranke Čarapić.
– Ispod brancina od pet kila, ne idemo, to je minimum za pregovore, precizno daje naputak voditeljica MANSA.
– Hm, ja sam shvatila da bi ovi iz EU bili zadovoljni sa palamidom, brani se državna tužiteljica, gospođa Čarapić.
– Hrvati imaju kita- uključi se Andrija – đe je nama kit ? Hoćemo Moby Dicka, morsku neman od 103 metra, tešku sedam i po tona !
Za to vrijeme, Milo Đukanović upravlja giricama, srdelama, bukvicama, trljama, šparima,molima,arbunima,ciplima i fratrima,orade se smijulje i izbjegavaju friganje na tavi, raže su mirne i u toplome,zubatac se zajebaje ispod neke sike, a o lignjama da i ne govorimo.
Sve ispod Moby Dicka je ispod časti slobodnog crnogorskog uma.
Ovi iz opozicije imaju jako velikih programskih razlika u odnosu na najdugovječniju partijsku diktaturu u Istočnoj Evropi. Te su razlike ravne nuli.
Sugeriraju ulazak u EU, kao i DPS, ulazak u NATO, kao i DPS, neoliberalni kapitalizam, kao i DPS, ne spominju problem oko Prevlake, jer problema nema, po pitanju crnogorske vojske koja nije u stanju voditi rat niti protiv fazana, također nema razlika. O monetarnoj politici, svi su složni. Euro je sveto pismo.
Zapravo, kao u onom crtanom stripu o kalifu Iznogudu, raznorazni lideri po Crnoj Gori kane biti kalif umjesto kalifa.
I to je sva razlika.
Što se tiče lidera, to je hit- zanimanje u ovoj južnojadranskoj nekretnini upisanoj u zemljišne knjige kao vlasništvo okorjelih kriminalaca, lopova i bandida, vucibatina i zgubidana, jebivjetara i honštlapera. Biti lider, isuse, to je postao posao, to je zanimanje, struka. Na Atlas televiziji imate pedagošku katastrofu upakiranu u medijsko-amerikanizirani sistem vrijednosti , a emisija se zove Birajmo lidera. I onda tu, kao, neki naivci, pubertetlije, seoske mlade i lokalni gurui teatralno izvode neke krajnje idiotske monologe, sve u smislu : Tko je bolji lider ?
Kad to pogledam, ja brže- bolje frknem mail Blažu :
– Blažo, oko tatino, viđi, reci ocu da dok je mene, dok je pisanih slova Davidovića, njega kao lidera, vala, niko neće dirat, ima oči da mu izvadim svakom ko proba ! Pozdrav tebi, mami Lidiji i Svetom ocu Papi Milodiktu Prvom, stoj mi dobro, navrati u Buljaricu, a Žutome reci da je dobar, nikome ne smeta, skroz je ok, čak je i Vijestima simpa. ( kraj maila ).
Ma, znate već i sami, sve se u Crnoj Gori vrti po jednom bezobraznom obrascu : kakav netko ima obraz ? To je opsjednutost obrazom. Bila je ona legendarna zabavna emisija Obraz uz obraz, u vremenu države koju sada političari zovu „ region”, iako su i u toj državi također bili političari profesionalci.
Crnogorski obraz je stvar izobrazbe, obraz se stječe u partijsko-kumovsko-plemenskom obrazovanju. Vidite ovo, recimo, javila se neka lektorka dnevnog lista Pobjede. Javila se zbog obraza. Dobila je nagradu od svoje redakcije od 300 eura, Pa je tu nagradu, zbog obraza, dala Vijestima jer je ona, zbog obraza, užasnuta medijskim napadima Pobjede na skromnu, tihu, mirnu i profesionalnu redakciju nezavisnih Vijesti.
Lektorka, zbog obraza, radi 30 godina u najgadljivijoj novini na kontinentu, dobije lovicu i onda je, patetično, ulizivački, samoreklamirajući dodijeli drugoj redakciji ??? Ova prva, zbog obraza, daje kakav takav radni staž i socijalno Ženi- Obraz, a li Žena- Obraz ne daje te pare domu za siročad, nego ih, zbog obraza, daje Vijestima.
Vijesti to, zbog obraza, objave na naslovnici, a u unutrašnjosti tiskovine priča o obrazu i 300 eura bude pozicionira poviše najave štrajka svih medicinara u Crnoj Gori.
Jel da kako je to obraz uz obraz ? Zašto ta dama nije dala otkaz, oprala ih 707 puta za sve gadarije i laži, mržnju, klevete i manipulacije i amen ?
Ne, to nije obraz. Ali je obraz za pišljivih 300 eura biti medijski hit dana, to je definitivno mala lova za naslovnicu.
I sad, ako ovi iz Pobjede toj letorki nisu dali nogom u guzicu, onda su oni prvaci svemira u demokraciji.
A s druge strane, ako vi saznate za korupciju u firmi koja je redovni sponzor Vijestima, pa to pokušate napisati i objaviti, onda će vam se, zbog obraza, zalupiti vratima.
Nema love bez obraza, i obrnuto.
Nekako tih dana, kad je ta lektorka imala svoj infatilni cirkus, isti dnevnik objavi vijest kako novinar TV Vijesti ima sudsku presudu da ide u zatvor. Frka i panika. Presuda je pravosnažna. Da su medijski minuciozni, što nisu, oni bi zbog obraza ušutjeli, jer- jelte, pravna država mora djelovati, sudovi su, jelte, nezavisni, a taj novinar je pred sudom jednak kao i elektrocijevar iz Mojkovca.
O, ne, njega će pomilovati Filip Vujanović.
Ma, obraz je, znate, kad se fino pođe u zatvor a onda im iz zatvora pišete svakodnevno takve stvari da podignete tiražu svom mediju ( gledanost ), tek tada dobivate na „ slavi „ i obraz- dignitetu. Budi obraz, budi Mendela, idi u zatvor velik, vrati se još veći.
Moja mater, znate, žena od 80 godina dobila je 3 mjeseca zatvora jer nije platila kaznu zbog ilegalnog iznajmljivanja dvije dvokrevetne sobe. Sudskog postupka nije bilo, kazna u roku nije plaćena i amen- zatvor ! A sve namješteno i materijalno lažno- svi gosti prijavljeni, sve dozvole tu,ali eto- no, da li sam trebao platiti kaznu i uz pomoć milosrđa cg države majku ostaviti na slobodi, ili je poslati u zatvor, a onda kao medijska faca samo takva prisiliti Filipa Vujanovića da staricu majku pomiluje ?
Prije bih se samospalio jugopetrolovim benzinom nego javno zamolio Vujanovića da pomiluje mene, moju majku ili Pikija, moju pudlicu od 4 godine.
Jer, tek tada imate obraz, jednaki ste pred šugavim sudom, i imate divnu matricu da novinarski secirate mrak oko sebe.
Kad vas pomiluje Vujanović, onda ste medijska nula.
I upravo tih dana, neki tip iz Nikšića, relevantni književnik, dobio je pola stranice u Vijestima jer je kažnjen sa par mjeseci zatvora zato jer je udario pandura nogom u glavu.
Dajte, molim vas : prvo, u kojoj to zemlji književnici ikoga tuku nogom u glavu, pa još i policajce ?
I umjesto da tip odrapi 8 godina strogog zatvora, tako da nikome i nikada više ne padne to na pamet uraditi, taj književnik ispada velika političko-intelektualna žrtva omraženog sistema.
Dakle, opet obraz !
Jučer je bila godišnjica smrti mom kolegi i prijatelju, legendarnom Popi- Momčilu Popadiću, reporteru Slobodne Dalmacije, dramskom piscu, pjesniku…
On je, zbog obraza, kao kazališni kritičar išao na premijeru svoje drame i onda je u novini objavio kako je to bilo sramotno loše, a najgore od svega je dramski tekst koji je bez stila, ideje i jasne priče.
Čovjek popljucao vlastiti tekst.
Zbog obraza.
I još je Pope pisao…I onu divnu pjesmu Da mi je biti morski pas…
Gutao bih sve od reda, ribe, zvijezde i torpeda…
I dok završavam ovaj text, skužim kako opozicijski lideri iščekuju, uz pomoć nekakvih sindikata, izlazak na ulice.
Kakva zabluda !
Tu i nema ulica, tu su šahte, makadami, kozje staze i puteljci. A ako Bogu i Mugoši hvala, negdje i ima ulica, Crnogorci već jesu na njima, jer nitko ništa ne radi.
Njih možete pozvati jedino da se sa ulica vrate kućama.

izvor: dayline.info