izvor: bankar.me
Wall Street s pravom strahuje od protestanata koji već danima kampuju u centru svjetske finansijske industrije. Aktuelna anti-kapitalistička akcija “Okupirajmo Wall Street” nije ništa prema zloglasnom napadu iz 1920. godine.
Te su godine nezadovoljni Amerikanci, mahom socijalisti i anarhisti, organizovali velike proteste na Wall Streetu kako bi izrazili svoj gnijev zbog nepravednog i pokvarenog bankarskog sistema. Protesti su na kraju kulminirali velikim terorističkim napadom kada je grupa anarhista 16. septembra 1920. godine organizovala napad na zgradu JP Morgana. Kočija na koju je bio privezan eksploziv eksplodirala je tačno u podne ispred zgrade JP Morgana ubivši pri tom osam nevinih osoba. Organizatori napada nikada nisu pronađeni.
Evo kako je to izgledalo na fotografijama iz 1920. godine…
javniservis.me 
DOSTA JE BILO!
Svi smo mi 99 posto – i vrijeme je da se probudimo
Mi smo 99 posto. Mi smo ti koji rade od jutra do sutra za malu plaću i nikakva prava. Mi smo ti koji dobivaju mrvice dok onih ostalih 1 posto dobiva sve ostalo. Mi smo 99 posto
Prljavi besposleni hippiji. Propali studenti. Lijenčine. Komunisti. Stoka sitnog zuba. Neiživljena mladež. Sve su ovo nazivi kojima je američki mainstream medijski establišment odlučio počastiti ljude koji već 10 dana prosvjeduju na manhattanskom Wall Streetu, simboličkom, ali i stvarnom mjestu odgovornom za sva financijska i gospodarska zla koja su zadesila svijet u kojem živimo.
Dok s jedne strane možemo potpuno razumjeti konzervativne medije i komentatore, koji sukladno svojoj političkoj ideologiji odbacuju bilo kakve pokušaje mijenjanja društva uličnim i/ili nasilnim metodama, nevjerojatno ignoriranje od strane „lijevih” i liberalnih medija, kako američkih, tako i onih diljem svijeta, nešto je što nikako ne možemo utuviti u glavu.
Štoviše, da neki policijski službenici koji su zaduženi za čuvanje tih istih građana nisu izgubili živce i počeli nasilno tući prosvjednike i prskati ih suzavcem, što je u više navrata zabilježeno kamerom, velika većina mainstream medija ni danas ne bi napisala niti slova o jednim od najvećih ovogodišnjih prosvjeda u ovoj zemlji.
Primjedbe koje se najčešće mogu čuti od strane foteljskih liberala i kafanskih nezadovoljnika su one da prosvjedi bez jasnog vođe i čvrste političke poruke nisu nešto što vrijedi podržati. Čuju se i komentari kako su to samo balavi klinci koji ne znaju konstruktivno usmjeriti svoje nezadovoljstvo, a većina njih nema uopće pojma kako funkcioniraju stvari.
Doista, zar moramo biti ekonomski stručnjaci da shvatimo kako se u Americi i svijetu stvari potpuno otimaju kontroli? Naravno da ne, budući da je cijela situacija zapravo vrlo jednostavna i nema ništa čudno u tome da mnogi prosvjede na Wall Streetu vide kao početak borbe za svoja osnovna ljudska prava. Ovako stoje stvari:
1. Financijske institucije, od kojih su mnoge smještene upravo na Wall Streetu, napravile su zadnjih godina cijeli niz idiotskih poslovnih odluka koje su ugrozile cijelu svjetsku ekonomiju.
2. Posljedice ovakvih odluka direktno su osjetili oni najugroženiji – prosječni ljudi kakvi čine većinu u svakom društvu.
3. U SAD-u od početka krize koja je stotine tisuća ljudi doslovno bacila na ulicu, a milijune dovela na rub egzistencije do današnjeg dana nije odgovarao NITKO, unatoč svakodnevnim dokazima kako su bankari posezali za brojnim zakonski upitnim financijskim mehanizmima.
4. U vrhunski ironičnom obratu, federalna je vlada platila više tisuća milijardi državnih dolara bankama s Wall Streeta kako bi ih spasila od njih samih.
5. Svakodnevno slušamo u vijestima kako plaće menadžera najvećih banaka rastu iz godine u godine, unatoč krizi. Isto tako, slušamo i o milijunima dolara bonusa koje ti isti ljudi dobivaju za svoj rad.
6. Federalna vlada potpuno je nemoćna da napravi išta konkretno da se spiječi ovo kaotično stanje, budući da su, u većoj ili manjoj mjeri, svi njezini članovi zapravo zaposlenici i suradnici tih istih banaka.
7. Šefovi s Wall Streeta javno su slavili nakon što su neke od velikih američkih kompanija prebacile veliki dio svog poslovanja u zemlje trećeg svijeta, pozdravljajući to kao pametan poslovni potez. Nažalost, to je ostavilo oko 4,5 milijuna ljudi bez posla, usred jedne od najgorih ekonomskih kriza u povijesti.
8. Zaključno, većini je ljudi ovakva situacija potpuno neizdrživa i jednostavno žele da završi.
„Mi smo 99 posto. Mi smo ti koje se svakodnevno izbacuje iz naših kuća i stanova. Mi smo ti koji smo prisiljeni birati između stanarine i hrane. Mi smo ti koji nemaju kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. Mi smo ti koji udišu zagađeni zrak iz vaših tvornica. Mi smo ti koji rade od jutra do sutra za malu plaću i nikakva prava, ako smo sretni da uopće radimo. Mi smo ti koji dobivaju mrvice dok onih ostalih 1 posto dobiva sve ostalo. Mi smo 99 posto.”
Ovaj tekst stoji na stranici organizacije koja je organizator prosvjeda. Nešto što je počelo kao građanski bunt pretvorilo se u nepresušan izvor tragičnih ljudskih sudbina od čijeg će vam se čitanja stisnuti knedla u grlu. Neka se stisne. To je dobar znak. I to je jedino što stoji između onih 1 posto i njihove konačne pobjede.
Piše: M. Lozančić
30.09.2011
http://metro-portal.hr/svi-smo-mi-99-posto-i-vrijeme-je-da-se-probudimo/63835
Chicago Tribune došao je danas do zanimljivog otkrića – jedan od sindikalnih vođa u Chicagu primat će penziju od čak 500,000 USD godišnje (oko 2,7 milijuna kuna). Drugi visoko pozicionirani sindikalist ima pak penziju od 438,000 USD godišnje.
Službeno objašnjenje iz gradske uprave objašnjava kako ovi pojedinci zapravo primaju 3 penzije, a ovo je kumulativni iznos. Dio im se isplaćuje iz gradskog budžeta, dio iz sindikalnog okruga i dio iz nacionalnog sindikata.
O ovakvim astronomskim ciframa prosječan radnik može samo sanjati, štoviše – teško da može tokom čitavog radnog vijeka akumulirati toliki novac.
S pravne strane nije moguće ovu praksu nazvati koruptivnom, ali se svakako može nazvati veleizdajom radničkih interesa.
Vjerovati kako bi se pojedini sindikalist s ovakvim primanjima založio za stanje radnika je vrhunac naivnosti.
Pojedini sindikalisti dobivaju visoka primanja upravo zbog razloga što ne brinu za svoje radnike.
Radnici preuzimaju stvari u svoje ruke
Ovaj izdvojeni slučaj otkriven je u SAD-u, ali problem preplaćenih sindikalista je globalan.
Stoga ni ne čudi sve veća količina autonomije koju radnici pokazuju iz dana u dan. Primjer aktualnih prosvjeda u SAD-u i šire odličan je pokazatelj koji potvrđuju kako sve više ljudi samostalno izlazi na ulice.
Svaka fiksno determinirana skupina izrazito je sklona korupciji i izbjegavanje istih vidljivo je na samim ulicama.
S druge strane prezentira se dvosjekli mač – bez konkretne organizacijske strukture teško je formirati artikulirani glas koji će obuhvatiti svih.
Imajući pred sobom uvijek stigmu socijalističkih pokreta 20. stoljeća, koji nisu uvijek završavali najbolje, možda se nitko toliko ne boji organizacija danas koliko ljevičari.
U ovoj nezavidnoj situaciji, strah od organizacije može prevladati samo karizmatična ličnost. Nije tajna da su se mnogi lijevo orijentirani Amerikanci ponadali kako će to upravo biti Barack Obama. Euforija je sada već odavno splasnula. Ako ti isti Amerikanci ponovno daju glas Obami, onda će to biti isključivo iz razloga da spriječe dolazak nekog pomahnitalog republikanca.
Klasna svijest u SAD-u i šire
Kako navode i poznati autori poput Noam Chomsky-og, klasna svijest u SAD-u buja i oblikuje se nakon više desetljeća nepostojanja. Ukoliko se stvari nastave odvijati kako su krenule, nema sumnje kako će uskoro po čistoj inerciji u SAD-u (ali i u ostatku svijeta) doći do čvrstog formiranja dva međusobno suprostavljena kampa – s jedne strane će stajati radništvo, na drugoj elita.
Od policijske brutalnosti i zastrašivanja, za radnike je puno opasniji ishod ako svoju sudbinu prepuste u ruke tzv. “radničke aristokracije” čije smo predstavnike upoznali na početku ovog teksta.
http://www.advance.hr/vijesti/radnici-i-radnicka-aristokracija/
Amnesty International danas je pozvao kanadske vlasti da uhapse i procesuiraju ili izruče bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha zbog njegove odgovornosti za mučenja. Ovaj poziv stigao je uoči Bushevog posjeta Kanadi, koji se očekuje 20. oktobra.
“Prema svojim međunarodnim obvezama Kanada je dužna uhapsiti i procesuirati bivšeg predsjednika Busha zbog odgovornosti za zločine prema međunarodnom pravu, uključujući mučenja”, rekla je Susan Lee, direktorica Amnesty Internationala za Ameriku.
“Budući da američke vlasti dosad nisu izvele bivšeg američkog predsjednika pred lice pravde, potrebno je uključivanje međunarodne zajednice. Ne poduzme li Kanada akciju hapšenja tokom Busheve posjete, prekršit će UN-ovu konvenciju protiv mučenja i pokazati neuvažavanje temeljnih ljudskih prava“, poruka je Amnestija, prenosi Amnesty.hr.
Amnesty International uputio je kanadskim vlastima 21. septembra 2011. memorandum s čvrstim dokazima o odgovornosti bivšeg predsjednika za čitav niz kršenja ljudskih prava.
Navedena kršenja događala su se između 2002. i 2009. u sklopu tajnih pritvaranja u programu CIA-e, a koja su uključivala mučenja i ostale okrutne, nehumane i ponižavajuće postupke te prisilne nestanke.
Dok je bio predsjednik, George W. Bush je odobrio uporabu brojnih “učinkovitijih tehnika ispitivanja” zatočenika držanih u tajnim programima CIA-e.
Bivši predsjednik je kasnije priznao da je konkretno odobravao “waterboarding” (oblik mučenja pri kojemu se kod osobe inducira osjećaj utapanja) nekoliko osoba čije je podvrgavanje ovoj tehnici mučenja i potvrđeno.
http://www.radiosarajevo.ba/novost/65167/amnesty-international-uhapsiti-busha
IZ UJEDINJENIH naroda danas je priopćeno kako se proizvodnja opijuma u Afganistanu drastično povećala, prvenstveno zbog slabe sigurnosne situacije i visoke cijene opijuma na tržištu.
Opseg proizvodnje povećan je za čak dvije trećine, navodi UN. Usjevi maka, iz kojeg se dobiva opijum, u 2011. godini su uzgajani na 131.000 hektara, što je sedam posto više nego 2010. godine, rezultati su istraživanja koje je objavio Ured UN-a za borbu protiv narkotika i kriminala.
Međutim, prinos po hektaru je bio znatno veći nego prošle godine, tako da je moguće da će ukupna proizvodnja biti veća za 61 posto, stoji u izvještaju. S obzirom na to da je cijena suhog opijuma porasla za 43 posto, ukupan prihod bit će veći za 133 posto.
Istraživanje je pokazalo i da je proizvodnja opijuma, sastojka heroina, najveća u južnim provincijama Afganistana, gdje uporište imaju talibani, ali i da se širi i na druge dijelove zemlje. Na Afganistan otpada više od 90 posto svjetske proizvodnje opijuma.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/unovo-izvjesce-proizvodnja-opijuma-u-afganistanu-drasticno-je-porasla/576781.aspx
ŠPANJOLSKI parlamentarac Gaspar Llamazares odlučio je tužiti FBI jer su početkom prošle godine koristili njegovu fotografiju kod izrade lažnog fotorobota ostarjelog Osame bin Ladena.
FBI-ovci su s Google Imagesa uzeli njegovu fotografiju i u Photoshopu je promijenili tako da nalikuje na tada živog najtraženijeg svjetskog terorista. Llamazares je član stranke Ujedinjena ljevica koja se žestoko protivila američkoj intervenciji u Iraku.
Tehničar FBI-a, navodno, nije bio zadovoljan izborom fotografija za izradu Bin Ladenovog fotorobota pa je posegnuo za Llamazaresovim likom, od kojega je, potpuno nepromijenjeno, preuzeo čelo i kosu. Brada je također slična, a crte lica su prilagođene tako da što više podsjećaju na Bin Ladena.
Prve lažne fotografije Osame, odnosno Llamazaresa, objavljene su početkom 2010. i skinute su sa stranica FBI tek kad im se Španjolac požalio. Potom mu se pismeno ispričao i šef laboratorija FBI, kazavši da su njegovu fotografiju koristili “nenamjerno”.
Da se FBI-u zaista svidjelo Llamazaresovo “terorističko” lice, dokazuje i to što su ga uzeli i za fotorobot još jednog terorističkog vođe, Atiyaha Abd Al-Rahmana koji je kasnije također ubijen.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/spanjolski-politicar-tuzi-fbi-na-googleu-mu-nasli-fotografiju-i-iskoristili-je-za-bin-ladenov-fotorobot/576841.aspx
Jebote ja sam ovo predvidio prije desetak mjeseci!
Ovo kao trebamo vjerovat kao šatro komunizam u dvorište svjetskog imperijalizma… mojne.
http://wawyblog.t15.org/poplave-vikiliks-mafija/
…”A što je zapravo Vikiliks? Po meni, iza njega, očigledno je, stoji američka administracija. E sad, koji joj je cilj s ovim, može biti dvojak:
– da se Amerika kroz veliki senzacionalizam i malo pikanterija opere za suštinu – za kriminalne radnje tog establišmenta, za potpuno planirana ubistva miliona u ratovima, za sve ono što su radili da bi se nekolicina vodećih svjetskih porodica namlatila para od nafte, oružija i droge
– ili žele apsolutni preobražaj svjetske ekonomije u skladu s onim kako je to fino opisano u propagandističkom Zajtgajstu, đe bi oni faktički iskorištavali resurse a tehnokratija omogućavala uništenje Homo politicusa i Homo religiosusa.
Viđećemo u kom će smjeru ići dalje s ovom pričom, za sad je ovo prvo.“…
ДОЉЕ АМЕРИЧКА ДИКТАТУРА
http://www.vijesti.me/svijet/uhapsili-demonstranata-cikagu-zbog-nepravilnog-prelaska-ulice-clanak-42042
GOVOR SLAVOJA ŽIŽEKA U NJUJORKU: BRAK IZMEĐU DEMOKRATIJE I KAPITALIZMA JE GOTOV
Imamo sve slobode koje želimo, ali nam fali jezik kojim bismo artikulisali naš nedostatak sloboda
Jedan od najpoznatijih savremenih filozofa obratio se 9. oktobra pristalicama pokreta „Okupirajmo Volstrit” u Njujorku. Prenosimo deo govora koji je objavio OccupyWallSt.org:
„Svi smo mi gubitnici, ali istinski gubitnici su oni koji sede u kancelarijama na Volstritu. Oni su spaseni milijardama našeg novca. Nazivaju nas socijalistima, ali ovde je uvek postojao socijalizam za bogate.
Kažu da ne poštujemo privatnu svojinu. Međutim, u finansijskom krahu 2008. godine uništeno je više teško stečene privatne imovine nego što bismo svi mi ovde zajedno uništili da smo danonoćno lomili.
Kažu vam da ste sanjari. Pravi sanjari su oni koji misle da stvari mogu ovako u nedogled. Mi nismo sanjari. Mi se budimo iz sna koji se pretvara u noćnu moru. Mi ne uništavamo ništa. Mi smo samo svedoci kako sistem uništava sam sebe. Svi znate klasičnu scenu iz crtanih filmova. Mačka dođe do provalije, ali nastavlja da hoda, ignorišući činjenicu da nema ničega ispod. Tek kada pogleda dole i primeti da nema tla ona pada. To je ono što mi ovde sada radimo. Govorimo ljudima iz Volstrita: „Hej, pogledajte dole!”.
Sredinom aprila, kineska vlada zabranila je prikazivanje filmova i prodaju romana u kojima je obrađena alternativna stvarnost ili putovanje kroz vreme. Ovo je dobar znak za Kinu. To znači da njihovo stanovništvo i dalje sanja o alterantivama, pa je država morala da ih zabrani.
Nama ovde ne treba zabrana, pošto nam je vladajući sistem potpuno uništio kapacitete da sanjamo. Pogledajte filmove koje stalno gledamo. Lako je zamisliti kraj sveta – neki asteroid koji uništava sav život. Ali ne možemo da zamislimo kraj kapitalizma.
CRVENO MASTILO Šta mi onda radimo ovde? Dozvolite mi da vam ispričam divan vic iz komunističkih vremena.
Čovek je poslat iz Istočne Nemačke u Sibir da radi. Znao je da će njegovu poštu čitati cenzori, pa je rekao prijateljima: „Daj da smislimo neku šifru. Ako je pismo koje od mene dobijete napisano plavim mastilom onda je istinito, a ako je crvenim onda je lažno”.
Posle mesec dana, njegovi prijatelji dobijaju prvo pismo. Sve je plavom bojom. U pismu piše: „Ovde je sve divno. Prodavnice su pune hrane. Bioskopi prikazuju dobre filmove sa Zapada. Stanovi su veliki i luksuzni. Jedina stvar koju ne možete ovde kupiti je crveno mastilo”.
Ovako mi živimo. Imamo sve slobode koje želimo. Ali nam fali crveno mastilo, jezik kojim bismo artikulisali naš nedostatak sloboda. Način na koji su nas naučili da pričamo o slobodi – rat protiv terorizma i tako dalje – falsifikuje slobodu. I to je ono što svi vi radite ovde, dajete nam crveno mastilo.
Međutim, postoji opasnost. Ne zaljubljujte se u sebe. Svima nam je sada lepo ovde, ali dobro zapamtite: karnevali su jeftini. Ono što je bitno jeste dan posle, kada ćemo svi morati da se vratimo svojim životima. Da li će bilo šta biti drugačije? Ne želim da svi kad se prisećate ovih dana kažete: „Oh, bilo je tako divno i bili smo tako mladi”. Ne zaboravite da je naša glavna poruka: „Dozvoljeno nam je da mislimo o alternativama”.
Dug je put pred nama. Moramo da se suočimo sa istinski ozbiljnim pitanjima. Znamo šta ne želimo. Ali šta je to što želimo? Koja socijalistička organizacija može da zameni kapitalizam? Kakve nove vođe želimo?
DEKOFEINIZACIJA! Zapamtite da problem nije ni korupcija ni pohlepa. Problem je sistem. On vas tera da budete korumpirani. Pazite se ne samo neprijatelja već i lažnih prijatelja koji već uveliko rade kako bi „razredili” ovaj proces i, kao što dobijete kafu bez kofeina, pivo bez alkohola, sladoled bez masnoća, pokušaće da od ovog naprave bezopasan, moralni protest – takozvani proces „dekofeinizacije”.
Razlog našeg prisustva ovde jeste što nam je dosta sveta gde nam je, kako bismo bili zadovoljni sobom, dovoljno da recikliramo limenke koka-kole, damo nekoliko dolara u humanitarne svrhe ili kupimo starbaks kapućino gde jedan odsto njegove cene ide gladnoj deci Trećeg sveta.
Mi nismo komunisti, ako komunizam znači onaj sistem koji se srušio 1990. godine. Zapamtite da su danas ti komunisti postali najefikasniji i najokrutniji kapitalisti. U Kini danas imaju kapitalizam koji je dinamičniji nego vaš američki, a ne treba mu demokratija. Nemojte dozvoliti da vas ucenjuju da ste protiv demokratije ako kritikujete kapitalizam. Brak između demokratije i kapitalizma je gotov.
Promene su moguće, ali šta mi danas shvatamo kao moguće? Dovoljno je samo da pratite medije. Na jednoj strani, u tehnologiji i seksu sve je moguće. Možete da putujete u svemir, postanete besmrtni pomoću biogenetike i imate seks sa bilo kime ili čime. Sa druge strane, kada pogledate polje društva i ekonomije, skoro sve se smatra nemogućim.
Želite da podignete poreze za bogate, a oni vam kažu da je to nemoguće, zato što će izgubiti na kompetitivnosti. Želite više novca za zdravstvo, a oni vam kažu: „Nemoguće, to podrazumeva totalitarnu državu”. Definitivno nešto smrdi u svetu gde vam obećavaju da ćete biti besmrtni, a ne može da se izdvoji još malo za zdravstvenu negu.
Možda ovde treba da odredimo prioritete. Ne želimo viši, već bolji standard. Jedina stvar zbog koje smo komunisti jeste zato što brinemo o osnovnim problemima – prirode, inteligencije, biogenetike… Za ovo, i samo za ovo, vredi se boriti.
Komunizam je doista pao, ali su svi problemi ostali.
Govore nam da mi ovde nismo Amerikanci, ali konzervativne fundamentaliste koji tvrde da su istinski Amerikanci treba podsetiti šta je hrišćanstvo.
Ono je Sveti duh. A šta je Sveti duh? To je egalitarno društvo vernika koje povezuje međusobna ljubav i koji se tako ponašaju samo na sopstvenu odgovornost. U ovom smislu, Sveti duh je ovde sad sa nama. A tamo dole na Volstritu su pagani koji bogohule i obožavaju idole. Sve što nam treba jeste da budemo strpljivi.
Brine me ako se dogodi da sada samo odemo kućama i da se u budućnosti jednom godišnje sastajemo, pijemo pivo i nostalgično prisećamo kako vam je lepo bilo ovde.
Obećajte sebi da ovo neće biti slučaj. Znamo da ljudi žude za nečim, ali, u stvari, to istinski ne žele. Nemojte se plašiti da istinski želite ono za čime žudite!
Hvala vam mnogo.
http://standard.rs/vesti/41-svet/8654-govor-slavoja-ieka-u-njujorku-brak-izmeu-demokratije-i-kapitalizma-je-gotov-.html
http://www.bankar.me/2011/10/13/i-leh-valensa-okupira-wall-street/