Džermanwings & co. iz ugla državne avio-kompanije

“I pored svega navedenog, low cost kompanije imaju problema sa pozitivnim poslovanjem. Zato su im neophodne subvencije država ka kojima lete, kao i subvencije svih aktera turističke privrede tih država.”, kažu iz kompanije kojoj je Vlada Crne Gore (slava joj i milost) otpisala dug od 3,2 miliona eura za period 2002-2006. godine. Dug iste kompanije u 2010. iznosi 3,6 mil eura, a za tekuću godinu se očekuje da bude još veći. Izbor je samo vaš. Bon voyage. (javniservis.me)

izvor: Inflight magazine, broj 25, montenegroairlines.com

Svako od nas kada započinje putovanje, prvo što uzima u obzir jeste cijena. Najpovoljnija cijena je posebno primamljiva, ako podrazumjeva i najbrži transfer od tačke A do tačke B. Međutim, postoje i putnici kojima je stalo do toga kojom aviokompanijom lete. Sve avio-kompanije se trude da privuku pažnju putnika – što više da približe svoju uslugu.

Pouzdanost – jeste riječ koja se često spominje, a koju svi mi volimo da čujemo. Udobnost – danas se više nego podrazumijeva. Raznolikost – čini avio-kompaniju otvorenom prema drugim kulturama. Svaka avio-kompanija trudi se da kada ugledate njen logo, pomislite na najljepše moguće putovanje koje može da vam se desi.

Rivalstva među avio-prevoznicima nisu nikada bila veća, a cijene avio-karata nikada niže. Danas je na tržistu prva dilema da li izbrati redovnog ili niskotarifnog prevoznika. Argumenti, koji treba da vam pomognu da se odlučite za jedne ili druge, dolaze sa svih strana. Svi se trude da pokažu da su bolji od konkurencije.

Kada govorimo o niskim cijenama aviokarata, prva misao su niskotarifne (engl. low fare, low cost, no frills) avio-kompanije. Niskotarifne kompanije su vrsta avio-kompanija čiji su troškovi poslovanja izuzetno niski. Na ovaj način pokušavaju da snize cijene svojih usluga. Na reklamama ovih kompanija često ćete vidjeti da su karte besplatne. Naravno, morate biti spremni na brojne „prateće” troškove, koji se ne odnose na cijenu karte.

Koji je to biznis-model poslovanja low cost kompanije?

Low cost avio-kompanije troškove održavanja aviona i tehnike svode na minimum. Imaju jednu klasu u cijelom avionu, pa ukoliko ste ljubitelj biznis ili prve klase u avionima, low cost kompanije nisu dobar izbor. Prodaja karata se vrši najčešće samo preko interneta. Mreža predstavništava, poslovnica i agenata koji će vam pomoći prilikom planiranja putovanja u low cost kompanijama najčešće ne postoji. Na ovaj način izbjegavaju se troškovi rezervacionih sistema i davanje provizija agentima, a vi ćete svoje putovanje sami planirati i karte kupiti preko interneta.

Low cost kompanije po pravilu slijeću na manje frekventne, sporedne aerodrome, koji su jeftiniji kako za opsluživanje kompanija, tako i kada je riječ o aerodromskim taksama za putnike. Avioni niskotarifnih kompanija rijetki su na londonskom Hitrou ili frankfurtskom aerodromu Rajn-Majn. Sporedni aerodromi su najčešće veoma udaljeni od gradova, pa budite spremni na dodatni trošak za dolazak do grada.

Polasci niskotarifnih kompanija uglavnom se obavljaju u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim satima jer su cijene aerodromskih usluga u tim periodima dana mnogo povoljnije. Avioni su najčešće opremljeni minimalnom opremom. U avionima low cost kompanija često nema pogodnosti za pilota (autopilot i sl.), nema naslona za ruke, nema džepova na sjedištima, nema naslona za glavu niti zavjesa na prozorima.

Servis u avionu ili ne postoji ili je sveden na minimum. Na ovaj način kompanije štede ne samo na hrani i piću već ukidaju cijele mehanizme koje ova vrsta usluge za sobom povlači – nabavku, pripremu hrane, prateću papirologiju. Međutim, ukoliko želite osvježenje ili sendvič tokom leta, u nekim low cost kompanijama možete ih kupiti. Džermanwings prodaje kafu, čaj i sokove za 2,50 eura, a cijena sendviča je 3,50 eura.

Ove kompanije imaju veoma jednostavnu i dinamičnu cjenovnu politiku. Jeftinih karata je svega nekoliko po letu i one se po pravilu uvijek prve prodaju. Zatim se prodaju karte koje su nešto skuplje. Kako se vrijeme polijetanja aviona bliži, cijene karata za low cost letove sve su skuplje, nekada čak i petostruko, pa je sasvim uobičajeno da cijene karata dan pred let budu znatno skuplje od najskuplje cijene redovnih avio-prevoznika. Low cost kompanije se trude da što više pojednostave red letjenja. Insistiraju na point to point letovima (direktnim) kako bi se izbjeglo čekanje connection putnika, čekanje prtljaga i povećala eksploatacija aviona.

Ove kompanije insistiraju da koristite direktna putovanja jer vaš prtljag ne prenose automatski sa jednog leta na drugi, čak iako za nastavak svog putovanja koristite usluge iste kompanije. Trude se da avion prilikom polijetanja i slijetanja bude što lakši. Na ovaj način se vrše direktne uštede avio-goriva. Iz ovog razloga, kada putujete niskotarifnim kompanijama, moraćete platiti svaki kilogram svog ručnog prtljaga.

Mjesta u avionima low cost kompanija nisu numerisana. Na ovaj način se ukrcavanje vrši brže i efikasnije pa je vrijeme zadržavanja aviona na aerodromima minimalno i ne duže od 20 minuta. Na ovaj način se znatno smanjuje trošak aerodromskih usluga. Vaše eventualno kašnjenje na aerodrom neće biti tolerisano niti jedan minut. S obzirom na to da u avionima niskobudžetnih avio-kompanija nema klasa i da mjesta nisu numerisana, a vi ipak želite određeno mjesto u avionu, takvu vrstu usluge ćete dodatno platiti.

Nemojte se začuditi ukoliko vas na ulasku u avion sačeka ista osoba kod koje ste na aerodromskom gejtu čekirali kartu, a potom vas u avionu baš ona i posluži pićem. Ovo je još jedan od načina da se uštedi novac. Ta ista osoba će, nakon leta, biti zadužena i za čišćenje aviona?!

Low cost kompanije ne zarađuju samo od prevoza putnika. Njihovi prihodi potiču od različitih aktivnosti: ponudiće vam parking na polaznom aerodromu, iznajmljivanje automobila na aerodromu odredišta, a ukoliko vam ne treba automobil, ponudiće vam iznajmljivanje taksija ili autobuski prevoz. I pored svega navedenog, low cost kompanije imaju problema sa pozitivnim poslovanjem. Zato su im neophodne subvencije država ka kojima lete, kao i subvencije svih aktera turističke privrede tih država. Dakle, ukoliko predstavnici turističke privrede očekuju dolazak gostiju iz nekog regiona, low cost kompanije će letjeti ka tim destinacijama, ali vlada te države i oni sami treba da ulože znatna sredstva u početak letjenja. Ukoliko tražnja za tu destinaciju opadne u nekom periodu godine, što je najčešći slučaj tokom zimske sezone, low cost kompanije će ukinuti svoje letove bez najave i neće vam nadoknaditi novac za kupljenje karte.

Nemaju svi niskotarifni prevozinici navedene odlike. Na primjer, neki od njih imaju numerisana sjedišta, drugi imaju više tipova aviona u svojoj floti, a neki imaju veoma dobru uslugu u avionu… U avionima JetBlua, na primjer, možete gledati televizor na svakom sjedištu u kabini, ponekad uz ekstra doplatu. AirTran Airways i Spirit Airlines imaju premium kabinu. AirTran ima satelitski radio na svakom sjedištu. Frontier, JetBlue i AirTran imaju numerisana sjedišta. Drugi niskotarifni avio-prevoznici ograničeni su zakonima koji se primjenjuju u zemlji, tako da Rajaneru nije bilo dozvoljeno da ukloni zavjese sa prozora aviona. Irske avio-vlasti su izričite da svaka avio-kompanija u avionima mora imati zastore na prozorima.

Međutim, nekoliko je stvari koje su zajedničke svim niskotarifnim prevoziocima: ne rade refundaciju karata, neće vam obezbijediti drugu opciju transfera ili bilo kakvu alternativu ukoliko let kasni, ili se čak otkaže njihovom krivicom.

Ma koliko marketinške kampanje bilo koje kompanije izgledale pristupačne, prije putovanja treba da se raspitate koji su njihovi principi poslovanja i šta sve možete da očekujete.

Izbor je samo vaš. Bon voyage.

Comments

  1. Ogavno. Kakve baljezgarije.
    Ko se ikad vozio nekom low cost kompanijom zna i potvrdiće da su ovo sve same laži i poluistine.
    Ne pada mi na pamet da ikad idje krenem ovim sramom od kompanije.

  2. očekivan stav karikice u lančugi high cost kompanija.
    A MNEAIR. bi se mogao pokriti po ušima bar zbog nekoliko detalja koje su priredili u rel. kratkom vremenu koliko postoje. Bolje da su bili bez “zavjesa” i da su slijećali u Berane, no što su kopali vinograde po Golubovcima.

  3. san benedeto severino iz milana pfffffffffffffff hhahhahahahaha,boze mi ti oprosti! da nije mislio na Severinu?

  4. Prije svega, tekst koji bi trebalo da da realnu sliku o tome kako je putovati low cost kompanijom, a kako redovnim avio prevoznikom se sveo samo na pobrojavanje mana low cost kompanija. Fer, nema sto.

    Obratite paznju na tebalu na kraju teksta. Osvrnucu se ukratko na samo nekoliko neistina ili poluistina (a moglo bi o ovome dosta).

    Letovi tokom cijele godine – letovi organizovani prema interesovanju
    Prema balkanskim destinacijama lete samo u toku sezone, dok ih u Evropi ima tokom cijele godine. Meni kojem kao i vecini nije problem npr. prilagoditi odmor jeftinom letu je gore navedena informacija prilicno nebitna.

    Koriscenje glavnih/sporednih aeorodroma
    Vecina low cost kompanija slijece npr u Rimu na Flumicino, dje i nas MNEA, s tim da je, recimo EasyJet na mnogo blizem terminalu od MNEA-a.

    Vrijeme polijetanja
    Opet neistina, MNEA leti za Rim u ranim jutarnjim ili kasnim vecernjim, dok su polijetanja Vuelnigom ili EasyJet-om povoljnija.
    http://www.montenegroairlines.com/active/mn-latin/home/gornja_navigacija/destinacije/rim.html

    Cjenovna politika/ prtljag/servis
    PG-Rim-PG 270 eura, od servisa imate kafu, vodu i sok. Sendvic nije ukljucen.
    Dubrovnik-Rim-Dubrovnik (EasyJet): 60-100 eura + 24 eura (prtljag) + 3.5 sendvic + 2.5 za sok (mada za ovo dvoje nisam siguran).
    Matematika je jasna.

    Opremljenost aviona
    Najveca laz!
    MNEA ima flotu od 8 aviona, 5 fokera su stai po 20 godina i 3 nova embraera.
    http://en.wikipedia.org/wiki/Montenegro_Airlines#Fleet
    EasyJet ima 186 aviona, vecina su Airbus, prosjecna starost flote 3.6 godina!
    http://en.wikipedia.org/wiki/EasyJet#Fleet
    Vueling ima 48 AirBus-ova
    http://en.wikipedia.org/wiki/Vueling_Airlines#Fleet

  5. Uh, o ovome bih mogao da pisem danima, jer non-stop putujem -uglavnom niskobudzetnim kompanijama (kako ovim genijalcima nije pao na pamet taj termin), a ponekad i ‘redovnim’ (a ustvari, staromodnim) kompanijama, ali nikad Montenegrom. No nemam zivaca.

    Sustina je da JAT i Montenegro Airlines imaju monopol nad nasim nebom i da zato ne daju nijednoj od jeftinijih kompanija da udju na ovaj prostor. To bi ih natjeralo da spuste cijene (kao sto je to Croatia morala da uradi), a niko nije lud da takvo nesto napravi.
    Mada oni ustvari najvise zaradjuju na grbaci naseg naroda, odnosno relaciji Tivat-Beograd, jer to je relativno najskuplja karta za koju ja znam. Za po ure leta, ponekad i u klozet.

  6. Kad tad ovi vlastodrsci iz MA naci ce se u zatvoru jer to sto oni rade sa CG PRIVREDOM to je sramota. Kupovina Miulice Djurisic traje i do ovih dana, Pa tako MA ne place usluge nama iz aerodroma i u gubitku su od momenta od kada je Djurisic tu i ti gubici su sve veci i veci dokle.Sve vise i vise kompanija u CG posluje kao Masa kafana u kojoj niko ne placa a pola emisara iz evrope i svi domaci uljezi tamo jedu za dzabe i onda se napravi racun svakih mjesec dana koji pokriva sve to .Takvih firmi u CG ima na stotine i kada ce to da prestane znali iko

  7. skupi, nesiguran red letjenja, neprijatni u ophodjenju. monopol je cudo.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d blogeri kao ovaj: