Amerika i Engleska neće biti zemlja proleterska

Danas više nije potrebno da se određena teritorija napravi kolonijom kako bi se uzela sva njena bogatstva, već je dovoljno da se jednostavno i samo “demokratizuje”, kako bi narod “izabrao onog pravog”, koji je obično po volji stranaca.

izvor: e-balkan.com, piše: Mirza Softić

Svjedoci smo svakodnevnih laži koje nam američka i britanska administracija nude, od agresije na Libiju, preko Iraka, Irana i Kube, pa sve do izraelsko – palestinskih odnosa. Amerika i Engleska nam preko svojih “pravičnih” medija vrlo često plasiraju raznorazne floskule o pravičnosti demokratskog sistema, njihovoj nepopravljivoj borbi za svjetsku pravdu i o tome kako oni, Amerikanci i Englezi, ni u čemu nemaju interes, nego samo žele da zaustave luđake koji zlostavljaju svoj ili druge narode. Ipak, ako analiziramo njihovu prisutnost u svijetu, doći ćemo do zaključka kako su oni, gdje god su se pojavili, ostavili haos, bijedu, nejednakost, nepravdu, terorizam (protiv kojeg se tako uporno navodno bore), glad, ubijanja i mnogo drugih negativnih pojava od kojih lokalni stanovnici ne mogu pobjeći. Poslije Drugog svjetskog rata, Amerikanci su imali stotine različitih ratova, operacija, akcija, tajnih i javnih ubistava, rušenja različitih režima, itd., a sve to pod izgovorom borbe za pravdu. Potrošili su bilione, možda i trilione dolara, zaduživši svoj narod toliko da im prijeti kolaps u narednim godinama, i ubivši takođe milione, što lokalnih stanovnika u zemlji intervencije, što svojih građana koje su otjerali u rat. Milioni ljudi su raseljeni, milioni postali bogalji i Boga pitaj koliko je unesrećnih ostalo nakon svakog američkog donošenja slobode pojedinim zemljama. Sasvim slučajno pripadam onom sloju koji je imao gubitke u bližoj familiji tokom zadnjeg rata, pa vrlo dobro znam da mi nijedna država, nijedan režim, niti njihovi produkti u vidu kriminalizovanih familija koje vladaju tom istom državom, nije tako drag kao što bi mi bila draga moja živa porodica. Zvala se ona država Jugoslavija, Kraljevina Bosna, Velika Hrvatska ili Srbija, skoro da je svejedno, jer kako god da izračunamo, saberemo i podijelimo, nije nam dobro, a ostali smo bez bližnjih, bili mi komunisti, krstili se ili klanjali.
Tako isto američka sloboda unesrećuje porodice širom svijeta. Prema raznim podacima do kojih se može doći, broj mrtvih u Iraku varira između 200.000 i cijelog miliona, gdje je naravno ova prva cifra iz američkih izvora. Pakistan je stalna meta bombaša samoubica, koji su donedavno bili prisutni i u Palestini. Afganistan je od države sa veoma jakom komunističkom partijom došao do toga da se bori za suhu egzistenciju. Sajt EnglishRussia.com donosi fotogaleriju iz Afganistana, koju naziva trijumfom horora. Koreja je trajno podijeljena, usljed američko – ruskog konflikta i sigurno će još dugo ostati tako, iako se radi o potpuno istom narodu. U Libiji bjesni krvavi rat gdje učestvuje alijansa NATO-a, a predvode ih Englezi, Amerikanci i Francuzi.

Ako pogledamo još dalje u istoriju, vidjećemo da su ove dvije nacije ostavile konflikte širom svijeta, pod parolom “zavadi, pa vladaj”. Englezi su to učinili gdje god su bili kolonizatori, a primjere možemo vidjeti u Indiji, Pakistanu i Bangladešu, kao i na mnogim drugim mjestima, poput Palestine, Južne Afrike, Zimbabvea ili Kenije. Vladali su tim područjima dok je bilo interesa, da bi kasnije otišli, ostavivši jad i bijedu, ili vječni konflikt. Uz to su nastavili podržavati sile koje isključivo njima odgovaraju, a u posljednjem vijeku su to uglavnom radili s Amerikancima u paru. Tako recimo Afganistan ima za predsjednika Hamida Karzaija, čovjeka kojeg svaki ozbiljan analitičar smatra njihovim pijunom, dok libijski lider Muamer Gadafi nikad (više) ne može odgovarati takvim imperijalnim silama.

Danas više nije potrebno da se određena teritorija napravi kolonijom kako bi se uzela sva njena bogatstva, već je dovoljno da se jednostavno i samo “demokratizuje”, kako bi narod “izabrao onog pravog”, koji je obično po volji stranaca. Sadam Husein takođe nije valjao, što je definitivno istina, ali da li je dobro ovo što su donijeli oslobodioci, prosudite sami, time što ćete izguglati bilo šta o Iraku u posljednjih sedam – osam godina. Jedan moj dobar poznanik, vlasnik irskog paba u koji često izlazim, i čovjek koji je nekad davno bio povezan sa irskim Sinn Feinom, rekao bi za ovu američku akciju da nije izvedena zato što je Irak imao nuklearno oružje, nego upravo suprotno – zato što nije imao takvo naoružanje, jer da jeste, sve bi otišlo u Honduras. Kad smo već blizu Hondurasa, poznate su američke akcije i u susjednim zemljama Gvatemali i Panami. Konkretno, u Panamu je SAD više puta slao hiljade vojnika, a krajem osamdesetih godina je tamo ubijeno više stotina civila. Strateški važna Panama, zbog svog prolaza koji spaja Atlantski i Tihi okean, već stoljećima predstavlja demonstraciju američke sile. Jedina od srednjoameričkih zemalja koja se uspješno već decenijama suprotstavlja SAD-u je Kuba, ali je veliko pitanje dokad će to tako biti i da li je to ustvari pravi put, jer sama Kuba umire od gladi, usljed sankcija koje su im nametnule SAD. Na predsjednika Castra je pokušano sami Bog zna koliko atentata, a sve američke upade na Kubu je osujetila kubanska vojska.

Kada pogledamo naše prilike, vidjećemo da su ove dvije zemlje i kod nas ostavile havariju. Na Kosovu vjerovatno još decenijama, možda i duže, se neće moći slobodno i normalno živjeti. Na srpske položaje su izvedeni NATO udari u Bosni, u trenutku kada je probosanska strana počela pobjeđivati rat, pa je u strahu od još jedne Oluje, odlučeno da se i kod nas u Bosni ostavi dugogodišnji konflikt na snazi. Sedamdesetih godina su pisali u izvještajima CIA-e kako će se Jugoslavija raspasti, računajući na religijske i etničke konflikte. Kada su odlučili da tako i bude, izazvali su krizu, te nakon pada Berlinskog zida, u vječni kapitalizam poslali sve istočnoevropske zemlje. Pritom su nam slali izaslanike u vidu Pedija Ešdauna i njemu sličnih, za koje se pojedino zna (a postoje i knjige o tome napisane) da je špijun MI – 6 organizacije. Takve su slali da ovdje ne urade ništa, tj. da ostave status quo, koji će još dugo trajati, te nikome neće biti dobro. Stara dobra “Zavadi pa vladaj” izreka je služila i u Makedoniji, gdje su Amerikanci napravili ambasadu na vrhu Skopja, i time ga skoro zauvijek okupirali. Na ovim prostorima mi vjerovatno nećemo ni doživjeti da živimo u miru i slozi, a kapitalisti će nam u tome vješto pomagati, te nas čak i upoznavati jedne sa drugima, organizujući konferencije u kojima će nas miriti, pričati nam kako imamo zajedničku budućnost i ostale bullshit stvari koje smo mnogo puta već čuli. Novac će prati kod nas, ulagati ga, zarađivati, iznositi i uz sve to se dobro zabavljati.

Britanci i Amerikanci, kako nekad, tako i danas, igraju najvažniju ulogu u svjetskim tokovima. Sasvim slučajno, upali su u svaki bogati dio svijeta, ili su to uradili tamo gdje vlada vjersko šarenilo. Vrlo često su izmišljali konflikte među ljudima, da bi ovi sami ubijali jedni druge, a zahvaljujući njihovom tehnološkom napretku, to im je i uspijevalo. Nisu oni jedini u tome, takvu podjelu su napravili i Belgijanci u Ruandi na Hutue i Tutsije, čije su se žrtve u kasnijem konfliktu popele na milion. U tim međunarodnim ratnim vodama plivaju još i Turska, Francuska, Izrael, Kina, Indija, Rusija i Brazil, ali se nekako čini da zlo uvijek na kraju pobijedi. Koliko god se neko suprotstavljao neo – imperijalizmu ili cionizmu, na kraju bi bio i sam uvučen u to, pa se tako dešavalo da sve zemlje koje su obećavale suprotno od dvojca USA – UK, šute na sve njihove ratove i ne dižu ruku da bi napravile veto na bilo koju nerazumnu odluku.

Tako se onda desi da Obama izjavi kako “Izrael ima pravo da se brani”, time što pošalje komandose na humanitarni brod koji naprave masakr, ili se već godinama prešućuje kršenje ljudskih prava (ljudska prava, ah kako to gordo zvuči, kad bi bilo istinito) u Saudijskoj Arabiji, i to zato što SAD tamo može diktirati cijenu nafte. Ako bi se kojim slučajem desilo da se, po uzoru na Pokret nesvrstanih, koji je imao sjajnu ideju, sutra stvori neka nova alijansa, a to je upravo Muamer Gadafi zagovarao, možda bi to značio i početak nekog trećeg rata, koji bi ovaj put mogao imati i najgore posljedice do sada, tj. nestanak planete Zemlje. Zbog toga svi šute i niko se ne buni, kada nekom Amerikancu ili Britancu padne na pamet da bombarduje bilo koju zemlju svijeta. Svi misle kako s njima treba biti dobar po svaku cijenu, od naših balkanskih smiješnih državica, pa sve do velikih sila, kakva je Rusija. Zbog toga će još dugo ostati ovako, pobjeđivaće zlo i zlu ćemo se klanjati, rasprodavajući naftu, zlato, fabrike, telekome, elektrane i sve što njih bude interesovalo. Ideja o silama Trećeg svijeta će ostati samo na papiru, jer se novi Josip Broz sigurno još zadugo neće roditi. Ili dok Kini jednog dana ne pukne film, pa zavrnu dotok svih proizvoda Amerikancima, a u to je teško povjerovati, upravo jer međusobna zavisnost svih velikih sila toliko podsjeća na Orwellovu “Hiljadu devetsto osamdeset četvrtu”, da je još samo pitanje vremena kad će takve tri države, ili tri unije, kao što je opisano u knjizi, i službeno početi postojati. A dotad, Veliki Brat vas posmatra. Ili je to možda odjel za sigurnost pri ministarstvu unutrašnjih poslova vaše države – pijuna?