1941. Počeo Trineastojulski ustanak naroda Crne Gore, koji je trajao sve do polovine avgusta, kada je ugušen jakom italijanskom ofanzivom. Iako je planiran u mnogo manjoj mjeri, ustanak je od prvog dana dobio karakter “opštenarodnog ustanka” u kom je učestvovalo preko 30.000 ljudi.
1991. Skupština Crne Gore donijela je Deklaraciju o Ekološkoj Državi Crnoj Gori. Najljepši, najmlađi u Evropi i najpametniji politički vrh činili su: Momir Bulatović, Milo Đukanović, Svetozar Marović, Predrag Bulatović i naravno Milica Pejanović-Đurišić; ubrzo nakon svečanosti, pošlo se u junačko bombardovanje Dubrovnika, koje će jedan današnji ćutolog tada nazvati RAT ZA MIR.
2011. Počelo Trinaestojulsko slavlje povodom nove i veće ofanzive neprijatelja i totalne okupacije. Ovog puta, pored italijanske okupacije (Berluskoni, A2A, Eurocem…), na snazi su i ruska, domaća, “tranziciona” i porodična okupacija. U slavlju je učestvovalo preko 600.000 nijemih posmatrača samouništenja.
2021. Skupština usvojila zahtjev koalicije “VAZDA” (reformisani SDPS) čime na snagu stupa novi kalendar po kom se vrijeme počinje računati od 05.03.1901 (dan osnivanja Prve banke Crne Gore). Od tada u Crnoj Gori kreće prosperitet, razvoj, rast i ekspanzija zaduživanja i dugovanja.











30.000 heroja se pretvorilo u 600.000 posmatraca.