Prije tačno 75 godina, studenti su štrajkovali protiv Vlade Kraljevine Jugoslavije. Štrajkovi su organizovani u Beogradu, Ljubljani, Zagrebu, Skoplju i Subotici.4. aprila 1936. godine na protestima je ubijen student prava Žarko Marinović.
Žarko Marinović je rođen 20. jula 1911. u selu Očinići kod Cetinja, u siromašnoj seljačkoj porodici. Porodica Marinović iako brojno mala poznata je od najstarijih vremena kao porodica slobodara i revolucionara.
Priča o životnom putu i stradanju Žarka Marinovića. Sjećanje na njegovo ubistvo 1936. godine i borbu Beogradskog univerziteta protiv nadiranja fašizma Pročitaj više na montenegrina.net >>
javniservis.me 
„ŽARKU MARINOVIĆU”
Još se bori miso moja,
I srčana veza svaka:
Zašto jedno umno biće,
Davno hladna skriva raka?
Sada zato grčevito
Ruka moja pero uze
Da opiše nepravicu,
Koja grozne proli suze.
Ta nepravda sudbu smrti
Marinović Žarku dade,
Te u srpskom Beogradu
Ko nevina žrtva pade.
Pade što je upućivo
Svoju toplu simpatiju,
Da Slovene sve jednako,
Bolji zraci sunca griju.
Da bi jednom bratska sloga
Povezala sve Slovene,
Bistri razum Crnogorca,
Tamo htjede da okrene.
To potrebno nama djelo,
I veliki duh prosvete,
Izdajnik mu na put stade,
Pa veliki um pomete.
Varvar, nebrat Nedeljković
S oštrim nožem u desnicu,
Crnogorca mlada posla
Na počinak u grobnicu.
Ubica je kukavički
Iza leđa iz prijevare,
Naumio, Crnogorče,
Da ubije i satare.
Al je samo ubit moga
Tjelo jednog vječnog borca,
A zauvijek je ostanuo
Razum svjesnog Crnogorca.
Za jedinstvo svih Slovena,
Crnogorac živ se bori,
Dokle god ga nepravedno
Zlikovački nož umori.
Pa nam zato čudo nije,
Jer je takav Žarko bio,
Duh Lovćenskog genija se
U mladiću obnovio.
Sad ti, Žarko, ruka moja
Na grob ovaj vjenčić pruži,
Da velikom tvome umu
I sjenu se tvom oduži”.