piše: Brko
Već 10-ak dana sa drugog, „redizajniranog“ kanala Javne kuće nas „jašu“ jednom te istom skrivenom kamerom, koja em uopšte nije duhovita, em samo prikazuje kakve su kukavice naši sugrađani kada ih upleteš i isprepadaš nekim tobože kriminalcima, otmičarima klinaca.
Ili postajem pravi paranoik, ili sam nekad neđe ludom srećom dobio glavnu ulogu u drugom dijelu čuvenog „Trumanovog šoua“, ali đe god da krenem, đe god da stanem, ogromni me talasi malih i velikih kukavičluka ljutito ošinu.
Strah slučajnog prolaznika koji se boji u kameru da kaže da ga jaše račun za struju; strah novinara kojeg jašu urednici; strah nijemog umjetnika koji glumi da je apolitičan; strah babe koja prodaje cigarete koju jašu komunalci; strah komunalaca koje jaše šerif; strah nekadašnjih šerifa koji bi sad da ćute, strah fudbalera koji ni sam ne zna kako je i zašto prešao iz Rudara u Mogren; strah taxiste koji se ne smije pobuniti jer ga jaše nova nelojalna „žuta“ konkurencija; strah radnice iz Volija koja ima 2 slobodna dana u mjesecu; strah policajca da kaže da šverc cvjeta; strah nastavnika kojeg jaše snobovsko odjeljenje u Gimnaziji; strah radnika Monstata koji mora da laže o prosječnoj plati radi ispunjenja prslih obećanja bivšeg premijera; strah spikera Javne kuće koji mora da laže zbog pelena i kredita; strah profesora kojeg jašu rektori, senati; strah studenata koje jašu profesori i dekani… Kukavičluk na svaku stranu…
Ne tako davno završio sam fax. Najstariji crnogorski. Ne tako davno bio sam predstavnik studenata na tom istom fakultetu… Kad me god upitaju zašto su studenti danas tako letargični, sjetim se jedne “studentsko-kukavičke” situacije čiji sam sudionik bio.
Ispit zakazan za 08:00h… Profesor (inače poznat kao neko ko ne *ebe stavove studenata ni za šta) naravno kasni…Nema ga u 08:30, nema ga ni u 09:00, nema ga ni u 09:30h… Studenti ljuti, nas preko 50 visi, smrzava se i čeka… Počinju žalopojke kako se studenti nemaju kome izjadati, kako njihovi predstavnici ništa korisno ne rade, ne bore se za prava studenata, već se samo “mlate” pare, prave ekskurzije, u dilu su sa Upravom… Ja “frešak na funkciji” sjedim i slušam… Otvaram svesku, vadim 2 lista iz sredine i u zaglavlju napišem: “Poštovani profesore, mi dolje potpisani studenti smo, nakon što smo čekali Vaš dolazak na zakazani ispit više od sat i trideset minuta, odlučili da demonstrativno napustimo salu. Očekujemo novi termin za polaganje, koji će biti blagovremeno najavljen na sajtu fakulteta kao i na oglasnoj tabli.” Ustanem ispred studenata, pokažem im šta sam napisao i ponudim da se potpišu ispod mog imena koji sam se potpisao prvi. Pogađajte koliko studenata je potpisalo “peticiju” od oko 50 prisutnih studenata najstarijeg crnogorskog fakulteta? Nijedan. Spuštene su glave nastavile da čekaju…profesora koji je došao u 10:00h i oborio 49 studenata. Ja sam pošao u bife.
Ne krivim ja svoje kolege više nego li cijelo društvo koje propagira kukavičluk i nameće nam ga kao poželjno pravilo ponašanja. Dostojanstvo je nešto što se danas u Crnoj Gori ne može unovčiti, pa samim tim postaje i nepotrebno. Samopoštovanje je mnogo lakše i isplativije zamijeniti prisvajanjem kolektivnog kukavičluka, koji tada prestaje biti kukavičluk već postaje norma. Tad on postaje profesionalni kukavičluk, a sopstveni se identitet utapa u masu, dok se svako odstupanje od te „mase“ smatra orvelovskim misaonim kriminalom.
Al’ me jedno danas veseli…pored kukavičluka i brkovi se polako vraćaju u modu, pa se valjda s njima i junaštvo među crnogorce vrati.
A do tad tražim savjet koju dioptriju da uzmem pa da progledam ka’ i većina?
javniservis.me 
Sjajan tekst!
E ako mene pitate, ovo je tema o kojoj treba raspravljati, i ovo je prva barijera koju treba probiti!
NE! Strahu
Cijelo Cetinje nam je takvo!
kokoška ili jaje. Da li je strah nastao iz situacije ili situacija iz straha. Svakako treba pričati o tome, prozivati taj isti strah i te iste”kukavice” na sva zvona jer drugačije neće nestati. Apsolutno sam za to i puno toga mogu reći o tome i dajem svoju punu podršku
“kokoška ili jaje. Da li je strah nastao iz situacije ili situacija iz straha.”
Vrlo dobra primjedba, to je zacarani krug!
Na nasim fakultetima ima samo sterilnih pobuna, koje idu najdalje do toga da studenti dobiju novi kolokvijum.
Postavio bih par pitanja autoru teksta, jer mi neke stvari nisu do kraja razjasnjene:
1. Zasto je profesor oborio sve studente? Neznanje ili je je tako profesoru dunulo? Ako je ovo drugo – onda problem o kom pricas postaje jos dublji.
2. Zasto si posao u bife? Pretpostavljam iz revolta ili pobune. Da si ostao, a profesor radio “normalno” svoj posao – koje sanse su bile da polozis (ovo svaki student zna :))? Ako si bio siguran u svoje znanje – postujem odluku!
3. Da li bi ti, koji kudis strah i kukavicluk, posao na odbranu magistarskog rada Veljovica pred dekanom pravnog fakulteta Mujovicem, i ne daj boze, sa sobom poveo jos 10-ak ljudi?
Pitanja nemoj da shvatis kao kritiku i provokaciju. Ovo treba svi da se zapitamo. Svi kritikujemo, ali koliko smo stvarno spremni da uradimo, da stvari pomjerimo sa mrtve tacke? Jasno je da je strah u vazduhu svuda oko nas…
p.s. Inace odlican tekst, dobro oslikava svijest nasih studenata.
“Da li bi ti, koji kudis strah i kukavicluk, posao na odbranu magistarskog rada Veljovica pred dekanom pravnog fakulteta Mujovicem, i ne daj boze, sa sobom poveo jos 10-ak ljudi?”
Zaista bih volio da ovo preraste u gradjansku akciju. Ja bih bio spreman da odem, ako budem fizicki u mogucnosti (znamo li okvirno datum?). Mirno i dostojanstveno ;)
Racunajte na mene. Mirno i dostojanstveno!
Mozda bi Javni Servis mogao da uputi dekanu Mujovicu email i da zatrazi podatke.
Odbrana magistarske je sigurno javni dogadaj , vjerovatno mora biti i oglasen u dnevnoj stampi ili nekoj publikaciji univerziteta
Ovdje bi trebalo da bude obavjestenje, desno sa strane (za sada ga nema):
http://www.ucg.ac.me/cg/
Brancode,
Prvo ću se s tobom složiti o sterilitetu pobuna u potpunosti, a rado ću i odgovoriti na tvoja pitanja, iako za njih nemam toliko razumijevanje. Vodeći se onom da nema glupih pitanja, već samo glupih odgovora rizikujem da izvučem deblji kraj ;), ali ne vidim da bi moji odgovori bili od neke važnosti za samu poruku texta.
1. Kako sam naveo u textu, tom polaganju nisam prisustvovao, tako da tačan razlog masovnog obaranja ne znam, ali znam da nikad niko od studenata nije skupio hrabrosti da se javno požali da je bio oštećen i nepravedno ocijenjen. (Ne)pomenuti profesor, kojem su svi takvu narav zamjerali, kako sam tek kasnija saznao i uvidio je sam vrlo visokih moralnih načela (među rijetkim) i čini mi se da je ponekad takvim svojim nadmenim ponašanjem kažnjavao letargiju i obamrlost studenata.
2. Pošao sam u bife, jer sam morao stati iza svojih riječi i iza svog jedinog potpisa na toj peticiji. Smatram da bih sebe ponizio da sam ostao, spuštene glave čekajući. Koje su mi šanse bile da položim ne sjećam se, ali gledajući svoj ukupan prosjek sa studija vjerovatno nisu bile baš visoke ;), ali mislim da imao ili nemao visoke šanse, ipak sam morao odbraniti to što sam pokušao.
3. Mislim da za dokazivanje iskrenosti mog kuđenja kukavičluka predložena odbrana (i kako Vladimir dodade “poslednji dani”;) magistarskog rada Veljovića nije ni pravo mjesto ni povod. Iskreno mislim da ideja o performansu, pa iako bi on bio miran i dostojanstven nije baš najbolja. To nije nešto što utiče na nas, to nije nešto od čega ćemo mi ili bilo ko drugi imati štete i samim tim mislim da je rasipanje energije, a i davanje razloga “pobjedničkim” i “analitičkim” komentarima za zlokoban podsmjeh. Vjerujem da Veljović nije tolika šeprtlja pa da na tu odbranu izađe nespreman, iako vjerovatno on sam nije pisao taj rad. Podržavao sam i tastaturom i prisustvom mnoge performanse za koje sam smatrao da su korisni i da će imati odjeka, a to sam spreman i nastaviti. E sad 10-ak ljudi danas ne znam da li mogu povući sa sobom, ali 5 uvijek! ;)
Ne bi mi smetala ni otvorena kritika, jer mislim da je ona danas nama neophodna, kritika svega i svačeg. Iz nje se rađa hrabrost, britkost, iz nje se na kraju rađa pokret i promjena. Bez nje nema pomjeranja sa mrtve tačke, i što mi budemo glasniji to će tog straha u vazduhu biti manje.
To nije nešto što utiče na nas, to nije nešto od čega ćemo mi ili bilo ko drugi imati štete i samim tim mislim da je rasipanje energije, a i davanje razloga “pobjedničkim” i “analitičkim” komentarima za zlokoban podsmjeh. Vjerujem da Veljović nije tolika šeprtlja pa da na tu odbranu izađe nespreman, iako vjerovatno on sam nije pisao taj rad
*******
Kako moze biti spreman covjek da magistrira neku oblast a da nije pisao svoj rad?
A sto ne bi moglo u Montenegru?
Na lijevo oko postavish prizmu u kojoj u svakom trenutku vidis sliku sebe kako si u nekom trenutku primao ili ponudio mito, potegao vezu da bi se zaposlio ili polozio ispit, ukrao il oteo nesto sto ti ne pripada u svoje il ime partije,… (to ti dodje podsjecanje da se stishash kako ne bi pokrenuo lavinu na sebe il zamrsio konchicje drvenog lutka kojeg neraskidivom vezom kontrolisu svevideci) a na drugo oko lupu koja ce uvecavati i glorifikovati postignucja vladajuceg aparata i omalovaziti svaki osjecaj nezadovoljstva i podcinjenosti jer je to, zaboga, za visi cilj.
Savrsen balans koji rezultuje nezamislivom tolerancijom na sve dacje i nedacje danashnjeg zhivotarenja.
Jos jedan dobar tekst. Primjer za hrabrost((: Konkurencija raste((: Mogli bi oformiti takmicarsku komisiju za ocjenjivanje tekstova, pa i dodjelu neke nagradice, jer junacenja perom, zasluzuju nagradu((:
Mozda odlazak na Veljovicevu odbranu (i posljednje dane) i nije najbolja od svih prilika za demonstraciju/performans, ali mi se svejedno svidja ;)
– gradjani smo koriste svoje pravo da prisustvuju odbrani akademskog rada
– gradjani mirno ‘obezbjedjuju skup’, kreirajuci situaciju inverznu ulicnim protestima, sto je dodatno interesantno zbog pozicije koju pokriva ‘student’
– gradjani svojim prisustvom podizu nervozu ‘studentu’, time implicirajuci sav onaj pritisak koji gradjani trpe od strane drzave & milicije
– gradjani podizu nervozu i ispitivacu, koji ipak na sebi ima, na neki nacin, uprte oci javnosti
itd.
meni je super ;)
Najčudnija i najbezočnija vrsta robovanja na koju naiđoh jest ona što sadašnjicu ljudsku neraskidivo veže za prošlost predaka; što im duše tjera na klanjanje tradicijama djedova; što im u mladićka tijela uvodi drevne duše, kao u svježe grobove kosti stare.
Vidjeh nemušto robovanje – trajno vezivanje muškarca za ženu koju potcjenjuje; tjelesnu vezanost žene za postelju supruga koga mrzi te im ni jednome nije stalo do života.
Vidjeh nijemo robovanje – kada su pojedinci prinuđeni slijediti svoju sredinu, krasiti se njenim bojama, njenim se ruhom odijevati, te se oglašavaju poput odjeka i tijela su im nalik sjenama.
Vidjeh nakazno robovanje – šije moćnika upregnute u jaram obmanjivača, odlučnost jakih ljudi u službi pohotnika što žude za slavom i znamenitošću te se ponašaju poput marioneta što se prstima pokreću, zaustavljaju i razbijaju.
Vidjeh prastaro robovanje – kako duše dječje padaju sa prostranih nebesa u nesretne domove gdje nužda i maloumnost druguju, gdje poniženje i očaj idu ruku pod ruku te djeca stasavaju nesretna, žive kao prijestupnici i umiru poročni.
Vidjeh odvratno robovanje — prodavanje predmeta u bescijenje i naopako imenovanje stvari: obmanjivanje se naziva oštroumnošću, brbljanje umnošću, slabost blagošću, bojažljivost gordošću.
Vidjeh surovo robovanje – kada se nejaki strahom tjeraju da govore, pa kazuju ono što ne osjećaju, predstavljaju se suprotno svome biću te se nesreća s njima poigrava kao s krpama.
Vidjeh ogavno robovanje – kada jedan narod živi po zakonima drugoga naroda.
Vidjeh nakazno robovanje – kada kraljevski sinovi krunišu kraljeve.
Vidjeh crno robovanje – kada prijestupnici svaljuju sram na nedužne.
Vidjeh robovanje samom robovanju, a to je inercija. – Halil Džubran, Mirisni plodovi duše
Kada sam se umorio prateći generacije i kada mi je dojadilo da gledam prohod naroda, sjedoh osamljen u dolini silueta, tamo gdje se skrivaju sjene minulih vremena i gdje počivaju duhovi budućih stoljeća. Tamo vidjeh slabunjavu siluetu kako osamljena ide zureći u sunce te je zapitah:
– Tko si i kako ti je ime?
– Sloboda je moje ime.
– Gdje su ti potomci?
– Jedan je umro razapet, drugi je umro u ludilu, a treći se još ni rodio nije.
Potom mi se izgubi iz vida, u magli. – Halil Džubran, Mirisni plodovi duše
vaka cast! super je tekst…. samo naprijed…
PS. ideja za prisustvovanje Veljovicevoj odbrani rada je super!!
Ovdje treba da bude obavjestenje, desno sa strane (za sada ga nema):
http://www.ucg.ac.me/cg/
“đe god da krenem, đe god da stanem, ogromni me talasi malih i velikih kukavičluka ljutito ošinu.”
a to mu neđe dođe i prirodno kad se ljudi boje za sopstvenu egzistenciju. strah nije imaginaran nego vrlo konkretan jer se radi o mafiji koja prebija/ubija ljude koji žele da im uskrate otete milijarde, stvar je vrlo prosta.
opasnost po nekoga može da ne postoji u uslovima kada je neko dobro fizički obezbijeđen, kada svojim aktivnostima ne ugrožava mafiju, kada koketira s mafijom, i slično.
kada se dostigne kritična masa onih koji se boje, tada i prestaje strah.
kritična masa je dakle ključna.
a kritična masa se dostiže, ne preko građana koji se opravdano boje mafije, nego preko onih koji se nalaze u međusloju između zarobljenih građana i mafije. to bi bili neki intelektualci, novinari, akademici, biznismeni, političari, umjetnici, i slično, sve ono što je kod nas preuzela mafija. oni treba da dovedu do te kritične mase, i onda je to osnov za rušenje mafije, kad nema više nazad.
jasno je da zbog stavljanja pod svoju šapu od strane mafije tih ljudi koji treba da dovedu do kritične mase i povedu narod – kompletna situacija predstavlja svojevrsan perpetuum mobile vladanja dps-a i zarobljavanja države od strane mafije, i jedini način da se on onemogući je da se u zupčanike tog mehanizma ubači kakva motka koja bi ga zaustavila; svremena na vrijeme nam se sa zapada pružaju ruke sa takvim motkama, no one se ili ne prepoznaju ili se ne umiju iskoristit.
Jeste ljudi se realno boje. Ako zalajes ono te bace kao onog Muratbasica na selo sa jednom kravicom pa se sudi i tuzi a djeca ili unucad ce docekat presude a ako mislis i ne lajes nego skvicis onda isto mozda dobijes nogu u donji dio ledja ali ne mora biti da ces znati odakle ti je puklo.
E vazda li je Djekna aktuelna. Mislio si radosave priznaj …
ja lično mislim da ne treba pjevati pjesme i posebno mudrovati. Savršeno je jasno šta se dešava i sve što treba je javno, jasno i glasno progovoriti o tome. Svako ima najmanje jedan primjer i taj treba i javno iznijeti. Ne vjerujem u ruku spasa sa zapada ili istoka ako mi sami nemamo hrabrosti dići svoju ruku.
Svaka cast. Novi sam na ovaj sajt. Al odavno nijesam procitao bolji tekst.