Put kroz vrijeme. . .Darko Šuković o tada odlazećem premijeru

Darko Šuković o tada odlazećem premijer sa suzama u očima: “Sa velike scene, privremeno ili zauvijek, silazi jedna od najznačajnijih ličnosti crnogorske politike nakon 1918”

Darko Šuković/Antena M, 03. oktobar 2006.

Povući se neporažen, na vrhuncu karijere, epilog je koji sanja svaki sportista. U politici je takva pojava rijetkost i gotovo apsurd. Jer, smisao pobjede na izborima je dolazak na vlast ili njeno očuvanje.

Izbori su svojevrstan ugovor građanina i političara – građanin daje glas, a političar se obavezuje na određene rezultate tokom mandata.

Odlukom da se povuče sa državnih funkcija, Milo Đukanović prekršio je ugovor sa preko 150 hiljada građana koji su 10. septembra glasali koaliciju DPS-SDP. Kad se lider liderske partije, a DPS je tipičan primjer takve, povuče nakon izborne pobjede, sasvim je legitiman osjećaj prevarenosti građanina koji je za nju glasao.

Naravno, Đukanovića je, kako se to ovih dana voli reći, lako ljudski razumjeti. Umorio se, smučila mu se opozicija, svašta je pretrpio, sve je ključne stvari završio… Potpuno stupidan ugao gledanja na pojavu! Rukovođenje državom isuviše je ozbiljan posao za banalan alibi, kakav je umor. Uostalom, umoran čovjek ne bi trebalo da ide na izbore. I trpljenje uvreda i nedokazanih optužbi ide uz državnu funkciju. A što se kakvoće opozicije tiče, vjerovatno je Đukanović u životu imao i težih briga.

Najpromašenije opravdanje je da, navodno, više nema poslova koje samo Đukanović može da obavi. Upravo suprotno – pred Crnom Gorom je odlučujući period. Državni okvir, skovan 21. maja, tek bi trebalo da dobije evropski sadržaj. Obećanje da će penzije 2010. biti u prosjeku 250 €, a plate blizu 500, dao je Đukanović.

Istina je da ni u DPS, ni u bilo kojoj drugoj partiji danas nema čovjeka Đukanovićevih sposobnosti, energije i političke harizme. Zacijelo bi i za Igora Lukšića bilo bolje da barem još dvije godine stasava uz odlazećeg premijera. Naivno je predviđanje da će Đukanović, sa pozicije predsjednika DPS, nastaviti da rukovodi Vladom. Onaj ko i površno poznaje obojicu zna da to neće biti model njihovih budućih odnosa. Biće dovoljno da Đukanović savjetima pomogne nasljedniku, kako ne bi ponovio njegove greške.

Đukanovićevo povlačenje može otvoriti i neke pozitivne procese. Dva se čine najvažnijim. Odlazak neprikosnovenog lidera pružiće veću šansu za jačanje institucija države. Zbog inercije malog sistema, tanke demokratske tradicije i mentalitetske sklonosti konceptu gospodara, Đukanović je, objektivno, usporavao taj proces.

Istovremeno, opozicija ostaje bez crvene marame ispred očiju i, možda, konačno počne da se bavi sistemom, umjesto pojedincem. Biće dobro za Crnu Goru ako opozicija, nakon premijerovog povlačenja, smogne snage da realnije sagledava njegovo političko djelo. I, za početak, prihvati da je nezavisna država izraz realne potrebe većine njenih građana, a ne Đukanovićev privatni off shore posjed.

Povlačenje Mila Đukanovića sa funkcije premijera prvorazredan je politički događaj. I u ovom trenutku, bez rizika od greške, može se konstatovati da sa velike scene, privremeno ili zauvijek, silazi jedna od najznačajnijih ličnosti crnogorske politike nakon 1918.

Ne samo zbog kontroverzi koje su ga pratile u posljednjih deceniju ipo, pošteno je sačekati da prođe vrijeme i utihnu emocije, prije nego se izrekne sud o tome kakav je državnik bio.