Vaše sugestije u vezi razvoja ovog portala možete ostavljati putem komentara na ovoj stranici ili slanjem poruke preko kontakt forme ili na email:
Takođe, želimo vas upoznati sa osnovnim principima uređivanja portala u domenima diskusije.
U diskusijama nije dozvoljeno:
– vrijeđati, omalovažavati, uznemiravati druge komentatore zbog vjerske, nacionalne, polne ili druge pripadnosti
– pozivati na linč i nasilje
– zlonamjerno objavljivati privatne podatke komentatora i trećih lica
– objavljivanje poruka, sadržaja, linkova s pornografskim, pedofilskim i fašističkim sadržajem
– vulgarnost
– mnogostruko slanje istog komentara (spamovanje)
– korišćenje različitih nikova u kratkom vremenskom razmaku
U diskusijama ne preporučujemo:
– podsticanje svađe jer nam je cilj da razgovaramo u duhu tolerancije i ohrabriti što veći broj gledalaca da se aktivno uključe u rad ovog portala
– vrijeđati uredništvo jer za ovaj javni servis ne plaćate pretplatu
Preporučuje se:
– ohrabrivanje slobodne misli na portalu i u ličnom okruženju
Prilog:
– komentar iskusnog učesnika
Milovan Vukov Janković:
Plashim se od TRI najveca OTROVA svih PORTALA,
maratonskih naZijonalistichki rasprava,
vjerskih i ideoloshkih,
FEREDZE KOJA ZATVARA OBADVA OKA,
i ne dozvoljava da sagledamo KOSHTANU SRZ RAHITICHNOG CRNOGORSKOG ORGA(NI)ZMA, koji se savija zbog podjela na KRILASHE I KLUBASHE, NA BJELASHE I ZELENASHE, NA CHETNIKE I PARTIZANE I MIL-OVCE I MOMIR-OVCE,
a ne vidimo SRZ,
one KOJI PLJACHKAJU,
i one OPLJACHKANE kojima deru chapru dvije decenije,
i igraju PING PONG sa radnicima,
DERIKOZA na jednom kraju STOLA,
a REZIM I MINISTRI NA DRUGOM.
Ko unese na PORTALU RAZDOR,
ne odiO u GUCHU, na SABOR.
Napomena:
03. Avgust 2013. – Dva miliona putnika
javniservis.me 
http://www.vijesti.me/vijesti/beranselo-policija-probila-blokadu-prema-gradskom-smetlistu-clanak-128277
vidim da su pametni zacutali, za fukaru znam da se obogatila, pala kuca na moje dokono i glasno drustvo, a dje mnogo zubori, tu ne moze bit duboko, ni malo, ni veliko.
Tačno tako.
“Danas, bez patriotskih i socijalnih fraza u koje se lako sklizne u ovakvim obraćanjima, mogu reći sa puno pouzdanja da je Crna Gora stabilno, multietničko društvo u dinamičnom procesu demokratskog i ekonomskog razvitka…”
Da li je normalno…u pamet se ervopo i multietnički skladu, haha!
http://portalanalitika.me/drustvo/tema/102022–bajka-o-lovenskom-tajnovidcu-i-istine-o-radu-tomovu.html
Bajka o “Lovćenskom tajnovidcu” i istine o Radu Tomovu
24. maj 2013.
Share
Pozadina ideje Amfilohija Radovića je strogo politička: pokušavajući da Petra II Petrovića proglasi za sveca, mitropolit SPC u Crnoj Gori – kao i brojni drugi srpski patriotski radnici – da nastave utjerivanje srpstva u svijest crnogorskih građana. Brojni detalji iz istorije ukazuju da je Njegoš bio beskompromisan vladar i da je činio brojna djela koja ga teško mogu svrstati u red svetitelja.
Piše: Miroslav ĆOSOVIĆ
Jedan od najvažnijih zadataka koji je vladika Amfilohije Radović sebi odredio je širenje srpstva među Crnogorcima, odnosno – posrbljavanje Crnogoraca. Sve što radi, izgleda da radi u skladu sa tim zadatkom. Umjesto učenje Hrista i pravoslavlja, iskrenim vjernicima je pružio srbovanje promovišući Kosovsku mitomaniju, veličajući Karađorđa, rehabilitujući četnike i Dražu Mihailovića i promociju raznoraznih likova iz srpske istorije koji nikakve veze sa Crnom Gorom nemaju.
Bjesomučno ponavlja – i falsifikovane i prave – izjave: vladike Danila, kralja Nikole, Njegoša, Petra I… Ali, samo ako u tim izjavama ima i samo asocijacija – na ono što on misli da je srpstvo. U posljednjih dvadesetak godina imao je stotine nastupa, što takozvanih besjeda, što intervjua, konferencija za štampu, predavanja… Ne znam da je ikad pomenuo kraljeve Mihaila i Bodina, dinastije Balšića ili Crnojevića.. S razlogom: time što ne pominje crnogorske dinastije prije Petrovića on jednostavno – kao i skoro svi srpski nacionalni radnici – sugeriše da je srpstvo u Crnoj Gori nastalo u 19. vijeku.
Bizarna ideja mitropolita Amfilohija: Prije neki dan Amfilohije je predložio da se veliki pjesnik Petar II Petrović Njegoš proglasi za svetitelja. Jedini razlog zbog kojeg Amfilohije Radović želi da Njegoša promoviše u svetitelja je to što je Njegoš otac Kosovskog mita u Crnoj Gori i Amfilohije računa – ako se Njegoš prihvati kao svetac – onda se kao svetinja mora poštovati i njegova posveta Karađorđu; kao svetinja se mora poštovati bajkoviti Obilić, kao na svetinju ćemo morati gledati i na “nepobjednog mladog Dušana”.
Njegoš i njegova verzija istorije (istorija koja se nije desila), koju je Njegoš izmaštao i ispjevao, treba da budu čvrsta kopča koja vezuje Crnogorce sa srpskom istorijom. Istina, ta kopča je ustanovljena odavno: i dan danas bar pola Crnogoraca vjeruje da je “Gorski vijenac” istorijsko djelo. Amfilohije “kopču” koja vezuje Crnogorce sa Kosovskim mitom, sada hoće da učvrsti, jer vidi da je “kopča” sve labavija; želi da Njegoševa verzija istorije iz Gorskog vijenca postane svetinja. Dakle: isključivo zbog političkih potreba želi da Njegoša proizvede u svetitelja i ovim je konačno dokazao da mu je politika ispred Hrista i pravoslavlja.
Koje će biti Njegoševo zvanično svetačko ime? Npr. Justin Popović je sv. Justin Ćelijski jer je živio u manastiru Ćelije. Sveti Simeon Dajbabski je živio u manastiru Dajbabe. Sveti Stefan Piperski je živio u manastiru Ćelija Piperska. Njegošev prethodnik je već zauzeo ime – Cetinjski (Sveti Petar Cetinjski), a pošto je Njegoš živio u Biljardi, onda bi trebao biti – sveti Njegoš Biljardski? Ili. Što bi rekao Amfilohije – Lovćenski tajnovidac!?
Porijeklo imena Njegoš: Moram dati nekoliko napomena u vezi imena Njegoš. Tako Čedomir M. Lučić piše: “Sporiće se istraživači i zašto Petrovići za nadimak uzeše ime planine Njegoš (koje je vlaškog porijekla)? Njegoš se sreta u Egejskoj Makedoniji, a i drugdje gdje je bilo Vlaha.” U fusnoti Lučić je napisao: „Riječ ’Njegoš’ u vlaškom jeziku povezuje se sa sezonskim staništem – katunom.” (Čedomir M. Lučić, Sloboda, vjera i nacionalni duh vladajuće loze Petrovića, zbornik radova Dinastija Petrović Njegoš, tom I, CANU, Podgorica, 2002, strana 274)
Ko može biti proglašen za sveca? Postoje pravila – koga crkva može proglasiti i ko se uopšteno smatra za svetitelja. Svetiteljima može biti pribrojan samo čovjek koji je vodio asketski i neporočan život, savršeno moralna osoba, koja je primjer drugima.
Ali, to nije dovoljno. Jedan od uslova da bi neko bio proglašen za svetitelja je i da ima netruležne mošti. Sa Njegošem to nije slučaj. Ali, ni to nije dovoljno za beatifikaciju. Da bi neko bio proglašen za sveca potrebno je da se zahvaljujući njemu dešavaju takozvana čuda; ili za života, ili poslije njegove smrti. Na primjer, neophodna su svjedočenja da je tokom svog života svetitelj čudesno iscijeljivao ljude. Znamo za priču kako je svojevremeno niz Ostroške litice majci iz ruku ispala kolijevka sa đetetom, ali se đetetu ništa nije desilo. To je kao čudo pripisano Svetom Vasiliju Ostroškom.
Zašto se – sto šezdeset godina poslije Njegoševe smrti – Amfilohije Radović se dośetio da ga treba kanonizovati? Vjerovatno misli da su njegovi prethodnici bili neznaveni; da nijesu ni slutili da Njegoš to zaslužuje, nijesu znali da ga treba kanonizovati? Zašto takva ideja nije sinula ni Mitrofanu Banu ni Varnavi Rosiću, Gavrilu Dožiću, Germanu i Pavlu…
Svetac mora imati i svoje zvanično žitije (opis života). Moguće je da lično mitropolit Amfilohije napiše Njegoševo svetačko žitije. Valjalo bi mitropolitu SPC u Crnoj Gori pomoći da u to buduće žitije uvrsti i neka istorijska Njegoševa “čuda”.
Prilog žitiju broj 1: Godine 1851. Srbin Ljubomir Nenadović sreo se sa Petrom II Petrovićem u Italiji; kasnije je svoje susrete sa našim pjesnikom opisao u čuvenoj putopisnoj knjizi “Pisma iz Italije”.
U aprilu je sa Njegošem posjetio Baziliku Svetog Petra u Rimu. Tamo im je kaluđer, kao veliku svetinju, pokazao lanac kojim je bio vezan apostol Petar. Kao posebnom gostu iznio je Njegošu lanac iz škrinje. Priča Nenadović: “Kaluđer kad ga pokazuje otmenim putnicima, sa velikom pažljivošću otvara skrinju, vadi lanac iz pamuka i sa osobitom pobožnošću i smirenošču prinosi ga poklonicima, te ga oni, klečeći, sa skrštenim rukama, celivaju. Kad je kaluđer prineo Vladici ove verige, Vladika ih odmah uzeo u svoje ruke, rasteže ih da vidi kolike su, i čudeći se kako su dugačke, reče: ‘Ala su ga dobro vezali!’. Zatim ih vrati odmah kaluđeru, koji od čuda jedva je mogao zapitati: ‘Zar ih neće Vaša svetlost celivati?’ – Vladika mu, polazeći, odgovori: ‘Crnogorci ne ljube lance’!” (Ljubomir Nenadović, Pisma iz Italije, knjiga Odabrana dela, Novi Sad, 1971, str. 146).
Čuvena epizoda, koja prija svakom nacionalnom Crnogorcu, no, što se teologije tiče, kako će srpska crkva protumačiti to što budući svetitelj ne poštuje najveće relikvije hrišćanstva – ne poštuje apostola Petra?!!
Prilog žitiju broj 2: Bosiljka Čelebić-Mitrović piše: “Austrijski komesar Eduard Grij je došao krajem marta 1842. godine u Crnu Goru da preda Njegošu krst sa brilijantima koji mu je darivao Njegovo Cesarsko i kraljevsko Visočanstvo. O tome je 5. aprila podnio opširan izvještaj. . . Na Cetinju ga je dočekao Vladika sa senatorima uz paljbu topova. Primio ga je u bilijarskoj sobi sa uobičajenom ljubaznošću. Dodijelili su mu sobu u kojoj je spavao saksonski kralj Fridrih Avgust. Vladika se izvinio što ne može sa njim da ruča jer mu post ne dopušta ni ribe da jede, nego samo pasulj, zelje i slično. Tako je Grij na Cetinju jeo jela sa mesom zajedno sa Vukovićem, Njegoševim učiteljem njemačkog jezika i crtanja topografskih karata, i sa svojim pratiocem Vuletom. Vladika je povremeno dolazio kod njih na nekoliko trenutaka da popije čašu šampanjca ili vina. Kada je Grij napomenuo da bi i on rado postio nekoliko dana Vladika mu je na francuskom rekao: ‘Kad već ja moram da činim tu glupost, nije potrebno da i Vi to isto radite’.” (Bosiljka Čelebić – Mitrović, Njegoševi inostrani gosti, http://www.montenegrina.net).
Vidimo da se Njegoš nije baš divio osnovnim pravilima kojih se mora držati jedan episkop, prezire post. Hoće li u Njegoševo žitije ući ovaj podatak, kako je post smatrao za glupost? Jesu li i drugi svetitelji post smatrali za glupost?
U emisiji “Istorijske paralele” emitovanoj 13. maja 2013. na NTV Montena u kojoj je gostovao književnik Milorad Popović, istoričar Novak Adžić je rekao: “Njegoš kaže jednom i Vuku Karadžiću – ‘Ti kakav si, ti bi od mene i kaluđera napravio’.”
Prilog žitiju broj 3: Krajem 1836. godine Njegoš se u Beču sreo sa ruskim predstavnikom, knjazom Aleksandrom Gorčakovom. Carskom predstavniku je iznio razne zahtjeve, ali su odgovori uglavnom bili negativni.
Akademik Branko Pavićević nam dalje pojašnjava Njegoševu reakciju: “Razočaran odgovorima ruskog diplomatskog predstavnika, crnogorski vladar je iznio posljednji zahtjev: da se njegovom domu sa još 15 crnogorskih porodica dozvoli preseljenje u Rusiju, pošto drugog izlaza nema. Zaprepašćen ovakvom izjavom, Gorčakov nije želio o tome ni da razgovara, napominjući da imperator ne bi mogao da shvati takvu želju poglavara jedne nezavisne zemlje. Na to je crnogorski vladika dodao: „Mi i sami osjećamo da je to nizko, ali je bijeda velika!” (Branko Pavićević, Sazdanje crnogorske nacionalne države (1796-1878)”, http://www.montenegrina.net).
Potom je Njegoš uputio memorandum Ruskom caru u kojem je iznio raznorazne zahtjeve, i opet, ukoliko mu ne budu ispunjeni zahtjevi, traži da se sa još nekim porodicama preseli u Rusiju i ostavi svoj narod! Ruski vicekancelar Neseljrode: “…o zahtjevu za preseljenje jednog broja crnogorskih porodica, zajedno sa Petrovićima, Neseljrode je iskazao istinsko zaprepašćenje, pitajući se: ‘kako povjerovati da arhijerej koji je dao zakletvu Svevišnjemu da pazi svoju pastvu i crkvu Hristovu, može riješiti da ostavi i jedno i drugo na milost i nemilost… naročito sad kad vas svud okružuje samovolja’.” (ista knjiga akademika Pavićevića).
Vicekancelar je bio zaprepašćen kad je pročitao što naš genijalni poeta traži, Neseljrodeovim riječima koje je citirao Pavićević, nema se što dodati. Što se tiče ove epizode, vjerujem da će vladika Amfilohije naći birane riječi da opravda to što je Njegoš htio da svoj, ionako izmučeni narod, ostavi na cjedilu.
Prilog žitiju broj 4: Kako je kod Njegoša bila razvijena saośećajnost prema pripadnicima svog naroda? U “Gorskom vijencu” kroz lik brata vladike Danila pjeva – ‘Nego udri dokle mahat možeš, a ne žali ništa na svijetu!’, i znamo da su ga početkom devedesetih neki u našem regionu u potpunosti poslušali, ništa nijesu žalili. Sudeći po ovim stihovima nije bio ni malo saośećajan, no, je li i u stvarnom životu bio ovako surov?
Istoričar Živko Andrijašević je 26. februara 2008. godine u emisiji na TV Crne Gore ispričao Njegošev odnos prema Crnogorcima koji su umirali od gladi: “Njegoš je trošio ogroman novac… na putovanja, nije bio čovjek kojemu je bio stran luksuz. Čovjek, koji recimo, u vrijeme najveće gladi u Crnoj Gori ide u inostranstvo, kaže ‘Da ne gledam ovu muku’. . . Kada je umro u njegovom testamentu tačno se našlo koliko je novca ostalo na Petrogradskim bankama. . . preko 100.000 fiorina. To je naravno državni novac. A znate što je on uradio. On je od tog državnog novca dao penzije svojim sestrama, svojim rođacima, i kad je knjaz Danilo došao, sve je ukinuo to, jer je to privatizovanje državnog novca. Pazite, u vrijeme najveće gladi, on taj novac nije iskoristio da bi kupovao žito. Nego je tražio od Rusije pomoć u žitu, jer je ovaj novac bio stavio pod interes. I to je Njegoš.
Potpuno u skladu sa onim kad je od Ruskog cara tražio da izbjegne u Rusiju, tako i kad Crnogorci umiru od gladi, Njegoš odlazi na – neko turističko putovanje.
Prilog žitiju broj 5: Cetinjanin pop Lazo Popović Jabučanin je u svojim Memoarima ovako zapisao: “Crnogorci pod vladom Svetoga Petra, bijahu se između sebe, bijaše se kuća s kućom, bratstvo s bratstvom, pleme s plemenom, nahija s nahijom, kradijahu se između sebe, paljahu jedan drugome kuće itd. Pa i opet sirotinja živijaše pod Svetijem Petrom bolje, nego pod vladikom Petrom II. . . Kad se predstavi Sveti Petar, Crnogorci ufatiše vjeru na prsi Svetoga Petra da neće više bit zla među Crnogorcima, nego da se sve smiri i da sud između sebe postave. Izabraše za gospodara i vladiku Rada Tomova i nađenuše mu ime Petar II. . . No sudnici bjehu oni isti ljudi kojizi su činili najvišu mutnju i najviše zla u Crnu Goru; prijed ovoga ovi ljudi suđahu sirotinji. A bolji i jači činjaše što hoćaše, a sirotinja ne smijaše da se brani od suda, a bolji i jači koji bjehu, ne marahu za sud, nego kad oćaše skrivit oni bolji, on nešto mitom, nešto hajterom izlazaše vazda prav, a sirotinja plaćaše. Zato sirotinja živjaše grđe pod Petrom II, nego pod Svetim Petrom.” (Pop Lazo Popović Jabučanin, Memoari, CID, 2004, strane 71 i 72).
Lazo Popović Jabučanin rođen je 1797. Dobro je zapamtio posljednje decenije Petra I; propratio je i kao neposredni svjedok posmatrao – i Njegoševu vladavinu i vladavinu knjaza Danila, a živio je i u prvo vrijeme vladavine knjaza Nikole. Od ova četiri Petrovića, pored kojih je na Cetinju živio i koje je sve lično poznavao, najlošije mišljenje ima o vladici Radu. O sudovima u Njegoševo vrijeme još negativnije piše serdar Rade Turov Plamenac.
Prilog žitiju broj 6: Njegoš je 1837. Austriji prodao manastir Maine, a u maju 1839. za 17.000 srebrnih fiorina i manastir Stanjevići. Što se Stanjevića tiče, nije Njegoš prodao neki nepoznati i nevažni manastir, prodao je rezidenciju svojih predaka: vladike Danila, vladike Save i Petra I. U “Istorijskom leksikonu Crne Gore” urednika Šerba Rastodera i Živka Andrijaševića, na strani 1120. za Stanjeviće se kaže: “Stanjevićku školu pohađao je i Petar I Petrović, za čije vrijeme je manastir i dalje značajan duhovni i politički centar Crne Gore”.
Serdar Rade Turov Plamenac u Memoarima piše: “Vladika Rade dobio je veliku mrzav i nepovjerenje kod naroda što je popuštio od crnogorskog zemljišta Austriji i kad je primio novac za popuštanje zemlje a ne dao ga za naknadu uzetih zemalja onijema čije su zemlje bile, zato je narod uzeo da ih je Vladika proda za svoj lični interes.” (Rade T. Plamenac, Memoari, CID, Podgorica, 1997, strana 443).
Zaista je ovo čudo, stvar za čuđenje.
Prilog žitiju broj 7: Postoji nebrojeno mnogo svjedočanstva o velikom gostoprimstvu Crnogoraca kroz istoriju. To i Njegoš prikazuje u “Gorskom vijencu” kroz lik Vuka Mićunovića, koji ovako govori neprijateljskom izaslaniku Ridžal Osmanu: “Da nijesi u kuću došao, znao bih ti odgovorit divno”. Za Crnogorce je gostoprimstvo i zadata vjera, ono što Albanci zovu besa, bila svetinja.
Kako je Njegoš iskazivao taj prastari crnogorski običaj? U ljeto 1843. Njegoš je na pregovore u Ostrog zvao 20-ak Nikšićkih i hercegovačkih aga i begova i naravno, dao im je vjeru da im se ništa neće desiti. Kad su Turci došli u Ostrog, Njegoš nije htio da ih primi, već je naredio perjanicima da ih pobiju, kad se budu vraćali. Perjanici su poslušali naređenje, te su na Bašinoj vodi ubili 12 od 20 turskih plemića; preostali su uspjeli da pobjegnu.
Varaju se oni koji danas misle da je ovo bilo moralno prihvatljivo Crnogorcima. Današnji čovjek može lakše da razumije ovaj Njegošev postupak nego čovjek 19. vijeka. Zato vojvoda Ilija Plamenac (rođen 1821. g.) u svojim Memoarima ovako komentariše događaj na Bašinoj vodi: “Ovi nečovečki događaj u Ostrog bi godine… Iza ovoga nepoštenoga djela veliki ijed ulježe u svu Crnu Goru i učini se Crnogorcima za tu prijevaru i voljeli bi bili da je u bitki kakvoj poginulo pet stotina Crnogoraca, pa makar birania. I na svaki kraj Crne Gore izgubi se riječ poštena i vjera pred svakim. Do ovoga vremena bješe obratio oči svaki prekograničar na Vladiku kao na gospodara Crne Gore. Krajina, Zeta, Arbanija davahu po nekoliko dacije. Bjehu iz Hota dva perjanika kod Vladike. Zvahu se Đeda i Leka i svi drugi kraičnici iđahu kod vladike sasvim veselo, iz srca… Pošto se ovo dogodi u Ostrog vladika ot onda poče gubit zdravlje i počeše se svi krajevi od njega odbijat. Mogu uvjerit čitaoca da je mene sve ovo dobro poznato, i za njekoliko godina hodio po Beču i Italiji poradi zdravlja kod doktora. Ali sve je bilo uzalud.” (Vojvoda Ilija Plamenac, Memoari, CID, Podgorica, 2004. strane 45 i 46)
Prilog žitiju broj 8: Vojvoda Ilija Plamenac je u svojim Memoarima ispričao kako je Njegoš pokušao na prevaru da likvidira Ali-pašu Rizvanbegovića. Priča je jako zanimljva. Njegoš i Ali-paša su trebali da se sastanu u Dubrovniku. Ali-paša je pristigao u blizinu Dubrovnika, na Brgat. U međuvremenu, Njegoš je počeo da nagovara svog perjanika i dobrog junaka Jagoša Milića iz Bjelica da ubije Ali-pašu, riječima: “Bi li ti Jagošu poša da ubiješ Ali-pašu. Učiniću ti čestitu familiju da i’ nikad neće majkat ništa, no ću i’ kupit zemala koliko gođ hote a tako i para dosta. A tebe ću tvoje ime odugovječiti kai ikome što se je ime spominjalo!”
Jagoš je pristao, ali je rekao da ga neće Turci puštiti kod paše. Njegoš mu je na to odgovorio da će poslati svog ađutanta Filipa Vukovića na preliminarni sastanak sa Ali-pašom, te da Jagoš ide u pratnji Vukovića, kobajagi kao tjelohranitelj. Ličanin Vuković ništa o Njegoševom planiranju atentata nije znao. Vuković i Njegošev perjanik su se potom i sastali sa Ali-pašom u njegovom šatoru, ali Jagoš nije ubio pašu. Kad su se vratili, Njegoš je, da ne čuje Vuković, pitao perjanika: “Što bi, te prevari, te si dao riječ poštenu i junačku?” Perjanik mu je odgovorio: “Bogomi ne smjeh nikako ot straha. Ne bješe mi milo umrijet”. (link: http://i42.tinypic.com/33zaeeu.jpg).
Tako je Njegoš htio da potroši ova dva svoja čoeka, a poslije niza ovakvih njegovih vjerolomstava on se u Italiji pred Ljubom Nenadovićem iskreno čudio – zašto se Omer-paša Latas sprema da udari na Crnu Goru! Serdar Rade Turov Plamenac je u Memoarima, koje je pisao tokom I svjetskog rata, ovako prokomentarisao ovu Njegoševu zavjeru, za koju je naravno znao: “I tako se ovi dvojica povrate sasvim bez uspjeha Vladičinog za ovu cilj koja bi stidna bila i za razbožnika a kamoli za Mitropolita i Gospodara jednoga naroda u jednoj državici.” (Rade T. Plamenac, Memoari, CID, Podgorica, 1997, strana 446).!
Prilog žitiju broj 9: Budući svetitelj Njegoš, ubio je, na žalost, puno Crnogoraca, svojih podanika, bez sudske optužbe i bez suđenja. Nije lično ubijao, već je naređivao ubistva koja su izvršavali njegovi perjanici, ali na kraju se svodi na isto: naručiti ubistvo ili lično ubiti, nema velike razlike.
Znao je i žestoko da kazni neposlušne. Nije, kao svetac, baš bio oran da oprašta. O tome svjedoči i sljedeći primjer. Vasojević Nikola Milošević Vasojević, imao je plan da napravi državu Vasojevića i okolnih brdskih plemena koja bi se zvala – Holmija. Naš budući svetitelj ga je zbog ovih planova likvidirao. I to kako: pozvao je Miloševića na razgovor na Cetinje i potom ga ubio. Ovako piše Ljubomir Durković-Jakšić, istoričar srpske crkve: „Njegoš je pozvao Vasojevića da dođe na Cetinje, i odlučno se rešio da pripremi da se ubije. Na putu za Cetinje, u selu Donji Zagarač, 30. maja 1844, ubili su Vasojevića perjanici Vuko i Todor Toromani i njihov rođak Mića Toroman, svi iz Njeguša. Sahranio ga je Petar Ćupić iz Zagarča. Knez Danilo je naredio 1857. da se Vasojevićev grob poravna, tako da se ne bi više znalo za njega” (Ljubomir Durković-Jakšić, Srbijansko-Crnogorska saradnja (1830-1851), SANU, Beograd, 1957, strana 56).
Ovo je bio uobičajen način na koji je Njegoš “odstranjivao” ljude koji mu nijesu bili po volji. Pozove ih na Cetinje, dâ im vjeru, pa zatim naredi perjanicima da ih ubiju, kao što je to uradio i sa agama i begovima u Ostrogu. Serdar Rade Plamenac koji je još kao dijete bio paž kod knjaza Danila i bezbroj puta bio na dvoru Petrovića, opisuje Njegošev način likvidacije ljudi koji bi mu zasmetali: “… pozovi ih da se povrate sa izrukom njegove zakletve ‘da se povrati na Božju vjeru pa ću mu oprostit sve’. Onda ovi svaki kad se povrati na ovu zakletvu budne prevaren i predat na mušketariju, pa njemu taj uspjeh njegove mudre ‘pulitike’ bješe osobito prijatan i svijem mogućim služaše se i širaše ga kao svoj najviši vladalački uspjeh ‘sve na svojoj strani pa ma koim bilo sredstvom’.” (Rade T. Plamenac, Memoari, CID, Podgorica, 1997, strana 445). Serdar Plamenac još piše kako je Njegoš naredio da se ubiju Petar Kršikapa, pop Toma Davidović, pa Vukić Popović i Džudžo Čejović iz Kuča, Luka i Andrija Kaluđerović sa Ljubotinja, zatim je serdar prestao da nabraja i kaže: “Mnoge je krivce pozva na vjeru i svoju zakletvu da im neće životima ništa bit, pa kad su se povraćali na njegovu vjeru on ih dao perjanicima da ih mušketaju. On je uživa s krvoprolićem i drža je da se s tijem načinom zemlja steže…” (ista knjiga, strana 455).
Povodom ovakvog Njegoševog načina vladanja Živko Andrijašević piše: “Rade T. Plamenac je u svojim memoarima najprije pokušao da skine pozlatu sa neprikosnovenog ljubimca svih priglupih nacionalnih ideologija – vladike Petra II (Njegoša). Serdar Plamenac tvrdi da je vladika Petar II bio nemaran vladalac, da je bio srebroljubac, prevarant, egoista… Vladika je, kako tvrdi serdar Plamenac, dobijao dio lopovskog plijena koji su Crnogorci ugrabili preko granice, obožavao je spletke, naručivao ubistva, a likovao je kada bi stradao neki od onih koji bi se po bilo čemu isticali. Uvidio je serdar Plamenac i da je u Gorski vijenac upletena žica vladarske ideologije. . . Sva vlast koju je uspostavio bila je provizorij za jednu trgovačko-nasilničku družinu, koja je upravljala Crnom Gorom i koja je kod Crnogoraca stvorila uvjerenje da je pravedniji turski sud u Podgorici, nego crnogorski na Cetinju. Ovaj veliki moralista u poeziji namoravao je Crnogorce da žito i so kupuju samo kod trgovačkih ortaka njegovog brata Pera, a uspio je i da uštedi nekoliko stotina hiljada fiorina! Njegov brat, Pero Tomov koji se bavio trgovinom, i to monopolskom, mogao je izdržavati čitavi crnogorski državni aparat od svog novca…” (Živko Andrijašević, O jednom aspektu Memoara Rada Turova Plamenca, zbornik radova Crmnica – nasljeđe i budućnost, Podgorica, 2002, strane 93 i 94).
I vojvoda Marko Miljanov daje prilog saznavanju načina vladavine Petra II Petrovića Njegoša: “U narod se broji da je vladika Rade pobio 83 biranije ljuđi Brđana, Crnogoraca i Primoraca. U prvinu se Kučima prestavljalo koji ne bi sve učinio što mu Vladika reče da će boža kazna panut’ na njega i da će ga Vladika proklet’, ka što je sv. Petar prokleo one prijed rečene; jer u to je vrijeme narod i kaluđere i popove smatra ka svece, a kamo li ne vladike. No pošto Kuči viđeše kako se Bog razgnjevi na poslušnike Vladičine i ubice Vukićeve i Džudžove, uvjeriše se da nije Bogu ugodno sve ono što Vladika reče” (Marko Miljanov, Pleme Kuči u narodnoj priči i pjesmi II, Titograd, 1967, strane 102 i 103)
Zloupotrebama Njegoša nema kraja: Pobrojani detalji iz života Petra II Petrovića Njegoša ukazuju da je pozadina ideje mitroplita Amfilohija nije duhovne, nego – dnevnopolitičke prirode. Ukoliko, zaista, SPC u dogledno vrijeme kanonizuje Njegoša, velikog crnogorskog pjesnika, moraće da promijene način biranja svetaca.
Oni svetitelji što su skrušeno, asketski, bezgrešno i u molitvi proveli život, biće prevrednovani, a njihovo mjesto zauzeće naš svetac koji je: prodavao manastire, javno prezirao neka od osnovnih pravila hrišćanske crkve kao što je post, čovjeka za čije vladavine je mnogo ljudi likvidirano…
Njegoš je, nema u to nikakve sumnje, pjesnik nevjerovatnog talenta. On je i pjesnik i čovjek. Nepobitna je činjenica da je svim srcem za svoj narod želio – slobodu, prosvećenost, civilizovanost, progres. Ali, do te slobode on je bio spreman da dođe ne pitajući ponekad za cijenu, poput surovog makijaveliste. Spreman je bio na svako sredstvo da bi ostvario svoje ciljeve i konačno zbacio turski jaram na Balkanu.
Pred smrt, Njegoš svoju vladavinu nije ocijenio vrijednom; ovako je govorio Matiji Banu: “Prijatelju moj, duša mi ubija tijelo. Ne žalim što ću umrijeti, ali žalim što u mome životu ništa znamenito nijesam učinio.” (Matija Ban, Poslednje viđenje sa vladikom Radom, “Politika”, broj 6251, 19. IX 1925).
Prevario se: njegova uloga u proćerivanju Turske sa zapadnog Balkana je ogromna. Njegovi stihovi bili su na umu pobjednicima Grahovca, Vučjeg Dola, Fundine… Svi učesnici balkanskih ratova i u Srbiji i u Crnoj Gori prije 100 godina znali su bar neke stihove iz Gorskog vijenca. Balkanski narodi, nošeni ogromnom mržnjom koju je generisao Njegoš, napravili su – ne mali podvig i sami se oslobodili od Turaka.
Poslije balkanskih ratova Njegoševo djelo je mnogo puta zloupotrebljavano i njegovo sjajno pjesničko umijeće je korišćeno kao opravdanje za mnoge zločine. Amfilohiju Radoviću, Matiji Bećkoviću i sličnima Njegoš je i dalje potreban – i kao novovjerni svetac – za zloupotrebe u budućnosti.
mislim da je ovaj tekst mogao da se prikaci kao komentar na tekst ratimira vujacica : njegoš 1813-2013 ali je na njemu nestala opcija komentarisi…ne znam da li je tehnika zatajila ili ljudski faktor…
ne znam zašto se bune režimski povijesničari, ovo (prodaja držvane imovine, loženje naivnih, mušketanje oponenata) zvuči kao uvod u beatfikaciju Milaša. Nego neka vam ga, vi znate šta radite. Ili ćete saznati, day's gonna come…
Pokrenuti peticiju da se Milaš sarani na Štirovnik, paralelno sa novom Njegoševom kapelicom!!! Ipak je Milaš duže vladao CG, a zeru nas je više zadužio, pa valja da je na visočijem mjestu od Njegoša! Ojha!
ANDREA GALLO
(1928-2013)
apropo Radivoja Petrovića:
“Serdar Plamenac tvrdi da je vladika Petar II bio nemaran vladalac, da je bio srebroljubac, prevarant, egoista… Vladika je, kako tvrdi serdar Plamenac, dobijao dio lopovskog plijena koji su Crnogorci ugrabili preko granice, obožavao je spletke, naručivao ubistva, a likovao je kada bi stradao neki od onih koji bi se po bilo čemu isticali. Uvidio je serdar Plamenac i da je u Gorski vijenac upletena žica vladarske ideologije. . . Sva vlast koju je uspostavio bila je provizorij za jednu trgovačko-nasilničku družinu, koja je upravljala Crnom Gorom i koja je kod Crnogoraca stvorila uvjerenje da je pravedniji turski sud u Podgorici, nego crnogorski na Cetinju. Ovaj veliki moralista u poeziji namoravao je Crnogorce da žito i so kupuju samo kod trgovačkih ortaka njegovog brata Pera, a uspio je i da uštedi nekoliko stotina hiljada fiorina! Njegov brat, Pero Tomov koji se bavio trgovinom, i to monopolskom, mogao je izdržavati čitavi crnogorski državni aparat od svog novca…”
zvuči poznato???
Điha, điha!
điha điha, čet'ri noge dobre, dvije noge loše!
Crkva Zdravog razuma trebala bi da kanonizuje Blaža Davidovića dok je u top formi :)
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=22379&Itemid=195
zdravom razumu nije potrebna crkva…naprotiv….
Toliko te iritiraju moji stavovi da mi ne dopsutaš čak ni pravo na ars poetiku :)
Opusti se, pročitaj Blaža i uživaj. Zar kao crnogorski patriota nisi srećan što ti je takav as “sedme sile” zemljak? To bi mu ga bilo kao da okoreli Zvezdaš ne voli Robija Prosinečkog. A Blažo ti kao Prosinečki, samo što projektile i lopte sa očima ne šalje nogom već kuckajući :)
naprotiv neon, zabavljaju me tvoji stavovi…steta sto neke krijes kao zmija noge…u pravu si , cinjenica da u komsiluku imamo jednog takvog asa novinarstva me ispunjava zadovoljstvom…cak i kada se ne slazem sa njegovim stavovima…
Ruku na srce, a onda i na muda, od Balše se mogu očekivati čuda : on će već sutra zamijeniti Andreja Nikolaidisa.
To je to.
Crna Gora.
BALJEGA U CELOFAN
Podize se jedan GLAMUR GUSTI,
Crnu Goru zemlju da opusti,
al to nije morska GLAMURINA,
ne tajkunska BEZOCNA KURCINA,
sto nas jebe sa tv -ekrana,
i garnijer sto brine o nama,
a dormeo o jadu nas smeo,
razne kapi, dok svako izlapi,
blavori se muzicki krevelje,
od talenta i napasti velje,
svak se zori i ljepotom hvali,
ima velik, i nije mu mali,
ima mooda, a mozak mu fali,
silikone sire po ekranu,
i zovu nas , dodji na DZEBANU,
moze u tvom il` mojeme stanu,
traze LJUBAV, ali je ne daju,
niti znaju, sto to stvarno znaci,
kisa lije sve se naoblaci,
zbunjen ludog, od straga navlaci,
mili RODE TRAZITE SLOBODE,
da VAS SUNCE JARKO OPET GRIJE,
da vas TAJKUN JEBATI NE SMIJE,
sa mrcenih njihovih EKRANA,
i Milovih, sa DRZAVNIH STRANA.
http://www.alternet.org/civil-liberties/noam-chomsky-kind-anarchism-i-believe-and-whats-wrong-libertarians?paging=off
Voze se premijer i njegov vozač na sastanak i prolaze kroz neko selo, kad u jednom trenutku izleti svinja na put i oni je pregaze.
Premijer reče vozaču da ga odveze na sastanak i da se vrati da nađe seljaka čija je svinja, izvini mu se i plati za tu svinju.
Prođe sastanak,a vozača nema i nema…
Kad ujutro dolazi vozač sa podočnjacima, tetura se, mortus pijan…
Premijer ga pogleda besno i pita:
– Pa đe si ti do sad?
Vozač na to odgovara:
– Uradio sam sve kao što ste rekli, vratio sam se i ušao u jednu kafanu…
Proderem se:
– Ja sam vozač premijera, ubio sam svinju!
Onda seljaci skočiše, jedna tura, druga, treća…
via fb
PDV placa krajnji korisnik za drzavu,
nasi PREDUZETNICI KUKAJU DA ONI PLACAJU PDV,
sto je BEZOCNA LAZ,
ja imam firmu 23 godine u DKu, kupim komponente za elektroniku i platim PDV 25%, to je ULAZNI PDV,
ali kad montiram komponente i isporucim ROBU IZLAZNI PDV, naplatim 25 % od musterije,
i DRZIM DRZAVNE PARE ili RAZLIKU koja je duplo veca od ULAZNOG, po 6 mjeseci, ranije po 3 mjeseca, i umjesto da PREDUZETNICI poljube DRZAVU U SUPAK, za jeftini KREDIT ONI KUKUMACU.
Ranko Rajović: Deca moraju da menjaju dosadašnji način učenja
Iako se u medijima konstantno provlači kako su škole i đaci u regionu najbolji, veoma loši rezultati na PISA testu, koji meri sposobnosti učenika da se uspešno uključi u moderan život, pokazali su drugačije. Naša škola zaostaje za evropskim koje, opet, kaskaju za istočno-azijskim.
Rekao je ovo u intervjuu za “Glas Srpske” izvršni direktor MENSA Srbije i predsjednik svjetskog MENSA komiteta darovite djece Ranko Rajović i dodao da su studije pokazale da upotrebnog, odnosno korisnog znanja nema u Srbiji, BiH, Hrvatskoj, kao ni u Makedoniji.
– PISA test je pokazao da naša deca imaju relativno dobro reproduktivno znanje, dok smo po onom funkcionalnom (upotrebnom), od kojeg zavisi nacionalni bruto dohodak, među poslednjim u Evropi. Naša deca jesu inteligentna, ali ta inteligencija ne daje rezultate što govori da negde grešimo – istakao je Rajović.
* GLAS: Rekli ste da današnje dijete nije isto kao dijete prije 60 godina, kada je nastala literatura po kojoj veliki broj pedagoga na teritoriji nekadašnje Jugoslavije i danas radi. Kako to riješiti?
RAJOVIĆ: To isto važi i za Evropu, to je upravo jedan od razloga zašto ona toliko zaostaje za Azijom.
* GLAS: Gdje su đaci sa ovih prostora kada je riječ o znanju?
RAJOVIĆ: PISA test je pokazao da naša deca imaju relativno dobro reproduktivno znanje, dok smo po onom funkcionalnom (upotrebnom), od kojeg zavisi nacionalni bruto dohodak, među poslednjima u Evropi. Iako se u medijima konstantno “provlačilo” kako su naše škole i đaci najbolji, jako loši rezultati na PISA testu su pokazali drugačije, odnosno da naša škola zaostaje za evropskim koje, opet, kaskaju za istočno-azijskim. Kako ćemo praviti funkcionalnu državu ako nemamo dovoljno upotrebnog znanja? Studije su pokazale da upotrebnog, odnosno korisnog znanja nema u Srbiji, BiH, Hrvatskoj kao ni u Makedoniji.
* GLAS: Zbog čega naša djeca nisu sposobna da funkcionalno razmišljaju dok azijska jesu?
RAJOVIĆ: Jedna je od pretpostavki da je riječ o posebnim vrstama stimulacije (kroz igru, tradiciju, kulturu..), koju deca u najbolje plasiranim zemljama imaju od ranog djetinjstva. Mi smo u program uveli nešto novo za Evropu. To je posebna vrsta mentalne stimulacije. U početku je bilo otpora starijih kolega, koji su govorili da je to maltretiranje dece. Ipak, brzo smo pokazali da naša deca, ako im određene aktivnosti dajemo kroz igru, već u petoj godini mogu da postignu složene forme apstraktnog razmišljanja. Uvek moramo imati na umu to da ne smemo potcenjivati sposobnosti dece, posebno ne u periodu kada se mozak najintenzivnije razvija, od treće do pete godine. Matematička se sposobnost razvija kroz igre serijacije i klasifikacije. Imamo ih i mi u Evropi, ali ne kao one u istočnoj Aziji. Mi sve moramo da prođemo na konkretnom nivou, deca moraju videti objekte s kojima rade i razvrstavati ih po nekom obeležju. U Aziji je to drugačije, imaju aktivnosti u kojima je zadatak zamišljati elemente koji se potom razvrstavaju po nekom obeležju ili veličini, što je željeni apstraktni nivo.
* GLAS: Vaš program “Nikola Tesla centar” doživio je veliki uspjeh u brojnim zemljama?
RAJOVIĆ: Program “Nikola Tesla centar” smo koncipirali na tri dela. Deca moraju da menjaju dosadašnji način učenja, jer sve veći broj đaka ima poremećaje kao što su disleksija, diskalkulija, disgrafija i drugi koji ih ometaju u učenju. Ovi poremećaji nastaju kao nedostatak obične dečije igre u vidu trčanja ili skakanja, kada se mozak razvija. Kada deca sede po tri ili četiri časa dnevno, neke regije mozga se dovoljno ne razvijaju i onda se to pokaže kao problem tek kada dete krene u školu. Prva faza ovog programa, koji čini spoj medicine i pedagogije, jeste razvoj mozga deteta i tu učimo roditelje da razlikuju koje aktivnosti su dobre, a koje štetne za mališane. Potom se radi na edukaciji vaspitača u vrtićima i naposletku se radi stavka “učenje”. Program je uveliko zaživio u Norveškoj, Češkoj, Švajcarskoj, Sloveniji, Italiji, Hrvatskoj, Mađarskoj, BiH, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, Bugarskoj i Rumuniji. Na poziv Ministarstva prosvete i kulture Republike Srpske radili smo pilot projekat na ovom području a potom se u njega uključio i UNICEF koji ga finansira u pet gradova Srpske (Banjaluka, Prijedor, Doboj, Bijeljina i Trebinje). Na poziv vrtića ili škole, radimo seminare za vaspitače i učitelje, a organizujemo i jednoipočasovne roditeljske sastanke da bismo ih detaljno informisali.
* GLAS: Kako podstaći djecu predškolskog uzrasta da uče prave stvari i šta je najbolje za njih u tom periodu?
RAJOVIĆ: Prema staroj pedagogiji, dete počinje sa kompleksnim formama učenja tek od sedme godine. Sva istraživanja, međutim, pokazuju da je to veoma kasno, tako da mi sa simulacijom apstraktnog učenja i razmišljanja počinjemo već od treće godine. Decu treba da učimo funkcionalnom, odnosno upotrebnom znanju.
* GLAS: Koliko vremena djeca smiju da provode ispred računara i kako prepoznati kada to postaje štetna navika?
RAJOVIĆ: Preterana upotreba računara može biti veoma štetna, jer deca predškolskog uzrasta dnevno provode čak četiri časa ispred računara ili TV prijemnika. Nedostatak aerobnih aktivnosti oštećuje i smanjuje neke važne duboke strukture mozga.
* GLAS: Koliko je važna uloga roditelja u razvoju dječijeg intelekta?
RAJOVIĆ: Presudna je uloga roditelja koji moraju da shvate da je koeficijent inteligencije deteta, njihova briga i odgovornost. Ako izostane pravilna stimulacija, pojedine sposobnosti dete neće ni razviti u punom biološkom obliku. Sva današnja oštećenja kod dece su nastala upravo u prvih pet ili šest godina života i to zbog neznanja roditelja. Skoro svako drugo dete u regionu srednje Evrope ima već neki oblik poremećaja govora, a to su regije koje formiraju najveći broj sinapsi koje su važne u ukupnim sposobnostima deteta. Naša deca jesu inteligentna, ali ta inteligencija ne daje rezultate, što govori da negdje grešimo.
* GLAS: Istraživanja su pokazala da se djeca sa izuzetno visokim koeficijentom inteligencije teško prilagođavaju društvenim normama?
RAJOVIĆ: Ova deca su osetljivija, ali to ne znači da imaju nekih poteškoća. Ipak, sa njima moramo da radimo na neki drugi način, a postoje i programi za inkluziju darovite dece. Evropa je pravila grešku jer je smatrala da ne treba praviti ovakve programe, “jer su ta deca pametna i snaći će se”. Međutim, pokazalo se da od 100 odsto potencijalno darovitih, samo 15 odsto postane zaista takvo. Tako i članovi MENSA moraju da imaju neku pažnju društva koje će im pružiti podršku.
* GLAS: Da li u budućem periodu u BiH, odnosno Republici Srpskoj planirate da sprovedete nova testiranja?
RAJOVIĆ: Testiranja smo imali prošle godine samo u Sarajevu i u Banjaluci gdje su ostvareni gotovo jednaki rezultati, a ove aktivnosti planiramo u Zenici, Mostaru i Trebinju.
Članovi
* GLAS: Koji su to članovi MENSA Srbija na koje ste naročito ponosni?
RAJOVIĆ: U okviru MENSA imamo članove koji su studenti najprestižnijih svetskih univerziteta, kao što su na primer, Ratko Jović koji je završio čuveni Iton, Lazar Krstić koji je završio Jejl, Ivana Gromnjak koja je jedna od najboljih matematičara na Oksfordu, Natalija Molta koja studira na Harvardu, dečiji pisac Uroš Petrović koji je četvrti na svetskoj rang-listi i koji je prošao najteži test inteligencije, čuveni “Iks test”. U MENSA su svi inteligentni, dok je 15 odsto onih darovitih članova. U opštoj populaciji imate 0,7 odsto darovitih.
“Nikola Tesla centar”
Sistem učenja “Nikola Tesla centar”, čiji je autor Ranko Rajović, stvorio je sistem učenja zasnovan na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije i drugih nauka, posebno pedagoških – porodične pedagogije, didaktike i metodika za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Riječ je o novom pristupu učenju, u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i puteve ka povećanju IQ, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja.
Ја сам прије подржао перфектног и духовне пастире мишљења да они организују свој први протест на отвореном али сам посредством средстава информисања у сазнању да тај протест организују у ствари нека ђеца са улице, ђаци пјешаци, недовољно озбиљни и искусни, па овим путем саопштавам да мијењам своје првобитно мишљење и позив да се масовно одазовемо истом. Само духовни пастири или нико. Него како?
Што ме нађе, што ме нађе…
Заборавих да ставим “поштовани пријатељи”. Пи, увијек негдје погријешим.
HITNO!!!
http://www.cdm.me/drustvo/hronika/nestao-svjedok-sverca-cigareta
Jagoše, upravo sam ušao na site da lincujem taj tekst sa Vijesti. Da preporučim redakciji JS da ga stavi, i to na taj način da se drugi tekstovi ne mogu otvarati danas. već samo taj. Više nemam riječi. Ako je istina ovo, i istinita sumnja da je čovjek otet ili ubijen poslije svega, jedini adekvatan odgovor bi bio uveđenje vanrednog stanja u zemlji.
Ali vanredno stanje je već uvedeno, sve malo po malo. Sad i ljudi nestaju, i to uz najavu. Devedesetih su u Kolumbiji takođe najavljivali otmice i ubistva, da bi ljudi znali da im spasa nema i da ih policija i država ne mogu zaštititi. Na kraju, kad je država konačno krenula da se obračunava sa kriminalom, morala je da šalje vojsku, što je ovdje nemoguće. Ovo ništa ne valja.
E, al u Kolumbiji se mafija nije i formalno etablirala u državne institucije tako da ovdje nema potrebe da se otmice najavljuju :) A od vojske niko ne strahuje jer je na zadatku u avganistanu. Ostala je samo komanda…
http://www.vijesti.me/vijesti/nastavnica-penziji-nekoliko-noci-spava-klupama-autobuske-stanice-clanak-131156
http://www.vijesti.me/vijesti/skupstina-odbila-ponistenje-izbora-slijedi-istraga-afere-snimak-clanak-131296
Lukšić predlaže tješnju saradnju država regiona, moguć nordijski model:
http://www.vijesti.me/vijesti/luksic-predlaze-tjesnju-saradnju-drzava-regiona-moguc-nordijski-model-clanak-131853
Da li je ovo ponestalo para ili političke podrške? :)
I jednog i drugog. Davljenik se za slamku hvata. Mislim da se ova vlast nada u neko čudo-neviđeno kako bi se i ona i mi izvukli. Kako je čudo malo vjerovatno, na jesen će biti svašta. Ovog mjeseca pozajmljujemo još 220 mEleona. KAP-u tj. Rusima ne mogu ništa. Ne idu Rusi dok ne izvuku i poslednju kap mlijeka iz krave muzare, a ovi moraju da šute jer u protivnom pođe Milo i još dostina u zatvor. Ovamo ga pritisli ovi iz A2A – oće pare. Muka. A tu muku mi plaćamo. Igrao se malo Milo premijera, dvadesetak godina samo.
Džabe porezi na ovo, ono, smanjenje plata, povećanje PDV-a…, jednostavno smo bankrot i vrlo brzo nećemo moći naći kreditora-niko neće htjeti da nam pozajmljuje novac. A onda nema plata iz budžeta. Milo penzionerima više neće moći da daje penzije :): “Milo nam daje penzije, dome”
Sve je stalo nista se ne KRECE,
ne SVICE nam RUJNA ZORA,
ne dodje PROLJECE,
snijeg pade i pokri LIVADE,
i u Tursku podigla se RAJA,
nasoj PATNJI NE VIDI SE KRAJA,
ide Milo, tresu mu se JAJA,
sabljom mase i posjece ZMAJA,
Perfektnoga iz tudjega KRAJA, STRENDZERA.
Samo sam htio da predlozim da se prenese vijest o unapredjenju Duska Vukovica u Velikog Majstora Velike Loze Crne Gore.
Ne znam sto neko ima protiv njega odje, ili protiv masona, ili sto vec…. najmanje sto zasluzuje ovaj novinar, biciklista, humanista i alpinista je da se prenese vijest o ovom velikom uspjehu duhovnog gurua mladih demokratskih snaga CG.
http://www.vijesti.me/vijesti/dusko-vukovic-veliki-majstor-velike-loze-crne-gore-clanak-131683
Uopste mi nije jasno zasto se ne prenose vijesti o Velikom Majstoru Velike Loze Crne Gore. Kaka je blagodet nama od boga data, al ljudi to ne znaju da cijene, misle da je lako uzgojit klicu demokratije koja se zacela u Crnu Goru i koju masoni zdusno podrzase.
Ajmo ajme da razradimo ja i ti ono sto smo poceli.
Sta ti znash o meni velikom majstoru?
Ja priznajem institut anonimnog svjedoka ne treba mi ime tvoje nista, ali samo ako mene licno spominjesh.
Posto si me optuzio a nisi iznio dokaze, no ih mozda cuvash za kasnije, ja cu da iznesem sad moju odbranu.
A ljudi ostali neka su sudije i porota. Molim vas svi ocu da ucim o pravu odje u ameriku pa da se vjezbam.
Evo diskusije koje je otvorio clan kao i ja sto sam bio NVO I T AM na CdM povodom crnogorskog domena:
http://forum.cafemontenegro.com/showthread.php?28468-Sta-ocekujete-od-novog-ME-domena/page2
Ko nezna, moj nick je Ego_and_his_own.
Sad vidim kako sam bio izdimio, zato prastajte na moje nekontrolisano ponasanje.
Evo na poziv ljudi sa MadeInMontenegro diskusije:
http://www.madeinmontenegro.com/vbforum/showthread.php?p=420822
Evo internacionalne izvor koji je naveo tad ono sto sam rekao:
http://globalvoicesonline.org/2008/09/14/montenegro-the-me-domain-release/
http://es.globalvoicesonline.org/2008/09/18/montenegro-lanzamiento-del-dominio-me/
A evo kako je sve to i pocelo, kad je ITAM kroz najave novinara vijesti godinu dana prije krenula u smisljanje kako iskoristiti domen crne gore u interesu njenih gradjana
http://forum.cdm.me/showthread.php?28115-ME-tek-dogodine
A evo kako je savjet smislio nacrt pravilnika i ponudio ga na usvajanje:
http://forum.cdm.me/showthread.php?24314-Usvojen-Predlog-pravilnika-o-registraciji-i-kori%9A%26%23263%3Benju-me-domena
Znaci nisu konsultovali nikog kad su pravili pravilnik od nas koji smo bili zainteresovani za ono kako ce se domen koristiti.
Ne zaboravite domen je dodiljen gradjanima crne gore a ne vlasti, i to dokumenta IANA-e nedvosmisleno odredjuju.
Oni nisu imali pravo da tretiraju domen po zakonu o drzavnoj imovini jer domen nije explicitno moga biti tretiran kao bilo kakva imovina po postulatu i odredbama IANA-e.
I u foto finishu, su uspjeli toliko da me slude da ja nisam mogao da vjerujem sta oni rade.
Evo znaci 29-03-08, u 09:01 po sred jutra sta Ego_and_his_own kaze ovima podrzavaocima SDP-a (Vujica lazovic, Dusan Simonovic? to su obojica iz SDP-a jel?)
http://forum.cafemontenegro.com/showthread.php?33393-qq-vama-qqavcima-koga-vi-medju-sobom-birate
E sad je tvoj red aj me da izbacish sto imash.
Ja se nadam izvinjenju, ali ne iscekujem ga.
Sve najbolje ko god da ste!
http://javniservis.me/2013/06/04/gradanin-j-prava-i-lazna-opozicija/comment-page-1/#comment-60594
Mt 5,43 Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. 44 A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone 45 da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.
Gospodine druže Bulatoviću,
da li biste mogli da priču o .me domenu iz tog perioda sažmete u kraće, sa svim vašim predlaganjima i inicijativama. Smatram da bi to bilo zaista dobro iako je kasno da se stvari mijenjaju, ali bar za nas neupućene toliko u problematiku šta/ko/đe/kada, da se upoznamo i lupimo po čelu u ime borbe protiv zaboravljanja. Dobra tema!
Hvala.
I ja mislim da bi valjalo to uraditi.
Postovani Gospodine dnevnccar,
Ovo i jes neko cudo. Sad sam krenuo da citam sta sam pisao te 2008 godine i koliko sam ja, na moju zalost, bio u pravu.
Da me nije ova postovana ljudska licnost pod nikom aj me podsjetila na ovo ja nebih nesto uvidio.
Covjek ne treba da podcjenjuje nikad kritike drugih, vec da ih uzme u obzir ako ne zbog muke da prizna odmah onda malo zatim.
Ja cu sigurno poraditi na ovoj temi i hvala vam sto ste mi sugerisali tu ideju.
Eh da Gospodine nije kasno! Doci ce dan kad ce sve ovo da se obesteti. Ako ne sinovi ovih generacija onda ce njihovi. Ovaj slucaj nece zastariti dok se ne procesuira.
Postoje osnovane indikacije da je u pitanju korupcija na samom vrhu drzavnih institucija povodom ovoga slucaja. Koliko je meni poznato, neki od optuzenih u aferi “Telekom” su ucestvovali i u ovom poslu prodaje crnogorskog domena.
Americki Agenti Odeljenja Pravde Sjedinjenih Drzava su razotkrili semu u kojoj su direktori madjarskog telekoma, pod znanjem direktora njemackog telekoma, pokupljivali najvishe drzavne zvanicnike u makedoniji i crnoj gori.
Kakvi majstori ha! Zaradili su svojoj drzavi 100.000.000 zbog prevare na berzi time, a predstoji krivicno gonjenje pred americkim sudovima lica umjesanih u prevari. Ako budu osudjeni oni ce provest pozamasni period u federalne americke zatvore.
A zeznuti su ti zatvori….
A meni su se, zamislite, tad smijali drugovi (a jes bilo smijesno) sto sam jednome od njih, kad je reka da bi me valjalo kupiti, odgovorio : nemate vi Gospodine toliko para (sa 5 eura u dzep sam mu to reka haha).
Oni su mislili da sam ja bio blesav. Hvala Bogu sto nisam bio blesav.
Hvalim ja Boga dosta, imam ja masu razloga zasto.
Evo sam nasao clanak iz vijesti:
JOŠ JEDNA PONUDA ZA KORIŠĆENJE INTERNET OZNAKE CRNE GORE
Svi žele ME
Podgorica – Nakon nedavne ponude kompanije “Demand Media” i njenih partnera, za saradnju u vezi sa poslovima oko ME domena, juče je svoju ponudu za isti posao prezentovala kompanija “Go Dedi Grup”, sa partnerima kompanijom “Afilias”, i crnogorskom kompanijom “ME-net”.
Te kompanije nude zajednički projekat saradnje i partnerstva crnogorskoj Vladi u implementaciji državnog Internet domena ME.
U promociji ME domena, kojeg je Crna Gora dobila po sticanju nezavisnosti, cilj udruženih partnera je da predstave i promovišu Crnu Goru i njene ukupne potencijale, te da doprinesu uspostavljanju dvoslovne oznake ME kao jasne asocijacije na državu Crnu Goru.
– U virtuelnom Internet svijetu ME domen ima dodatnu vrijednost koja može da bude iskorištena na pravi način samo uz adekvatnu promociju i pravilno upravljanje. Udružene kompanije imaju jasnu viziju kako i na koji način da ostvare oba cilja: promociju Crne Gore i maksimalizovanje njenih vrijednosti koristeći najbolja iskustva u biznisu internet domena – kazali su predstavnici kompanija zainteresovanih za posao oko ME domena.
Američka kompanija “Go Dedi” je najveći svjetski registrator sa više od 23 miliona imena registrovanih domena i mrežom od preko 28 hiljada prodavaca širom svijeta. Ta kompanija pruža servis i podršku za Gugl, Del i druge registratore internet domena. Oko 38 odsto svih novih domena registruje se preko “Go Dedi” kompanije. “Go Dedi” je i jedan od najvećih svjetskih hosting provajdera, sa više od pet miliona korisnika iz više od 100 zemalja, a njihove servise mjesečno posjeti više od 171 milion internet korisnika.
Partner “Go Dedi” kompanije, “Afilias”, jedan je od vodećih svjetskih kompanija u pružanju tehnologije za nacionalne i međunarodne domen registre, sa više od 12 miliona registrovanih u okviru grupe od ukupno 13 domena najvećeg nivoa, među kojima su INFO, ORG, MOBI, BIZ, AERO…
Osnivači kompanije “ME-net” su dr Oleg Obradović, Željko Drašković i Predrag Lešić.
Udružene kompanije nude partnerstvo državi u promociji samog domena, razvoju internet infrastrukture, školovanju kadra u zemlji i inostranstvu, kao i otvaranje novih radnih mjesta.
Obratite paznju na titulu dr.
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/88415-ekskluzivno-iz-paname-regionalni-mafijasi-hrvatski-politicari-i-tajkuni-udbasi-i-kosovci-svi-u-istom-poreznom-raju.html
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=22394&Itemid=195
Momci do juce je DRZAVA-davala iz BUDZETA OTPREMNINE ,
MILIJONE I MILIJONE ,davala pare moje i tvije raspodelom SOCIJALISTICKE RUCERDE ,
to je jedan od segmenata sto se URUSILA NASA PRIVREDA TAKODJe -TAKVA RJESENJA su losa-
JA DAJEM savjete ovdje pa kazem da ce JEBENI MMF-i TROJKA sada dolaziti i traziti i otpustanje radnika sa ADMINISTRACIJe kao sto su NAREDILI DA SE DIGNE PDV.
NE OTPUSTATI jer treba dati OTPREMNINE ,bolje PRIVATIZOVATI sve sto se moze-
staviti NOVE zakone da te firme rade a ne idu u BLOKADU ,
to su RJESENJA!
Већина Американаца је сагласна са убиствима, мучењима и затварањем људи без доказа, а то целом свету демонстрира њихову лаковерност. Никада у историји није постојао толико несвестан народ какви су Американци. Свет је запрепашћен тиме што је таква једна ноншалантна нација – за овако кратак период – постала суперсила.
Свету је потребна интелигенција и вођство да би избегао катастрофу, али Америка не може да пружи ни једно, ни друго. Америка је изгубљена земља, у којој је нуклеарно оружје у рукама оних који једино брину о томе како да сачувају моћ. Вашингтон је непријатељ читавог света и у њему се налази највећа концентрација зла на планети.
А где се налази добро да устане против тог зла?
http://www.paulcraigroberts.org/2013/03/31/truth-is-offensive-paul-craig-roberts/
A sta ti u stvari znash o Amerikanicima?
Ухм,ти богца,Пол Крег Робертс говори о томе,ја само преносим.На српском је превод задња три пасуса са блога на линку,примо.Секундо,ти си тај који зна – како смо подизани,чиме учени и шта би радили када би нам могло бит’.
Сиц!
Shvatam mislio sam da si ti napisao.
Ljubav dolazi preko stomaka. ameticki narod ima dovoljno hrane, i zato americki narod (u opstem smislu) voli svoju drzavu i vladi dozvoljava da radi njen posao. Istina, narod je masa, kolicina i nema instrumenata da zausta vladu u njenom djelovanju, pozitivnom ili negativnom, do naredni izbora. A tada, vaznije je kako nas vlada hrani nego kako do te hrane dolazi. Obicnom smrnilku je, uglavnom, nerazumljivo ono sto ne vidi svojim ocima, zar ne. Tu prazninu dopunjuje propagandna mashina i jebanje u mozak. Gledamo to svakodnevno, jashta.
nikad mi dočekat svojeg ataturka nećemo, a to je možda jedini način da se popravimo i uljudimo.
Turci i mi
Dok u Crnoj Gori korumpirane institucije ruše naše društvo narod opušteno ispija kafu. U isto vrijeme u Turskoj se narod bori na ulicama. Turci ne protestuju zbog ekonomske situacije u zemlji, neuporedivo je bolja nego kod nas. Protestuju jer se bore za slobodu koja je ugrožena
Miro Perović
U jednom istorijskom periodu Otomansko carstvo ostvarilo je veliki osvajački uspjeh. Između ostalog, ovaj uspjeh ostvaren je i zahvaljujući postavljenom modelu funkcionisanja države. Regruti koji su dovođeni kroz ratna osvajanja, i dobrovoljnim pristupanjem, podvrgavani su složenom sistemu obrazovanja. Svaki dječak koji je ušao u dvor, bio je svjestan da može postati veliki vezir. Izgledi za njegov uspjeh i napredak u službi nijesu zavisili od poltronskog umjeća prema pretpostavljenom, već od njegove sposobnosti i rezultata koje bi ostvario tokom školovanja.
Ambasador habsburškog dvora kod Sulejmana Veličanstvenog, Ogije Gizelin od Buzbeka, u jednom od svojih izvještaja je zabilježio: “Zavidio sam”, kaže on, “Turcima na tom njihovom sistemu. Turci se, kad god dođu do čovjeka koji vrijedi i ima dobre osobine, raduju i uživaju kao da su našli skupocjeni biser. I da bi izvukli iz takvoga sve što je pozitivno u njemu, ne zanemaruju ništa što se radom i mišlju ne bi moglo postići, naročito ako u njemu zapaze sposobnost za vojnički poziv. I tako mi zapadnjaci uživamo samo u dobro dresiranom konju, psu ili sokolu, dok Turci uživaju u čovjeku čiji je karakter formiran obrazovanjem, jer im se u takvome vraća mnogo više kroz nadmoć ljudske prirode nad ostatkom životinjskog carstva.”
Za vrijeme Sulejmana Veličanstvenog, otomanska aristokratija, počela je da krči sebi put do dvora i narušava uspostavljeni sistem napredovanja u službi. To je bio jedan od razloga početka propasti carske imperije. Imajući u vidu ovo istorijsko iskustvo, interesantno je sagledati neke procese u Turskoj i kod nas danas.
Izbor kadrova na sve važnije javne funkcije u Crnoj Gori je potpuno politički kontrolisan od strane uskog kruga ljudi. Osnovni parametar za nečiji izbor nijesu ni znanje, ni rezultati rada, već lojalnost interesima našeg “Veličanstvenog”.
Izbor za Vrhovnog državnog tužioca koji je u toku, ne treba da zabrinjava samo zbog rezultata rada osobe koja je predložena. Ono što treba posebno da nas brine kao društvo je što su se prijavila samo tri kandidata. Upravo ovo ukazuje na uspostavljeni model izbora u našem društvu. Problem nije u nedostatku kvalitetnih kadrova, već u koruptivno-podaničkom sistemu vladanja. To je razlog i usporavanja procesa pristupanja EU i, što je važnije, sporog demokratskog sazrijevanja i ekonomskog propadanja našeg društva. Vrlo je vjerovatno da će se u ovim procesima stvoriti nekreativan i slabo funkcionalan ekonomsko pravni ambijent. Ovo iz razloga što kadrovi zarobljene misli uglavnom koriste copy-paste metodologiju u radu. Ona može imati pogubne posljedice u određenim privrednim i društvenim oblastima u Crnoj Gori.
Za razliku od Grka (Fanariota) koji su u Carigradu za vrijeme Otomanskog carstva zauzimali izuzetno visoke pozicije, drugi narodi nijesu pokazali neka pretjerana umijeća. Tako su se Albanci pretežno bavili zidarskim zanatom, Bugari su uglavnom radili kao konjušari ili baštovani u predgrađima, a Crnogorci su se većinom profilisali kao nosači ili sitni posrednici. Ovaj ćiftarski mentalitet Crnogoraca izražen je i dan danas.
Dok u Crnoj Gori korumpirane institucije ruše naše društvo narod opušteno ispija kafu. U isto vrijeme u Turskoj se narod bori na ulicama. Turci ne protestuju zbog ekonomske situacije u zemlji, neuporedivo je bolja nego kod nas. Protestuju jer se bore za slobodu koja je ugrožena. Jedno je sigurno, Turci su od carske imperije mnogo napredovali. Šta se desilo sa nama? Da li je ideja slobode u Crnoj Gori ugašena ili smo oduvijek bili i ostali samo poltronski podanici spremni za sitno šićarenje?
Ne dozvoliti uspostavljanje koruptivnog sistema nije lako. Ono zahtijeva stalnu društvenu borbu. Njegovo ukidanje je još teže. Crnogorci danas ne vole nikakvu borbu, a kamoli onu najtežu i najpotrebniju za bilo kakve pozitivne promjene – borbu sa samim sobom.
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/88576-ekskluzivno-titov-unuk-i-sin-mise-broza-u-poreznom-raju-u-panami.html
NAJVECI ZLOCIN ILI GENOCID NA NASEM POLUOSTRVU JE GENOCID NAD LJUDSKIM POVJERENJEM I NA CASNU RIJEC, A POVJERENJE JE TEMELJ, SVAKE LJUDSKE ZAJEDNICE, ako ne OBNOVIMO POVJERENJE , sva ZDANJA, PARTIJE, POKRETI, BIZNISI, PLANOVI, ce biti OBICNA SRANJA, NA TRULIM TEMELJIMA.
A kako se gradi povjerenje Milovane? Latentnim podjelama, sirenjem mrznje medju stanovnistvom ili podsticanje djelima na zajednistvo i promovisanju zajednickih ciljeva?
Dali oni koji su slozni imaju povjerenje jedni u druge ili oni koji su izdijeljeni. Dali povjerenje imaju oni ljudi jedni u druge koji lazu jedni druge ili govore istinu jedni drugima?
Odje se moze izvuci tisuce parabola i definicija povjerenja.
Ali nema povjerenja medju dva covjeka dok nesumnjivim aktom ne pokazesh da ti je stalo kao covjeku za njega kao covjeka.
Pa i za zvjer, iako te ne razumije. Covjek treba da koristi svoj intelekt i njega moze svako da posjeduje ako razmislja.
Od mene su pravili budalu i bliznji i daljni, moji i tudji, ali mi nije trebala VJERA U BOGA, da volim bliznjega svoga ko kucnog ljubimca, ali im mogu zelju trpjet i ljudima i kucnim ljubimcima, a POVJERENJE je UZDRMANO U LJUDE sa nasih prostora, cast izuzetcima, koji nijesu IZTRIJEBLJENI, ali su rijetki cvjetovi medju KOPRIVE U NASE NJIVE.
POVJERENJE se tesko STIJECE, a lako GUBI,
vazna je SVIJEST o potrebi povratka POVJERENJA, a put je tezak i dugotrajan,
treba poceti od bliznjih, i njima uvest SANKCIJE ZA SVAKU PREVARU.
Odbrani novčanik
posted by Slaviša Tasić at Monday, June 03, 2013
03
JUN
LibeK nastavlja da iznenađuje kvalitetom, ozbiljnošću i obimom inicijativa — najnovija, već pomenuta je Odbrani novčanik koja se zalaže za smanjenje poreza, državne potrošnje i državnog zaduživanja. Evo jednog besplatnog saveta u vezi ove i sličnih inicijativa.
Kod ideje o smanjenju državne potrošnje postoji jedan paradoks javnog mnjenja. Ako ljude upitate da li su za manju državnu potrošnju, niže poreze i sporije državno zaduživanje, lako ćete dobiti pozitivne odgovore. Pogledajte rezultate nekoliko zemalja — svi, od SAD do Italije i Portugala su za smanjenje potrošnje. Ali pitanje je ovim ispitanicima postavljeno načelno, na generalnom nivou: da li ste za veću ili manju državnu potrošnju? Economist misli da je vredno pomena što odgovor glasi “manju”; ja mislim da je informativna vrednost ove ankete nula.
Da je isto pitanje bilo postavljeno na nivou pojedinačnih stavki potrošnje, rezultati bi bili vrlo drugačiji. Kada iste ljude upitate da li su za smanjenje bilo kog konkretnog dela potrošnje, upadate u problem. Osim nekoliko populističkih stavki (“manje plate poslanicima”), javno mnjenje će podržati ili tražiti veću potrošnju po gotovo svim stavkama. Ovo je poznata pojava, način na koji se pitanje potrošnje postavlja opredeljuje odgovor na pitanje.
To je važno imati na umu kod ovakvih inicijativa. Ako se zalažete za “niže poreze” ili “državnu štednju”, dobićete široku podršku, ali ste sebi postavili prelak zadatak. Ako predložite da se ukinu poljoprivredne subvencije, ili da se reformiše PIO, ili bar ukinu nacionalne penzije ili smanji potrošnja za “kulturu”, ili sport ili obrazovanje, ili gotovo bilo šta drugo osim nekoliko trivijalnih stavki, onda ćete već naići na nerazumevanje i otpor. Ali to je jedini način da se ostvari uticaj i stvarno utiče na javno mnjenje.
slika godine! cus godine, slika regije!!
imitiranje zapada vise nije opocija (jer mi necemo da budemo civilizovani zapad, osim u parolama i na posterima, necemo da zivimo i radimo kao civilizovani zapad, radije bi nasramotu iz'eli rusko govno nego radili da uspostavimo zapadnjacke norme rada, stvaranja i ponasanja; hocemo sve sto ima zapad i vise, jer smo im kivni za ko zna kakve nepravde koje su nam nanijeli, nama nevinima. dva aviona-kamiona, ugradis se i eto ti zapadne ekonomije i neoliberalizma na nas nacin.)
STAV
(Be)smrtnost
Na svjetsku, ali i našu, žalost, Erik Hobsbaum nije više među živima. Umro je oktobra 2012. u 96. godini života. Ostaje nam da vidimo da li će poslije njega umrijeti i crnogorska ekonomija? Mada se moramo i priupitati: da li je moguće da nešto čega nema umre?
Boban Batrićević
Autor je istoričar
Kratak omaž Eriku Hobsbaumu
Kada sluša diskutovanje crnogorske ekonomske elite o prosperitetu njene ekonomije, čovjek pomisli da živi u Dortmundu. Iako su nam gotovo sve fabrike zatvorene, životni standrad očajan, nameti visoki, a državna imovina rasprodata, ekonomisti nas ubjeđuju u suprotno. Ovo osiromašenje je prema njihovim tvrdnjama produkt globalne krize, bez čijeg bi postojanja „Crna Gora bila lider u svijetu po stopi ekonomskog rasta, kao što je bila 2007. godine”. Sve što treba da radimo jeste to da stegnutih kaiševa pričekamo da investitor zvani Godo dođe i izvede nas iz tame u kojoj se nalazimo. Tako nam i treba kad za neprikosnovenog ideologa neoliberalne ekonomije imamo jednog bivšeg marksistu.
On je nakon dugog vjerovanja dogmi društvene svojine, decembra 1988. u Titogradu naglo promijenio svoju ekonomsku filozofiju i na jednoj naučnoj raspravi istakao da “potpun razvoj tržišta zahtijeva da tržište mora funkcionisati u svim svojim elementima i to ne samo kao tržište roba i usluga, nego i kao tržište novca, kapitala, rada i znanja… Savremena tržišna privreda nije ona koja ima tržišne cijene, kako se to u nas misli, nego ona koja posluje u svjetskim relacijama… Tržište forsira sposobne, na njemu imaju privilegiju oni koji su najefikasniji. Ono stalno potencira razlike. U takvim uslovima nema onih bez kojih se ne može, niti se subjekti dijele na potrebne i nepotrebne, već na efikasne i neefikasne“.
Nedugo nakon toga Crna Gora je ušla u period tranzicije iz socijalizma ka kapitalizmu i zaplovila vodama privatizacije. Ta nesrećna privatizacija potpuno je uništila ionako krhku crnogorsku ekonomiju, a građane dovela do prosjačkog štapa. Danas, 24 godine kasnije, Crna Gora se nalazi na ivici finansijskog sloma. Stalni manjci u državnoj kasi nadoknađuju se iz džepova građana ili inostranim zajmovima, a katastrofalne greške u vođenju ekonomske politike pravdaju se liderstvom u evroatlantskim integracijama. Ipak, u posljednje vrijeme, kroz razne vidove bunta, vidimo da dobar dio građana postaje svjestan sljepila naših ekonomista.
Prije tri godine ovu našu muku uočio je i jedan od najvećih svjetskih istoričara svih vremena – Erik Hobsbaum, čovjek ogromne erudicije, znanja i naučnog prestiža. Ovaj “najpoznatiji jevrejski marksista poslije Marksa” bio je savremenik najvećih katastrofa koje je čovječanstvo vidjelo i autor istoriografskih remek djela iza kojih stoji izuzetna biografija. Rođen 1917. u Aleksandriji, odrastao u Beču i Berlinu, profesionalno profilisan u Londonu, autor preko 50 knjiga, muzički kritičar i obožavatelj džeza, član komunističke partije Velike Britanije, vodeća figura marksističkih istoričara, član više akademija nauka, dobitnik najvećeg odlikovanja Britanskog komonvelta “Order of the Companion of Honors” (Orden za važnu nacionalnu službu, koji u jednom trenutku može da ima samo 45 osoba), učesnik II svjetskog rata…
Nemoguće je na ovako ograničenom prostoru iznijeti sva njegova životna postignuća. Njegov naučni opus bio je okrenut od socijalne i ekonomske istorije ka razmatranju položaja i statusa buntovnika i “pobunjeničkih grupa” kroz vrijeme. Njegovo najpoznatije djelo “Doba ekstrema (Istorija kratkog dvadesetog vijeka)” prevedeno je na 39 jezika. Tvorac je čuvene rečenice da je “dvadeseti vijek počeo u Sarajevu i završio u Sarajevu”. Mi ćemo ovdje obratiti pažnju na njegove opservacije na Crnu Goru i njeno okruženje.
U jednom intervjuu, Hobsbaum govori o položaju balkanskih država i njihovom putu ka Evropskoj uniji. Po njegovim riječima, bivše socijalističke zemlje ove regije, uključujući i one koje su još uvijek predvođene komunističkim partijama, suočavaju se sa različitim situacijama i problemima i većinom su ostale apsolutno krhke. “Budućnost će biti najteža u jugoistočnoj Evropi koja upada u relativnu, a ponegdje i u apsolutnu zaostalost u odnosu na druge djelove kontinenta. Balkanizovana je više nego ikad i uništena ratovima, korupcijom i kriminalom. Jednostavno imitiranje Zapada više nije opcija.”
U daljem razgovoru Hobsbaum ističe da je veoma malo napretka ostvareno u državama poput Crne Gore, BiH, Albanije, Makedonije i Kosova, čije su ekonomije nestale, i da integracija u Evropu to ne može bitnije da promijeni, jer EU može da riješi problem samo tamo gdje postoji razvijena infrastruktura (kao u Sloveniji). U procesu evrointegracija, upravo zbog ovih boljki Hobsaum ne vidi Crnu Goru, Kosovo i BiH pošto te zemlje zapravo nemaju pravu ekonomiju. “Na primjer, od čega živi Crna Gora? Od šverca?”- pita se Hobsbaum, i ističe da: “Slabost Balkana donekle izvire unutar Balkana. Važno je to da se u svim društvima izgradi infrastruktura, posebno ljudska i obrazovna infrastruktura i da ljudi koji su potpuno sposobni, obučeni i edukovani rade u bilo kojoj oblasti ekonomije.”
Više je nego vjerovatno da naši ekonomisti i ne znaju ko je bio Erik Hobsbaum, jer da znaju, njegove misli bi za njih bile upozorenje i prijateljska kritika. Veoma je loše i pogubno kada onemoćali starac od 93. godine (toliko je imao kad je davao ovaj intervju), koji profesionalno nije ekonomista, treba da uči naše finansijske stratege njihovom poslu. Potrebno je napomenuti da je pored ovih kritičkih, Hobsbaum o Crnoj Gori napisao i nekoliko značajnih rečenica u gorepomenutoj knjizi – “Doba Ekstrema”. Stvaranje Versajske države Južnih Slovena on vidi kao proširenje Srbije “u veliku novu Jugoslaviju spajanjem sa Slovenijom i Hrvatskom, kao i sa prethodno nezavisnim malim plemenskim kraljevstvom stočara i ratnika, Crnom Gorom, turobnom masom planina čiji su stanovnici reagovali na nečuven gubitak nezavisnosti masovnim preobraćanjem na komunizam, koji je, kako su osjećali, poštovao njihove herojske vrline.
Takođe je komunizam povezivan sa pravoslavnom Rusijom, čiju vjeru su nepokoreni ljudi Crne Planine kroz mnoge vjekove branili od Turaka.” U knjizi pominje i memoare Milovana Đilasa. Dakle kao što vidimo, on crvenjenje Crne Gore vidi kao pokušaj vaskrsavanja crnogorskog nacionalnog bića, jer su komunističke ideje crnogorskim građanima nudile zaštitu i poštovanje njihovog ekskluziviteta i posebnosti, kao i vraćanje izgubljene državnosti. Hobsbaum je ovom rečenicom rekao više nego cijela plejada nacionalističkih kvaziistoričara, procrnogorske ili prosrpske orijentacije, u njihovim zatupljujućim, nestručnim i nezanimljivim knjigama.
Na svjetsku, ali i našu, žalost, Erik Hobsbaum nije više među živima. Umro je oktobra 2012. u 96. godini života. Ostaje nam da vidimo da li će poslije njega umrijeti i crnogorska ekonomija? Mada se moramo i priupitati: da li je moguće da nešto čega nema umre? Bilo kako bilo, Hobsauma čeka “duhovna besmrtnost”, a našu ekonomiju potpuni zaborav i njena crna rupa koja sve usisava – černogorski Černobil zvani KAP. Zbog toga, ako ne promijenimo kurs ekonomske lađe, crnogorski građani biće osuđeni na dvije destinacije: goli opstanak ili Goli otok.
cuveni forumski lik “kradem sahte” je konacno dolijao. jos da uhvate “brata debila” i “drug debila” i da se konacno to poglavlje 23-4 zatvori.
Podgoričanin uhapšen zbog krađe rešetki sa slivnika za kanalizaciju
Z.R. (36) je, kako se sumnja, ukradene rešekte polomio, a njihove djelove prodao otpadu sekundarnih sirovina
Podgorička policija uhapsila je sugrađanina Z.R. (36), zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo krađa na štetu preduzeća “Putevi” iz Podgorice.
Kako se saopšteno iz Uprave policije, Z.R. je osumnjičen da je, 25. maja uveče, ukrao tri rešetke sa slivnika za atmosfersku kanalizaciju u ulici Meše Selimovića.
Z.R. je, kako se sumnja, ukradene rešekte polomio, a njihove djelove prodao otpadu sekundarnih sirovina.
Nakon hapšenja, Z.R. je, u zakonskom roku, uz izvještaj predat Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici.
Jedan stariji duhoviti Cetinjanin,prolazeći pored rezidencije predsjednika obratio se stražarima:
”Momci je li Fićo u garaži?”
U nasa brda tvrda,
rukama stiskaju glavu,
i KRIK se cuje,
ko grom sa neba,
umjesto SUNCA,
sija im iz OCIJU OCAJ,
u moj tuzni ZAVICAJ.
predlazem kosmajca jednoga da zaposle na ekonomski, pa da vidimo kako se postaje diplecc i trazi plata, bolovanje, slobodni dani, dodatak za djecu, dodatak za zimu, dodatak za ljeto, slaninu i jagnjetinu, regrese svih boja i duzina, i naravno produzeno bolovanje.
Počela manifestacija Otvoreni dani na Univerzitetu Crne Gore
Maturanti slabo zainteresovani za prirodne i tehničke nauke
Mogućnost da dobiju više informacija o tehničkim fakultetima u okviru manifestacije “Otvoreni dani” na Univerzitetu Crne Gore iskoristilo je svega dvadesetak maturanata.
Bar je toliko njih bilo zainteresovano da sluša prezentaciju Mašinskog fakulteta i dekana Gorana Ćulafića.
“Na našu žalost srednjoškolci nijesu došli u očekivanom broju. Ono što je važno za vas maturante jeste da znate da se morate prilagoditi bolonjskom režimu studija koji se suštinski razlikuje od onoga što ste imali u srednjim školama. Nema dnevnika, nema propitivanja, ali zato ima precizno definisan raspored obaveza studenata. Ono što su bila polugođa, to su sada semestri, ono što su bili pismeni zadaci, sada su kolokvijumi i testovi”, poručio je Ćulafić srednjoškolcima.
Iako je na samom početku manifestacije bio slab odziv maturanta sa Univerziteta su juče kazali da očekuju da će u periodu od 11 do 14 časova doći veći broj srednjoškolaca, u skladu sa interesovanjima za pojedine fakultete.
“Moguće da je razlog malog odziva i to što je veći broj studenata orijentisan na društvene nauke, ali ovo je početak i mislim da će u toku dana srednjoškolci dolaziti da slušaju prezentacije onih fakulteta koji su predmet njihovog interesovanja”, navela je porparolka UCG Emilija Rabrenović.
Maturanti su se mogli informisati o uslovima upisa, stručnim službama, mogućnostima za dobijanje stipendija i daljem usavršavanju
Ona je objasnila da je manifestacija “Otvoreni dani” je prva jedinstvena prezentacija fakulteta i studijskih programa, a pored informacija o njima maturanti su se mogli informisati o uslovima upisa, stručnim službama, mogućnostima za dobijanje stipendija I daljih usavršavanja. Kako je kazala tradicionalno je najveće interesovanje za Pravni, Ekonomski I Fakultet političkih nauka, ali u poslednjih godina za njima ne zaostaje Elektrotehnički fakultet, Arhitektrua I Građevinskih fakultet.
“Za ovu godinu očekujemo konačan stav vlade oko budžetskih studenata da bismo znali koliko mjesta imamo na rasplaganju, a nakon toga biće objavljen konkurs za upis na fakulteta”, najavila je ona.
Pored Mašinskog predstavili su se i Elektrotehnički, Prirodno-matematički, Metalurško-tehnološki, Građevinski, Arhitektonski, Medicinski, Biotehnički, Fakultet za pomorstvo i Fakultetu primijenjene fizioterapije, dok će se sjutra prestaviti fakulteti društvenih nauka i umjetnosti.
Bogami da je najavio da ce im pokazat jedan makerBot
http://www.makerbot.com/
Pa da imaju zasto i dolaziti. prica o metalurgiji u crnoj gori u kojoj, po svemu sudeci, ce biti ugazeni KAP i Zeljezara, ne daje motiva da ce bit potrebni ljudi u tim oblastima.
Taj bi profesor treba da izadje pa da objasni vladi kako mogu uz pomoc CNC CAD/CAM mashina i slicnih tehnika da pokrenu proizvodnju i otvore na hiljade radnih mjesta i ostvare milione od izvoza proizvoda baziranih na poluptoizvodima iz KAP-a i zeljezare.
A ove masine mogu da se koriste i pomognu ljudima u svim oblastima a ne samo obradi metala.
Evo primjera gdje se prave proteze za ljude
Za koliko godina rada Gradjevinskog fakulteta pa nisu razvili metodologiju i tehnologiju iskoristavanje drveta u gradjnji, no sve beton i zeljezo. Ni jedno od prirodnih resursa Crne Gore.
Odje u Ameriku sve bez neboderi i zgrade vishe od 5 spratova se ne prave od drveta, a i tad zidovi plafoni i podovi su od drveta.
do 4 sporata id drveta i drvenih kombinacija, uz novu netodu gdje se sa kombinacijom drvo+beton ide i do 15 spratova.
do 6-7 spratova sa lajt gejdz stil, kako se to kod nas prevodi?
svaki pokusaj da se nedostatak stambenog prostora rijesi implementacijom ovih metoda i koriscenjem domacih reciklirajucih sirovina i poluproizvoda je oboren bez odgovora jer se kod nas “to” tako zavrsava. isli su ljudi da prezentiraju gvozdenovicu i luksicu i materijale i slike divnih i luksuznih naselja od amerike, preko afrike, arabije, azije gradjenih od lakih i ovbnovljivih/ recikliranih materijala, oni su pitali moize li se tako nesto izgradit prvo uz pivsko jezero za nekih deset godina, da probamo, pa cemo poslije vidjet da zamijene satore izbjeglicama akd stignu pare od unchr ilikoga vec i na kraju su uvalili sve u beton, al su se izugradjivali bracki.
dje nema ljudi koji su dobronamjerni za svoju drzavu i svoj narod, tu nema ni drzave ni naroda, a kako izgleda to je vrlo blizu.
Bio sam na jedan sastanak dje jedna kompanija ima cudo bozije sume i bavi se obradom drveta u gradjevinske materijale. Oni zbog niskih cijena, nece da sjecu svoju shumu no kupuju od drugih, jer ako sacekaju 10 godina njihova stabla ce biti mnogo veca i time ce postici vecu cijenu na trzistu jer mogu proizvesti vishe kvalitetnijih proizvoda.
A posto su ostvarili prihode velike (milione kuca po USA su izgradjeni njihovim materijalom) oni su odlucili da ne drze te pare u banku vec da kupuju shumu, jer (pazite sad ovo) drvo raste oko 12% godisnje a kamate u banku, drzavni bondovi i sl nemogu se ni primaci tome.
Ja sam samo slushao sto pricaju i u sebe sam rekao “WOW”!
A kad sjecu svoju shumu oni to ne rade odreda, no samo drvece koje je odredjene starosti, do skora 17 godina a od sad 27 godina. I tako shuma nikad nije posjecena vec se otvara prostor za novi rast i obnavljanje.
Gledam skoro sa ETF-a grupa profesora je dobila grant da radi na projektu od drzave i oni su uradili “Tehnologiju CD-a”?
Znaci nesto sto je vishe i zastaralo, pa imamo 2 generacije tehnologija posle toga: DVD i BlueRay.
A molim vas sto sve moze da se pravi i prodaje od aluminiuma!
obicni heat sinkovi za elektricne komponente su po 20-30$ (20-50 grama Al)
Ako ih obojash (electro plating) i po duplo!
A da pitash tamo nekog oni ce ti rec to je nemoguce!
Toliko legura Aluminijuma je otkriveno koje imaju impresivne osobine i veoma aplikabilne u svim sverama ljudske upotrebe. Mislite da to oni izucavaju?
A ja sam na YouTube naucio kako da izlivam Aluminijum kuci:
kako da pravim kalupe od pijeska i kako da ih pripremim.
Ja sam odje za 200$ dobio citav set za organsku i neorgansku hemiju sa hemikalijama.
Sve preko http://www.ebay.com i bez poreza i besplatnog shippinga.
A sve preko interneta sam naucio o hemiji, a tamo sam zamalo pao u skolu zbog nje.
Evo odje sam sam napravio sintezu Azotne Kiseline od Sumporne kiseline i soli nitrata:
A njima su tamo djeca kriva!
“Na našu žalost srednjoškolci nijesu došli u očekivanom broju. Ono što je važno za vas maturante jeste da znate da se morate prilagoditi bolonjskom režimu studija koji se suštinski razlikuje od onoga što ste imali u srednjim školama. Nema dnevnika, nema propitivanja, ali zato ima precizno definisan raspored obaveza studenata. Ono što su bila polugođa, to su sada semestri, ono što su bili pismeni zadaci, sada su kolokvijumi i testovi”, poručio je Ćulafić srednjoškolcima.
Da to je nabitnije profesore bolonjska deklaracija i kobasica!
Ovo je Vakum Sinteza! Zato sam mogao da na nizim temeraturama podstignem reakciju i time uvecam yeld finalnog proizvoda.
A evo odje sam pokusao sam da ispitujem hemikalije i da metodom dedukcije otkrijem dali je moguci postici neke reakcije (neuspjesno).
Iako je bilo neuspjesno i finalni proizvod nije ono sto sam ocekivao, ja sam masu naucio iz ove greske.
A naivishe sam aplikativno naucio u poljoprivredi kolika je uloga hemije i koliko moze pomoci poljoprivredi znanje o njoj.
A sve je pocelo tako sto sam stio da saznam kako da napravim bakar oksid poznati raktifajer koji dozvoljava da struja ide samo u jednom smjeru.
A sta ce djeca tamo da nauce? Ono sto bi sceli da znaju?
odje se biju oko djece da im sto vishe mogucnosti omoguce da nadju nesto sto vole da bi postali dobar resurs drustvu a tamo? Sta tamo od djece prave?
Tamo bi prvo, bilo ilegalno da se ovim neko bavi kuci a i bilo dje bez diplome. Odje nije no ti josh i setove za djecu prodaju:
http://www.thehomescientist.com/kits/CK01/ck01-main.html
nemogu oni tamo da vjeruju pojedincu, da nece kakvu drogu pravit (te su oni unosnom ucinjeli) ili ekspolozivnu napravu sacinjet (koje dodushe jeste lako napraviti) pa usluge prodavati pojedincima kojima su se neki po CG zamjerili.
E to su oni od djece napravili, da im se kriminal i zlo cini unosnijim od korisnog rada i uzivanja u njemu.
sad kad vidim sta sve udises u zatvorenom prostoru, mnoge su mi stvari jasnije! ;)
O ne ne!
Ja sam imao otvorenu garazu i ventilatore. Odje te nauce kako da brinesh o sigurnosti i mozesh da nadjesh informacije o svakom produktu (gasno, tecnom ili solidnom) koji mozesh da ocekujesh i da saznash koje su opasnosti (dali su zapaljivi, toksicni, oksidatnti itd i u kojoj mjeri a ja imam gasni aparat pored za svaki slucaj i bacvu vode).
Material safety data sheet
A material safety data sheet (MSDS), safety data sheet (SDS),[1] or product safety data sheet (PSDS) is an important component of product stewardship and occupational safety and health. It is intended to provide workers and emergency personnel with procedures for handling or working with that substance in a safe manner, and includes information such as physical data (melting point, boiling point, flash point, etc.), toxicity, health effects, first aid, reactivity, storage, disposal, protective equipment, and spill-handling procedures. MSDS formats can vary from source to source within a country depending on national requirements.
SDSs are a widely used system for cataloging information on chemicals, chemical compounds, and chemical mixtures. SDS information may include instructions for the safe use and potential hazards associated with a particular material or product. These data sheets can be found anywhere where chemicals are being used.
A imam i nekoliko gas maski za razne hemiske grupe, mada nisam josh stiga da ih koristim jer ti ne trebaju kad radish sa malim semplovima (kao sto ja vecinom radim).
A ovako sam pocinjao sa kilometra:
Ali cim naucish malo o metodom sigurnog upravljanja i sta je sve neophodno pripremish prije experimenta nema razloga za nerazumnom strahu.
A zar nije u zivotu sve tako? Strah te od necega jer ne znash, a kad ga upoznash onda sa njim sve lakse i lakse upravljash.
Tako je sa svim u zivotu.
A ako mi nemozemo od straha ili znanja da ne mozemo, onda makar to djeci treba otvoriti vrata.
A kako ce oni u ovakvom sistemu da to lako izvedu?
Tu je sreca zakopana iza hiljadu brava….
Ja vi se izvinjavam na sto postova ali smatram da je prica o edukaciji jedna od najbitnijih ako ne najbitnija tema.
Hvala gospodinu lauferu na inspiraciji.
ma stavi ih još stotinu, ovo je zanimljivo i strašno poučno. Bolje da naučimo nešto iz hemije i metalurgije nego da drvimo svakidašnju priču ko je kome za šta kriv.
Ovako na forumima Al Kaide u;e fanove kako da prave alternativne bombe od lako dostupnih materijala i supstanci. Da se odmah javno distanciram od ovih istračivačkih akcija, da mi ne pokupe u sitne sate u nekom od nastavka Orlovog leta…
iskrenost je osnova zdravog razgovora.
tebe je Bog nagradio tako sto te je makao iz nase nezdrave sredine u kojoj se sreca jedino mjeri diplomama i onim sta drugi kazu o tebi. eto te odlican primjer kako pojedinac sve moze samo kad ima slobodu i mogucnosti, kako za licnu srecu, uzdizanje i produktivnost ne smiju da budu ogranicenja ni institucionalno obrazovanje, niti porijeklo, niti birokratsko-upravni mehanizam zastite drzave od drzavljana.
samo naprijed i sve najbolje!
jedan kratki hronoloski pregled afere kAP…
-prodat deripaski (da li?)
-placen 55 mil (da li?)
-dokapitalizovan sa 5 mil(zasto?)
-uzeo kredit od 300 mil dolara (zasto?)
-120 mil prebacio boksitima(zasto?)
-drzava oprostila preko 110 mil duga na ime ispunjenja obaveza iz ugovora(kojih to?)
-drzava oprostila utaju dobiti i porez na dobit(zasto?)
-Rusi tuzili drzavu i trazili 250 mil odstete(kako su je pretrpjeli?)
-drzava pristala na poravnanje i preuzela 160 mil garancijau zamjenu za 30% kapitala(zasto?)
-rusi prakticno ugasili Boksite, dugovi 100 i vise miliona(kako i zasto?)
-drzava i pored toga i dalje ne oduzima koncesiju iako bi po zakonu to morala(zasto?)
-KAPG ne placa struju vec vise od godinu dana a na racunu nema para(kako je to moguce?)
-neko u jeku najvece krize kupuje 15% vlasnistva (zasto?)
– drzava i EPCG i CGES kradu strujupo Evropi da bi KAPG koji je prakticno bankrot radio(zasto?)
-radnike ne interesuju da li se krade struja ili se posluje sa gubicima , oni samo hoce platu pa nek sve izgori(kako i odakle?)
-i pored svega vlada hoce da plati rusima 52 mil da napuste kombinat(zasto?)
itd…
Bravo “ddt”. Sažeto, kratko i jasno.
Slavjani nijesu imali srece, da imaju GLAVARE kao Kinezi, Japanci, Indijci, Englezi, Turci i Danci, da UKRUTE DRZAVNI I NACIJONALNI INDETITET, jer su BRINULI O SVOM PUPKU I SUPKU,
o LICNOM A NE DRZAVNOM I OPSTE NARODNOM INTERESU,
pa krademo pisce, naucnike, glavare jedni od DRUGIH, da bi postavili TEMELJE,
a VRIJEME NAS MELJE,
od BARA&BALTIKA do VLADIVOSTOKA,
zajednicka crta je VARVARSTVO, ali je to TRULI TEMELJ I za NACIJU I za DRZAVU.
A mi JUZNI, smo jad i bijeda TUZNI, mijenjamo INDETITET, kao q.rva gace.
Jel Telbalo/Treba li investirat u poljoprivredu?
Ja sam prije deceniju predlagao da napravimo Poljoprivrednu berzu.
A treba li cinoj gori razvojna banka? Sto mislite vi?
Imaju oni analiticare narodnog mentalnog sklopa:
Mentalitet najveći problem
Na pitanje zašto u Crnoj Gori nema dovoljan broj kvalitetnih ideja za mali i srednji biznis, Lajović je kazao da odgovori leže uglavnom u mentalitetu grašana.
“Analiza mentalnog sklopa pokazuje vezanost za velike privredne sisteme. Mi smo konceptualno oslonjeni na velike fabrike, bez mnogo interesovanja i fleksibilnosti za manji biznis, a drugi razlog je loš obrazovni sistem u dijelu podsticanja preduzetništva i tu očekujemo pomoć Vlade”, rekao je Lajović.
Vujica Lazovic:
Razvojna banka ostala samo ideja
Potpredsjednik Vlade Vujica Lazović kazao je da dosadašnji radi IRF-a čini da ideja o osnivanju razvojne banke bude odložena na duži rok.
http://www.vijesti.me/vijesti/lazovic-svako-peto-preduzece-sivoj-ekonomiji-clanak-48369
Znaci oni dobro rade.. zato ne treba!
proizvodnja organske, zdrave hrane je dio buducnosti bez koje ni crna gora nece moci. neko ce morat, rpije ili kasnije, no me je strah da sadasnji uvoznici ne budu prvi i glavni domaci proizvodjaci, opet monopolski i unistavanjem lokane, sitne konkurencije.
kad vidi covjek zapusteno poljoprivredno zemljistekroz zetu, uz zetu, niz polimlje, sve one magacine, pilane, stovarista i parkinge nasramotu napravljene na lijepim zelenim livadama i pitomim njivama, pa nas Bog kaznjava samo zbog toga, ne moramo uopste bit pogani i nitkovi preko zapustanja ove lijepe zemlje.
Ocekuje se da ce rast cijena hrane biti preko 100% u sledece dvije godine.
Kad bi bilo logistike i pomoci malim proizvodjacima u otkupu i sl…
Odje ljudi kupuju od farmera mjesecno hranu direktno odomacuju sistem iz svajcarske i austrije, i vidim mlade ljude zakupe po pola akra i sade, prodaju i zaradjuju. Moja slobodna procjena je da mogu par hiljada uzet lako od tog parceta zemlje. Ima svake nedjelje Farmers Market pjaca. Ja vidim dosta mladih to radi i djeluju mi srecno.
Oni su tako nauku i trziste razvili oko agrokulture da je to meni pravo cudo.
Dabi postojala zdrava agrokultura mora postojati razvijena Hemija i hemiska industrija takodje.
Evo neki nasi sto godina su odje:
http://www.boskovichfarms.com/boskovich-products.php
Skoro 100 proizvoda uzgajaju!
Postovani,
vi ste poznati po racijonalnom gledanju i prosudjivanju,
nadam se da je nesporazum ili nerazumijevanje moje PORUKE,
da bez MORALNIH I ETICKIH NORMI KOD SLAVLJANA, kao kod SKANDINAVACA, dje me niko nije ZAJEBA za 23 godine poslovanja , za SLAVJANE NECE BITI SVIJETLE BUDUCNOSTI BEZ POVJERENJA, jedan korak NAPRIJED I DVA KORAKA UNAZAD kao u prijehodni MILENIJUM stotinu RATOVA I STOTINU MIROVNIH UGOVORA OD BARA DO VLADIVOSTOKA.
sa sajta foruma mladih SDP:
“Drugovi i drugarice forumaši,
Biti socijaldemokrata uvijek je bila velika čast i odgovornost. Naša partija danas slavi još jednu godinu postojanja što samo pokazuje da su naša uvjerenja bila zasnovana na trajnim vrijednostima. SDP je uvijek bila svjetlo novih ideja, a takva svjetlost se ne može ugasiti.”
http://www.fomsdp.me/1/index.php/%20sr/vijesti/1007–dosljedna-politika-preko-dvadeset-godina.html
“Samo sa većim brojem mladih ljudi koji imaju istu viziju možemo da ostvarimo velike i progresivne poduhvate za našu državu. Politika je posao, a ne dokolica.”
http://www.fomsdp.me/1/index.php/%20sr/vijesti/1004-politika-je-posao-a-ne-dokolica.html
UZASSSSSSSSSSSSS!
U toj PARTIJI lezi sve GO- prikriveni KOMUNISTA ,
Bojat se da ovaj nas narod u bijedi koja dolazi,
opet pored svega ne nasjedne na cegevaru i ideologiju koja ce im se nuditi,
citajuci ove redove gore ,
neumitno ASOCIRAJU na MANIFEST mladih KOMUNISTA koji bi vrlo rado pustili neku PARTIZANSKU pjesmu kao naprimjer:
HAŠKI sud ne dijeli pravdu, već provodi političke odluke, napisao je Frederik Harhoff, jedan od sudaca na međunarodnom tribunalu u Haagu, u pismu svojim kolegama. Sadržaj pisma objavio je danski dnevni list BT.
U pismu se Harhoff posebno osvrnuo na nedavne oslobađajuće presude Anti Gotovini, Mladenu Markaču, Momčilu Perišiću, Franku Simatoviću i Jovici Stanišiću. “To je protivno svakoj vrsti pravde”, napisao je Harhoff referirajući se na oslobađajuću presudu hrvatskim generalima Gotovini i Markaču.
“Amerikanac Meron vršio pritisak na suce da oslobode Gotovinu”
“Američki predsjednik Haškog suda Theodor Meron vršio je pritisak na svoje kolege u slučajevima Gotovine i Perišića. Bilo mu je jako stalo da dođe do oslobađajuće presude i imao je sreće kada je u zadnji čas uspio nagovoriti ostarjelog turskog suca da promjeni mišljenje”, piše Harhoff.
“Ostarjeli turski sudac” na kojeg se Danac poziva je Mehmet Guney, 77-godišnjak koji je glasao da se Gotovinu i Markača oslobodi. Podsjećamo, do oslobađajuće presude hrvatskim generalima došlo se preglasavanjem; troje sudaca bilo je za (Meron, Guney i Patrick Robinson), a dvoje protiv (Fausto Pocar i Carmel Agius).
“Recentne presude izazvale su kod mene duboku profesionalnu i moralnu dilemu, koju nisam do sada iskusio. Najgora od svega je sumnja da su neki moji kolege izloženi političkom pritisku. To sasvim mijenja premisu moga posla, koji bi trebao služiti principima razuma i pravde”, piše Harhoff.
Pritisak iz SAD-a i Izraela?
U svom dramatičnom pismu danski sudac ističe da su haški suci prisiljeni svjesno puštati ratne zločince na slobodu. Kao izvor takvih pritisaka Harhoff je istaknuo predsjednika suca, Amerikanca Merona, koji je bio šef sudskog vijeća koje je oslobodilo Gotovinu i Markača.
“Čini se da se vojni establišment u moćnim državama poput SAD-a i Izraela prestrašio da se Haški sud previše približava najviše rangiranim vojnim dužnosnicima. Jesu li izraelski ili američki dužnosnici izvršili pritisak na američkog predsjednika Haškog suda da promjeni tijek sudskih postupaka?”, pita se Harhoff u svom pismu.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/haski-sudac-harhoff-natjerali-su-nas-da-oslobodimo-ratne-zlocince/683169.aspx
Jedan covjek, jedan kamion i 5 minuta.
Ovo je umiksan organski i neorganski otpad, dodata je i plastika, al folija itd. Koristi se za suzbijanje korova.
Proces reciklaze:
Imaju jedan ovakav kamion, jedan bager i masine za usitanjavanje grana i sl organskog tvrdog otpada. Pomijeshaju ga sa zemljom i vodom plivaju uz povremeno mijesanje.
Posle odredjenog perioda moze da se prodaje stanovnistvu i poljoprivrednicima za njihova dvorista i baste i nasade.
http://en.wikipedia.org/wiki/Mulch
A mulch is a layer of material applied to the surface of an area of soil. Its purpose is any or all of the following:-
to conserve moisture
to improve the fertility and health of the soil
to reduce weed growth
to enhance the visual appeal of the area
A mulch is usually but not exclusively organic in nature. It may be permanent (e.g. bark chips) or temporary (e.g. plastic sheeting). It may be applied to bare soil, or around existing plants. Mulches of manure or compost will be incorporated naturally into the soil by the activity of worms and other organisms. The process is used both in commercial crop production and in gardening, and when applied correctly can dramatically improve soil productivity.[1]
Od ovoga covjeka sam naucio masu o elektronici preko youtube-a. Dje su nashe kompanije nekad bile, neko mu je poslao Iskrin Multimetar.
http://www.portalanalitika.me/ekonomija/vijesti/104517-video-prva-banka-najbolji-biznis-partner-godine.html
RAVNOPRAVNOST POLOVA
Norveška uvela obavezan vojni rok za žene
Zastupnici norveškog parlamenta velikom su većinom izglasali zakon o obaveznom vojnom roku za žene, čime je Norveška postala prva evropska zemlja i prva članica NATO-a u kojoj će odsluženje vojnog roka biti obavezno za oba pola.
“Prava i obaveze treba da su isti za sve. Ovo je istorijska odluka, važna za oružane snage i za žene”, rekla je zastupnica Laburističke stranke Lajla Gustavsen, koja je i sama glasala za zakon.
Norveška prednjači u borbi za jednakost polova. Uvela je i mjere prema kojima na mjestima u upravi kompanija sa ograničenom odgovornošću mora da bude 40 odsto žena.
Žene su u Norveškoj i dosad mogle da služe vojni rok, ali isključivo dobrovoljno.
To mi se DOPADA ,
mislim da bi MOZDA to trebalo biti neko PRAVILO da budu zene i MUSKARCI po 50 % zastupljeni u SVIM vidovima INSTITUCIJA ,
SVIJET dakako zbog toga ne bi bio gori,
NAPROTIV!
Bolje je sprijecit nego LIJECIT, stalno nas vrcu sa Skadra, Bregalnice , Mojkovca i Dubrovnika, ali polovicno i pola u komate, zamalo smo Hitleru jebali majku, no se podijelisno u dvije grupe po SUMAMA I GORAMA NASE ZEMLJE PONOSNE, gaze jedni , gaze drugi SLAVU BOJNU PRENOSE SA KOLJENA NA KOLJENO DRACOM OGREBENO, u potonji vijek smo NASTRADALI JEBENO, bilo bi nas ko KINEZA, da imamo sa MOZGOM VEZA, pas se NATU mesa NAPOTEZA, mi mozemo bez ENGLEZA.
http://www.e-novine.com/stav/85953-Kopilad-revolucije.html
“kako je to točno Igor Macanović, upisujući se 2006. godine u SNSD zbog lakšeg napredovanja u karijeri, sedam godina kasnije shvatio da su u toj partiji ljudi koji su se u nju upisali samo zbog lakšeg napredovanja u karijeri?”
“HANSENOVI DJETICI” o potonjem LEPROZORIJUMU U JEVROPI,
Ognjena Spahica,
ILUSTRUJE PREDRASUDE,
a Anstajnu je bilo LAKSE RAZBITI ATOM, nego i jednu PREDRASUDU,
a pomeni majcin sine, NATO, LGBT -populaciju, Prava Albanaca, DEPORTACIJU BOSNJAKA, preko hiljadu Sarajevske djece, Kosovsku AMBASADU, Gazimestan ako imas mOOda, prava Roma na Koniku, i Albanske opstine, bez balvana neces prelazit ulicom, a ZOLJE su spremne za docek, i to NAJCESCE OD ZESTOKIH OPOZICIONARA, koji se bore protiv MILOVE DIKTATURE, busaju se u JUNACKE RUNJATE DEMOKRATSKE GRUDI.
http://books.google.com/books/about/The_Bhagavad_Gita_According_to_Gandhi.html?id=HUbUcXcXES8C
The Bhagavad Gita According to Gandhi
Moje prvo upoznavanje sa Gitom je pocelo 1888-89 godine sa rijecima prevoda Sir Edwin Arnold poznat kao “Pjesma Uzvishena”. Citajuci, osjetio sam jaku zelju da procitam Gujarati prevod. I procitao sam onoliko prevoda do koliko sam mogao doci. Ali sva ta citanja, ne daju mi pasosh za prezentovanje mog prevoda. I opet moje znanje Sanskit-a je ograniceno, moje poznavanje Gujarati takodje nije ni na koji nacin skolski. I kako onda Ja usudjujem da prestavim javnosti moj prevod?
Bio je moj pokusaj, kao i nekih mojih drugova, da se skratimo nase ponasanje u skladu sa ucenjem Gite kako sam ga ja razumio. Gita je postala za nas dohovna referenca. Ja sam svjestan da mi uvijek dozivimo neuspjeh da se ponasamo u perfekciji sa ovim ucenjem. Neuspjeh nije zbog nedostatka zelje za tim trudom, vec unatoc njemu. Cak i kroz te neuspjehe mi vidimo zrake nade. Prateci prevod sadrzi znacenja poruke Gite koja ova mala grupa pokusava da primijeni u njihovom dnevnom cinjenju.
Mahatma Gandhi
Diskurs I
Nema znanja koje se moze naci bez trazenja, ni spokoj bez muka, nit sreca bez kroz iskusenja. Svaki istrazivac mora, sa vremena na vrijeme, da prodje kroz konflikte obaveza koje mu uzburkaju srce.
Dikurs II
Sa razlogom obmane, covjek uzima pogresno da je ispravno. Sa razlogom obmane Ajuna je naveden da napravi razliku izmedju svojih i tudjih. Da bi demonstrirao da je ovo tashta razlika, Gospodar Krisna pokazuje razliku izmedju tijela (Ne sebe) i Atman (Sebe) i pokazuje da su nasa tijela privremena i mnoga,a Atman je stalan i jedan. Napor je u covjekovoj kontroli a ne plodu od njega. Sve sto on treba da uradi, slijedi, je da odluci put njegovog djelovanja ili ispunjavanja duznosti u svakoj prilici i da istraje u tome, ne opterecujuci se rezultatom. Ispunjavanje duznosti u duhu nevezivanja ili nesebicnosti dovodi do Slobode.
Diskurs III
Ovaj Diskurs moze se reci da je kljuc sustine Gite. Cini apsolutno jasnim duh i prirodu ispravne akcije. i pokazuje kako pravo znanje mora da se izrazi u djelima i nesebicnoj sluzbi.
Covjek koji krivi svoj jezik a u sebi psuje na drugog je licemjer. Ali to ne znaci da bi slobodnu vlast treba dati organima akcije dok god se um nemoze dovesti pod kontrolu. Samo primijenjena fizicka uzdrzanost je stanje koje ima prioritet u odnosu na mentalnu uzdrzanost. Samo primijenjena fizicke uzdrzanosti mora biti potpuno samo-inicijativna a ne nametnuta od spolja, na primjer strahovima.
Um i tijelo bi trebalo uskladiti. Cak i sa umom pod kontrolom, tijelo ce da reaguje na ovaj ili onaj nacin. Ali onaj ciji um je stvarno obuzdan, na primjer, ce zatvoriti svoje ushi na lazne price i otvoriti ih samo da slusha slavljenje Boga ili o dobrim ljudima. On nece imati draz za senzacijona uzivanja i on ce drzati sebe zaposljenim sa takvom aktivnoscu koja ce mu oplemeniti dushu. To je put akcije. Karma Joga je joga (znaci) koja ce izbaviti Sebe od okova tijela, i da nema prostora za samo-opustanje(oprastanje).
Duznost jednog moze biti da sluzi drustvu radeci kao cistac, drugi moze bit da radi kao racunovodja. Rad racunovodje moze se uviniti primamljivijim, ali ta potreba ne treba da odvlaci cistaca od njegovog rada. Ako on dozvoli da bude odvucen on bi bio izgubljen i stavio bi drustvo u opasnost. Pred Bogom ce trud covjekov biti sudjen u duhu kojem je uradjen a ne po prirodi truda koji ima uticaja nikakvog. Ko god se trudi u duhu posvecenosti nadje sebe podobnim spasenja.
Kad covjek shvati Njega, njegov um ce biti po njegovu kontrolu, netaknut svojim osjecajima. I kad je um osvojen, kakvu moc ima pozuda? I stvarno je to domisljat neprijatelj, ali onda kad su osjecaji, um i razum pod kontrolom vestog Sebe, zudnja nestaje.
Evo i citav film o Giti
Kliknite da pristupite Ukidanje_rada___Bob_Blek.pdf
Anarhizam za Crnogorce ;)
Slovenski GEN-I nudi Hrvatima jeftiniju struju, prvi mjesec besplatan
HRVATSKA17.6.2013.
Hrvatskim kućanstvima i poduzetnicima predstavila se slovenska tvrtka GEN-I, novi igrač na hrvatskom tržištu električnom energijom.
Ilustracija
Nakon RWE-a, na hrvatskom se tržištu danas pojavila još jedna kompanija koja će potrošačima nuditi jeftiniju električnu energiju i to prvi mjesec poptuno besplatno za korisnike koji ugovor potpišu do 31.srpnja . Slovenska tvrtka GEN-I do kraja godine planira ponuditi 30 posto jeftiniju struju.
Na slovenskom i drugim tržištima posluju od 2004. godine, a u Hrvatskoj su od 2005. godine otkad su uspjeli od HEP-a preuzeti opskrbu primjerice Grada Zagreba, Grada Rijeke i mnogih drugih gradova.
Iz kompanije poručuju kako će nuditi nižu cijenu od drugih dobavljača, te se obvezuju kako cijene neće mijenjati do kraja 2015. godine. Do kraja 2013. godine tvrtka očekuje 20.000 korisnika u Hrvatskoj, a do kraja 2016. godine planiraju ostvariti 17-postotni tržišni udio.
http://www.poslovni.hr/hrvatska/slovenski-gen-i-nudi-hrvatima-jeftiniju-struju-244548
PERFEKTNA DEMOKRATIJA Перфект Стренџер a,
sa vama u SVIJETLU BUDUCNOST IZ SVJETLIJE PROSLOSTI,
BOG DA PROSTI, FINA JE OVA DIKTATURA, PRI ONOJ KOJA NAS CEKA SA VAMA NA CELU REVOLUCIONARNE BORBE ZA LJUDTSKA PRAVA I SLOBODU GOVORA.
Marija Mala Lekicslog indhold op påMilovan Jankovic
for få sekunder siden
I treba da te izbacuju. Presmrđe više.
Због континуираног кршења правила групе, а и свих принципа комуникације примјерене иоле васпитаним људима, због спамовања, због објављивања приватних преписки, детаља о болестима и болеснима, због свега у шта као човјек вјерујем, искључио сам Милована Јанковића из чланства ове групе, и обрисао километарски пост пун горе наведеног.
Гојко Цимбаљевић, администратор.
ne idu zajedno prikriveni fašizam ovih jajobacača i sloboda govora/demokratija, ne znam što vam je tu čudno
inače, ne mogu da ne primijetim – nevjerovatne su mi ove internet opozicione grupacije s jednocifrenim brojem aktivista (Otpor dik. režimu, “Ulica 2012”, te izvjesni “Udar” – koji inače planiraju nekakav mistični zajednički protest ovih dana na trgu u PG), pa da ih sam Milo bira da ubijaju moral narodu za kakvu organizovanu opozicionu akciju ne bi bolje probrao…
pardon, ulica je 2013, vjerovatno će apdejtovat’ naziv ako nekim čudom njih sedmoro ne uspiju da sa svoja tri transparenta sruše DPSDP do kraja ove godine…
“Sa razlogom obmane, covjek uzima pogresno da je ispravno. Sa razlogom obmane Ajuna je naveden da napravi razliku izmedju svojih i tudjih. Da bi demonstrirao da je ovo tashta razlika, Gospodar Krisna pokazuje razliku izmedju tijela (Ne sebe) i Atman (Sebe) i pokazuje da su nasa tijela privremena i mnoga,a Atman je stalan i jedan.”
Mahatma Gandhi
Kakve to ima veze koliko ih ima? Ja sam siguran da je jedan covjek dovoljan. To je zabluda da ako je neko rulja da je jaci.
Da je jedan od njih procitao i shvatio djela Ghandija tome rulja nebi ni postojala.
Ghandi je edukovao ljude. On nije se bavio negativnom kampanjom vec konstruktivnom i razumnom.
Njegova akcija je bila u rijecima sa ljudima. On je svojom iskrenoscu stigao do mnogih srca. A mnogo je ishao.
Ali da bi se stiglo do razumijevanja potrebna je edukacija i disciplina uma.
A kako ljudi disciplina kad svaki djavo snama upravlja?
Emocije nabijene, osjecaji prevarni i pogresna ubjedjenja. Lazna edukacija i istorija, lazne institucije, lazni moral, lazni prestavnici naroda, lazno ovo lazno ono.
Sve je laz!
Maknite sebe sa Novina i TV-a i dnevne doze opijuma. Pishite o lijepim stvarima! Nadjite najljeshe sto mozete smislit i o tome pishite!
Aj ti Milovane napishi nesto o tvom Brskutu i tvojem dozivljaju toga ali samo toga.
Okrenimo se lijepim stvarima i ugodnim. Dajmo ljudima oko sebe malo da pocinu.
Hvala Darko, receno ucinjenona status FBuka,
ali je MUKA, da budem ko GANDI,
i ako iskreno volim i CGu i ljude svih klasa&rasa, kad naletim na PASCAD KOJA LAJU, pocnem da DEMANTUJEM,
kao ti onog tipa sto te optuzi za ME-DOMEN.
http://www.portalanalitika.me/drustvo/vijesti/104717-graani-protestovali-zbog-kapije-na-adi-bojani.html
mozda bi prisutni komentatori izlozili svoje stavove po ovom pitanju?…
Po mojem mišljenjui ulaz na Adu-Bojanu na mjestu đe je postavljena rampa ne može se naplaćivati.
Razlog:
To jeste put do nudističkog dijela Ade-Bojane, ali je to put i do nenudističkog dijela(dio lijeve strana Ušća i “Barbana”), i put do dijela restorana na Bojani.
Saopštenje Ulcinjeske rivijere đe kažu pored ostalog da tako žele spriječiti voajere je smiješno. Ako platite ulaz onda više nijeste voajer znači? :)
Mikan Zec je direktor Ulcinjske rivijere. O tom čovjeku, dugogodišnjem direktoru UTIP “Crna Gora” nemam riječi. To je tipičan produkt ove i ovakve vlasti: bahat, osion, nesposoban, ogrezao u mitu, tamo đe je direktor to računa da je njegovo: od radnika do dobara. I ponaša se kao da mu je to od baba ostalo. U stvari da se ponaša tako bilo bi dobro. Pazio bi bar malo na ono što mu je dato na upravljanje. To je čovjek koji se svojevremeno hvalisao da nikad nije pošao na benzinsku pumpu da napuni gorivo veće “to rade njegovi radnici za njega”, a koji je, iako u godinama, dobio šamarčinu od “brata” poslije jednih izbora(rezultati su se čekali u hotelu “Crna Gora”) – toliko o dostajanstvu.
On se kao brine za nudiste a sam se kupa na Adi-Bojani u šortsu do koljena: kako on tako njegovi prijatelji(onda kada dođe na kupanje on nije direktor već građanin). Svjedok sam toga.
No, da se vratim problemu sa ulazom.
Dakle, na nekih 300 metara lijevo od Ušća postoji ograda na plaži koja odvaja nudistički od nenudističkog dijela plaže. Ako to dozvoljava zakon, na tom dijelu se možda može naplaćivati ulaz ili sprovesti neki poseban režim, a nikako na prilaznom putu.
20 godina sam bio redovan posjetilac Ade-Bojane pa poznajem dobro situaciju. Do skoro sam tamo provodio kompletan godišnji odmor dok me nije uhvatila ekonomska kriza kojoj mi nijesmo ništa doprinijeli :)
Ima tu još nekih pikanterija koje mi je sada mrsko pisati.
barbana je dio hotela ada bojana , trenutno data u zakup privatnim licima uz dogovor (ili ugovor) da gosti barbane mogu slobodno proci kapiju uz prijavu na kapiji gdje idu…svi ostali objekti na adi su divlja gradnja a posljednjih nekoliko godina im se to tolerise jer su poceli da placaju porez na godisnjem nivou…ono sto je vrlo sporno je put ka barbani koji vodi izmedju hotelskog dijela i dijela sa kamperima (presijeca ih) pa se desavaju neprijatne scene da se iz automobila koji idu na barbanu ruzno dobacuje nudistima koji goli borave u kampu ili neobuceni prelaze put ka barbani na putu prema plazi…oni su dosli iz velike daljine da uzivaju u onome sto se medju nudistima nazima fkk plaza…a gdje je fkk , podrazumijeva se da postoje i posebni uslovi zastite takvih gostiju od pogleda nepozvanih i nepozeljnih…a nepozeljnih je sve vise sto znacajno utice i na odluku dugogodisnjih vjernih gostiju da ponovo dodju na svoje omiljeno mjesto za odmor…svi visegodisnji napori pojedinaca da se na adi podigne kapija su zapravo najdirektniji udar na nudizam koji je obiljezje naseg najjuznijeg, najljepseg dijela obale i otvaranje procesa sutomorizacije ade bojane…tako i populisticke izjave tipa da sva obala mora biti dostupna svim gradjanima drzave crne gore…ona to vec jeste a dovoljno je da se samo ispostuju pravila na fkk plazi…dakle, crnogorci, skinite se i uzivajte kao sav ostali normalan svijet koji posjecuje adu bojanu…sve ovo nema nikakve veze sa time ko upravlja adom i ne moze se adresirati ni na ciju adresu, odnosno ima u onome dijelu koji se tice sve prisutnijih obucenih gostiju na dijelu pored sjevernog kraka bojane…mnogo je povika iz opozicionih redova na postupke vlasti u upravljanju drzavnim dobrima ali kada se opozicija upita sto bi oni uradili u postojecoj situaciji,od stani ili pani uvijek je pani…primjer ade bojane je jedan od aktuelnih pani…
medjutim, niko nema komentar na protest gradjana zbog kapije na adi bojani…a eto je kapija na postavljenom videu…fali samo farsa od gradjana zainteresovanih za zivot te kapije…opozicija nedorasla svojem zadatku…
OKP,
znači li to da je Mima na pjeni od Bojane zakupio divlji restoran? Auuu. A u restoranu su mu gosti, pored ostalih, i crnogroski “politički džet set”. Prijavit će ga, bojim se.
I kažeš da kada je slobodan ulaz dobacuju onim nudistima koji idu nagi do kampa?
A kada plate ulaz onda ne dobacuju?
A kad direktor hotela i njegovo društvo koriste(i Barović među njima) nudistički dio plaže, oni mogu da se kupaju i sunčaju obučeni? Hmmm.
Možda Mikan tako vrijeba da nije ko, ne daj bože, obučen na plaži?
Ne sprdaj se OKP.
zip, info koji sam dopisao je zbog neupucenih u problem ulaska i kapije…ti si kazes dvadeset godina gost pa mozes mnogo vise o istoriji ade da kazes…nije tema uprava (a mogla bi biti) vec manipulacija sa kapijom koja se desava vec duzi niz godina…na adi pored barbane postoje jos dva restorana koja imaju interes od obucenih gostiju…nepoznato mi je da na adi boravi ili je ikada boravio crnogorski politicki jet-set , sto ocjenjujem kao tvoju zlonamjernu spekulaciju…da li to sto se direktor kupa obucen na plazi ima neke konkretne veze sa protestom gradjana protiv kapije na adi bojani?! …ako znas nesto o tome bilo bi jako dobro cuti punu informaciju, jer si vec naznacio da si u saznanju o jos nekim pikanterijama, ako je to to…
nije tu nikoga briga za nudiste i njihovu privatnost, nego je naplatna rampa paradigma crnogorske ekonomije, samo da je ‘ajducima da naplaćuju drumarinu. Do restorana (i do plaže) bi se za dnevne goste mogao organizovati i prevoz brodom, nego je to nepotreban trošak, kao i tekuća voda i čisti čaršavi.
callao, uz brigu-nebrigu, otvorio si jos dva problema koja ne mogu biti razlog protesta od prije neki dan…problem tekuce vode i cistih carsava…medjutim, protest ne moze biti nikako shvacen kao pokusaj promjene paradigme crnogorske ekonomije, zar ne?…naplata i rampa postoje od kako je podignut most, znaci preko dvadeset pet godina, sto eliminise ajduciju kao razlog njenog postavljanja i uvodjenja naplate za dnevni boravak na adi…prije toga su gosti bili zasticeni nepristupacnoscu ostrva jer se na njega stizalo skelom i camcima…dosta ljudi tvrdi da je izgradnja mosta oznacila pocetak kraja buma nudizma na adi…sama ideja za pretvaranje ostrva u nudisticki turisticki centar je ideja jednog vrlo kreativnog francuza (po njegovoj ideji je sve izgradjeno) koji je za prvog korisnika imao francuski klub mediteran, da bi se sljedece godine okrenuo njemcima koji su od ade stvorili turisticku legendu…mozda da dodatno objasnim…da je ovaj portal nekakva vlada u sjenci, i ne rapravlja o upravi hotela , kako bi se (vlada u sjenci) postavila prema zahtjevu grupe gradjana sa protesta…protest je po mom misljenju ili farsa koja ima neke druge skrivene ciljeve ili posljedica elementarnog neshvatanja problema ade i potreba nudista na njoj …
okreni konacno plocu kaže:
“naplata i rampa postoje od kako je podignut most, znaci preko dvadeset pet godina, sto eliminise ajduciju kao razlog njenog postavljanja i uvodjenja naplate za dnevni boravak na adi…”
OKP, za tebe ‘ajdučija kao način privređivanja u CG postoji od juče? Sama činjenica da se nečim vrijednim upravlja 25 godina na isti (i to loš) način je ‘ajdučija.
‘Ajdučija je i to što je na Adi napravljeno više desetina divljih vikendica, kao i to što im “Morsko dobro” legalno naplaćuje reket na godišnjoj osnovi da bi ih ostavilo na miru – jer kada bi se legalizovale, moralo bi se malo uložiti u infrastrukturu a to je ‘ajducima i trošak i glavobolja.
Evo, smućkaj koktel i opusti se, baš mi cvili jedna malena violina za razlog protesta.
callao, john lenon je vrlo pametno rekao: ne postoje problemi, postoje samo solucije…ti stalno vidis probleme a solucija nigdje i nikad…u vrijeme kad se podigao most ada je radila od marta do oktobra i pravila velike (vrlo velikim slovima: velike) pare…tema je protest gradjana protiv naplatne rampe na adi bojani…protiv rampe se nikada nije zalio nijedan redovni gost hotela na ostrvu…naprotiv…ne znam da li uopste razumijes pitanje?!…strategija turizma i nudizma u crnoj gori….popij ti taj koktel mozda ti prorade klikeri…ajde odgovorna vlado u sjenci , napregni se , razmisli…
Obala se nidje ne OGRADJUJE I ZABRANJUJE U CIVILIZOVANE DRUSTVENE ZAJEDNICE, kod nas se dijelimo na KLASE I NA RASE,
od kad je REP IZKRIVILO PRASE,
GOSPODARI SU ZASTICENI KAO BIJELI MEDJEDI, hebala ih ADA BOJANA GOLOGUZE, sto narodu pare UZE,
CRN IM OBRAZ A SVIJETLE GUZE.
promasio si temu…nije ti prvi put…
Milo Đukanović povodom Svjetskog dana izbjeglica: Da se nikad ne ponovi drama 90-tih
http://www.pobjeda.me/2013/06/19/milo-dukanovic-povodom-svjetskog-dana-izbjeglica-da-se-nikad-ne-ponovi-drama-90-tih/
http://www.radiodux.me/naslovnica/3484-sajam-suvenira–berza-kia?device=desktop
MAŠAN BOJIĆ, JEDAN OD RIJETKIH MAJSTORA “IZUMIRUĆEG ZANATA” TRAŽI RAZUMIJEVANjE NADLEŽNIH Izložiće na deponiji 2.300 etno-suvenira ~Zatražiću azil u nekoj drugoj državi koja će znati da cijeni istoriju svojih predaka, poručuje Bojić
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Regioni&datum=2011-08-20&clanak=293776
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Regioni&datum=2013-06-17&clanak=384759&naslov=Ako%20za%ADra%ADdim%20za%20do%ADru%AD%E8ak%20sre%AD%E6an%20sam%20%E8o%ADvjek
jel isitna da je jedan beranac poginuo u siriji na strani oporbe? rekose mi da se prica da su sahranili jednog mi skolskog druga iz srednje i da je zjanio od asadovaca.
Boze sacuvaj u sta se ovaj narod i ovaj svijet obreo!
http://www.vijesti.me/vijesti/mans-performans-privodenje-galerija-134925
LEKIĆ: Oslobodite Ćalović kako bi smanjili nastalu bruku
DA nije PERFEKTNI sto EXPRESNO –
ORGANIZOVAO!
DAAKO I NJEGA I NJEGOVU GRUPU UHAPSE -sto nam ne bi TREBALO da su nam tako PUNE TAMNICE politickih ZATVORENIKA!
SADA KADA SE DAJU POGLAVLJA za ovo za ono za DEMOKRATIJu SOCIJALNI DIJALOG-KUCE itd……
jelji mans ovih dana dio oporbe ili kontraoporbe?
POPREČNOPRUŽNA
– za banovanog brata Milovana –
Banova “grupa” nestašnog druga,
grešan je mnogo, vozove broji,
uska je veli ovdašnja pruga,
otpravnik nikog tu se ne boji ……
Odavno nema voznoga reda,
vlakovi kreću kad gazda kaže,
jebe se njemu što Bog ga gleda,
dok svakog redom u oči laže ……..
Neka što laže, nego i krade,
jer jedno s drugim uvijek ide,
ja nemam više ni trunku nade,
kod nas još samo ćoravi vide …….
Nek se ovaj vijek gordi,
nad svijema vjekovima,
nek potonja ura tece,
ljudtskijema poganima,
Trag smrdljivi ostavise,
da se groze pokoljenja,
neka naouk ovo bude,
kada stasu djeca njena.
Dijete 12 godina…
Apropo one price o bjezaniji sa broda koji tone:
“To doživljavam od onih koje sam uz DPS i moju odlučujuću podršku doveo na vlast, bez obzira sto su kršeći statut, ne poštujući odluke Predsjednišva partije i opštinskog odbora, ne samo meni, već i DPS-u nanijeli štetu. Ovo više nije ”onaj” DPS koji smo zajednički gradili za dobrobit svih, ovo je njihov DPS osvetnički i gubitnički. Ja ću ”onaj” DPS čuvati u sebi kao uspomenu kada je entuzijazam i vjera u bolje dane davala dobre rezultate. Svako ima svoje principe, političke i životne, ja od njih neću odustajati. Pokušaj moje diskvalifikacije je više nego dovoljan razlog da ne budem sa inspiratorima i izvršiocima”, navodi se u pismu Đukanoviću i Mrdaku.
A ovo je tek pocetak. Cekajte sqmo da pocnu jedno druge da izdaju.
Ovo je vrijeme kad se uci! Gleda I uci!
Kako moze dobro cinjet onaj koji u dobro ne vjeruje?
Kako moze dobar bit onaj koji dobrog u sebi nema?
Kako moze pravdu znat onaj koji je nepravedan?
Kako moze istinit bit onaj koji laze?
Kako???
Nikako!
Darko, evo nekoliko komentara, odavde sa balkana, na video koji si postovao :
http://www.index.hr/black/clanak/pogledajte-kako-je-12godisnja-kanadjanka-odrzala-lekciju-bankarima/615268.aspx
silanecista je objavio 16.5.2012
pa dobro, sigurno nije sama smislila…ali tko god joj je napisao govor znao je da će ove riječi iz usta 12-godišnjakinje imati daleko veći učinak i odjek. Poruka cijle ove priče je: čak i malo dijete vidi da je sve zlo i naopako, zašto se “odrasli” prave slijepima???
PeroTiGaStero
Stvar je jednostvana, država koja tiska novac i trebala bi imati kontolu nad njim, posuđuje novac od banaka uz kamatu.
Ovo ponašanje banaka je čisto parazitiranje, zbog kojeg svi živimo u dugu, tj. ucjeni.
zenndra je objavio 16.5.2012 14:03
Kičerica neokomunistička. Zloupotreba deteta. Prašina u oči. Ništa. Govno ko i dosad, samo malo uvećano. p.s. Bilderberg stoko, pustite to dete na slobodu.
kakogod. je objavio 16.5.2012 14:50
nevjerojetno, sve i da je nabubala napamet, kakve to veze ima.
naši dvanaestogodišnji isprdci znaju trabunjat samo o modelima mobitela, ipodima, novoj kolekciji tenisica i slišnim sranjima. oni malo “napredniji” već znaju da im je za ulazak u svijet odraslih potrebno znanje o ustašama, partizanima, komunjarama, blajburzima i sličnim sranjima kojima su ih država i crkva napunili u devedesetima. pitajte tu omladinu nešto o privatizaciji i pljački… jedini odgovor koji možete očekivati je da su im kerum, horvatinčić, petrač, orešar i ekipa uzori i da i oni žele biti takvi.
i zato, stoko balkanska primitivna i zaostala, začepite te odvratne gubice i pokušajte držati na standby te orahe koji vam se nalaze između ušiju.
gala1965 je objavio 16.5.2012 16:11
Mala fakat ima odličnu memoriju, samo sto kod njih djecu od kad progovore počnu dresirat na sličan način. Na You tube-u je malo more ovakvih robotića. A kad bi joj neko postavio pitanje u vezi ekonomije i bankarstva vidjelo bi se da nema pojma. Jednostavno djecu roditelji koriste za liječenje svojih kompleksa. Djeca više i nisu djeca.
silanecista je objavio 16.5.2012 16:24
Nego šta ? bolje da naizust zna sve Rihannine i Britney pjesme? To bi bilo “normalno” jel? Neka ju dresiraju, sve bi nas trebalo izdresirati da ovaj njezin govor svaki dan ponavljamo kao mantru, pa bi smo nakon nekoliko godina ponavljanja možda i shvatili što trebamo napraviti.
Naravno da ne razumije u potpunosti o čemu se radi, dam se kladit da 90 posto Hrvata ne razumije (s prijevodom) njezin govor, ali zato će njezina mala glavica narasti i sejćat će se i razumjet će i ako se okupi kritična masa tih malih robotića kako ih nazivaš, možda se za 20-ak godina dogodi i promjena.
Žalosno je da ne razumiješ da se ne radi o učenju na pamet ili liječenju kompleksa (kojih to kompleksa misliš – kompleksa siromaštva, potlačenosti, izdanosti, iskorištenosti, obmanutosti, izigranosti???) već o stvaranju nove generacije, reprogramiranju, ukazivanju na apsurd koje je naše društvo postalo.
Da – djeca više nisu djeca – 12godišnjakinje polugole na FB-u, tinejdžeri ubijaju jedno drugo radi 20kn, 5-godišnjaci s mobitelima. “Mama, ako nemam novi Ipod svi će me ismijavati i bit ću luzer i ubit ću se” – to nisu djeca, to su mali konzumenti koji kao spužve upijaju svijet oko sebe. Stavimo li im svijet u novu perspektivu, možda postoji nada za njih…
Divalj je objavio 16.5.2012 22:42
ovaj svijet ce postati mjesto vrijedno zivljenja tek kada pocmemo vjesati bankare na gradskim trgovima
Volim_sponzoruse je objavio 16.5.2012 12:11
Ironija je sto kod njih 12 godisnjakinja kuzi stvari, kod nas ekipa raspravlja o komunistima, cetnicima i partizanima, a ovi sto nas pljackaju umiru od smijeha….
Eto….
A ja se sjecam tu neke i to josh mladje djece gdje su djeca pokazala veliku inteligenciju i RAZUM da sam sam bio zastidjen odraslima ali i ponosan na tu djecu.
Djeca su nada. Sto ih vishe potiskuju i sto ih vishe onemogucavaju to im Bog daje vishe.
Ali onoga sto moljac nemoze pojesti i sto nemoze se oduzeti.
Eh kad bi ih josh zadrzali tu… Ali ne da budu zrtve no oslobodjeni ili josh bolje oslobodioci.
E ovako , da se “ZDOGOVORIMO”,
ovo vazi za BLIZNJE, DALJNE, RODJAKE, KUMOVE , PRIJATELJE, PARTIJE , POKRETE, POSLODAVCE, GRUPE, LJUBAVNICE I SUPRUGE,
svi oni koji tvrde da ih ja JEBEM, TJELESNO , UMNO I VERBALNO, i da ne mogu IZDRZAT,
kad ja spakujem KOFER, ONI PLACU,
A MENE BOLI JUNACKI Q.RAC, vazi i za duznike, PROSTE IM PARE, SAMO DA IH NE SLUSAM, ILI NE DAJ BOZE POGLEDAM OCIMA.
Prijatelju, Danska ima 366 000 companija, preduzetnika,
od toga 66 000 u familijarnom vlasnistvu od druge do desete generacije,
na 5,6 mil.stanovnika,
mi bez 30 000 uspjesnih, jer u DANSKU LIKVIDIRAJU NEUSPJESNE PO AUTOMATIZMU,
mi DRZIMO LESEVE USMRDJELE KOJE UNISTAVALU I PODKRADAJU ZDRAVE KOMPANIJE,
cudom se velikijem CUDIM, kad znam da si vidio SVIJET UZDUZ I POPRIJEKO,
da se ZANOSIS KAO SIPARICA ZA BAROVICEM I AZABADZANOM,
da ce sa NJIMA SVITAT RUJNA ZORA,
zar ne vidis sa PROZORA,
sa visine ORJE LUKE,
kakve su NAS SNASLE MUKE,
i prosjacke CG, ruke,
izpruzene put SEIKA,
pa mu VIKA POGIBE NAM DIKA,
ne od partizana i CETNIKA,
no od naseg LOPOVLUKA,
a KAP posta nasa MUKA,
po Jevropi PUCE BRUKA,
sto je MILO UKRA STRUJU,
na OTROVNU STAO GUJU,
kad ga ona u NOS PECI,
niko nece tada MOCI,
KATASTROFU DA SPRIJECI,
niti raju SUZNJE TUZNE,
da lijeci od LUDILA,
od nasega UQ:RCENOG MILA.
Cudo jedno Mar.. Makr…., da nijesi shvatio, da je 90 od sto ljudi, potpuno RAVNODUSNO na komuniste, kapitaliste, fasiste i naciste, ako im drzava obezbijedi SOCIJALU, da mogu prezivjet iz trosjeda ne dizuci guzicu, da idu da rade i slusaju POSLODAVCA da otezu JAJCA, prate velikog brata i farmu i boli njih junacki q.rac za politiku i SOCIJALNU PRAVDU. To nije slucaj samo kod nas, da deset posto razbija glavu sa politikom, ovi sto vole fudbal, porno, kocku, druzenje nas smatraju BUDALAMA KOJI TRESU PRAZNU SLAMU. Samo pogledaj STAJLING NA MILOVIZIJU I TAJKUNOVIZIJE I NASE SKORUPACE- DARLING kako se tope ko pi.. u saku na HALJINICE, SANDALICE I CIPELICE; GARNIJER BRINE O NAMA I ONOME NA GLAVI I U GLAVI, komotno se OPUSTI, JER CE MILO VLADAT JOS DESETAK GODINA, OCE DA UGROZI REKORD KINGA NIDZA.
ne mogu 5 sekundi da gledam u ovo bez nagona za povraćanjem
Serge Halimi: Suverenost, demokracija, nejednakost
Želim znati odakle polazim
Kako bih sačuvao nešto nade
Paul Eluard, Neprekinuta poezija
Izvjesne objave u medijima govore nam stvari koje već znamo. Jesmo li tek sada naučili da političari mogu voljeti novac i družiti se s onima koji ga imaju? Da se svi zajedno ponekad ponašaju poput kaste koja je iznad zakona? Da porezna politika tetoši najimućnije porezne obveznike? Da im slobodna cirkulacija kapitala omogućuje da svoje bogatstvo sklone u porezne oaze?
Razotkrivanje pojedinačnih prijestupa moralo bi voditi do preispitivanja samog sustava koji ih je stvorio. No posljednjih desetljeća transformacija svijeta bila je toliko brza da je nadišla našu sposobnost analize. Pad Berlinskog zida, uspon BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika), nove tehnologije, financijske krize, arapske pobune, slabljenje Europe: svaki put nova vojska stručnjaka iznova nam najavljuje kraj povijesti ili rađanje novog svjetskog poretka.
S onu stranu svih tih preuranjenih pokapanja i neizvjesnih porođaja pojavile su se tri velike, više ili manje univerzalne tendencije i upravo je njih važno najprije razmotriti: rast društvene nejednakosti, raspad političke demokracije i ograničavanje nacionalne suverenosti. Poput čira na velikom, bolesnom tijelu, svaki nam “skandal” učini vidljivim elemente tog triptiha kako se zasebno javljaju, a potom isprepliću. Stanje stvari mogli bismo sažeti na sljedeći način: kako zavise prvenstveno od arbitraže favorizirane manjine (one koja ulaže, špekulira, zapošljava, otpušta, pozajmljuje), vlade svijeta pristaju na navigiranje političkih sustava kojima rukovode prema oligarhiji, a ako zbog pritiska naroda na takav kurs ipak ne pristanu, međunarodni pritisak organiziranog novca pouzdano će ih nastojati smijeniti.
“Ljudi se rađaju i žive slobodni i jednaki u pravima. Društvene razlike mogu biti zasnovane samo na zajedničkoj koristi.” Opće je poznato da prvi članak Opće deklaracije o pravima čovjeka nikada nije u potpunosti ispoštovan. Razlike su oduvijek proizlazile iz nečega što nije zajednička korist: mjesta gdje smo se imali (ne)sreću roditi, životnih prilika naših roditelja, pristupa obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti itd. No težina tih razlika ponekad bi bila ublažena vjerovanjem da bi društvena mobilnost mogla poništiti nejednakosti koje su nam dodijeljene rođenjem. Za Alexisa de Tocquevillea, nada tog tipa, raširenija u SAD-u nego u Europi, pomogla je Amerikancima da se prilagode razlikama u plaćama koje su veće no drugdje. Sitni knjigovođa iz Clevelanda ili mladi Kalifornijac bez diplome mogu sanjati o tome kako će ih njihov talent i ustrajnost lansirati na mjesto koje su prije njih zauzimali John Rockefeller ili Steve Jobs.
“Nejednakost sama po sebi nikada nije bila velik problem u američkoj političkoj kulturi, koja insistira na jednakosti šansi prije nego na jednakosti rezultata”, podsjeća konzervativni intelektualac Francis Fukuyama. “No sustav je legitiman samo ako ljudi nastave vjerovati da, ako marljivo rade i daju sve od sebe, oni i njihova djeca imaju dobre izglede za uspjeh te ako imaju dobre razloge vjerovati da su se bogati obogatili poštujući pravila igre.”[1] Bilo da je umirujuća ili umrtvljujuća, ova svjetovna vjera širi se danas cijelim svijetom. Upitan šest mjeseci prije stupanja na mjesto predsjednika Republike o načinima “moralne obnove” koju priželjkuje, François Hollande je podsjetio na “francuski san: on se podudara s republikanskom pričom koja nam je omogućila da napredujemo unatoč ratovima, krizama i podjelama. Sve do posljednjih nekoliko godina bili smo uvjereni da će naša djeca živjeti bolje od nas”. No socijalistički kandidat je dodao: “To uvjerenje je nestalo.”[2]
Asimetrije raspodjele
Mit o društvenoj mobilnosti ustupa mjesto strahu od deklasacije. Radnik više nema izgleda da postane poslodavac, novinar, bankar, sveučilišni profesor ili političar. Velike škole danas su još manje pristupačne narodnim masama nego 1964. godine, kada je Pierre Bourdieu objavo knjigu Les Héritiers (Nasljednici). Isto vrijedi za najbolja svjetska sveučilišta, čije su školarine drastično porasle.[3] Kada si više nije mogla plaćati visoko obrazovanje, mlada žena u Manili se ubila. Prije dvije godine, jedan američki student je objasnio: “Dužan sam 75.000 dolara, a svoj dug uskoro više neću moći redovito otplaćivati. Kako mi je otac jamac, on će ga morati otplatiti i pritom će bankrotirati. Dakle upropastit ću svoju obitelj jer sam se želio izdići iznad svoje klase.”[4] On je želio živjeti američki san, doći “od dronjaka do bogatstva”, no njegova će obitelj zbog toga prijeći put u suprotnom smjeru.
Kada “pobjednik odnosi sve”[5], nejednakost primanja ponekad potiče društvenu patologiju. Vlasnik divovskog prodajnog lanca Walmart, obitelj Walton, imala je prije trideset godina imetak 61.992 puta veći od prosječnog američkog imetka. To im vjerojatno nije bilo dosta, jer danas posjeduju 1.157.827 puta više od prosjeka. Waltoni su dakle sami zgrnuli jednako novca koliko i 48.800.000 najsiromašnijih američkih obitelji.[6] Domovina Silvija Berlusconija doduše ponešto kasni za američkim podvizima, no prošle je godine Talijanska banka objavila da “deset najbogatijih Talijana ima jednako novca kao i tri milijuna najsiromašnijih”.[7]
Danas se Kina, Indija, Rusija i zaljevske zemlje probijaju u klub milijardera. Iako zapadnjake nemaju čemu naučiti po pitanju zgrtanja profita i eksploatacije radnika, drage im volje daju lekcije iz divljeg liberalizma.[8] Indijski milijarderi, koji su još 2003. posjedovali 1,8 posto nacionalnog bogatstva, pet godina kasnije prigrabili su čak 22 posto.[9] U međuvremenu se ta grupica doduše nešto povećala, ali da 22 posto bogatstva drži skupina od svega 61 pojedinca, nije li to pozamašno za zemlju s više od milijarde stanovnika? Mukesh Ambani, najbogatiji čovjek Indije, možda si postavlja upravo to pitanje, u salonu svoje blistave kuće od 27 katova koja nadvisuje Mumbai – grad u kojemu više od polovice ljudi i dalje živi u potleušicama.
Čak je i Međunarodni monetarni fond (MMF) odjednom zabrinut… Nakon što je dugo proklamirao da “dispariteti u dohocima” predstavljaju faktor koji poticajno djeluje na natjecanje, učinkovitost i dinamičnost, sada primjećuje da se 93 posto prihoda od rasta ostvarenih u SAD-u u prvoj godini ekonomske obnove odnosilo na samo jedan posto najbogatijih Amerikanaca. To se čak i MMF-u čini previše. Jer, ostavimo li po strani pitanje morala, kako osigurati razvitak zemlje od čijeg napretka sve više profitira isključivo mala skupina koja više ništa ni ne kupuje jer već sve posjeduje? I koja, posljedično, na novcu sjedi ili njime špekulira, dodatno hraneći financijsku ekonomiju koja ionako već poprima parazitski karakter. U studiji koju je izradio prije dvije godine MMF je kapitulirao: priznao je da pogodovanje ekonomskom napretku i smanjenje nejednakosti predstavljaju “dvije strane iste medalje”.[10] Uostalom, ekonomisti primjećuju da industrijski sektori koji ovise o konzumaciji srednjih klasa ostaju bez tržišta u svijetu u kojemu globalna potražnja, kada je ne guši politika mjera štednje, privilegira ili luksuzne ili najjeftinije proizvode.
Prema zagovornicima globalizacije, produbljivanje društvenih nejednakosti proizlazi, prije svega, iz uzleta tehnologija koji je toliko brz da penalizira najmanje obrazovane, najmanje mobilne, najmanje fleksibilne i najmanje okretne stanovnike. Odgovor na problem bio bi dakle očit: obrazovanje i obuka (zaostalih). U veljači je The Economist, tjednik za međunarodne “elite”, ukratko izložio sljedeću legitimacijsku priču, u kojoj podjednako izostaju i politika i korupcija: “Jedan posto najbogatijih svjedočilo je naglom porastu svojih prihoda zbog premije koju globalizacija ekonomije temeljena na visokim tehnologijama dodjeljuje inteligentnim ljudima. Aristokraciju koja je nekada svoj novac trošila na ‘vino, žene i glazbu’ smijenila je elita školovana u poslovnim školama, elita čiji se pripadnici međusobno žene, a svoj novac troše razborito, plaćajući svojoj djeci satove kineskog jezika i pretplatu na The Economist.”[11]
Aranžmani s politikom
Umjerenost, skromnost i razboritost pažljivih roditelja, koji svoje potomstvo oblikuju čitanjem (jednog i jedinog) časopisa koji će ih učiniti boljima i sposobnijima, trebale bi tako objasniti sve povoljniju sudbinu superbogatih. Nije međutim naodmet postaviti i druge hipoteze, primjerice sljedeću: kapital, koji se oporezuje manje od rada, dio zarade do koje je došao pomoću političkih odluka namjenjuje konsolidaciji svoje političke potpore i tako osigurava donošenje istih – od povoljne porezne politike do spašavanja velikih banaka koje su male štediše učinile taocima, vršenja pritiska na stanovništvo kako bi vjerovnici bili isplaćeni ili javnog duga koji za bogato stanovništvo predstavlja dodatan predmet plasiranja kapitala (i instrument pritiska)… Takvi aranžmani s politikom kapitalu jamče da će se i dalje oporezivati manje od rada. Godine 2009. šest od 400 najimućnijih američkih poreznih obveznika nije platilo nikakav porez, njih 27 platilo je manje od deset posto, dok više od 35 posto nije platio – nitko…
Sve u svemu, bogati koriste svoje bogatstvo da bi povećali svoj utjecaj, a potom i svoj utjecaj da bi povećali svoje bogatstvo. “S vremenom”, zaključuje Fukuyama, “elite mogu štititi svoje pozicije manipuliranjem političkog sustava, pohranjivanjem svog novca u inozemstvu radi izbjegavanja poreza te prenošenjem ovih prednosti na svoju djecu zahvaljujući privilegiranom pristupu elitnim institucijama.”[12] Pogađamo dakle da bi eventualni lijek za ovakvo stanje stvari iziskivao više od ustavnih popravaka…
Globalizirana ekonomija ili igra u kojoj “pobjednik odnosi sve”, poraženi nacionalni sindikati, porezna politika koja pogoduje onima s najvećim primanjima – mašina diskriminacije prekraja čitav planet. Šezdeset i tri tisuće ljudi (od čega 18.000 u Aziji, 17.000 u SAD-u i 14.000 u Europi), čiji je kapital veći od 100 milijuna dolara, posjeduje zajedno 39.900 milijardi dolara.[13] “Prisiliti bogate da plate” trebalo bi i moglo značiti više od puke izreke.
Problem demokracije
Ekonomske politike koje su do te mjere udovoljavale interesima manjine ipak su vrlo rijetko kršile demokratske oblike nominalne vladavine većine. Tu je a priori riječ o paradoksu. Jedan od najpoznatijih američkih sudaca u povijesti Vrhovnog suda, Louis Brandeis, izjavio je da “moramo odabrati: možemo imati demokraciju ili koncentraciju bogatstva u rukama nekolicine, ali ne možemo imati oboje”. Istinska demokracija ipak se ne da svesti na poštivanje forme (pluralistički izbori, zaštićeno glasačko mjesto, glasačka kutija). Ona podrazumijeva da participacija ustupa mjesto izborima koji ne mijenjaju ništa: aktivnost, narodno obrazovanje, političku kulturu, pravo da se zahtijeva podastiranje računa, da se smijene izabrani koji su nas u izvršenju svog mandata iznevjerili. Nije slučajno da je 1975., u razdoblju političkog vrenja, kolektivnog optimizma, međunarodne solidarnosti i društvene utopije, konzervativni intelektualac Samuel Huntington priznao da je zabrinut. On je u slavnom izvješću koje je objavila Trilateralna komisija procijenio da “učinkovito provođenje demokratskog sistema obično zahtijeva određeni nivo apatije i neparticipacije od određenih pojedinaca i grupa”.[14]
Misija je izvršena. Trilateralna komisija nedavno je proslavila 40. obljetnicu, proširivši krug svojih uzvanika na bivše europske ministre socijaliste (Peter Mandelson, Elisabeth Guigou, David Miliband) te na kineske i indijske članove. Ne treba se stidjeti postignutog. Dvojicu njezinih članova, bivše bankare Marija Montija i Lucasa Papademosa, Trojka neizabranih instanci (MMF, Europska komisija i Europska centralna banka) pogurala je 2011. na čelo talijanske i grčke vlade. Ali još uvijek se dešava da narod, čija je “razina apatije” ponekad i dalje nedostatna, pomalo negoduje. Tako je Monti, kada je svoje imenovanje od strane Trojke pokušao potvrditi na izborima, doživio velik neuspjeh. Francuski filozof Luc Ferry izrazio je žaljenje: “Ono što me rastužuje, jer sam u duši demokrat, ustrajnost je kojom narod u doba krize nepogrešivo bira ako ne najgore, onda u najmanju ruku one koji mu najvještije i u najvećoj mjeri prikrivaju istinu.”[15]
Kako bismo se zaštitili od tog tipa prevare, najjednostavnije je ne obraćati nikakvu pažnju na izborne rezultate. Europska unija, koja dijeli lekcije iz demokracije cijelom svijetu, to je umijeće negiranja pretvorila u svoju specijalnu vrlinu. To nije slučajnost. Jer ultraliberali koji vode ideološku igru u SAD-u i na Starom kontinentu već se trideset godina nadahnjuju “teorijom javnog izbora” ekonomista Jamesa Buchanana. Fundamentalno sumnjičava prema demokraciji, toj tiraniji većine, ova intelektualna škola smatra da su politički rukovoditelji – baš kao upravitelji neke firme – skloni žrtvovati opći interes u ime zadovoljenja svoje klijentele i osiguranja vlastitog ponovnog izbora. Suverenitet takvih neodgovornih vođa posljedično mora biti strogo ograničen, a upravo tome služe mehanizmi prisile koji trenutno nadahnjuju europski projekt (nezavisnost centralnih banki, pravilo od tri posto deficita, Pakt o stabilnosti) ili, u SAD-u, automatsko rezanje javnih kredita (“proračunski sekvestar”).
No teško je zamisliti da se neoliberali još uvijek imaju razloga bojati onih na vlasti, s obzirom na to s koliko pravilnosti ekonomske i društvene reforme koje potonji provode koincidiraju sa zahtjevima poslovnih krugova i financijskih tržišta. Uostalom, tu usklađenost dodatno snaže disproporcionalna zastupljenost najburžujskijih društvenih krugova na čelu države i lakoća kojom isti po svojoj volji prelaze iz javnog u privatni sektor i natrag. Kada u zemlji poput Kine, u kojoj prosječni godišnji dohodak jedva prelazi 2.500 dolara, parlament broji 83 milijardera, shvaćamo da bogatim Kinezima ne manjka dobrih zaštitnika u državnom vrhu. Američki je model u tom pogledu konačno pronašao svog učitelja, premda, budući da nema pravih izbora, Peking još uvijek ne dijeli poželjna ambasadorska mjesta najvelikodušnijim donatorima pobjedničkih izbornih kampanja, kao što to običava činiti Washington.
Rotirajuća vrata između politike i ekonomske oligarhije
Šurovanje – i sukobi interesa – državnih rukovoditelja i milijardera sada prelaze sve granice suzdržanosti. Nicolas Sarkozy, koji je za vrijeme svog predsjedničkog mandata dijelio povlastice Kataru, uključujući oslobađanje od poreza na višak vrijednosti pri nekretninskim poslovima, sada se planira upustiti u financijsko špekuliranje uz potporu Dohe. “Činjenica da je riječ o bivšem predsjedniku ne znači da on mora postati trapistički redovnik”, brani ga njegov bivši ministar unutarnjih poslova Claude Guéant.[16] Kako zavjet siromaštva nije nametnut ni nekadašnjim premijerima Tonyju Blairu, Jean-Lucu Dehaeneu ni Giulianu Amatu, Britanac danas zarađuje savjetujući JP Morgan, Belgijanac Dexiu, a Talijan Deutsche Bank. No možemo li doista braniti javno dobro ako pritom moramo paziti da se ne zamjerimo stranim feudalnim režimima ili financijskim institucijama za koje računamo da bi nam u budućnosti mogli postati poslodavci? Kada su, kao što je slučaj u sve većem broju zemalja, za taku koristoljubivu okladu zainteresirane obje glavne stranke na političkoj sceni, one za narod postaju ono što je romanopisac Upton Sinclair nazvao “dvama krilima iste ptice grabljivice”.
Institut Demos zadao si je izmjeriti učinke bliskosti odgovornih u vladi s ekonomskom oligarhijom. Rezultat toga je prije dva mjeseca objavljeno istraživanje koje potanko pokazuje “kako činjenica da bogati i svijet biznisa dominiraju svijetom politike koči socijalnu mobilnost u Americi”.[17] Njihov zaključak: u pitanjima socijalne i ekonomske politike te radnog prava najuspješniji građani slažu se oko prioriteta, koji se međutim u velikoj mjeri razlikuju od prioriteta većine njihovih sugrađana. No za razliku od potonjih, ovi prvi raspolažu natprosječnim sredstvima pomoću kojih mogu ostvariti svoje aspiracije.
Dok 78 posto Amerikanaca misli da bi iznos minimalne plaće trebao biti određen prema troškovima života i biti dostatan da onaj tko je prima ne padne u siromaštvo, to mišljenje dijeli samo 40 posto najimućnijih poreznih obveznika. Potonji su također manje skloni sindikalnom organiziranju i zakonima koji će pogodovati aktivnostima sindikata. Što se tiče većine građana, oni bi htjeli da se kapital oporezuje u jednakoj mjeri kao i rad te smatraju da borba protiv nezaposlenosti predstavlja mnogo veći prioritet (33 posto) od borbe protiv deficita (15 posto).
Kakav je ishod te razlike u mišljenjima? Minimalna plaća se od 1968. smanjila za 30 posto, niti jedan zakon (suprotno predizbornim obećanjima Baracka Obame) nije ublažio križni put osnivanja sindikata u nekom poduzeću, a kapital se i dalje oporezuje dva puta manje od rada (20 naprema 39,6 posto). Naposljetku, Kongres i Bijela kuća u ovom se trenutku natječu na polju proračunskih rezova i to u zemlji u kojoj je postotak zaposlenosti radno aktivnog stanovništva dosegnuo historijski niske razine.
Postoji li bolji način da kažemo da interesi bogatih snažno obilježavaju politički sustav? Oni češće glasuju, financiraju predizborne kampanje više od ostalih i, prije svega, vrše stalan pritisak na izabrane predstavnike vlasti. Rast nejednakosti u SAD-u mnogo duguje vrlo niskoj razini oporezivanja bogatstva i kapitala. To je posljedica trajnog lobiranja u Kongresu, iako 71 posto troška nejednakosti snose svi porezni obveznici zajedno, dok od nje profitira tek jedan posto najbogatijih Amerikanaca.
Odbijanje proaktivne politike zapošljavanja proizlazi iz istog klasnog izbora, što vodi do oligarhijskog sistema. U siječnju 2013., stopa nezaposlenosti Amerikanaca koji imaju najmanje jednu diplomu (a često je riječ o buržujima) iznosila je samo 3,7 posto. U isto vrijeme ona je dosegnula 12 posto kada je riječ o onima bez diplome, ujedno mnogo siromašnijima. Dakle onima čije mišljenje Washingtonu vrijedi mnogo manje od mišljenja poslovnih krugova ili od mišljenja Sheldona i Miriam Adelson, republikanskog milijarderskog para koji je financirao lanjske izbore iznosom većim od onoga koji su izdvojili stanovnici dvanaest američkih saveznih država. “U većini slučajeva”, piše u zaključku Demosove studije, “čini se da preferencije goleme većine populacije nemaju nikakvog utjecaja na narav politike koja se provodi.”
Iluzorni suverenitet i diktati
“Želite da dam ostavku? Ako je tako, recite mi!” Ciparski predsjednik Nicos Anastasiades tako je ukorio Christine Lagarde, generalnu direktoricu MMF-a, kada je ova izrazila zahtjev da on smjesta zatvori jednu od najvećih banaka na otoku, koja je osiguravala velik broj radnih mjesta i velike prihode.[18] I francuski je ministar Benoît Hamon, čini se, prihvatio činjenicu da je suverenost (ili utjecaj) njegove vlade ograničen, jer “pod pritiskom njemačke desnice namećemo politiku štednje koja se posvuda u Europi očituje kroz povećanje nezaposlenosti”.[19]
Pri provođenju mjera koje snaže moć kapitala i rentijera, vlade su se uvijek znale koristiti upućivanjem na pritisak izvanjskih “birača” čija im je moć neodoljiva: Trojke, rejting agencija i financijskih tržišta. Jednom kada je nacionalni izborni ceremonijal završen, Bruxelles, ECB i MMF šalju svoje naputke novim vođama kako bi ovi po brzom postupku napustili ovo ili ono predizborno obećanje. U veljači je reagirao čak i Wall Street Journal: “Od početka krize prije tri godine, Francuzi, Španjolci, Irci, Nizozemci, Portugalci, Grci, Slovenci, Slovaci i Ciprani glasali su, na ovaj ili onaj način, protiv ekonomskog modela eurozone. No ni poslije tih izbornih nepogoda ekonomska politika nije se promijenila. Ljevica je zamijenila desnicu, desnica je istisnula ljevicu, desni centar je pregazio komuniste (na Cipru), ali države i dalje režu troškove i povisuju poreze. (…) Problem novih vlada je da su prisiljene djelovati u okvirima institucija eurozone i slijediti makroekonomske direktive koje određuje Europska komisija. (…) Sve u svemu, to znači da je, nakon što se smiri buka i bijes izbornog procesa, njihov stvarni ekonomski manevarski prostor vrlo ograničen.”[20] “Imamo dojam”, primjećuje tužno Hamon, “da lijeva i desna politika samo različito doziraju iste sastojke.”[21]
Jedan visoki funkcionar Europske komisije prisustvovao je susretu svojih kolega s francuskim minist arstvom financija: “B ilo je nevjerojatno: ponašali su se poput školskog učitelja koji lošem učeniku objašnjava što treba raditi. Jako sam se divio ministru koji je ostao pribran.”[22] Prizor podsjeća na sudbinu Etiopije ili Indonezije u doba kada su vođe tih država bili svedeni na provoditelje kazni koje bi MMF dosudio njihovim zemljama.[23] S tom se situacijom sada susreće Europa. U siječnju 2012., Europska je komisija zatražila od grčke vlade da skreše gotovo dvije milijarde eura javnih izdataka u roku od svega pet dana, pod prijetnjom globe.
Nasuprot tome, predsjedniku Azerbajdžana, bivšem mongolskom ministru financija, premijeru Gruzije, ženi ruskog vicepremijera ili sinu nekadašnjeg kolumbijskog predsjednika ne prijete nikakve sankcije. Svi su oni dio svog bogatstva – ilegalno stečenog ili evidentno ukradenog – prijavili u poreznim oazama poput britanskih Djevičanskih otoka, gdje je registrirano dvadeset puta više kompanija nego stanovnika, ili na Kajmanskim otocima koji imaju jednak broj hedge fondova kao i SAD. Nemojmo zaboraviti, u samom srcu Europe, Švicarsku, Austriju i Luksemburg, zahvaljujući kojima je Stari kontinent obilježen eksplozivnim koktelom vrlo okrutnih politika proračunskih štednji i industrije izbjegavanja poreza.
No ne žale se svi na tu propusnost granica. Vlasnik luksuzne multinacionalke i dvadeseti najimućniji čovjek na planetu, Bernard Arnault, jednoga se dana čak obradovao gubitku utjecaja demokratskih vlada: “Kompanije, osobito međunarodne, raspolažu sve većim i većim sredstvima te su u Europi stekle moć konkuriranja državama. (…) Stvarni utjecaj političara na ekonomski život neke zemlje sve je ograničeniji. Na sreću.”[24]
Zauzvrat, pritisak na države raste i provodi se istovremeno posredstvom zemalja vjerovnica, ECB-a, MMF-a, patrola rejting agencija i financijskih tržišta. Jean-Pierre Jouyet, predsjednik Javne investicijske banke (Banque publique d’investissement, BPI), priznao je da su financijska tržišta i drugi navedeni akteri prije dvije godine u Italiji “izvršili pritisak na demokratski proces. To je treća vlada koja se zbog njihove inicijative raspala, zbog prevelikog duga. (…) Porast kamatne stope talijanskog duga bila je glasački listić tržišta. (…) Kada bude vrijeme za to, građani će se pobuniti protiv te faktičke diktature”.
No ta “faktička diktatura” može računati na to da će krupni mediji izvoditi diverzije i posvetiti pažnju temama koje će usporiti, a potom i izobličiti kolektivne pobune, i to tako što će personalizirati, a to znači i depolitizirati najveće skandale. Razotkrivanje stvarnih pokretača onoga što se kuha i mehanizama zahvaljujući kojima je bogatstvo i moć zgrabila manjina koja kontrolira i tržišta i države, zahtijeva kontinuirani rad na edukaciji javnosti. Takva bi nas edukacija morala podsjetiti da svaka vlada prestaje biti legitimna u trenutku u kojemu dopušta rast društvenih nejednakosti, prihvaća slabljenje političke demokracije i pristaje na podređivanje nacionalne suverenosti izvanjskim instancama.
Svakoga dana svjedočimo fenomenima narodnog odbijanja nelegitimnih vlasti – na glasačkim mjestima, na ulicama, u poduzećima. No unatoč razmjerima krize, ti protesti tapkaju u mraku, u potrazi za prijedlozima alternativa, napola uvjereni da one ne postoje ili da je njihova cijena prevelika. Otuda rastuće beznađe i očaj, ali i sve akutnija potreba za izlazom.
S francuskog prevela: Sana Perić
http://lemondediplomatique.hr/serge-halimi-suverenost-demokracija-nejednakost/
POVODOM sjutrasnjeg,
novog OBRACUNAVANJA PDV !
pozzzzzzzzzzzzzzz
Ove okupljene llude te vidite su ,SLOBODNI kapitalisti optereceni NAMETIMA SOCIJALISTICKIM PDVEIMA-TAXAMA KAPITALISTICKE AMERIKE koju cini KORPORATIVNO MONOPOLISTICKI KAPITALIZAM a ovo su MALI I SREDNJI PREDUZETNICI ,
pogodjeni PDV i mjerama koje SOCIJALISTICKA ADMINISTRACIJA OBAME je vrslila nad NJIMA oni su USTALI i BORE SE KAZU evo nas CUJETE li nas TO SU GRADJANI AMERIKE koji ne misle KOLEKTIVISTICKI itd… to su slobodni INDIVIDUALCI koji odbacuju SOCIJALIZAM !
SAZRIJEVA i kod nas ovakvi govornici kao ova zena ,te se suprostavljaju NAMETIMA i TAXSAMA -pljackaskih MONOPOLSKO-KORPORATIVNIH-KAPITALISTA obuceni u SOCIJALISTICKA ODIJELA
http://www.novosti.rs/vesti/planeta.300.html:439685-Hrvatska-Carinici-odlaze-radnici-ostaju
http://www.vijesti.me/svijet/ujedinjeni-porazicemo-americki-imperijalizam-clanak-137305
David Harvey: Neoliberalizam i grad
Lijepo je biti ovdje, posebno povodom proslave pokretanja časopisa s tako obećavajućim imenom. Već dugo se bavim pitanjima društvene pravde; jedna od mojih prvih knjiga zove se Social Justice and the City. Za mene je to bila knjiga čije mi je pisanje mnogo toga otkrilo, a nadam se da će biti i knjiga koja će nešto otkriti i svojim čitateljima. Međutim, ponekad, kao u ovom slučaju, puno više toga naučite pišući nego čitajući. Moja se knjiga bavila gradom pa bih htio započeti s jednim od svojih omiljenih citata o gradovima. Autor mu je Robert Park, sociolog koji je pisao u Chicagu 1920-ih. Park je o gradovima rekao sljedeće:
»Grad je čovjekov najkonzistentniji i, u cjelini uzevši, najuspješniji pokušaj da iznova stvori svijet u kojemu živi, bliži svojim željama. Grad je svijet koji je čovjek stvorio; grad je stoga i svijet u kojemu je on osuđen živjeti. Tako je, indirektno, bez prave predodžbe o naravi svog pothvata, stvorivši grad, čovjek iznova stvorio i sebe sama.«
Morat ćete oprostiti na rodnoj pristranosti u ovom odlomku, pisan je 1920-ih. Za mene, puno značenje ove izjave je nešto što zahtijeva dodatnu refleksiju; dijelom jer me se može optužiti da mi se citat sviđa, ali i zato što na određeni način odražava jednu slavnu Marxovu izjavu. U Kapitalu, Marx govori o procesu ljudskog rada i iznosi dijalektički uvid koji kaže da ne možemo promijeniti svijet oko sebe, a da pritom ne promijenimo i sebe same; kao i da ne možemo promijeniti sebe, a da pritom istovremeno ne promijenimo i svijet koji nas okružuje. Marx tako cijelu ljudsku povijest vidi kao odvijanje dijalektike transformacije onoga tko smo i što smo, skupa s transformacijama svijeta oko nas, prirodnog okoliša i svega ostalog. Park naravno nije bio marksist, ali tvrdi isto. Implikacija Parkove tvrdnje je da je pitanje o tome »u kakvim gradovima želimo živjeti« nerazdvojivo od pitanja »kakvi ljudi želimo biti«, »kakvu vrstu čovječanstva želimo stvoriti« i »kako ga želimo stvoriti«. Uzajamna zavisnost konstitucije grada i onoga tko smo i što smo, vjerujem, nešto je o čemu je vrlo važno razmisliti. Posebno jer se povijesno osvrćemo unatrag i pitamo jesmo li ikad bili doista svjesni tog zadatka? Jesmo li ikad bili svjesni da to činimo? Vjerujem da je odgovor da su se gradovi mijenjali i da smo se mi mijenjali s njima, a da toga nikad nismo bili pretjerano svjesni.
Povremeno bi se netko pojavio, u pravilu neki utopist, i rekao bi: »Hej, trebali bismo stvoriti drugu vrstu grada. I ta nova vrsta grada bit će ona vrsta gdje ćemo biti divni ljudi, umjesto svih ovih zlih i zlobnih ljudi oko nas.« Postoji, dakle, jedna utopijska tradicija koja pokušava odgovoriti na Parkove primjedbe tako što postaje svjesna zadatka i daje prijedloge o oblicima grada i funkcijama grada i rastu grada, što je onda na neki način povezano s idejom stvaranja idealne ljudske zajednice, idealnim svijetom u kojemu bi mogli živjeti. Većina utopijskih nacrta nije pretjerano dobro funkcionirala zbog razloga u koje ovdje neću ulaziti. Međutim, ako povijesno i geografski pogledamo kako je New York sagrađen, kako je Toronto sagrađen, kako je Birmingham sagrađen, kako je Moskva sagrađena, kako je Šangaj sagrađen, nije da su ti gradovi sagrađeni s izričitom predodžbom o tome kakvi ljudi želimo biti. Ali rezultat te urbanizacije bilo je stvaranje određenog tipa ljudskog društva i moramo obratiti pažnju na to o kakvoj vrsti društva se tu radi.
Postoji vrlo stara izreka iz Srednjeg vijeka koja glasi »gradski zrak oslobađa« i tu ideja slobode grada povijesno postaje važna. Jedno od pitanja kojim bih se ja danas htio baviti je »kakvu vrstu slobode imamo u gradu?«. Kad danas kažemo »gradski nas zrak oslobađa«, kakvu vrstu slobode konstituiraju urbani procesi koji se događaju oko nas? Ta pitanja odmah vode do pitanja »što mislimo pod slobodom?«, »tko je u poziciji da nam kaže što ta sloboda predstavlja?« i »kako određujemo što ta sloboda predstavlja?«. Naravno, postoji ogromna količina etičke literature o ideji koju zovemo slobodom.
Južno od granice čovjek s imenom George Bush puno je toga rekao o tome, održao mnoge govore na temu slobode. Mene je to toliko zanimalo da sam si uzeo nešto vremena i išao ponovno čitati sve govore Georgea Busha, i oni su vrlo zanimljivi. On kaže nekoliko različitih stvari. Na obljetnicu 11. rujna rekao je:
»Odlučni smo braniti vrijednosti koje su stvorile našu naciju jer su mir u svijetu i rastuće slobode u dugoročnom interesu Amerike, odražavaju ustrajne američke ideale i ujedinjuju saveznike Amerike. Čovječanstvo ima priliku doprinijeti trijumfu slobode nad njezinim vjekovnim neprijateljima.«
Zatim kaže: »Sjedinjene Države prihvaćaju svoju odgovornost da [svijet – op. prev.] predvode ovom velikom nacijom«. Takve izjave daju se naći i prije 11. rujna u nekim govorima Georgea Busha – one nisu ništa novo. Ali postoji zanimljiv dodatak. Kada se Tony Blair došao obratiti američkom Kongresu u srpnju 2003., predložio je prijateljski amandman na naglasak koji je George Bush stavio na američke vrijednosti. Rekao je:
»Postoji mit da mi volimo slobodu, a drugi ju ne vole, da je naša vezanost za slobodu proizvod naše kulture, da su sloboda, demokracija, ljudska prava, vladavina prava, američke vrijednosti ili zapadne vrijednosti. Članovi Kongresa, naše vrijednosti nisu zapadne vrijednosti; one su univerzalne vrijednosti ljudskoga duha.«
Bush je prihvatio taj amandman. U svome sljedećem govoru, koji je održao u Westminsteru kao odgovor na Blairov, rekao je:
»Unapređenje slobode zadatak je našega vremena. Ono je poziv naše zemlje još od 14 točaka [ovdje se referira na Woodrowa Wilsona], preko četiriju sloboda [referira se na Roosevelta], do govora u Westminsteru [ovdje govori o Ronaldu Reaganu]. Amerika je svoju moć stavila u službu vjere da je sloboda naum prirode, vjere da je sloboda smjer kretanja povijesti. Vjerujemo da ljudsko ispunjenje i izvrsnost dolaze s odgovornom sprovedbom slobode. Vjerujemo da sloboda koju toliko cijenimo nije samo za nas, nego pravo i mogućnost čitavog čovječanstva.«
Na govoru prilikom prihvaćanja kandidature za predsjednika na nacionalnoj konvenciji
Republikanske stranke 2004. George Bush je rekao:
»Vjerujem da je Amerika pozvana voditi borbu za slobodu u novome stoljeću. Vjerujem da milijuni na Bliskom istoku u tišinu zazivaju svoje oslobođenje. Ako im se pruži prilika, prigrlit će najčasniji oblik vladavine koji je čovjek ikad stvorio. Vjerujem sve to jer sloboda nije dar Amerike svijetu, nego dar Svevišnjeg svakome muškarcu i ženi na ovome svijetu.«
U svom inauguralnom govoru u siječnju 2005. rekao je:
»Možemo si priuštiti potpuno povjerenje u konačni trijumf ovoga svijeta. Ne zato što bi se povijest kretala tračnicama neminovnosti – ljudski izbori ju pokreću, unapređuju – ne zato što bismo sebe smatrali izabranom nacijom – Bog pokreće i bira kako On to želi. Iako u smjeru povijest ima neke pravednosti, u njoj ima i vidljivog smjera koji određuju sloboda i tvorac te slobode.«
U ovim govorima uočljiv je zanimljiv niz prijelaza. Od ideje da je sloboda američka vrijednost, preko ideje da je univerzalna vrijednost i ideje da je ona vrijednost zadana prirodom, do ideje da je ona, naravno, dio inteligentnog stvaranja (intelligent design) Svevišnjeg. Ono što je zanimljivo u toj retorici je da ona predstavlja stalnost u Bushovoj administraciji. Možemo joj pristupiti na dva načina. Jedna je da kažemo da su to sve samo prazne priče, licemjerne besmislice. Kad pogledamo Guantanamo Bay ili Abu Ghraib, kad pogledamo sve te stvari koje se odvijaju na terenu, užasne nas taj nevjerojatni nesklad između retorike slobode i činjenica onoga što se događa u procesu sprovedbe političkih ciljeva. Čak u slučaju Patriot Act-a u samim Sjedinjenim Državama, i autoritarizmu kojemu svjedočimo na svim razinama vlasti ta je retorika potpuno lažna i licemjerna i bilo bi krivo tumačiti ju drugačije. Ali mislim da je takvo shvaćanje stvari krivo iz nekoliko razloga. Bush se vrlo ustrajno drži svojih proglasa o zagovorniku slobode. Konzervativni kolumnist David Brooks iz New York Times-a dao je sljedeći komentar, i mislim da se dijelom slažem s njim, on kaže:
»Ne smijemo vjerovati da je Amerika doista ta lakoma, grabežljiva, televizijom zadojena, nepromišljena glupa neman koja trati resurse svijeta, i da je cijeli taj uzvišeni rječnik samo pokriće za utrku za naftom, žudnju za bogatstvima, za dominaciju ili rat.«
Ja zapravo vjerujem da Amerika jest sve to, ali ono u čemu je Brooks u pravu je kad kaže da ona nije samo to. Bushevi ideali su, zapravo, duboko usađeni u američku povijest i vrlo, vrlo su važni za način na koji ljudi u SAD-u poimaju svoj položaj u svijetu. Moramo pronaći moć te retorike, značaj te retorike i tradiciju te retorike. Kada se na primjer Bush referirao na Woodrowa Wilsona, on je time proizveo vrlo, vrlo moćnu poveznicu. Woodrow Wilson (koji je bio liberal) bio je vrlo zabrinut za slobodu u svijetu. Istovremeno se morao brinuti i o nešto manje uzvišenim pitanjima. Woodrow Wilson je to kao predsjednik na primjer ovako izrazio:
»Budući da trgovina ignorira prirodne granice i proizvođači inzistiraju da im cijeli svijet bude tržište, zastava ove nacije mora ih slijediti, a vrata onih nacija koja su im zatvorena moraju biti razvaljena silom. Prava ulagača moraju štititi i državna vlast i vojska, čak i ako to znači povredu suvereniteta nacije koja se opire. Kolonije treba očuvati ili uspostaviti nove tako da nijedan iskoristivi kutak države ne bude previđen ili ostane neiskorišten.«
Roosevelt je imao slične globalne planove. Reagan, naravno, također. Želim to naglasiti jer postoji pogrešno mišljenje da Bush predstavlja zastranjenje u odnosu na američku tradiciju. On to nije; on je čvrsto usađen u tu tradiciju. Zato ne smijemo vjerovati da je dovoljno jednostavno na izborima zamijeniti Busha nekim poput Clintona, i da će problem time biti riješen.
Ta ideja slobode je vrlo važna, ali moramo joj dati neki konkretniji smisao. Način na koji Bush uspostavlja taj konkretniji smisao je da ju jednostavno uvijek iznova u svojim govorima povezuje s idejom da slobodu predstavlja sloboda tržišta i sloboda trgovine. Što Bush misli pod slobodom najbolje ilustrira ono što je Paul Bremer, civilni upravitelj Privremene koalicijske uprave u Iraku, učinio prije predaje vlasti. Dogodila se kompletna rekonstrukcija institucionalnog poretka iračke države. Pokrenuta je privatizacija svega. Ne bi smjelo biti zapreka privatnom vlasništvu. Ne bi smjelo biti zapreka za strane ulagače da ulaze i rade što ih je volja, nikakvih zapreka koje bi štitile imovinu zemlje, nikakvih zapreka trgovini. Ono što je Bremer zapravo učinio prije predaje vlasti bilo je usađivanje cijelog niza pravnih propisa u irački institucionalni poredak koji ga usklađuju s idealom neoliberalnog državnog aparata – u savršenom skladu s WTO-om i teorijom o tome kako bi neoliberalni državni aparat trebao izgledati. Bilo je negdje između 70 i 80 propisa, dekreta koje je Bremer ostavio Iračanima. Kada su Iračanima predali vlast jedan od uvjeta predaje bio je da ništa ne mogu promijeniti. Tako je Iračanima sugerirano kako tu ideju slobode trebaju shvatiti. Književni kritičar Matthew Arnold davno je komentirao: »Sloboda je sjajna ideja, sjajan konj za jahanje, pod uvjetom da znate kamo jašete s njim.« Ono što je Iračanima sugerirano je da na tom konju slobode dojašu ravno u neoliberalni obor. Irački ustav kakav je pripremljen 2003. gotovo je identičan ustavu koji je donesen prije 30 godina, točnije 1975. godine nakon puča u Čileu kojim je odstranjen Salvador Allende, a Pinochet doveden na vlast. U Čileu prve su dvije godine protekle u raspravama jer se postavljalo pitanje kakav ekonomski program može oživjeti gospodarstvo? Ono što su u Čileu na koncu učinili bilo je dovođenje Chicago Boysa koji su rekli:
»Privatizirajte sve, otvorite se stranim ulaganjima, stranim trgovcima, bez zapreka izvlačenju privatne imovine iz države, usvojite model gospodarskog rasta utemeljen na izvozu.«
Naravno, nisu imali potrebu disciplinirati radništvo jer su svi radnički vođe bili mrtvi, svi sindikati razmontirani. Svi domovi zdravlja u kojima je bila dozrijevala ljevičarska oporba demontirani su. U Čileu je 1975. implementiran potpuno neoliberalni režim, apsolutno identičan onome koji su Sjedinjene države nametnule Iraku 2003. Dakle, ponovno imamo naglasak na određenoj, vrlo specifičnoj koncepciji slobode. Mislim da ono što se dogodilo u Čileu poslije puča i ono što se dogodilo u Iraku obuhvaća cijelu jednu povijesnu teoriju u skladu s kojom su snažni procesi neoliberalizacije transformirali svijet, transformirali nas same do te mjere da smo svi mi danas neoliberali, sviđalo se to nama ili ne. Svi smo mi apsorbirali etos neoliberalizacije, i, kao posljedica toga, odnosimo se jedni prema drugima na potpuno drugačiji način. Tu promjenu najspektakularnije vidimo na načinu na koji su se preobrazili gradovi u tom periodu. Za mene, jedna od najfascinantnijih stvari bila je slijediti neoliberalizaciju unatrag do New York Cityja u 1975. To je isti trenutak u kojemu se odvijao puč u Čileu.
New York City je 1975. bankrotirao. Bankrot New York Cityja bio je jedinstven događaj koji je imao dramatične globalne posljedice. Za početak, budžet New York Cityja bio je jedan od najvećih javnih projekata na svijetu. Po veličini bio je to ili 14. ili 15. javni projekt na svijetu. Bankrotiranje nečega ovoga reda veličine bilo bi ravno bankrotiranju države poput Italije ili Francuske. Već sama ideja bila je toliko potencijalno razorna da su se zapadnonjemački kancelar i francuski predsjednik obratili administraciji predsjednika Forda i govorili »ne možete dopustiti da se to dogodi«. Međutim, to se ipak dogodilo, a ono što se nakon toga dogodilo bilo je apsolutno presudno.
Što se točno dogodilo i zašto se dogodilo? Tijekom 1960-ih New York City je gubio radna mjesta i poduzeća koja su se selila ili u predgrađa ili na američki jug (tada još ne u Meksiko, Tajvan, ili Kinu, ali su se selila). Kao posljedica toga, industrijska zaposlenost bila je u opadanju. Naravno, to se u to vrijeme događalo u mnogim američkim gradovima. Posljedica je bila da su središta gradova ostala napučena nezadovoljnim, nezaposlenim, marginaliziranim i često rasno obilježenim dijelovima stanovništva. A oni su se pobunili u različitim krizama u 1960-ima što je postalo poznato kao Urbana kriza 1960-ih.
Nemiri, pogotovo oni koji su uslijedili nakon ubojstva Martina Luthera Kinga 1968. stvorili su kaos u mnogim gradskim središtima. Savezna vlada bila je odlučna da poduzme nešto. Odlučila je da će pokušati pomoći centralnim gradovima da se oporave; pripremila je program oporavka. Program je najvećim dijelom počivao na širenju javnog sektora. Javni sektor se širio jer su savezna sredstva utjecala u gradove vrlo velikom brzinom, a općinske su vlasti mogle početi povećavati kadrove i usluge koje su pružali. Bilo je povećanja u obrazovanju, povećanja u zdravstvu, povećanja u broju zaposlenih u odvozu smeća i u javnom prijevozu. Komunalni sektor je u New York Cityju kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih brzo rastao kao dio stabilizacijskog programa. Program je obuhvaćao i integraciju rasnih manjina u radno aktivno stanovništvo kroz javno zapošljavanje. Cijeli program je ovisio o tome da grad raspolaže adekvatnim financijskim sredstvima. Grad međutim nije raspolagao adekvatnim financijskim sredstvima pa se počeo ozbiljno zaduživati u kasnim 1960-ima i ranim 1970-ima. Investicijski bankari su bili oduševljeni jer je New York City raspolagao velikim budžetom pa je predstavljao sigurnu investiciju. Investicijski bankari su bili itekako spremni sve to financirati. Dapače, čak su New York City naučili sve trikove i igrice, kreativno knjigovodstvo i slične stvari, tako da si može dopustiti dodatna zaduživanja na »sofisticiranije« načine. Ali 1973. stvari su krenule nizbrdo. Grad je počeo gubiti novac, porez na imovinu i prihodi bili su u opadanju. A 1973. savezna se vlada našla u financijskoj krizi. Uvijek ću se sjećati dana kada je na radiju emitirano Nixonovo godišnje obraćanje naciji (State of the Union Address), i kada je on rekao: »Urbana kriza je okončana.«. Pogledao sam kroz prozor i rekao: »Zanimljivo, Baltimore meni još uvijek izgleda isti.« Očekivao sam da će ljudi plesati na ulicama. Bilo je to još uvijek ono isto prljavo, neuredno, grozno, propadajuće mjesto koje je oduvijek bilo. Ono što je Nixon time zapravo htio reći bilo je: »Ne dajemo vam više ništa.« Prestali su davati novac New York Cityju. Bez priljeva saveznog novca, budžeti su se smanjili. Tako da se New York City počeo još više zaduživati. Investicijski bankari su 1975. rekli: »Ne, više vam ništa nećemo posuditi.« Bio je to dramatičan trenutak, gradske su vlasti rekle »Kako? Što ćemo sad?«. Investicijski bankari su odgovorili: »Nemamo pojma.«
Dakle, to je prvi dio te priče. Drugi dio je sljedeće: tijekom 1960-ih i 1970-ih postojao je problem koji ja zovem »viškom kapitala«. Bilo je previše kapitala i nitko nije znao što da se učini s njim. Velik dio otišao je u spekulaciju nekretninama. Dogodio se veliki graditeljski boom u mnogim američkim gradovima, posebno New York Cityju. To je period u kojem su nastali blizanci World Trade Centra, koji su bili ekonomska katastrofa jer se nitko nije htio useliti u njih i nije bilo nikakvog načina da ga se napuni stanarima. Zbivao se graditeljski boom i nevjerojatan višak izgradnje, pogotovo uredskog prostora. I grad je bio uključen na različite načine, kao što je praštanje poreza na imovinu. Bila je to igra s velikim ulozima koju su igrali s investitorima na tržištu nekretnina. A ono je kolabiralo 1973. Odjednom su postojale sve te prazne zgrade na koje nitko ne plaća porez i to je bio dio problema New York Cityja. Tako da se uz nedostatak radnih mjesta s jedne strane, i manjak prihoda od poreza na imovinu s druge strane, stvorila kriza. Ali postojalo je tu još jedno pitanje: zašto su investicijski bankari odjednom odlučili prestati posuđivati? Ako igdje postoji ekonomija koja je u teškim dugovima, kojom se fiskalno upravlja na katastrofalan način, gdje svi indikatori govore da više ne trebate posuđivati, onda su to današnje Sjedinjene Države. Ukupni indikatori za New York City tada nisu bili gori nego što su ukupni indikatori za cjelinu ekonomije Sjedinjenih Država danas. A današnji ekvivalent bi bio da kineska središnja banka, japanska središnja banka i južnokorejska središnja banka odjednom odluče »Ne dajemo vam više ništa.« Ne bi bilo novca u Sjedinjenim Državama za vođenje rata; ne bi bilo novca za boom na tržištu nekretnina, sav taj konzumerizam; ne bi bilo novca za ogromni deficit koji stvaramo. Pitanje je dakle, zašto su investicijski bankari u New York Cityu odjednom odlučili prestati posuđivati? Meni se čini da je to istinska priča o fiskalnoj krizi New York Cityja. Očito je da je New York City bio u ranjivom položaju. Što su to radili što se nije sviđalo investicijskim bankarima? Bili su obazrivi prema sindikatima, distribuirali su novac naširoko, i bili su uključeni u svakojake filantropske projekte, bili su dobri prema manjinama, crncima, i slično. Grad je radio puno toga što je stajalo na putu ambicijama ljudi poput Davida Rockefellera koji je htio da New York City postane otokom buržoaskog obilja. U isto vrijeme dok se novac dijelio, u gradu je bilo puno antibankarskih sentimenata i puno antikorporacijskih sentimenata.
Sjetite se, govorimo o vremenu kad su su studenti u Santa Barbari doslovno zakopali Chevrolet i zapalili zgradu Bank of America. Bilo je puno radikalizma i puno antikorporativne politike. Krupni kapital postaje nervozan početkom 70-ih. Počeli su raditi zajedno da ponovno stvore održiv korporativni kapitalizam koji bi imao značajnu moć. New York City je smjerao postati socialdemokratska, gotovo socijalistička općina. Krupni kapital je politički zastrašen. Stoga, lansiraju financijski udar na grad. Tvrdim da je financijski udar na New York City bio jednako učinkovit kao Pinochetov vojni udar u Čileu. Ali, sada se događa to da New York City treba disciplinirati u novu vrstu ekonomske budućnosti. Kako to napraviti na demokratski način? Najprije je sva ovlast nad budžetom oduzeta izabranim službenicima i dana Municipal Assistance Corporation (MAC), kasnije nazvanom Emergency Financial Control Board. MAC-om upravljaju investicijski bankari, dva predstavnika države, i dva predstavnika grada. Ono što oni čine zapravo je to da uzimaju sve prihode grada, sve poreze i kažu: »Uzet ćemo ovaj novac i prvo ćemo isplatiti sve vjerovnike. Ono što ostane ide u gradski budžet.« Pa možete i zamisliti što je to značilo za nezaposlenost i rezanja u javnom sektoru. Bila je to katastrofa. Čak su inzistirali da gradski sindikati založe svoje mirovinske fondove, pa tako ukoliko bi gradski sindikati stvorili neki problem i New York bi bankrotirao, izgubili bi sve svoje mirovine. Bio je to lukav potez za to vrijeme.
Upravo je tu, mislim, iznimno važan princip koji je potom postao globalan po prvi puta stupio na snagu. Ukoliko postoji konflikt između dobrobiti financijskih institucija i dobrobiti stanovništva, vlada će odabrati dobrobit financijskih institucija; kvragu s dobrobiti stanovništva. Ovo je naravno postalo sveto pismo Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Programa strukturalne prilagodbe (PSP) koji su započeli u 80-ima; a jedan od prvih na udaru bio je Meksiko. MAC je disciplinirao grad, napao je radnu snagu i društvene troškove svih vrsta. Ali investicijski bankari imali su problem, njihov je problem bio to što su imali svu tu imovinu. Tako da nisu mogli samo odšetati iz grada i reći »kvragu s tim«, morali su ga ponovno oživjeti i fiskalno disciplinirati u isto vrijeme. Situacija je zaista utjecala na javne službe. Smeće se nije skupljalo, morali su smisliti strategiju da ponovno ožive grad tako da se vrijednost sve te imovine, koja je bila negativna u 70-ima, vrati u igru.
Kako su to napravili? Na dva načina. Prvi je bio međunarodni trik. Jedna od velikih stvari koje su se dogodile 1973., ako se sjećate, bio je veliki skok cijena nafte kad se OPEC pokrenuo i dogodio se bojkot nafte. Cijena nafte se vinula u visine rezultirajući akumuliranjem petrodolara u zaljevskim državama. Saudijska se Arabija, kao i sve zaljevske države, iznenada našla zatrpana hrpama dolara. Veliko je pitanje bilo: što će napraviti sa svim tim novcem? Skriti ga ispod madraca? Ono što znamo iz izvještaja British Intelligencea objavljenih prošle godine je to da je britanska obavještajna služba procijenila da postoji velika mogućnost da će Sjedinjene Države napasti Saudijsku Arabiju 1973. da bi okupirale naftna polja i spustile cijene nafte. Pouzdano znamo da je planiranje otišlo tako daleko. Ne znamo je li to bio samo samo hipotetski plan za krajnji slučaj ili koliko su ozbiljno to razmatrali. Nitko to ne zna; i vjerojatno još dugo nećemo znati. Ono što znamo je da je američki veleposlanik u Saudijskoj Arabiji otišao Saudijcima i postavio pitanje što će napraviti sa svojim petrodolarima. Isposlovali su ekskluzivnu nagodbu sa Saudijcima po kojoj će Saudijska Arabija reciklirati svoje petrodolare kroz američke investicijske banke. Ne znam jesu li Saudijci znali da bi ih mogli napasti ili bombardirati i sravniti sa zemljom. Ali znamo da su Saudijci pristali sve te petrodolare dati njujorškim investicijskim bankama koje su opet njima dale strahovito povoljan položaj na planu globalnih financija. To je osiguralo da New York postane financijsko središte svijeta. I često mislimo da je New York financijsko središte jer se to čini prirodnim. Ali to nije jednostavno »prirodno«, i vojna moć Sjedinjenih Država je dijelom to osigurala. Tako su njujorški investicijski bankari dobili novce, imali su biznis. Trebala su uslijediti mnoga zaposlenja u financijskim službama New York Cityja. Proizvodnja u gradu nije bila bitna. Trebali su reorganizirati grad oko financijskih službi i svega što s tim ide.
U to vrijeme, investicijski bankari i korporacije udružili su se oko ideje oživljavanja ekonomije u New York Cityju. Osnovali su nešto zvano Downtown Business Partnership. To je partnerstvo odlučilo da će prodati New York City kao destinaciju svakome zainteresiranom za kulturu; zaista su promicali kulturne institucije poput Museum of Modern Art, Broadway i druge kao potrošačke i turističke destinacije. Tad su i izmislili logo koji ste svi vidjeli I Love New York. Spremali su se prodati grad, to je bio način da ga se revitalizira. Ali kako to napraviti ako nitko ne skuplja smeće? Zašto bi turisti došli u grad kad je smeće na ulicama? Stoga su odlučili zaista primiti se posla i pozabaviti se načinom na koji funkcionira gradska uprava, i pritom naišli na ozbiljan otpor. Policajci i vatrogasci bili su bijesni jer su im plaće smanjene, ugovori opozvani, a mnogi od njih otpušteni. Tako su pokrenuli kampanju suprotnu I Love New York ideji. Napravili su pamflet Fear City (Grad straha). Odlazili su na Kennedy Airport i dijelili taj pamflet turistima. Tu je pisalo nešto poput: »Ne idite u New York jer ako se dogodi požar u vašem hotelu, morat ćete skočiti kroz prozor jer nema vatrogasaca da vas izvuku«, »ne šećite gradom«, »autobuse možete koristiti samo između 9 ujutro i 5 poslijepodne«, i »nikad ne putujte metroom jer će vas pokrasti«. Tako su pokrenuli Fear City kampanju koja je doslovno došla do Europe i europski putnici su govorili »Nisam siguran da mi je pametno ići u New York«. Ovo je bilo u vrijeme kad se događa i Summer of Sam, grizliji ubojice i takve stvari. Očito je da je Downtown Business Partnership imao problem s imidžem. Stoga su krenuli u pregovore s policijskih i vatrogasnim sindikatima i rekli im: »Opozovite ovu kampanju i ponovno ćemo zaposliti gomilu vas«, a ovi su rekli OK, pa je gomila njih opet zaposlena. Ali dodijeljeno im je da rade na Manhattanu. Tako da je Bronx gorio, Queens je bio zatrpan smećem, a kriminal je bio posvuda. Ali Manhattan je bio izdvojen i učinjen privilegiranim mjestom. Manhattan su učinili sigurnim koliko god su mogli. Nije bio jako siguran 80-ih, zapravo je bio dosta grub, ali malo pomalo dogodilo se ponovno zauzimanje Manhattana.
Drugi princip bio je: gradskoj vlasti više nije svrha dobrobit stanovništva, ona se mora okrenuti stvaranju dobre poslovne klime. To je bio cilj, stvoriti dobru poslovnu klimu. I ako postoji konflikt između stvaranja dobre poslovne klime i dobrobiti ovog ili onog segmenta stanovništva, tad kvragu s ovim ili onim segmentom stanovništva. New York City je postao podijeljen 80-ih, ogroman val kriminala ga je zapljusnuo. Ako ćete sve privatizirati, zašto ne privatizirati preraspodjelu kriminalnom djelatnošću. To se zapravo počinje događati. Jedini problem, a s obzirom na način na koji su odbrane postavljene, je to što postaje sve teže privatizirati one veoma bogate. To su mogli napraviti samo sa siromašnima ili onima iz srednje klase. Drugi je problem bio naravno taj što je onaj drugi, neprivilegirani New York imao epidemiju cracka, epidemiju AIDS-a i krizu javnog zdravstva. Tako je polovica grada patila u bijedi, dok su drugu polovicu kontinuirano razvijala poslovna partnerstva i privilegirani pojam »ovo je Manhattan kakav znamo i volimo.«
Ali do poante dolazimo upravo sada, za Bloombergove administracije. To je čovjek koji je milijarder, koji je praktično kupio svoje mjesto gradonačelnika, i on zapravo nije loš gradonačelnik. Nije loš kao neki gradonačelnici koji su bili prije njega, i zaista brine da učini New York City konkurentnim u razmjerima globalne ekonomije. Ali konkurentnim u čemu? Jedna od prvih stvari koje je Michael Bloomberg rekao: »Nećemo davati nikakve subvencije korporacijama da dođu ovdje.« Službeno je rekao:
»Ako korporacija treba subvenciju da se smjesti na ovoj skupoj, visokokvalitetnoj, prekrasnoj lokaciji New Yorka, ako im treba subvencija za to, mi ih ne želimo. Želimo samo korporacije koje si mogu priuštiti da posluju ovdje.«
Nije to rekao za ljude, ali to se zapravo odnosi i na ljude. Ljudi niskih primanja, naročito Hispanoamerikanci migriraju iz New Yorka. Sele se u male gradove u Pennsylvaniji i gornje dijelove države New York jer si više ne mogu priuštiti da žive u New Yorku. Uvjeti života u New Yorku za njih su užasni. Istodobno, uvjeti života za jako, jako bogate su apsolutno predivni. Takav je grad u kojem sad živim. S jedne strane, ugodno je živjeti u gradu poput Manhattana koji je sad relativno siguran i gdje javne službe uopće nisu loše. Ugodno je, ali nevolja je u tome što za ljude iz srednje klase, poput mene, postaje nemoguće živjeti u Manhattanu, a s obzirom na smjer kojim se neoliberalizacija kreće.
Spomenuo sam da su investicijski bankari dobili sav taj novac od Saudijske Arabije, ali pitanje je što će sada napraviti s tim? Privreda Sjedinjenih Država je u depresiji, komu će dati u zajam novac? Nisu ga mogli uložiti u nove zgrade: ionako je previše zgrada na Manhattanu. Do velikog problema s viškom kapitala dolazi 1975. U što uložiti sav taj višak novca? Walter Wriston, jedan od investicijskih bankara tada je rekao: »Jednostavno, posudit ćemo novac državama, jer države ne idu nikuda i uvijek ih možemo naći.« Tako su počeli pozajmljivati ogromne količine novca državama poput Meksika, Brazila, Argentine, čak Poljskoj. Posuđivali su novac s relativno niskim kamatnim stopama jer kamatne stope i jesu bile vrlo niske sedamdesetih. Tada je Paul Volcker iznenada povećao sve kamatne stope, zbog veće stope inflacije 1979. Kad se kamatna stopa povećala, Meksiko je iznenada trebao platiti veću kamatu i nije mogao. Tako je Meksiko bankrotirao 1982.
Desno krilo neoliberala ne voli MMF. Prve godine Reaganove administracije, James Baker je razradio nacrt plana da učinkovito ukine MMF i Reaganova je administracija to htjela napraviti. Tu je nastao pravi problem: ako pustiš Meksiko da bankrotira, čiji će krediti biti pogođeni? Zaista i ozbiljno, bankrotom će Meksika biti pogođeni krediti Citibanka, Chase Manhattana i svih njujorških banaka. I u tom trenutku oni odlučuju da će spasiti Meksiko. Morali su spasiti Meksiko. U tom trenutku US Treasury istupa i James Baker iznenada kaže: »Ovdje nam MMF može pomoći, mogu obaviti prljavi posao za nas.« Nevolja je što se MMF u tom trenutku sastoji od keynesijanaca. Tako da je prvo što Baker kaže: »Hajdemo imenovati nekog tko je pravi republikanski monetarist i neoliberal i staviti ga tamo u MMF.« To je ono što Joseph Stiglitz zove »čišćenje MMF-a i Svjetske banke od keynesijanaca 1982.« Doveli su sve te ekonomiste koji su mislili u terminima monetarizma i neoliberalnih principa. Tad su rekli »ajmo odraditi Meksiko.« MMF se uključio u proces govoreći: »Način da vratimo novac od Meksikanaca je da ga izvučemo od meksičkog naroda.« Nanovo, to je princip ustanovljen u New Yorku, da ako postoji konflikt između financijskih institucija i dobrobiti ljudi, ud’ri po dobrobiti ljudi, ud’ri po dobrobiti ljudi Meksika, Brazila, Ekvadora ili gdje je već potrebno. Strukturalna prilagodba čini upravo to. Istodobno, inzistira na institucionalnoj reformi, »riješiti se jakih sindikata, uvesti fleksibilnost na tržište rada, i reformirati mirovinske strukture«, tako da se igra zove strukturalna prilagodba. Na ovaj je način MMF počeo djelovati globalno, a njujorški investicijski bankari kao središte svega toga postali su, naravno, nevjerojatno bogati. Štoviše, dali su se uključiti u proces financiranja na globalnoj razini.
Novi financijski instrumenti počeli su se pojavljivati, neki od njih nevjerojatno domišljati. Hedge fondovi, na primjer. Bilo ih je oko 300 prije 15 godina, sada ih ima oko 3000. Nedavno smo mogli promatrati bankrot jednoga od njih. Međutim, unatoč tome, vodeći menadžeri hedge fondova ipak su prošle godine dobili po 250 milijuna dolara po osobi. To hoće reći, svaki od njih je imao osobni dohodak u iznosu od 250 milijuna dolara u samo jednoj godini. Znam da ćete sada svi htjeti postati menadžerima hedge fondova, ali pazite! Ti iznosi nisu neobični za industriju financijskih usluga. Manhattan je mjesto gdje živi mnogo takvih ljudi, privilegirano središte za transnacionalnu klasu kapitalista, ako je tako želite nazvati – iako se meni taj pojam ne sviđa – koji se tu zabavljaju i uživaju, i manipuliraju fiktivnim novcem. Prošlog vikenda u New York Timesu objavljeni su podaci o nekim zanimljivim recentnim ukupnim pokazateljima. Postoje stvari koje zovu derivatima kamatnih stopa i deviznim derivatima. Možemo razgovarati o tome što zapravo predstavljaju. Ako znate o čemu je riječ, odlično, ako ne, ono što trebate znati je da ih je 1988. bilo ravno – nula. Danas iznose 250,8 bilijuna dolara. Postoji nešto što se zove »credit default swaps« (osiguranje za slučaj neservisiranja kredita, op. prev.), i ukupni iznos za sve te derivate i CDS-ove u opticaju u 2000. godini bio je nula, a danas iznosi 26 bilijuna dolara. Dionički derivati u opticaju u 2002. iznosili su oko 2 bilijuna dolara, danas iznose 6,4 bilijuna. U članku se navodi da je ukupni iznos za CDS-ove krajem lipnja iznosio 283,2 bilijuna dolara. Zajednički BDP Sjedinjenih Država, Europske unije, Kanade, Japana i Kine iznosi 34 bilijuna dolara. Ti ljudi dakle zarađuju nevjerojatne količine novca igrajući svoje fiktivne igrice, i one potpuno prožimaju grad. Gradom New Yorkom danas dominira bogatstvo stvoreno takvom vrstom aktivnosti. Naravno, velik dio tog novca prelijeva se prema dolje, ne prema ljudima poput mene, nego prema sektoru financijskih usluga općenito; prelijeva se prema pravnim uslugama, mehanizmima za izbjegavanje poreza. Poznajem čovjeka koji je upravo stupio u mirovinu, a koji je dobivao 400 000 dolara godišnje za povremeni rad. Čime se bavi? Savjetovao je ljude u igricama oko izbjegavanja poreza, na međunarodnoj razini. To je, naravno, srž onoga na što se neoliberalizacija svodi. Ako pogledate ukupne pokazatelje, a podaci su naprosto nevjerojatni, gornjih jedan posto populacije Sjedinjenih Država udvostručilo je svoj udio u nacionalnom dohotku u zadnjih dvadeset godina. Ista stvar se dogodila i u Velikoj Britaniji, i na mnogim drugim mjestima gdje je neoliberalizacija uzela maha. Najviših 0,1 posto učetverostručilo je svoj udio u nacionalnom dohotku u zadnjih 20 godina. A kad dođete do 0,01 posto, vidite da su oni svoj dohodak povećali za 497 posto u zadnjih dvadeset godina. Sve što morate činiti je da pogledate te podatke i shvatit ćete da se odvija nevjerojatna koncentracija bogatstva u svakoj zemlji koja postaje neoliberalna – bilo djelomično neoliberalna ili potpuno neoliberalna. Kina je danas na vrlo osebujan način neoliberalna. I količina bogatstva koje se koncentrira u svega nekoliko ruku u današnjoj Kini zapanjujuća je.
Ovo nas vodi do opće ideje da je neoliberalizacija, od same pobude, početka, obnavljanje klasne moći, a naročito klasne moći veoma privilegirane elite, tj. investicijskih bankara i visokih korporacijskih šefova. Podaci to pokazuju uvijek i opet iznova. U ovom trenutku moramo shvatiti da je to bila svjesna strategija, a ne slučajnost. Smiješno je, kad čitate sve te procjene od ljudi poput Stiglitza devedesetih, i kad kaže: »primijenili smo ovu, pa onu strategiju, i zanimljvo je kako su, sasvim slučajno, bogati postali bogatiji, a siromašni siromašniji, ali to je bila samo nus-pojava onog što se dešavalo.« Ne, ono za što su ovakve strategije i zamišljene je upravo ono što su činili u New Yorku. Meksiko je postao neoliberalan nakon što je MMF odradio nekoliko rundi kako bi to postigao, a Svjetska banka isto tako, a to se dogodilo između 1988. i 1992. Pet godina kasnije, na Svjetskoj listi najbogatijih otprilike je dvadeset Meksikanaca. Mislim da se treći ili četvrti najbogatiji čovjek na svijetu zove Carlos Slim i Meksikanac je. Vi koji ste bili u Meksiku, jeste li primijetili da tamo ima siromaštva? Jeste li primijetili da ima puno nezaposlenosti, puno bijede? Da je puno bolesti i da nema javnih službi, da je voda prljava? To je ono što je neoliberalizacija zapravo i ono što čini gradovima je zaista fascinantno.
U slučaju New Yorka, neoliberalizaciju je pratio ogroman val kriminala i val bolesti, po kojima je uslijedila Giulianijeva represija. Zapravo, ako pogledate sve latinoameričke gradove u neoliberalnom periodu, svi imaju porast apsolutnog stupnja siromaštva, osim Santiaga. Svi oni, uključujući i Santiago, imaju nevjerojatan porast društvene nejednakosti. Rezultat je da imamo podijeljene gradove; naselja zatvorenog tipa s jedne, osiromašene zajednice s druge strane. Grad se raspada na mikro-države bogatih i siromašnih. U New Yorku imamo Manhattan s jedne i ostale okruge s druge strane. Druga stvar koju podaci pokazuju o urbanizaciji Latinske Amerike je ogroman val kriminala koji je uništio gradove do te mjere da su kriminalne bande periodično preuzimale ulice Sao Paola u zadnjih par mjeseci i pokazale da mogu upravljati gradom. Svugdje ima kriminala i oružanih pljački. Redovito idem u Argentinu jer je moja supruga odande. Prošlog Božića imali smo zadovoljstvo ležati licem prema tlu, s pištoljima uperenim u nas, dok su oni odnosili sve. I to je normalno, to nije nenormalno, to je sasvim normalno. To je privatizacija i preraspodjela dohotka; mislim da to treba razumijeti na taj način.
Sad je veliki zadatak kroz evoluciju ovih gradova vidjeti što se događa. Postoji literatura poput Mike Davisove Planet of Slums, i o tom zapravo pričamo. Trebamo dublje zahvatiti u proces, odakle on dolazi, tko to radi i što to čini zapravo. Da bismo tako zahvatili, moramo se vratiti jednostavnim strategijama.
Ako izgleda kao klasna borba, sve ukazuje na klasnu borbu, pa onda je to klasna borba za ime Božje! I jedini način da s tim izađete na kraj je da uzvratite u terminima klasne borbe. Ali, moji akademski prijatelji mi kažu da to više nije validna kategorija. Rekli su mi da unosi razdor. Ako pričate o klasi, »talasate«. Wall Street Journal se podsmjehuje svakom tko priča o ovakvoj preraspodjeli i kaže: »Oh, oni žele pokrenuti klasnu borbu koja će podijeliti društvo«, kao da smo svi u istom čamcu. Ja nisam u istom čamcu kao oni koji zarađuju 250 milijuna dolara godišnje. Tu smo, čini mi se. Da bismo učinili nešto po tom pitanju, mislim da trebamo prepoznati kako su gradovi uvijek bili središta konflikta, promjene i transformacije. Postoje zapravo pokreti koji djeluju u raznim gradovima pokušavajući promijeniti stvari. Možete vidjeti što se događa u raznim brazilskim i nekim europskim gradovima. Gradovi mogu biti kamen kušnje gdje se mogu izgraditi ili pojaviti nove politike. Najveći problem je što se gradovi dijele na mikrodržave. Tako da mi sad već kažu da »grad« također nije validan koncept.
Moj odgovor je da moramo povratiti neki pojam grada, na način na koji govori Park, kao neku vrstu političkog tijela kroz koju možemo ponovno izgraditi, ne samo gradove, nego i ljudske odnose i nas same. Moramo to promišljati u tim terminima, i razumjeti da je to politički projekt, klasni projekt. U drukčijem slučaju jednostavno idemo u novu rundu restrukturiranja i zateći ćemo se kako se pasivno slažemo s tim što se zbiva. S tom bih vas idejom ostavio, i u nadi da će to biti jedna od velikih tema kojima ćete se baviti u svom časopisu.
David Harvey
http://www.slobodnifilozofski.com/2010/06/ljetna-skola-david-harvey.html
http://www.dps.me/index.php/vijesti/4172-saopstenje-demokratske-partije-socijalista-slavko-perovic-je-jedini-dokazano-potkupljiv
zasto se komentari ne objavljuju odmah? kakva je komentarna kurtonizacija u toku i koga stitite, a koga se plasite?
vijest dana: “Casino Royale” snimljen u Crnoj Gori!
http://www.vijesti.me/vijesti/drzava-da-plati-dva-miliona-grbovicu-micunovicu-clanak-138016
“Sudija Jovanić je u obrazloženju svoje presude pomenuo i čuvenog agenta 007. Kao jedan od dokaza da je “Džek pot” ugledna firma, Jovanić je u presudi naveo da se Kazino “Rojal” u Splendidu pominje i u holivudskom blokbasteru u istoimenom filmu o agentu Džejmsu Bondu.
Sekvence filma iz 2006. godine snimane su, navodno, u Crnoj Gori, a lik agenta 007 prvi put u serijalu tumači Danijel Krejg.”
Ovakvo sudstvo & novinarstvo treba njegovati kao bratstvo i jedinstvo, kao kafu i cigare, kao film i kokice:
http://www.imdb.com/title/tt0381061/locations?ref_=tt_dt_dt
Show.
Vijesti, novinarstvo, Crna Gora, realnost – horror freak show!
nijedna scena filma nije snimana u crnoj gori…hotel u kojem je snimano je u karlovim varima…ceska ,svajcarska…besplatan marketing za crnu goru…pardon, za hotel splendid i …
08-08-12, 18:24
Kad su prebili Slavka Perovica, bez obzira sto je bio to udar na proteste u podgorici sledeci dan i sto je bio glavni razlog nepojavljivanje velikog broja ljudi, “Pozitivna” to jest prof. matematicar, koji orkestrira sve iz sjenke, nije nasao za shodno da reaguje(ali je zainteresovan za stan na cetinju). A ni Vanja Calovic ni niko. A Slavko svakako nije ni prvi ni zadnji slucaj koji su oni precutali.
Ako vam iz toga nije jasno sve sta se zapravo dehsava onda vi imate i vece probleme.
Pozitivni su 95-minutna zamjena za DPS, koji ce zataskati sve prevare i lopovluke i ubistva i napade i progone ljudi u CG.
Svi oni koji su su bili pravi ljudi su oni sa svojim lazima i obmanama putem svojih medija( a jedini oni ih imaju ostali su ugaseni. pitate li se kako to? Ne vi!) su ocerani i potisnuti da bi DPS imao potpunu kontrolu sa njima marionetama.
Ja sma se ovo licno uvjerio po pitanju Telekoma i milijardu eura prevare kao i po pitanju Crnogorskog domena a i mnogih drugih.
Njihova je uloga da glume opoziciju i da uskoce kad zagusti a i da preskoce kad se treba precutati i zataskati.
Mavanje tvrdnjama o kvazi prevarama i glupostima koje evo decenijama zavode narod, vam najbolje pokazuje njihov ucinak koji je 0. Samo prodavanje magle da bi se milionske prevare zataskale. A ubistva,prebijanja,matletiranja i procerivanja ljudi nisu vrijedne ko pare, zato su na zadnjem mjestu.
Pozitivni su postali druga familija pored Prve, a ova lista odje koja je nesto kraca su zapravo “klanovi” koji se okupljaju oko DPS-ovske imperije i grade svoju buducnost na njihovim temeljima.
Istina je gospodo jedna i jednostavna, i ne treba 30 gledista u obliku partija/stranaka da bi oni koji su stvarno ljudi stali iza nje. To vam samo govori koliko je tu prevaranata.
A da se nebi zajedno okupili oko pravih stvari ova dugacka lista marioneta ima to za cilj. Posvadjaj pa vladaj. Ako nemosh vise zavadit no sto si – podijeli a ako nemosh vishe ni podijelit onda unizi ime Covjeka. Pakleni plan iz paklenih dusha.
Eto ko vi je “Elita”.
DPS – Milo Djukanovic
SDP – Ranko Krivokapic
SNP – Srdjan Milic
NOVA – Andrija Mandic
PzP – Nebojsa Medojevic
Pozitivna – Darko Pajovic
Pravedna – Rade Bojovic
LP – Andrija Popovic
NS – Predrag Popovic
DSS – Ranko Kadic
SL – Dobrilo Dedeic
PVP
Manjinska – Albanska
Manjinska – Bosnjacka
Manjinska – Hrvatska
….
08-08-12, 13:30
“Nije da mi ne bi bilo drago da SPDS zamjeni ova “opozicija” kakva god da je”
Vash je problem to “kakva god da je”.
To nije dobro za vas.
Nikako!
Pogledaj koliko stranki ima. Sizofrenicna drzava.
Cek samo da se oni nesto dogovore…
A cekacesh jedino ako si lud.
A svi ti sto su u politiku tu su izopacene i iskorumpirane osobe. Dzaba im odijela i kravate kad su im ruke i obrazi prljavi. A svima su prljavi jer sjede sa lopovima i kriminalcima. A oni sto ih biraju i trce za njima kakvi su?
Prije dvije decenije (sto se ja sjecam a ovo nije tek od tad) su vas ubjedjivali kako je rat dobar za vas i kako ce vi to donijeti sigurnost i perosperitet. Kako cete sa njima na celo zavrshiti sa punim trpezama i slomljenim nosevima vasih neprijatelja. Okrenite se oko sebe pa vidjite. I pogledajte koliko vam je to dobra donijelo. Okruzili ste se neprijateljima(Niko vas ne voli ni Hrvati ni Albanci ni Srbi a ni stranci). Zato sto ste se tako i ponasali. A to nije pametno, sa komsijama kavge praviti i ne paziti na svoje dostojanstvo pred strancima.
A ovi koji su vas palili su zapravo oni koji su vas prevarili i sebi privremenu korist pribavili na vash racun. Koji placate i josh cete placati. I vi i vasha djeca. Osima ako vas se ne odreknu i vashih propalih puteva i odu nedje drugo da traze surogat drzavu.
Drzava je ko roditelj, i kad je roditelj losh djeca ili odu po roditeljskom zlu putu ili ko sirocad odu pa traze zamjenu, ljubav koju nisu mogli dobiti od svojih.
A ljubav je Zakon. Koji stiti pojedinca od zajednice i zajednicu od pojedinca. Ljubav je prava vrijednost dje se djeca uce da rade i stvaraju a ne kradu i otimaju.
Ali kad roditelj nije za sebe, kako ce bit za dijete?
Muka je djeci kojima su roditelji ludi i izopaceni.
Ali ako budu postovali prave vrijednosti i trudili se u onome sto im je Bog dara dao, nemaju oni cega da se plashe.
Ne trebaju im blindirana vrata niti strecaju od koga.
Izem im ja to pokradeno bogastvo kad ce im ga djavo pojest.
No zivot je skola, gledajte i ucite.
Turisti plivaju u ljudskim fekalijama:
http://vas.cas.sk/clanok/8211/dovolenkova-skusenost-z-juhu-ciernej-hory-odpadky-na-plazi-a-vykaly-v-mori.html
Part Montenegro Uljcin around town is populated large number of Muslims and just leave the Slovaks during the Ramadan. Muslims drank, ate and bathed exclusively at night. “On the beach On the beach were buffets buffets were right by the sea. jarčekmi of them in the sand waste flowed into the sea. Was there a smell and dirt. rubbish bins were only small, full after about an hour from the opening, but only emptied evening. Everybody threw garbage – paper, plastic cups, bottles, food scraps – into the sea. A in the sea is also bathed, “says female readers. Photos beach disgust but not female readers: “Man wants photographs to commemorate those nice moments and not the negative ones.”
Since the beach was long enough olives with family tried several places. “Everywhere it was the same. dirt, people even emptied into the sea. happened to us a few times that we encountered while swimming on human feces,” said Olivia. After these appalling experiences rather packed family. “We went to Croatia towards Dubrovnik and we had paradise. Montenegro to the Council of return, but not in this part,” she said female readers.
4. Jul Dan nezavisnoti.
Grad ima oko 7.000 stanovnika(prije sam mislio da ih ima 10k). Na dan nezavisnosti su izbacili na paradu sve sto imaju i na sta su ponosni. Snimio sam dio toga.
Kosakarshi, skole (njih 10-15 ima osnovnih i srednjih + nekoliko univerziteta), Kauboji i kaubojke, Karatshi, Igraci, specijalne jedinice za slucaj nepogoda i sl.
Znaci manji grad od Kolasina.
Ako ko zna ovoga Mila Sukovica da mu dobaci link.
Hvala!
Inace uobicajeno je da kauboji dolaze u grad sa konjima. Niko im se ne smije, zamislite!
No josh su turisticka atrakcija.
Na temu “PLJUVANJA PO CRNOJ GORI”.
“Sto se podrazumijeva pod pljuvanjem cg? Ovo treba pojasnit posto vidim da se pod pljuvanjem cesto podrazumijeva kritika cg ili vladajucih struktura za koje se vezu drzavnost nase lipe.”
Ma neki su samo utripovali da su oni sami Crna Gora i kad se preopoznaju onda je Crna Gora sva ta a ne oni sami koji ne valjaju.
Svaki covjek zeli da je ponosan na svoju zemlju, porodicu, narod… E sad sto su se tu vlasti (i privlasti) dofatili hostapleri, izdajnici probisvijeti i ne daju narodu da ima prave vrijednosti i da ide naprijed no ga sputavaju i gledaju da ga materijalno i duhovno sroze (jer sami nikad nebi mogli u takvom drustvu bit nista bez ulicari i zatvorenici) je vec druga stvar. Tu su takvi doktori, magistri, ministri etc…
na temu crnogorske opozicije…da je do sada uspjela da zatvori sva otvorena, pitanja koja cuva za kasnije kada se docepa vlasti ,vecina glasaca bi bila na njihovoj strani…dobar primjer je i ovaj tkz opozicioni portal na kojem se nije ni pokusalo krenuti u tom pravcu…sva otvorena pitanja su i dalje sirom otvorena sto govori da je vecina komentatora i posjetilaca portala nacionalisticki orijentisana bez obzira na gradjansko deklarisanje…prema tome ,dakle …
Ali osmotri “USTAVNE PROMJENE” koje se deshavaju.
Niko i ne pokusava da objasni o cemu se tu radi niti se narod pita tu ista niti ga ko traga.
A to rade i pozicija i opozicija.
Kakva je to demokratija?
????
u pravu je taj koji tvrdi da nema demokratski uredjenih drustava u zemljama koji izlaze na topla mora….svi su otisli na kupanje, darko, pa ajmo i mi…ljeto je idealno za ustavne promjene…zar postoji demokratija?!…i to dok je sezona kupanja i suncanja…nema ovdje ko da zatvori otvorena politicka pitanja…i sto su otvorenija to su politicki isplativija…
…………u pravu je taj koji tvrdi da nema demokratski uredjenih drustava u zemljama koji izlaze na topla ……………….
Tu ne bih mogao vidjeti neku LOGIKU -da TOPLA voda utice na DEMOKRATIJU!
Ali da li su u pravu oni koji tvrde da nema demokratije u zemljama koje imaju MANJE od 1. MILION stanovnika ,
tu tvrdnju ne bih ODBACIO i uzeo bih je sa REZERVOM !
logika na visokim ljetnjim temperaturama ispari…kome se protestuje na plus cetrdeset?…i to sa manje od milion je vrlo realno…
Nemam pojma kako je dosao do ovog gore videa, valjda ovaj put uspije:
tradicionalno bankarstvo vs. investiciono-mesetarskog bankarstva u poslednjih dvadesetak godina, lagani prikaz krize fifnasijskog globalnog i bracko-pacenickog lokalnog sistema.
Alternativna ekonomija
Podržavljenje banaka
Kada bi u bankarskom sektoru zaista bilo na djelu tržište umjesto države, banke bi jednostavno propadale i niko ih ne bi spašavao. Međutim, zahvaljujući velikoj koncentraciji u sektoru i postojanju velikih banaka koje su postale sistemske i koje ne smiju propasti („too big to fail“), država je praktično prinuđena da ih spašava
Tatjana Kuher
Autorka je magistar ekonomije
Tokom zadnjih decenija, zapadne banke su zanemarile komercijalno bankarstvo koje se bavi kreditiranjem stan ov n i štva i privrede i okrenule se investicionom bankarstvu u kome se vrte velike sume na tržištu hartija od vrijednosti.
Posebno atraktivno je postalo tržište derivata, inovativnih instrumenata za upravljanje rizikom, koji su, naprotiv, doveli do kreiranja prevelikih rizika i omasovljenja špekulativnih poslova.
Upravo investiciono bankarstvo se od strane analitičara često označava kao beskorisno za realnu ekonomiju i u krajnjem veoma štetno kada se uzmu u obzir posljedice finansijskih kriza. Tako je Lord Turner (britanska Regulatorna agencija za finansije) ustvrdio da su banke postale „dr uštveno beskorisne“, dok je Paul Volcker (bivši predsjednik Federalnih rezervi SAD-a) izjavio da je „jedina korisna inovacija“ u sektoru u zadnjih 25 godina – uvođenje bankomata.
Na početku najnovije ekonomske krize neke banke su usljed izgubljenih špekulativnih poslova jednostavno propale, dok su druge spašavane od strane države kroz neku vrstu pomoći, ili pak direktno podržavljene. Pitanje koje se postavlja je: ako se banke stalno oslanjaju na državu, zašto su formalno i dalje u privatnom vlasništvu?
Američka Citigroup je u zadnjih 80 godina četiri puta spašavana od strane države. Goldman Sachs je tokom zadnjih par desetljeća dobio, direkno ili indirektno, ukupno oko 60 milijardi dolara državne pomoći. Hipotekarni instituti Fannie Mae i Freddie Mac, kao i AIG, najveća osiguravajuća kuća u SAD-u, su jednostavno podržavljeni tokom najnovije krize.
Primjeri banaka EU zemalja koje su podržavljene uključuju: Fortis bank (Holandija/Belgija), Hypo Alpe-Adria Bank (Austrija), BPN (Portugal), Royal Bank of Scottland (UK), HypoRealEstate (Njemačka)…
Prema riječima Jean-Claude Tricheta, nakadašnjeg predsjednika Evropske centralne banke: “…da ih nismo spasili, sve (banke) bi propale”. Radi se, naime, o tome, da je spašavanje svake od prethodno pomenutih banaka imalo sistemski značaj, pa je njihovim spašavanjem indirektno spašavan i veliki broj drugih banaka, koje su u ovim bankama imale plasmane.
Ukupan iznos pomoći („paketa“) za spašavanje banaka u EU dostigao je u konačnom oko 3.000 milijardi eura – novca poreskih obveznika. U međuvremenu, banke su ponovo počele da prave velike profite. Takvi profiti su, naravno, privatni i ostaju bankama, njihovim akcionarima i menadžmentu. Ukoliko ponovo dođe do gubitaka, oni će ponovo biti socijalizovani i pokriveni iz budžeta. Tako ispada da su za banke profiti privatni, a gubici državni.
Na ovom mjestu će se sigurno uključiti branioci privatnog vlasništva i slobodnog tržišta. Kako primjećuje Sahra Wagenknecht (njemačka Ljevica), njihove uobičajene parole glase: „tržište umjesto države“, „efikasnost umjesto birokratije“, „konkurencija umjesto monopola“, „biznis menadžeri umjesto državnih službenika“ itd. U suštini se ovdje radi samo o praznim parolama.
Kada bi u bankarskom sektoru zaista bilo na djelu tržište umjesto države, banke bi jednostavno propadale i niko ih ne bi spašavao.
Međutim, zahvaljujući velikoj koncentraciji u sektoru i postojanju velikih banaka koje su postale sistemske i koje ne smiju propasti („too big to fail“), država je praktično prinuđena da ih spašava.
Bankarski sektor je oligopolizovan u većini zapadnih ekonomija. U većini zemalja EU, 10 najvećih banaka drži više od 50% tržišta, dok je u SAD-u stepen koncentracije još veći. O velikoj konkurenciji teško da može biti riječi.
Ilustrativan je slučaj njemačkih regionalnih i komunalnih banaka, kao i štedionica, koje konkurišu privatnim bankama u dijelu komercijalnog bankarstva. Ovakve banke imaju funkciju podrške razvoju regiona, finansiranja infrastrukturnih programa, kreditne podrške malim i srednjim preduzećima…
Ovakve kreditne institucije su do 2001. imale direktnu podršku i garanciju njemačke države. Međutim, sa svojim niskim očekivanim povratom na kapital i adekvatno niskim kamatama, ovakve banke su predstavljale opasnu konkurenciju velikim privatnim bankama. A konkurencija nije zaista poželjna, uprkos svim parolama.
Na inicijativu Deutsche banke, radi „zaštite konkurencije“ (!) je ukinuta eksplicitna garancija države za poslovanje regionalnih banaka u Njemačkoj i ove su bile prinuđene da promijene način poslovanja. Na drugoj strani, velike privatne banke računaju sa tim da će ih država morati spasiti ako ponovo zapadnu u probleme. One praktično imaju implicitnu garanciju države.
Rješenje za ovu situaciju se samo nameće: država treba ili
•a) da prestane da spašava banke i da ih prepusti tržištu ili
• b) da bankepodržavi.
Ovo prvo rješenje nije realno, budući da kolaps finansijskog sistema nije nikome u interesu. Ovo drugo rješenje ima veliki broj prednosti, a prije svega to što bi država ubirala i profit od poslovanja banaka, a ne samo pokrivala gubitke. Pored toga, država bi mogla da utiče na poslovnu politiku banaka na način koji bi obezbijedio potrebnu podršku privredi.
U konačnom, potpuno se zaboravilo da je svrha postojanja banaka servisiranje privrede i stanovništva, a ne kreiranje virtuelnih vrijednosti uokviru samog sektora.
Oni koji smatraju da se rješenje nalazi u boljoj regulaciji finansijskog sektora treba realno da sagledaju situaciju koju Stiglitz naziva „zarobljenost regulative“.
Zakone i sve druge akte u oblasti finansija pišu upravo oni koji iz tog sektora dolaze (ili u njega kasnije prelaze), a lobistička snaga sektora i njegov uticaj na zakonodavce je isuviše veliki da bi regulativa zaista obuzdala bankarsku sklonost rizičnim poslovima i novootkrivenu samodovoljnost.
Regulacija do sada jednostavno nije funkcionisala. Sahra Wagenknecht argumentuje da se stabilnost finansijskog sektora može posmatrati kao javno dobro i da su usluge finansijskog sektora nalik elementarnim dobrima kao što su struja, voda, obrazovanje i zdravstvena zaštita.
A najnovija praksa je pokazala da je u ovim segmentima logika maksimizacije profita, sa aspekta opšteg interesa, više štetna nego korisna.
facebook.com/alternativna.ekonomija
CNN: Tito u društvu Hitlera i Staljina
Američka televizija Si-En-En (CNN) napravila je prilog o letovalištima i vilama koje su koristili svetski diktatori, u koje je svrstala Adolfa Hitlera, Josifa Visarionoviča Staljina, Josipa Broza Tita i nekadašnjeg albanskog kralja Zogua.
a ne znaju, oci im ispale, da je bio uveo sve ono sto im je obama obecao.
pravo na zaposljavanje i pravo na ozbiljne plate, pravo na nesmanjenje plata, pravo na obavezno povecanje plata, pravo na bolovanja i ranije odlaske sposla zbog porodicnih porava, pravo na djevojku ili momka bez dodatka, pravo na stan, penziju, regres, parabolovanje, povredu na radu i nadoknadu zbog povrede na radu (uz ‘imam doktora’ potvrdu), pravo na djecije obdaniste, i poobdanisne aktivnosti, pravo na nerad uz platu, pravo na placeno neplaceno odsustvo, pravo na slaninu, skorup i pariske snicle telece u menzi, pravo na tetejac i kratku devetku, a Boga mi i sedmicu ako koja naidje, pravo na bombe i debele betonske zidove za ne daj Boze ako bude prava na rat, pravo na brastvo i jedinsto na nasoj strani ulice (s druge strane staju seljaci), pravo na bezbolne takse, namete i rascerivanje neistomisljenika, pravo da se sprdamo drugima jer nema ogledala, pravo da se slazemo sa partijom i komitejom jer su ostali vani, oni moji, znas ti dobro koji, pravo na sosijalisticke saveze radnog naroda, narodnosti i ostalih manjina, pravo na pedere u akademiji i umjetnosti, a ne na paradama, pravo na zejtin an tackice i voznju par-nepar, pravo na umjerenu buntovnost u svom okruzenju uz neuznemiravanje okoline, pravo na domacu miliciju na domacim ulicama i pokojeg durmitorca za svaki slucaj, pravo na kuce na tri sprata ako radite u magacinu, a na dva sprata sa dodatnim poslovnim prostoro ako radite van magacina. ostala prava i obaveze su uvedena 1989, a kad ce ne znamo. obama je nista pri titu i milu, jer kad god neko pomene pracenje gradjana, bengazi, irs, ekonomiju i slicne zanimacije neprijatlej aprogresa, onda se otvori prica o paradama i rasizmu, a mi imamo pravo da se tim ne bavimo, jer sam hocemo ono sto nam pripada po nasim pravima i pravima na nasa prava.
kako zaradit prvi milion je kod nas preinaceno u pravo na milione, jer kad mogu kamioni i avioni, mozemo i mi milione.
SJAJNO, LAUFER ,
“PRAVA”,NAS UNISTAVAJU I DALJE-
“PRAVO” je TOLIKO ZLOUPORTEBLJENO da neko koje RECITIJI od mene
POJASNI kako to SOCIJALISTI VJESTO SU ISKORISTILI da bi sebi dali NACIONALNE PENZIJE i ova PRAVA KOJA LAUFER SPOMINJE a i DAN DANAS SE PROMICU PORED NASEG NE EDUKOVANG GRADJANINA zamotana u SOCIJALISTICKU FOLIJU HUMANOSTI!
zile, ti si brat! svaka ti cast na iskrenosti i istrajnosti i na tome sto prepoznajes dvostruke standarde kod “boraca” protiv prava homoseksualaca i kod samih homoseksualaca, ne daj se brate liberterijance!
Zaplijenili cigarete marke kleopatra
Grčka policija u luci Kisamos zaplijenila je 53,76 miliona cigareta marke kleopatra, proizvedenih u Duvanskom kombinatu Podgorica (DPK), navodi se u izvještaju Svjetske carinske organizacije (VKO).
Dan piše da su o švercu duvana iz Crne Gore grčke vlasti informisale Kancelariju Evropske unije za borbu protiv krijumčarenja i prevara (OLAF).
Da se proizvodnja kleopatre nastavlja u Crnoj Gori, iako je iz Egipta prošle godine stigla najava tužbe zbog falsifikovanja ovog brenda, svjedoče i medijski izvještaji iz Grčke, u kojima se navodi da je na cigaretama zaplijenjenim u luci Kisamos na Kritu bilo napisano mejd in Idžipt /made in Egypt/, to jest da su deklasirane kao egipatski proizvod, iako je brod prevozio cigarete iz Crne Gore.
Portal Haniotika nea prenosi da je cigarete proizvela državna kompanija iz Podgorice i da je konačno odredište broda Noje bila luka Tobruk u Libiji. Potvrda da su grčki policajci oduzeli tovar, uhapsili posadu i zaustavili brod data je u godišnjem izvještaju VKO.
»U luci Kisamos grčke vlasti zaplijenile su pošiljku krijumčarenih cigareta. Brod koji je došao iz Bara i išao ka Tobruku prevozio je 53,76 miliona cigareta brendiranih kao kleopatra«, navodi se u izvještaju.
Brod Noje pripadao je egipatskoj kompaniji Euromed i krenuo je iz luke Bar, a u luku Kisamos je svratio zbog dopune goriva.Tada je grčka policija privela pet Albanaca , koji su činili posadu na brodu, a švercovane cigarete su, prema dokumentaciji koja je nađena, pripadale firmi FZE Liberti /Liberty/, registrovanoj u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Dan je ranije pisao da DKP mjesecima proizvodi cigarete kleopatra po navodnoj narudžbi kompanije FZE Liberti, za koju je nakon uvida u registar firmi u UAE utvrđeno da ne postoji.
Gdje je 22 miliona eura predviđenih za zapošljavanje osoba sa invaliditetom
http://www.vijesti.me/vijesti/gdje-je-22-miliona-eura-predvidenih-zaposljavanje-osoba-sa-invaliditetom-clanak-140701
https://www.facebook.com/pages/%D0%98%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B0%D1%82%D0%B8%D0%B2%D0%B0-%D0%B7%D0%B0-%D1%85%D0%B0%D0%BF%D1%88%D0%B5%D1%9A%D0%B5-%D1%86%D1%80%D0%BD%D0%BE%D0%B3%D0%BE%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3-%D0%B4%D0%B8%D0%BA%D1%82%D0%B0%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0-%D0%9C%D0%B8%D0%BB%D0%B0-%D0%82%D1%83%D0%BA%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0/1397750693778760