Vaše sugestije u vezi razvoja ovog portala možete ostavljati putem komentara na ovoj stranici ili slanjem poruke preko kontakt forme ili na email:
Takođe, želimo vas upoznati sa osnovnim principima uređivanja portala u domenima diskusije.
U diskusijama nije dozvoljeno:
– vrijeđati, omalovažavati, uznemiravati druge komentatore zbog vjerske, nacionalne, polne ili druge pripadnosti
– pozivati na linč i nasilje
– zlonamjerno objavljivati privatne podatke komentatora i trećih lica
– objavljivanje poruka, sadržaja, linkova s pornografskim, pedofilskim i fašističkim sadržajem
– vulgarnost
– mnogostruko slanje istog komentara (spamovanje)
– korišćenje različitih nikova u kratkom vremenskom razmaku
U diskusijama ne preporučujemo:
– podsticanje svađe jer nam je cilj da razgovaramo u duhu tolerancije i ohrabriti što veći broj gledalaca da se aktivno uključe u rad ovog portala
– vrijeđati uredništvo jer za ovaj javni servis ne plaćate pretplatu
Preporučuje se:
– ohrabrivanje slobodne misli na portalu i u ličnom okruženju
Prilog:
– komentar iskusnog učesnika
Milovan Vukov Janković:
Plashim se od TRI najveca OTROVA svih PORTALA,
maratonskih naZijonalistichki rasprava,
vjerskih i ideoloshkih,
FEREDZE KOJA ZATVARA OBADVA OKA,
i ne dozvoljava da sagledamo KOSHTANU SRZ RAHITICHNOG CRNOGORSKOG ORGA(NI)ZMA, koji se savija zbog podjela na KRILASHE I KLUBASHE, NA BJELASHE I ZELENASHE, NA CHETNIKE I PARTIZANE I MIL-OVCE I MOMIR-OVCE,
a ne vidimo SRZ,
one KOJI PLJACHKAJU,
i one OPLJACHKANE kojima deru chapru dvije decenije,
i igraju PING PONG sa radnicima,
DERIKOZA na jednom kraju STOLA,
a REZIM I MINISTRI NA DRUGOM.
Ko unese na PORTALU RAZDOR,
ne odiO u GUCHU, na SABOR.
Napomena:
03. Avgust 2013. – Dva miliona putnika
javniservis.me 
dosadno brate, da bar ima nekoga da se ispickaramo kako dolici junacima i ljudima, ovako nista i niko.
GENIJALNA POLITIKA I ZDRAVSTVO ZA ZENE I OSTALE KOJIMA SU POTREBNI AKUSERSKI PODUHVATI
Poslanik SDP godinama držao divlju ambulantu
Visoki funkcioner manje vladajuće stranke iz Rožaja Izet Bralić, tek prošlog mjeseca zvanično registrovao ginekološku ambulantu
Ordinacija se nalazi u prizemlju Bralićeve kuće, ali još nije označena
Visoki funkcioner Socijaldemokratske partije i poslanik u Skupštini Crne Gore Izet Bralić registrovao je prije mjesec dana privatnu ginekološku ordinaciju u Rožajama, koja je desetak godina radila u njegovoj kući na divlje.
Braliću je ovo prvi poslanički mandat, a ranije je bio i sudski vještak. Ubrzo nakon što je stavljen na poslaničku listu on je 4. decembra podnio ostavku na mjesto načelnika Ginekološko– akušerske ambulante u Rožajama i odlučio da legalizuje privatni posao.
Ni u jednom od Bralićevih imovinskih kartona se ne pominje prostor u kojem je smještena njegova privatna ordinacija, a koja se nalazi u prizemlju njegove dvospratne kućeNa osnovu podataka iz Centralnog registra privrednih subjekata i Ministarstva zdravlja privatna zdravstvena ustanova specijalistička ambulanta iz ginekologije “Ordinacija Bralić”, registrovana je 14. februara ove godine. Osnivač je Izet Bralić, a direktor njegova supruga Igbala Bralić.
Bralićeve pacijentkinje i sugrađani tvrde da je njegova ordinacija otvorena prije skoro deceniju. Ginekološka ordinacija se ne pominje u njegovim imovinskim kartonima objavljenim na sajtu Komisije za utvrđivanje konflikta interesa.
U izvještaju za 2009. samo postoje godišnji prihodi od 12.000 eura na ime rada u privatnoj ordinaciji, ali se ne precizira u kojoj, niti se njeno postojanje navodi kao Bralićeva imovina u sklopu porodične kuće u Rožajama.
Registraciju dobio tek u februaru i objasnio da to nije mogao da prijavi Komisiji jer je imovinski karton dostavio početkom januara.
Bralić: Nisam radio bez dozvole
On tvrdi da nije radio na divlje i da je ispoštovao zakon.
“Prije pola godine sam podnio zahtjev za registrovanje i dok sam to čekao neko me prijavio Ministarstvu zdravlja. Došla je inspekcija i zapečatili su mi ordinaciju sve dok je nijesam registrovao. Istina je da sam kao ugledni ljekar u međuvremenu primio po nekog pacijenta”, rekao je Bralić.
Prema saznanjima “Vijesti” prije nekoliko dana iz “Ordinacije Bralić” je otpuštena djevojka koja je tamo radila kao medicinska sestra osam godina. Za taj period njoj navodno nijesu uplaćivani doprinosi.
Bralić je taj dio pitanja ignorisao, ponavaljajući da su se zakoni mijenjali i da je on poštovao proceduru.
Ni u jednom od Bralićevih imovinskih kartona se ne pominje prostor u kojem je smještena njegova privatna ordinacija, a koja se nalazi u prizemlju njegove dvospratne kuće, koja je u imovinskom kartonu navedena kao stan od 67 kvadrata.
“Nisam radio bez dozvole, mijenjao se zakon, a ja sam tek nedavno počeo da radim”, rekao je on.
Prijavio da godišnje od ordinacije zarađuje 12.000
Poslanik SDP-a je 2009. godine Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa, kao član Upravnog odbora Doma zdravlja Rožaje, prijavio mjesečna primanja od 1. 500 eura, plus 12.000 eura na godišnjem nivou od rada u privatnoj ordinaciji i 2.000 eura na ime naknade od izdavanja stana od 66 kvadrata u Podgorici.
Tokom 2010. godine, on je kao član Borda direktora u Montenegroerlajnsu primao 800 eura mjesečno, a kao ginekolog u rožajskom Domu zdravlja još 900 eura. Honorar je dobijao i kao sudski vještak na sjeveru Crne Gore, a na ime zakupa stana u Podgorici još 3.000 eura godišnje.
On je početkom 2011. godine prijavio vlasništvo akcija u nekoliko preduzeća u iznosu od oko 22.000 eura, kao i kreditna zaduženja od 98.000 eura.
Početkom ove godine Bralić je prijavio mjesečnu zaradu od preko 2.000 eura, akcije u nekoliko preduzeća i ostatak kredita u iznosu od 74.000 eura.
OSLIJEPITI ili OGLUVITI
U utorak 09.04.2013. ključne figure dosadašnjih pregovora o Kosovu bi trebale donijeti konačnu odluku o Kosovu. Lica Vučića, Nikolića i Tačija kao da su postarala za posljednjih nekoliko mjeseci. Na neki način situacija pred kojom se nalazi srpsko rukovodstvo najsličnija je izboru da li bi radije da oslijepiš ili da ogluviš. Vrijeme curi, oglasio se srpski patrijarh, DSS, desničarski pokreti su pomahnitali prijeteći svima koji potpišu izdaju Kosova. Na drugoj strani proevropska struja nema dilemu šta uraditi. Danas se Dačić konsultuje sa svim političkim faktorima u zemlji, grozničavo se traži rješenje za bezobraznu i nepoštenu ponudu zapada. Žrvanj javnosti prijeti da samelje potpisnike bilo kakvog papira. Dačić bi se morao sjetiti Kumanova 1999. i velike Miloševićeve „pobjede“ nad Nato paktom svaki put kad se uhvati za glavu pod bremenom skorih odluka. Albansko rukovodstvo je poput Rambujea u idealnoj poziciji da je maksimalno podržano od strane Nato i EU, mada i oni kući imaju ekstremiste koji bi ih rastrgli dobije li sjever punu autonomiju. Tači me podsjeća na bezobraznog klinca koji provocira starije dok mu rmpalija čuva leđa ako ga napadnu. Kad se samo sjetim kako je rezoluciju 1244 (koja je čak pominjala mogućnost povratka vojske na Kosmet) podlo zamijenio Ahtisarijev plan, a Ahtisarija još podlije ponuda baronice Ešton. U međuvremenu demokrata Pajtić (kao) po tuđem nalogu u najgorem trenutku aktivira pitanje Vojvodine, dok Priština razmišlja i o (malo vjerovatnom) nasilnom upadu na sjever. Stari recept kosovskih Albanaca intenzivno naseljavanje na ili oko srpske zemlje sada se nakon uspjeha na jugu i u centralnom Kosmetu polako ostvaruje i na sjeveru. Kuće niču kao pečurke, otvoreno se krade srpska šuma, svako malo nešto eksplodira , neko zapuca, prebije se srpski starac, razvali se pravoslavno groblje. Zapadnjake to mnogo ne sjekira, uoči skorog završetka haškog pravnog karambola, potrebno im je da se žarište koje su sami napravili i podgrijavali lagano ohladi pred ulaz Hrvatske u EU i da se prebace na druge atraktivnije lokacije. Najidealnije bi bilo da Srbija prizna nelegalnu i nasilnu otimačinu teritorije, da ne vraća svoje izbjeglice i da im pridoda još stotinak hiljada koje će dobiti ako i drugi put kapitulira. Nagrada će biti datum za pregovore u vremenu kad se najavljuje da poslije Hrvatske duži period neće biti širenja EU. Srbija će prodati Kosovo za evro-obveznicu koja dospijeva nepoznatog datuma. Ono što može utješiti potpisnike famoznog dokumenta je da će oni samo verifikovati kraj jednog istorijskog procesa. Kosmet je decenijama polako i sigurno prepuštan Šiptarima, devedesetih je katalizator bila pogrešna politika Slobodana Miloševića. U ovom trenutku ni veliki Taljeran ne bi mogao izvući više da kam pukne. Činjenica je da srpski narod nije jedinstven u pogledu rješenja kosovskog pitanja. Svima su puna usta Kosova na utakmici, mitinzima, u kafani, svi vole zapjevati „Vidovdan“, ali se tu priča o Kosmetu i završava.
Srbija nažalost još uvijek nije država. Đinđić je grčevito pokušavao da iščupa poluge vlasti od mafijaško-udbaških struktura i usmjeri razorenu i opljačkanu zemlju u pravcu ekonomskog oporavka, izmirenja, jačanja institucija, suočavanja sa sobom, integracija itd. Na tom zadatku je i poginuo. Afere su nagrizale i njegovu vladavinu, nastavile se pod Koštunicom i Cvetkovićem. Srbija je išla korak naprijed dva nazad, dva naprijed jedan nazad. Pogrom Srba na Kosovu 2004, sporni ustav, paljenje ambasade SAD 2008, politička rehabilitacija nekadašnjih perjanica SPS, loše privatizacije, korupcija, teška ekonomska situacija, balansiranje između Rusije i EU. Vučićev okršaj sa tajkunima i korupcijom kasni čitavu deceniju. Sve je to podrivalo srpski pregovarački potencijal i ostavilo malo manevarskog prostora. Često pominjana crvena linija iza koje Srbija neće i ne može nikad zaista nije povučena. Ni u Srpskoj Krajini, ni oko Sarajeva, ni tokom bombardovanja 1999, ni nakon proglasa nezavisnosti Kosova, NI DANAS. Kako reče jedan ruski analitičar srpski političari su sami prihvatili politiku štapa i šargarepe. Šta je alternativa? Odbijanje neprihvatljivh ucjena, okretanje Rusiji, saradnja sa azijskim gigantima. Samo to onda ne funkcioniše kao malo ćemo probati sa Rusima, pa ako ne ide opet ćemo sa zapadom. Nepoznanica je i koliko je Rusija zainteresovana za političku konfrontaciju niskog intenziteta na Balkanu. Putin dosta napora ulaže na sređivanje unutrašnjih ekonomskih i političkih prilika u Rusiji, a spoljnopolitički prioriteti su trenutno na pitanjima raketnog štita, korejske krize, sirijskog građanskog rata, iranskog nukl. programa itd.
Srbija konačno mora podvući crtu, pokazati da ima kičmu, odlučnost, odgovornost. Mora poštovati sebe, tekovine savremene civilizacije, svoje zakone, mora postići opšti nacionalni konsenzus o najvažnijim pitanjima. Uvažavanje velikih igrača na političkoj sceni ne znači i da treba da dopušta šepurenje trećerazrednih izaslanika i ambasadora po Beogradu. Možda je to najteži zadatak, ali ako ga ne savlada i sa Kosovom i bez njega pisaće joj se jednako.
http://orlovicetinje.blogspot.com/2013/03/zvanicno-saopstenje-orlovi-cetinje.html
Vlada će se zadužiti “samo” 220 miliona eura
Biznis
Žugić je objasnio da se cijeli iznos od 220 miliona eura neće koristiti za potrošnju, već će se dio novca iskoristiti za stvaranja fiskalne rezerve
Vlada će se ove godine zadužiti u nivou od 220 miliona eura što je za 30 miliona eura manje u odnosu na iznos koji je predviđen budžetom, kazao je ministar finansija Radoje Žugić nakon sjednice Vlade na kojoj je usvojena analiza održivosti javnog duga i operativni plan za suzbijanje sive ekonomije.
Manji iznos zaduženja u Vladi je opravdan činjenicom da aktivnosti u borbi sa sivom ekonomijom daje pozitivne rezultate, kao i da se ostvaruje bolja naplata prihoda.
Iznos od 30 miliona eura je u visini kriznog poreza kojim Vlada planira da popuni državnu kasu po osnovu zamrzavanja penzija i dodatnog oprezovanja zarada.
Žugić je objasnio da se cijeli iznos od 220 miliona eura neće koristiti za potrošnju, već će se dio novca iskoristiti za stvaranja fiskalne rezerve.
Prema njegvim riječima sa Svjetskom bankom (SB) se pregovara o pozajmici od 50 miliona eura koji bi se dali po niskim kamatnim stopama i duži rok otplate.
“Jedan od dodatnih uslova za taj zajama je povećanje poreza na dodatu vrijednost (PDV). Uradićemo oni analizu opravdanosti povećanja PDV pa ćemo ih uporediti sa analizom koju će raditi Svjetska banka (SB). Ali ,povećanje PDV -a ostaje samo krajnja mjera”, odgovor je Žugića na pitanje “Vijesti” na kojim uslovima insistira SB.
Ministar je kazao da su procjene da je obim sive ekonomije oko 600 miliona eura, te da je procjena ministarstva finansija i Poreske uprave da se od tog iznosa 120 miliona odnosi na neplaćanja u budžetu.
“U uslovima kada imamo deficit budžeta već nekoliko godina zona sužavanje zone sive ekonomije treba da doprinese efikasnijoj naplati kako bi smanjili deficit i javni dug”, rekao je ministar.
Autor: Marija Mirjačić
Objavljeno: 21.03.2013 17:04
jel ovo taj cuveni neoliberalizam ekonomski koji urnisa crnu goru? da je neo, vidi se, a da je liberalizam s tudjim parama, vidi se i zmure.
U GOSTE VASELJENSKOM PATRIJARHU
Papa će posjetiti Istanbul
Novi poglavar Rimokatoličke crkve prihvatio je poziv vaseljenskog patrijarha Vartolomeja da posjeti Istanbul
“Rad na jedinstvu hrišćana primarni zadatak…”
Carigradski i vaseljenski patrijarh Vartolomej, duhovni vođa svjetskog pravoslavlja, pozvao je papu Franju da posjeti Carigrad, današnji Istanbul i on je taj poziv prihvatio, javila je Vjerska informativna agencija (VIA).
A kako je najavljeno papa Franjo i Vartolomej će se u naredne dvije godine sastati još dva puta – u Jerusalimu i Rimu.
Patrijarh Vartolomej se, nakon ustoličenja pape još dva dana u Rimu i za to vrijeme se, kako se navodi, više puta sastao sa njim. Kako je saopštila Vaseljenska patrijaršija, ti razgovori su protekli veoma srdačno.
Papa je, kako se navodi, posebno podržao patrijarhove napore oko zaštite prirodne sredine širom svijeta, oslovivši ga tokom razgovora sa moj brat Andrej (po apostolu Andreju, zaštitniku patrijaršije). Patrijarh je, dodaje se, papu nazvao dobrim Samarićanom Latinske Amerike.
Vartolomej je istakao da je rad na jedinstvu hrišćana primarni zadatak i preduslov zajedničkog svjedočenja vjere.
Naredni susret dvojice poglavara planiran je za januar 2014. u Jerusalimu kada se navršava 50 godina od bratskog zagrljaja pape Pavla Šestog i carigradskog patrijarha Atinagore, koji je omogućio da dvije crkve krenu putem dijaloga i izmirenja.
Susret u Jerusalimu 5. i 6. januara 1964. predstavlja prekretnicu u pravoslavno-katoličkim odnosima, tada je ukinuta međusobna mnogovjekovna obostrana anatema.
Vartolomej i papa, kako se navodi, srešće se i 2015. u Rimu, za kada je planirano otvaranje izložbe blaga Svete Gore.
Vjerska informativna agencija prenijela je i da je u vatikanskom manastiru Svete Marte Vartolomej sa drugim čovjekom ruske crkve, mitropolitom volokolamskim Ilarionom Alfejevim, razgovarao o pravoslavnom stavu prema Katoličkoj crkvi i nastavku bogoslovskog dijaloga.
Sagovornici smatraju da dijalog treba što prije nastaviti.
Postovani Callao ,Milovane i ostali “KOMUNISTI “svakim danom vidim da smo NEUHVATLJIVO daleko za moj NEOLIBERALIZAM moj LIBERTARIJANIZAM i vidim da nema ni TEORETSKE sanse da i (L) i (N) od toga da zazivi mi SVE NAGRDISMO -STO JE NASE a BILO PRIVATNO A BILO DRZAVNO da je TI-COM NAS ili ERSTE BANKA ili SOSET DZENERAL sve bi to NAGRDILI za po godine kao one “nase” banke itd.. ranije,takodje vidim da nas EU svakodnevno NA ZIVO UBIJA njihovim ZAKONIMA mjerama itd..u sprezi sa nasom birokratijom TO JE RAVNO LUDILU SAMOUBISTVU. SMRTNA SIMBIOZA po nase GRADJANE -vrlo sam ozbiljan
Sada sam uvjeren da je za vecinski nas narod najbolje RJESENJE KOMUNISTICKA DIKTATURA , znaci ponovo SVE PODRZAVITI konfisKOVATI izvrsiti EKSPROPRIJACIJU itd… POKUSAT SPROVESTI SOCIJALIZAM po MJERI COVJEKA POVEZATI SE SA SJEVERNOM KOREJOM KUBOM VENECUELOM KINOM itd…OTKACITI EU itd….
Evropa nas UBIJA nasu PRIVREDU EKONOMIJU itd….
Samo CORAVI od OBADVA oka ne VIDE!
Ne vidis ti ZIVAC,
ni prst pred NOS, JEVROPU I JAMERIKU I RUSIJU,
ubijaju NEOLIBERALI , DERIKOZA I MARK RICH (GLENKOR), koji ima 86 milijardi,
koji sudi i smudi od 1974 iz TEXASA,
osudjenik JAMERICKI, koji bije CGu i MILA, i pola BIJELOGA SVIJETA po PICKI,
jer kupuje POMILOVANJE od ROBIJE,
od JAMERICKOG PREDSJEDNIKA,
a takvih VELJEPOSJEDNIKA,
ima sirom svijeta, evo Rusi liju suze, sto JEVROPA 30 milijardi sa KIPRA,
gleda kako RUSE DA NAGUZE,
a Rusi prijete, da ce da se osvete,
i prodaju 550 milijardi OBAVEZNICA EUa, u EURE,
pa ce da EURO NAJURE,
u SEPTICKU JAMU, DA IM JEBU MAMU.
E moj Milovane ostara u KRALJEVINU Dansku upoznat si sa situacijom a nemamo nikakve koristi od tebe osim price MRSKE prema SLOBODI,SLOBODNOM LJUDIMA ,slobodnom PREDUZETNISTVU koje NIKAKO da pojasnis kako FUNKCIONISE u DANSKU DA nebi ostetio NAS BUDZET istinom, TI SI Milovane REZIMSKI covjek vjerovatno se BOJIS kad dodjes ovamo da ti ne prave neprijatnosti sto naravno POSTUJEM tvoju IGRU kao TAKVU zato sto je TVOJ izbor ali budi malo ISKRENIJI nijesmo mi CORAVI da ne vidimo nista vidimo mi dobro ali smo NEM<OCNI od SOCIJALISTA ista PROMIJENITI.
Sto ovdje ne OBJASNIS ljudima ne ovdje neko tim RUKOVODIOCIMA u TE PARTIJE te si bio sa njima kako FUNKCIONISE PRIVATNI biznis u DANSKU odnos DRZAVA-PREDUZETNIK ,TO JE VAZNO uslovi nacin i VRIJEME PLACANJA rokovi obaveze itd…
Nije vazno KOLIKI JE kad kazem KOLIKI je mislim na PDV i POREZE no kako i kada se OBRACUNAVA , ?? MILOVANE GOTOVI SMO spasa nam nema EU nas UBI sa PRAVILIMA koji ovi nasi NESRECNICI sprovode(koga stite ta PRAVILA-po EKONOMSKIM PITANJIMA?)-Crnu Goru i NJENE GRADJANE sigurno NE? UBIJAJUCI SVOJ NAROD I DRZAVU i to ne POLAGANO vec VEOMA BRZO! -NECE DUGO moja procjena .
Cim stanu KREDITI "UMIREMO".
Dolaze nam Slovenci PLACENI od EU socijalista i KROJE nam KAPU , UZASSSSSSSSS!
A vidimo st se UCINJELO od NJIHOVE DEZELE!-KATASTROFA!
Kod nas u Crnoj Gori mora da se pojavi LIDER koji ce STITITI RADNE LJUDE !
Dok se takva LICNOST ne pojavi LOSE NAM se PISE , !
E moj Zile,
slabo me poznajes i lose PROCJENJUJES,
nijesam nikad nikoga sluzio, nijesam ja vojnik, no GENERAL bez vojske,
a da te ubijedim, da se ne plasim od REZIMLIJA, mozes im pocucit, da bih ih na turac sve nabiJA.
Stvar je PROSTA KAO PASULJ,
ali ti imas kratko PAMCENJE ,
zapamti da NEMA SLOBODNOG TRZISTA, niti fer UTAKMICE, tamo dje se POLITICARI MIJESAJU NA TRZISTE.
Porezi su isti za sve na teritoriji Danske, opstinski plus minus 2%, na licne dohotke bruto 40-50% progresivni, PDV 25%, i bez carina pa VOZI MISKO, registracija za MINUT,
nema DUZNIKA, niti NELIKVIDNIH,
sve to SUDOVI brzo regulisu i LIKVIDIRAJU, nikad ne KASNI PLATA, niti UPLATA POREZA, obracun preko neta za 100 radnika za pola ure, i sve placeno i zavrseno.
ZILE, AMBIJENT, AMBIJENT i AMBIJENT, PRAVNI I SIGURNOSNI I POVJERENJE, SVAKO PLACA SVOJE FAKTURE, TO JE STVAR KULTURE, KOJU PRIMITIVCI NIKAD NE NAUCE, A MUKA SE ZIVIJA IZMUCE, PLACAJU REDOVNO KAD IM REBRO PUCE.
Albanski udžbenik: Podgorica nepravedno u CG
Objavio/la PCNEN Priča dana, Vijesti 22. Mar. 2013. | 09:32
Prema udžbeniku geografije za četvrti razred srednje škole u Albaniji, albanska područja u Crnoj Gori su Ulcinj, Plav, Gusinje i Rožaje.
Ta područja (“krajine”), kako se navodi, su do 1912. godine bila “dio geopolitičke kompaktne cjeline Albanije”, a “posle balkanskih ratova i turske kapitulacije vojnički su osvojena od Crne Gore”.
U udžbeniku geografije, u čiji je prevod imala uvid agencija Beta, na stranici 13. piše da su na Berlinskom kongresu 1878. godine “donijete odluke na štetu albanskog naroda”. “Ovaj kongres nepravedno je dodijelio Srbiji istočni dio Kosova sa Vrangom (vjerovatno Vranjem), kao i Crnoj Gori Bar, Podgoricu, Plav i Gusinje”, piše u albanskom udžbeniku geografije.
Na 197. strani udžbenika štampana su pitanja i zadaci za vježbanje učenika: “Pokažite na mapi albanska područja na prostoru Crne Gore”, “Kako i kad su ova područja otcijepljena od geoprostora Albanije?”, “Kakva je budućnost ovih područja i kako može da se popravi njihovo ekonomsko i kulturno stanje?”.
Na naslovnoj strani pomenutog udžbenika je mapa Albanije, sa “albanskim područjima” u Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji i Grčkoj, kao i sa Kosovom.
Navodno albansko područje u Srbiji, bez Kosova, je takođe izdvojeno, a odnosi se, uglavnom, na područje Bujanovca i Preševa.
Sva “albanska područja” su grafički odvojena od mape Albanije, ali su označena istom bojom.
simptomaticna ja ova navala grafita protiv muslimana i hrvata, kao i ovaj prilog iz bracke albanije, [protiv koje nas samo milo I filip mogu odbraniti, iako nam nikada sa te strane prijetnja I opasnost ne stizu,pa i teritorije (ej, teritorije) sacuvati ako dodje do toga da se cuvamo] bas pred izbore, kao da neko namjerno hoce da podmetne depeseu da podmece opoziciji da podmece esdepeuidepeesu da podmecu opoziciji. frkom na frku.
samo 70%? a ovaj se Pravda da su samo 220 miliona zaduzili? rokaj brte dok ne dodje do 95%, a onda cemo o posljedicama izborne ekonomske politike, kad ne bude opozicije I reakcionara.
KO PREŽIVI – PRIČAĆE
Javni dug je 70 odsto BDP-a
Država i njena preduzeća sa garancijama ukupno zadužena 2,32 milijarde eura, zabrinjava rast kamata
Javni dug je 70 odsto BDP-a
Kamate sa 22 miliona u 2008. na 70 miliona u 2013.
Crnogorski javni dug zajedno sa garancijama iznosi 2,32 milijarde eura ili 69,64 odsto bruto-domaćeg proizvoda, pokazala je Analiza održivosti javnog duga koju je Vlada juče usvojila. To se, kako je navedeno, odnosi na dug države, preduzeća u njenom većinskom vlasništvu i garancije kojima je Vlada bila žirant za tuđe kredite.
Državni dug iznosi 1,7 milijardi, 51,2 odsto BDP-a, dok sa obavezama njenih preduzeća to iznosi još 253 miliona ili ukupno 58,4 odsto BDP-a. To predstavlja javni dug od 1,95 milijardi, kome treba dodati i državne garancije od 372,7 miliona eura.
U analizi je ocijenjeno da zabrinjava rast kamata po osnovu zaduženja koja su u konstantnom porastu (sa 22,53 miliona eura u 2008. godini na 70 miliona u ovoj godini).
Posljednja procjena BDP-a iznosi 3,32 milijarde eura.
„Najveći pritisak na finansije u otplati kredita je u periodu od 2014. do 2017. godine, kao i 2019. godina, gdje je predviđena otplata 60 miliona eura kredita Kredit Svisa. Rješenje tog problema se može naći u reprogramu otplate euroobveznica i izdavanju nove obveznice za period od sedam godina, koja bi dospijevala 2020. godine u visini od 500 miliona eura i kamatnom stopom od 6,5 odsto kamate”, objašnjeno je u dokumetu u kome se dodaje da bi se povoljniji uslovi za reprogram mogli tražiti na američkom tržištu.
Vlada će se ove godine zadužiti 220 miliona eura, što je za 30 miliona eura manje u odnosu na iznos koji je predviđen budžetom.
To je juče najavio ministar finansija Radoje Žugić nakon sjednice Vlade na kojoj je usvojena analiza održivosti javnog duga i operativni plan za suzbijanje sive ekonomije.
Manji iznos zaduženja u Vladi je opravdan činjenicom da aktivnosti u borbi sa sivom ekonomijom daju pozitivne rezultate, kao i da se ostvaruje bolja naplata prihoda u ovoj godini. Iznos od 30 miliona eura je u visini kriznog poreza kojim Vlada planira da popuni državnu kasu po osnovu zamrzavanja penzija i dodatnog oporezovanja zarada.
Žugić je objasnio da se cijeli iznos od 220 miliona eura neće koristiti za potrošnju,već će se dio novca koristiti za stvaranje fiskalne rezerve.
Ministar je kazao da su procjene da je obim sive ekonomije oko 600 miliona eura, te da je procjena Ministarstva finansija i Poreske uprave da se od tog iznosa 120 miliona odnosi na neplaćanja u budžetu.
„U uslovima kada imamo deficit budžeta već nekoliko godina, sužavanje zone sive ekonomije treba da doprinese efikasnijoj naplati kako bi smanjili deficit i javni dug“, rekao je Žugić.
(Foto: shutterstock.com)
Vlada je usvojila informaciju o podršci razvoja sjevera i manje razvijenih područja kroz program podsticanja razvoja klastera za koji će se ove godine izdvojiti 100. 000 eura.
Pomoćnik ministar ekonomije Nina Vujošević je objasnila da su za prvi fazu namijenili 40.000 eura, a zatim od uspješnosti realizacije tog iznosa i ostatak. Novac kroz taj program se dodjeljuje u vidu subvenije za kupljenu opremu.
„Privredniku koji je kupio opremu novac se refundira, a da bi ostvario pravo na refundaciju uz zahtjev dostavlja fakturu o nabavci opreme“, objasnila je Vujošević
Formirane su radne grupe za pregovaračka poglavlja finansijske usluge i porezi, a usvojen je i predlog plana za davanje koncesija za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju sirovina za ovu godini kojim je predviđeno davanje devet istražno-eksploatacionih prostora.Vlada je usvojila i informaciju o raskidu privatizacionih ugovora iz oblasti turizma sa četiri hotela.
Analiziraju povećanje PDV-a
Žugić je rekao da se sa Svjetskom bankom (SB) pregovara o kreditu od 50 miliona eura koji bi se dobio uz niže kamatne stope i duži rok otplate.
„Jedan od dodatnih uslova za taj zajam je povećanje poreza na dodatu vrijednost (PDV). Uradićemo analizu opravdanosti povećanja PDV pa ćemo je uporediti sa analizom koju će raditi SB. Ali, povećanje PDV-a ostaje samo krajnja mjera“, odgovor je Žugića na pitanje „Vijesti“ na kojim uslovima insistira SB.
nije to ništa sa 40% na 70% za četiri godine.
Ako se onaj socijalizam gradio kreditima, izgleda da je ipak bilo i nešto svog rada i svojih para. Valjda ga se zbog toga i trebalo brzo otarasiti ;)
http://www.6yka.com/novost/1892/zemlje-ex-yu-pet-puta-zaduzenije-od-sfrj
sad se gradi kapitalizam na kredit, država se plaća na lizing, a na kraju bankama ostaju ključevi…
ovo je zlocin i otvorena izdaja sledecih deset generacija. mutirani socijalisticko-kapitalisticko-nezasitoelitisticko-palanacki sistem sa laganim unutrasnjim sagorijevanjem do pucanja.
Pri svemu tome, nema toga Crnogorca, Hrvata, Španca, Grka (uključujući i ove sa Kipra kojima trenutno EU zavrće uši) koji će odbiti nepostojeće radno mjesto u administraciji za sigurnu platu. Poslije će se buniti kao Grci u ‘apsu.
ipak si prelomio, cim tako pricas. dobro je, ima nade.
:p
Ma gdje prelomio, šta ti je. Otkad radim, radim za privatnika i za sebe, ni na kakvom budžetu nikad nisam bio (osim na kućnom, do treće godine studija :). Iako sam na ovom forumu iznosio neke “lijeve” stavove, sigurno nisam mislio na kreditirani javašluk i rebalansirani bašibozuk. No ga neka sad :)
kad vidim sta se sve radi po portalu, sve ti je oprosteno, al nemoj vise. (ni manje.)
http://www.vijesti.me/kolumne/bojkot-kolumna-119419
Ukoliko opozicione političke partije stvarno žele da se desi mirna tranzicija vlasti, morale bi postići konsenzus o načinu djelovanja i pozvati građane Crne Gore da se bojkotuje sve ono gdje je prisutna DPS vlast.
Pozvati građane, ali iz udobnog parlamenta i još udobnijih odbora. Pozvati građane, ali to vam kažemo pošto su prošli još jedni izbori na kojim smo svi učestvovali.Idemo dalje, super smo, baš smo kul, mi smo ND Vijesti! Mi smo Blagoje Grahovac i Pozitivna Crna Gora! Majko sveta, hiperludilo…
Remember kaže:
22. Mart 2013. – 23:28 u 11:28 pm
Pozvati građane, ali iz udobnog parlamenta i još udobnijih odbora. Pozvati građane, ali to vam kažemo pošto su prošli još jedni izbori na kojim smo svi učestvovali.Idemo dalje, super smo, baš smo kul, mi smo ND Vijesti! Mi smo Blagoje Grahovac i Pozitivna Crna Gora! Majko sveta, hiperludilo…
Rekoh ja, onomad, da je to black hole i da će sve usisati :((
Ljudi u SVASTA VJERUJU, u BOGA, U ZLATNO TELE, da POSTOJI BUDA, a ja samo ceskam MOODA, i posmatram SVIJETSKA CUDA, kako je PUCINA I RAJA LUDA, naZija, vjera, ideologija, sve LUDULO IZOPACILO, NAOBLACILO I NAGRDILO, a vjernici BOJKOTA, su ko PAMUCNA ONA RABOTA, MEKI KAO DUSA I NIKO IH NE SLUSA, JER VLADA LUDILO NARODSKO I SVIJESTI SUSA, DOK PAMET NE POPLAVI, NISTA NAM NECE DOPRIJET U GLAVI, TO JE ODGOVOR PRAVI, PAMET U GLAVI, A GUZICU UZA ZID, DA NAS NIJE SRAM I STID.
BEBA je imao zakonodavnu, sudsku i izvrsnu VLAST U SRBIJI,
za vrijeme SABLJE,
za razliku od mnogih predhodnika izuzev pokojnog Djindjica,
nijesam molio BOGA, da DIKTATURA NESTAJE, nego da DUZE TRAJE,
ali mu RAZNE SLUZBE I DIPLOMATE,
zatupise SABLJU, i zabranise da sjecu GLAVE I SA SABLJOM MLATE,
a neka se BEBI RUKE POZLATE,
sve sto je SABLJOM POSJEKA, ja sam sa RADOSCU DOCEKA.
Znam neke slobodne umjetnike po Srbiji koji su tokom sablje robijali zato što su pili kafu s mafiozima. Desi li se nekad neka “sablja” u Crnoj Gori, Milovane bolje ne dolazi iz Danske dok se ne stiša euforija, da ne bi zbog kafe i kisele pauzirao u ZIKS-u na par mjeseci.
Ako osjetiš na svojoj koži boljševičku pravdu, ja ću pljuckati na tu crnogorsku “sablju” kao što sam na srpsku kad se stvar otela kontroli.
Zato sam ja protiv vanrednih stanja. Da autoriteti i stručnjaci rejtinga Bebe Popovića ili Čede Jovanovića ne mogu da pritvaraju na po pola godine zbog “sumnji”. Boljševizam je pojeo tek malo manje duša od fašizma. Zato se te dvije ideologije i graniče. I zato su Jovu Kapičiću i onima koji misle kao on usta puna antifašizma.
I da, nešto me ne čudi što ovh dana hvališ Bebu. Odkad sam te prepoznao na netu, shvatio sam da si na istoj talasnoj dužini sa Bebom. Aj sad baci jedan refren o velikosrpskom hegemonizmu i molim te, ne zaboravi da spoemeneš i Sekulu, sve sa onim “lj” ;)
Xaxaxaxxaxaxa xaxaxaxax xaxaxaxaxa xaxaxaxaxaxa………
Neone,
sunce nase NEBESKO i rasvjeto svjetskih i kosmickih razmjera,
pronalazacu naZijonalizma CRNOGORSKOGA,
i grebatoru LIKOVA, koji su izpod capre kad dobro zagrebes i posolis sa Sorosem, CKLom, krvolocne zivotinje zedne bratske krvi, ja cu drugi ko ce PRVI, pod GORICOM ojde obraz, sad setamo sa golom guzicom, RAZOTKRIVENI kao krvoloci puni mrznje i predrasuda, koji nemaju mooda, da recu istinu BRK U BRK,
no fataju okuku u TRK, a skrivaju ZLOCINACKE namjere ,
da poslije vecere, sve za sto se borio od GAZIMESTANA,
sa Zippom usere,
i izbije iz njega SUNET, jer sam ja pasija MILJET,
i tako redom i petkom i srijedom,
ceram manjine i nabijam na kolac,
jer sam u dusi stetan, ali q.rvinski prikriven,
za razliku, od RETROVIZORA KAD POGLEDAM SLIKU VASEG MINULOG RADA,
raspade se moja DUSA U STOTINU JADA.
Sto se STRAHA tice od nase SABLJE,
JUNAK UMIRE JEDNOM, A PIZDA STO PUTA DNEVNO.
A sto BEBA , Kosta sjeba,
za to mu AFERIN, tako i TREBA,
pa da nece jesti, Canetovog hljeba,
koliko je napunilo GACA,
kad se BEBA sa SABLJOM DOFACA,
to svi znadu , sto po zemlji KRADU,
i sto narod, zabave o JADU,
volio bih, da je dublje reza,
Tijanicu on uckur odveza,
i muckove i mlitavo q.re,
posjekao kao Marko ture.
Geldam “Živu istinu”, sa Bebom. Kaže Beba kako neki mediji i “onaj dio Crne Gore” i poslije oslabađajućih presuda za šverc cigara i dalje će guslati da je bilo šverca, da je Milo mafijaš, da…
A živoistinijući novinar na to otprilike kaže: “da, džaba im presude, ali takvi su to mediji, ja po profesionalnim standardima ne komentarišem sudske odluke dok ne postanu pravosnažne…”
Dakle, šverca nije bilo. To nam kažu: Beba, Milo, Darko, Vesna i Ranka.
I Milovan će vjerovatno to potvrditi kad se danas javi u “Radio-vezi”.
Ja sam svojevremeno sanjao cigare na bukvalno svakom ćošku ulice, na gajbama.
Sanjao sam da me budi zaglušujući zvuk “Antonova” od kojih se tresala moja stara kuća kao da je zemljotres. Kada sam u toj istoj “Radio-vezi”(dok sam se javljao, ali me profesionalac uvijek prekidao, nije mi dozvoljao da dođem do riječi, obavezno je komentarisao moje stavove i poslije isključenja sa veze, uvijek je bio maliciozan i “duhovit” na svoj specifičan način…) pitao “o čemu se radi, kakvi su to avioni od koji se ne može spavati”(tada doista ne znajući da su to avioni koji su “u tranzitu i stalno se kvare izviše Podgorice da bi slijeteli na PG aerodrom), profesionalac mi je objasnio da su to avioni “Antonov”, da im je takav zvuk,da…(dakle znao je sve), ali šverca nije bilo!
Sanjao sam i magacine, ogromne, sa 1000-ma kartona stranih cigareta.đe se kupovalo samo na boksove i kartone.
Sanjao sam Herceg Novi, moj dolazak sa barkom na onoj pumpi kod Škvera da napunim gorivo i usmeno obavještenje radnika na pumpi koji mi je vičući rekao:”narednih dva sata se gorivo puni samo italijanima”. Sjeo sam u barku, tu pored pumpe, gledao i vidio(u san): dolaze gliseri, dugački 10-15 metara, onih linija kao oni gliseri koji su se trkali u Budvi kada smo bili tigar na blakanu, na njima mladi momci, istetovirani svi redom po cijelom tijelu, izgleda sumnjivog, koji pričaju italijanski.
Sanjao sam i da su mi par poznanika pričali kako rade na aerodrom posao pretovara cigareta po enormnoj satnici.
Čaršijske priče su da su se Barović, Đukanović, Banja Vujošević…. napunili kao brod od tog tranzita. Sanjao sam…
KK Budoćnost tada iz budžeta(?) dobija 10-tine miliona eura za kupovinu igrača i da postane najbolji KK klub u Evropi i na svijet jer gazde vole košarku. I to je čaršijska priča?
Isti san su usnili i većina ljudi koje znam i ne znam.
Ali, sve je bio san. Darko i Beba su mi(nam) to dokazali.
Duvan je švercovao Pukanić, Duško Jovanović, Marko Milošević, možda i Koštunica.
Samo mi je krivo zbog Milovana što Beba onako priča o Monitoru i Vijestima. Ne sumnjam da je sad Milovan promijenio mišljenje o Bebi, jer su većina ljudi iz Vijesti, pogotovo Monitora Milovanovi prijatelji. Uz to, Milovan je davao nekoliko donacija Monitor-u, a ispostavi se da je “Monitor” velikosrpski list finansiran od Koštunice, Tadića…
Danas će Milovan-ne sumnjam, u “Radio-vezi”, stati u odbranu svojih prijatelja iz Monitora i Vijesti jer je on principijelan ćovjek.
zipp, pijes li ti vitamine redovno?…
http://www.vijesti.me/svijet/nova-revolucija-islandu-gradani-napisali-ustav-clanak-119774
ti ljudi u kontinuitetu imaju parlament već skoro 1100 godina, i nikad nisu bili feudalno društvo. Ovdje mora još komad da se radi na defeudalizaciji, a ti i ja pričamo nešto o socijalizmu i kapitalizmu… što i nije loše, s obzirom na broj građana koji pričaju o državi, naciji i crkvi. Činjenica da je Island prvi priznao Crnu Goru je ironija kakva se i u literaturi teško srijeće ;)
http://en.wikipedia.org/wiki/Althing
dobro je callao sto si vratio plocu na gramofon…to sto je island prvi priznao crnu goru je vazan znak pored puta koji smo propustili da prepoznamo…
nije to znak pored puta nego jebeni supertačni atomski časovnik, a oni su bili ljubazni da nam kažu koliko je sati. I koja je godina. Kojeg vijeka.
Mi smo pritisli “snooze” i obrnuli se da odspavamo još koju deceniju, sanjajući kralja Nikolu koji dijeli nacionalne penzije. Kaskanje za susjedima i prepisivanje tuđih zakona dodatno uspavljuju. Onda tako pospan dobiješ državu, ubaciš je u vremeplov i vratiš u devetnaesti vijek. I vidiš da ti savršeno odgovara. Oni Islanđani ti se ne mogu načuditi, ali je tebi svejedno – ipak ti imaš još stotinak godina pred sobom. Kad jednom shvatiš da ih nemaš, od (pre)cijenjene ti države ništa nije ostalo.
I to je jedino pravedno.
moze i tako…slazem se…sve dok ne budemo svjesni svojih limita stalno cemo se vrtjeti u krug…i tu nas pravda nije mimoisla…
zato ti kažem, ploču treba mijenjati a ne okretati. Svi koji bi da je okreću za nas (i ovi od kojih očekujemo da nam je okrenu) će vrtjeti muziku koju oni vole da slušaju. Al’ mi volimo novu muziku, pratimo novotarije, kupili smo prvu štampariju (knjige baš i nismo čitali) i napravili Markonijev stub da primamo telegrame (koje isto nismo razumjeli). I vazda bili “primjer u regionu” kad treba da se okitimo nečijim perjem. Tu ploču možemo da zavrtimo samo na jednom uređaju klipne konstrukcije, a on služi za neke sasvim druge stvari ;)
nisam callao nikada tvrdio da treba samo jednu plocu slusati vec cuti sto je i sa druge strane…a onda preci na sljedecu…korak po korak…
korak po korak, polako ali sigurno. Ključna riječ.
Sigurno.
callao, konacno si shvatio…bebe moraju korak po korak…kad budes roditelj shvatices…
ne znam ko ti je uspinovao u glavu tu analogiju država = beba, ali osim što je vrlo perfidno emotivno nabijena, podrazumijeva i da državu-bebu neko treba da stalno drži za ručicu. Ne mora roditelj, može i Veliki Brat.
OKP, ovo je drugi put da koristiš tu spinovanu analogiju. Moguće je da te je neko navukao na tu fabrikovanu liniju razmišljanja, ali slučajnost da razni ljudi po raznim kontinentima koriste IDENTIČNU analogiju kad se radi o Crnoj Gori prosto ne postoji. Ta priča sa djetetom koje treba ninati, tepati mu i zbog uzrasta mu opraštati duvanske i druge nestašluke, neznanje i nesposobnost se previše često pojavljuje da bi bila spontani proizvod. Zbog te priče možete izgubiti još nekoliko godina, ljuljajući i tješeći sami sebe kako brže ne može i kako je svaki korak važan, ali to su vaše godine, ćerdajte ih sa ponosom i osmijehom.
Hoću reći, ako još jednom upotrijebiš tu sintagmu, nećemo imati o čemu da pričamo. Radije bih razgovarao s aparatom za koka-kolu. Ovo ti ozbiljno kažem.
nisam pravio analogiju beba-drzava, vec gradjani i njihove mogucnosti….beba je tu u pezorativnom smislu…
ne vadi se na građane, to je još veći no-brainer. Kao, vlast bi nešto mijenjala al nemaju podršku građana, opozicija bi odavno pobijedila samo da ima druge građane. Slavko bi bio nevjerovatan lider kad bi narod bio drugačiji. Svima nešto smetaju građani.
A građani se ni najmanje ne pitaju. Zato nas i tapšu po ramenu smo pritajeni tigar, skriveni zmaj i primjer u evroatlantskim integracijama. Mi smo san svakog evropskog birokrate – narod koji neprekidno, dobrovoljno i o svom trošku, učestvuje u simulaciji demokratije.
opet ne callao…postoji strah od promjena ,od nepoznatog i prihvatanje sigurnosti kakve takve…lazne, vjerovatno…vrati se i procitaj da sam spomenuo limite sa kojima izbjegavamo da se suocimo…zasto je to tako nemam pojma…
precijenili smo sebe a podcijenili koliki smo sami sebi nepremostiva prepreka…
uprkos svemu ovome, ti kao da vjeruješ u postepeni napredak i “ozdravljenje” društva.
Srećno s tim ;)
bilo bi lijepo callao, sa tvoje strane da to iskreno mislis i da nam se pridruzis u tome…kao opozicija svakako…
iskreno mislim – srećno s tim.
Iskreno mislim i da nema ništa od toga, da treba popravljati sebe i to oko sebe dokle možeš dohvatiti rukom.
pa tako sam i mislio callao…zar si me pogresno shvatio?!…sebe i oko sebe, tu dokle ruka dohvati…kad svi napravimo prvi pokret, eto nas tamo gdje smo mislili da nikada stici necemo…
u formulaciji “kad svi napravimo” ima više problema nego u svemu što si do sada pisao. Niti će to svi učiniti, niti ovo “mi” postoji (u Crnoj Gori naročito), niti će to biti u isto vrijeme. Niti će biti kad “mi” to hoćemo, nego kad nanese neki talas sa strane.
Hoću reći, prošlo je 100 godina i preturili smo dvije-tri države, a da Crna Gora nije uspjela samu sebe da demokratizuje “iznutra”. Ako se opet budete vadili na seosku mladu, urokljivu babu od preko plota, državu-bebu i čekanje na prve riječi, opet ćete zaglaviti kao provincija u nekoj većoj strukturi.
Mada to neće biti naročito stresno, već imamo iskustva sa tavorenjem, je l’ tako?
tu se slazem callao…zato postoje i zaobilzne strategije kojima se stize na cilj a konacno ne postaje onaj protiv kojeg si se borio…ostajes bolji ali ne obavezno i mnogo bolji…bolji ce doci poslije tebe…ne vidim drugog dometa demokratije do ovog…da smo sposobni da usvojimo neku zaobilaznu strategiju u politici nasi majstori bi bili smijenjeni…liberali su se 2001. godine uplasili bili da ne postanu kao dps…i eto gdje smo danas zbog tog straha…
Od kad je KING NIDZO, proda MONOPOL TALIJANIMA,
moji plemenici Jankovici,
uz kanjon Male rijeke, su na grbaci svercovali Skadarski i Mostarski duvan,
SVERC KOMERC je cvjetao i u KOMUNIZMU,
duvanio sam drugove i prijetalje i kupovao karte za kino kultura, omladine i JNA,
umjesto sarulje i AUDIJA, u garazi je mirisao DUVAN, ercegovacki i skadarski,
sve posteno i iskreno, pa ko koga ZAJEBE,
da nije bilo duvana, mozda nebi bilo ni Milovana, niti mojih cetvoro brace i sestara,
a ni stanova za udovice “PALIH BORACA”,
da nije Vuko potpisa izjavu o junackom probijanju sa CUKE NA CUKU,
i drzanja JAJCA u svoje ruke, neki ZIVI ANTIFASISTICKI FRONT ZENA I SIGURNA ZENSKA KUCA, u nasa BEZPUCA.
Od VASEG I NASEG “POSTENJA” sam otperja za Dansku 1969,
da zivim od mojih rezultata RADA,
vratio se 1980-83 u ELASTIK, i svojim ocima se uvjerio, DA SVI KRADU I PODKRADAJU, i svi ZIVE I PRAVE SE POSTENI, od tog VASEG POSTENJA SAM PONOVO UTEKA SA DANKINJOM SUPRUGOM I TROJE DJECE,
I DANAS MI SE STESKI OD VASEG COJSTVA&JUNASTVA&POSTENJA,
samo mi DUSA omeska na DUVAN,
to je GENETIKA i krvna slika SVERCERSKIH ZAVISNIKA,
zato se sjetih PAROLE,
ne gadji se KRSIMA, ako stanujes u KUCU OD STAKLA I KRISTALA,
ne lajte na LOPOVE I NISTA LJUDE, ako nijeste ZERU BOLJI OD NJIH,
jebale VAS, Bebe pod debelo cebe.
sada smo vec mnogo, mnogo blize…
Predlažem da se ovaj komentar Milovana tretira kao završna riječ odbrane u ovom forumaškom suđenju Bebinoj istini.
Milovanu, prije ili kasnije, uvijek izbije ono što misli (“ne gadji se KRSIMA, ako stanujes u KUCU OD STAKLA I KRISTALA, ne lajte na LOPOVE I NISTA LJUDE, ako nijeste ZERU BOLJI OD NJIH, jebale VAS, Bebe pod debelo cebe”).
Kako odgovoriti na ovaj izazov a da se ostane pristojan? Mission: impossible. Zato: “Jebala vas KUCA OD STAKLA I KRISTALA”
onda budi vuk pa u sumu…i laj na mjesec…
savršeno. Sad vidim da se niko ne hvata kocke od kaldrme (ili običnog bubulja) da ne bi slomio našu mladu kristalnu palatu. Ili niko ne talasa da ne bi prevrnuo naš maleni hrabri čamac koji samo izdaleka liči na švercerski gliser.
kuca od stakla i kristala moze biti i kuca od ega i sujete callao…ne zalijeci se…
Da, da, požurili smo… Milovan je mislio na ego i sujetu :) Zaboravih da Jankovića od milja zovu i brskutski Pol Verlen.
onda neon, neka bude da je milovan mislio to sto ti kazes… a sto je sa mojom verzijom?…
Tvoja verzija bila bi zanimljiva u polemici sa Ratkom Kneževićem ili nekim od preostalih Momirovaca u DF-u, možda i Medojevićem, mandićem i ekipom. Ovdje ju je teško izvaditi iz konteksta koji joj je dao Milovan.
neon, sada smo se vrlo priblizili u stavu…dotakli…zasto ne bi to uvijek bila polazna tacka svih nasih diskusija a ne da krecemo sa pozicija razlika?…to je ono sto od pocetka zagovaram da krenemo od onoga sto nam je zajednicko i dobro…pozitivna je pokusala da se maksimalno priiblizi poziciji..a da ostane opozicija…i vi ste ovdje iz udobnih fotelja udarili paljbu po njima…pokazali gadjenje…to recite onima koji nemaju nista…ne moze se mijenajati na bolje sa mucninom u zelucu…da ne pristajete na promjene zbog kojih bi morali da napustite udobne fotelje i monitor kojim ste hipnotisani…
OKP, ja sam fotelju više puta napuštao ne radi svojeg dobra, i svaki put su me, više od onih protiv kojih sam ustajao, dotukli oni koji su sada stali iza Pozitivne. Da im vjerujem na riječ da neće opet?
pozitivna je teska 9%…ako si ti tezi sto te briga ko je u pozitivnoj?…
moja verzija je bolna i neprihvatljiva je li tako?……rusi drustvo i drzacu ali ne diraj ego i sujetu…jer korjen im je na lovcenu…
drustvo i drzavu..ovo se ipak mora popraviti…
jeste, tvoja verzija je bolna i neprihvatljiva, dodaje so na ranu i krastavac na lice.
Nego pošto ne možemo sami sa sobom da se součimo, digli onu stvar na društvo i državu. Pravi smo tranzicioni gubitnici, neostvareni i nezadovoljni ljudi iz neke Milove tlapnje.
Helou, OKP, šta se desilo? Jutros sve floskula na floskulu…?
ti si se callao suocio i to dobro…a tranzicioni si gubitnik jer si htjeo da budes svoj i u tome uspio…zar to nije pobjeda?…ali takvih pobjeda nema dovoljno…neko bi niz dlaku…zaista ne znam sto to znaci jutarnja floskula?…sto u tome ima lose da se problemi rjesavaju jedan po jedan a ne svi odjednom…a ako nekom lista prioriteta, jedan po jedan, nije po volji, jer mu ne zadovoljava apetit, da li to znaci da je taj put los i da se treba odustati?…
možda različito posmatramo, ali za mene je ultimativni poraz onaj trenutak u kome shvatiš da su ljudi zainteresovaniji za “društvo i državu” nego za svoju životnu sredinu i zdravstveno osiguranje.
Tako da samo naprijed OKP, ka novim pobjedama. Zlatna koka, zlatna jaja, zlatno tele i zlatne lavice. To je već dobar osnov za neko zlatno stočarstvo, možda se jednog jutra ovca probudi sa zlatnim runom ;))
zar sam ti bio nejasan callao?!….zar nisam od pocetka za zivotnu sredinu pod broj jedan?…ja bih da se moja ploca jako cuje ali je njihova mnogo jaca…lako me nadjacaju…a ako ces zdravu zivotnu sredinu kako to da te svi putevi na kraju dovedu na vrata drzave?…ili tebi zvijezde smetaju , njihov odnos u svemiru?…
ne smetaju, Sirius je od Zemlje udaljen 8.6 svjetlosnih godina, Arkturus je 37 :)
ne znam za tvoje puteve koji vode na vrata države, moji ne prolaze tuda.
Na tim vratima je strašna gužva, gomila naroda spremnih da je brane i kada je niko ne napada.
Ne fali branitelja (napadače ćemo već izmisliti), ne fali perjanika; fali onih koji je grade i razvijaju. Zato se i ne može odbraniti.
sad si mi dao callao, sah-mat…i sto predlazes?… da odustanemo i prihvatimo ovako kako je?…sto cemo sa kap-om?…sa betoniranjem obale?…sa moracom i tarom?…da trosimo dok mozemo i dok jos postoji je li tako?…
šta imam ja da predlažem? Otkad vi to slušate kad vam neko nešto predlaže? Plaćate golemu administraciju i pun kufer eksperata, pa neka vam predlože nešto pametno za KAP, Luku, reformu zdravstva i Vasove vode.
Nego, ups… svi oni nisu tu zbog toga.
Ili bi da istovremeno branite državu i promovišete kulturu dijaloga? To zvuči kao kad Duško Marković poziva na dijalog. Hehe.
Srećno, srećno…!!! ;)))
ne branim ja drzavu callao, nego je satirem lagano na duge staze..ti bi brzo a brzo je kuso…eto ode ti…srecno callao, srecno !!!…
Callao y Arenales kaže:
25. Mart 2013. – 13:16 u 1:16 pm
savršeno. Sad vidim da se niko ne hvata kocke od kaldrme (ili običnog bubulja) da ne bi slomio našu mladu kristalnu palatu. Ili niko ne talasa da ne bi prevrnuo naš maleni hrabri čamac koji samo izdaleka liči na švercerski gliser.
:))
Svi BEZGRESNI, neka BUBULJIMA I ZUZULJIMA gadju GRESNE,
ali samo one GORE OD SEBE,
ali prvo pred ZRCALO,
zrcalo VAS prcalo,
zasto se ne POGLEDATE U OCI,
i vidite da smo isti,
fasisti i komunisti,
e sad nek svako PRIKOCI,
i brise ispred svoga PRAGA,
kad bi kamenovali GRESNE,
od LJUDJI u CGi, nebi ostalo TRAGA,
nego bi se UTRO,
za vijeke vjekov,
zapisa Cehov.
ПЕСНИЧКО УМЕЋЕ
Музика пре свега нек те брине
и зато Непар нек ти пева
што мутан лакше се прелива,
а све без позе и тежине.
Кад бираш речи, нек ти годи
да их не бираш без презира:
сива нас песма више дира,
кад се Нејасно с Јасним води.
То су за велом очи красне,
сјај сунца кад трепти зраком,
ил’ на јесенском небу млаком
у плавој збрци звезде јасне.
Нек нам је још и Прелив дан,
једино прелив, а без Боје!
Само преливи лако споје
флауту с рогом, сан уз сан.
Од Досетке ти бежи смеле,
од крута Духа, Смеха гњила;
с њих плачу очи Плаветнила;
све је то лук из просте зделе!
Речитост зграби, врат јој стежи!
При раду ти се често сети
и Риму малко опамети,
јер пустиш ли је, она бежи.
За грехе Риме нема речи!
Зар глуво дете, Црнац луди
тај јефтин накит нама нуди
што под турпијом празно звечи?
Музике још, и свеђ, и дуго,
да стих ти тако смео важи
летећи из душе која тражи
друге љубави, небо друго.
Нек стих ти буде авантура,
у хитром ветру јутра расут,
од ког метвица и смиљe цвату…
Све друго је – литература.
Пол Верлен
Režimski novinar Andrija Nikolić iznosi masnu laž kako LSCG nije imao kapaciteta da izgura ideju nezavisne Crne Gore do kraja. Ovakvo sramotno podmetanje koje potiče iz kuhinje UDBE, ima za cilj prikrivanje jedne bitne činjenice, a to je, da je lider DPS-a Milo Đukanović, svojim pljačkaškim i kriminalnim aktivnostima zgadio i državu i naciju sopstvenom narodu, i iskompromitovao cijeli projekat nezavisnosti, tako da je prag od 55% na referendumu jedva postignut. Tih referendumskih dana, svi koji smo ucestvovali u stvaranju istorije, bili smo svjedoci da je kod protivnika nezavisnosti glavni izgovor bio: “Neću privatnu državu Mila Đukanovića”.
Da su projekat nezavisnosti vodili časni ljudi predvođeni Slavkom Perovićem, procenat ljudi koji bi glasali ZA svoju državu bio bi mnogo veći, vjerovatno čak i preko 70%.
LSCG je od prvog dana bio pokret koji je okupljao mlade ljude i ogromnu pozitivnu energiju na crnogorskim trgovima, i kao takav je predstavljao najvecu opasnost po diktatorski rezim, tako da je tokom cijelog svog postojanja bio na meti vladajuceg rezima i njihovih tajnih sluzbi koji su mu lomili krila i radili na njegovom uništenju, što se na kraju, nažalost i ostvarilo.
Opis ispod klipa by MontenegroOnline
zasto bi to bila masna laz?!…48 je vece od 6.3…..zasto bi to bilo sramotno podmetanje udbe…sto prije izadjemo iz pakla ovakvog razmisljanja bolje za sve…
I na to se svodi zvanična verzija? LSCG je bio nesposoban, a DPS muuuuuudar?
Novac, zapošljavanje, računi za struju, pošte i poštolozi… to sve nema veze? Sve je pošteno odigrano, rekoše Evrooooopljani. Kao i svaki put. A Mašan je prelomio zbog Milove harizme i mudrosti.
Srećno i s tim, OKP ;)
zasmijavas me callao…i to vrlo uspjesno…bilo je posteno dok neko nekog ne prevari…ili uhvati u prevari …niko nije uhvacen i to ti je to…callo nisi valjda bio za zajednicku drzavu…za takozvano zajednicko truljenje u istom kazanu…istina, nije mi bilo sve po ukusu ali istorijske sanse se iskoriste ili ne a sto sudija nije primijetio da je pri davanju gola bilo i malo igranja rukom, to nije nepoznato ni istoriji ni fudbalskom nadmetanju…navijanje je sastavni dio svakog sporta…zar ne?…
Okreni se, sjedi, jedan!
Nezavisna Crna Gora koja se sanjala i ona koja se dobila, jedna drugu ponistavaju.
Sanjari su opominjali, ali se glas nije zelio cuti, jer su postolozi radili u posti, a lobisti i monopolisti..dosta price, okreni se i knjigu u sake.
“niko nije uhvacen i to je to”
I onda ja tebe zasmijavam? Pa lijepo, onda se smij, OKP. Nadam se da će ti potrajati ;)
Takođe, ne kapiram zašto bi tebe (kao i gospodina novinara koji intervjuiše Lekića), kurio bolac da li sam i za šta sam ja glasao na nekim izborima?
Za ljude koji slušaju zvaničnu verziju (stranu A i B), iznenađujuće ste hrabri i radoznali kad treba njuškati po korpi sa tuđim vešom.
Pa odjebajte malo, znate.
sanjari je sinonim za politicke gubitnike u cg, zar ne?…da, zaista, sada je trenutak da utvrdimo doprinos postologa u stvaranju nezavisne drzave…to nam je prvi zadatak, da im izmjerimo velicinu spomenika…zare, usvojeno…
ma ne interesuje me to vise uopste callao…znam da nisi ni bio ovdje da glasas…zar je to licilo na kopanje po tvojoj ves masini?…samo pokusavam da gledam u buducnost i okrecem se oko sebe da vidim koliko imam saucesnika u tome…mrka kapa…
ovo da slusam zvanicnu stranu a i b si bas totalno otisao u jarak…ili udario u limit…
“znam da nisi ni bio ovdje da glasas”
Odakle ti to možeš da znaš? Znaš li gdje se sada nalazim? I gdje sam bio u subotu? Šta smo sinoć pili?
Prošli put je bilo sporno zašto komentarišem ako već ne živim “tu”. Sad je na redu gdje sam bio i za koga sam glasao. Možda bude i nešto o porodici, ili prijateljima… samo da ti je znati ko su mi porodica i prijatelji, imao bi tu gomilu materijala za raspravu.
Štagod da braniš na taj način, bolje da odmah batališ.
A ja ću, kad se opet uželim razgovora, otići u policijsku stanicu. Razgovara se na isti način, a skuvaće mi i kafu ;)
izvini callao, ako mi se ucinilo da si sam to negdje ovdje pomenuo…a i rekao si da tvoji putevi ne prolaze pored vrata drzave pa me je to uputilo na kreativini zakljucak..ni prosli put nije bilo nista sporno nego cista radoznalost iskazana pitanjem…zasto nesto?…vrati film pa se uvjeri sam…nema mjesta paranoji…
Niko se ne ZORI,
i kiti,
kao Crnogorci,
cipelice&sandalice,
audi sto smudi,
na sat dvjesta,
pa mlada nevjesta,
sad ih BOJKOT KITI,
ko u prosli vakat,
kad nabiju bliznjem,
u rebro lakat ,
a dubok naklon DRUGU TITI.
http://www.titomanija.com.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=13&Itemid=26
Okrenuo sam jutros konačno ploču poslije izvjesnog vremena, jer imam gramofon. Na programu je bio David Bowie i pjesma Changes, singlica. Ko shvati, razumjeće:).
i na drugoj strani andy warholl…
Changes, changes… of course::)
ODBOR ZA EKONOMIJU
Odbijeno Vladino rješenje za KAP, prihvaćen SNP-ov predlog uz podršku DPS
Skupštinski Odbor za ekonomiju, finansije i budžet usvojio je danas predlog zaključaka Socijalističke narodne partije (SNP) za rješavanje problema u Kombinatu aluminijuma Podgorica (KAP), nakon što je prethodno odbijen Vladin.
Pozitivno se u vezi predloženih zaključaka izjasnilo osam od deset članova Odbora, dok su tri predstavnika Demokratskog fronta (DF) napustila sjednicu prije izjašnjavanja.
Oni su sjednicu napustili uz obrazloženje da ne postoje uslovi za njihovo izjašnjavanje s obzirom na činjenicu da Odboru nije dostavljeno mišljenje Vlade o predloženim zaključcima u pisanoj formi.
Poslanik DF-a, Strahinja Bulajić, podsjetio je da se radi o pitanju koje je veoma važno za Crnu Goru, zbog čega je neophodno čuti mišljenje Vlade.
„Poslanicima DF-a nije ni na kraj pameti da učestvuju u donošenju bilo kakvih odluka tako što će se kršiti Poslovnik. Moramo da znamo da li je Vlada podržala išta od predloženog, a s obzirom na to da je prethodno odbijen njen predlog“, rekao je Bulajić.
Da li Kavarić misli isto što i Vlada?
Poslanik Socijaldemokratske partije (SDP), Damir Šehović, zahtijevao je od ministra ekonomije, Vladimira Kavarića, da precizira da li je njegov stav, saopšten u prvom dijelu sjednice Odbora, istovremeno i stav Vlade, s obzirom na to da njihovo usvajanje, kako tvrdi, znači dodatnu fakturu za građane, odnosno preuzimanje dodatnih obaveza.
„Da li je to mišljenje Vlade ili jednog njenog ministra? Da li Kavarić ima ovlašćenje Vlade da iznosi stav o ovom važnom pitanju, koje će građane koštati još nekoliko desetina miliona eura više?“, pitao je Šehović.
Kavarić je kazao da je i u prvom dijelu sjednice Odbora, posvećene raspravi o predlozima zaključaka SNP-a, ali i Pozitivne Crne Gore, saopštio stav predstavnika Vlade da ono što je predloženo sa stanovišta merituma oslikava dio rješenja koje je predložila izvršna vlast.
„U tom smislu ih podržavamo. Predlozi su prihvatljivi, ali ne nude cjelovito rješenje. Predlog SNP-a nudi rješenje polovine problema, a Pozitivne samo mali dio“, kazao je Kavarić.
On je precizirao i da Vlada nije mogla raspravljati o predloženim zaključcima SNP-a i Pozitivne, jer su dostavljeni deset minuta prije početka njene sjednice, ali da svaki predstavnik izvršne vlasti koji ide u Skupštinu ima ovlašćenje da obavi adaptacije u skladu sa onim što je suština predloga.
Milić: Niko ne dovodi u pitanje budućnost KAP-a
Izjašnjavanju članova Odbora o predloženim zaključcima u vezi sa rješavanjem situacije u KAP-u, koje su predložili SNP i Pozitivna, prethodile su jedno i po satne konsultacije u poslaničkim klubovima. Članovi Odbora nijesu podržali predlog zaključaka koji je u ime Pozitivne predložio Mladen Bojanić.
Poslanik SNP-a, Srđan Milić, je u objasnio da su zaključci koje je predložila njegova partija koncipirani na zajedničkom predlogu Demokratske partije socijalista (DPS) i SDP-a od 29. februara prošle godine.
„Nikada me nije zanimalo mišljenje Vlade, već sam pokušao sam da predložim ono što se čulo na raspravi. Niko ne dovodi u pitanje budućnost KAP-a, što bi trebalo da bude prvi zaključak, iako su mnogi pokušavali da spinuju javnost da je to preduzeće samo teret“, rekao je Milić.
Iz SNP-a su, između ostalog, predložili i definisanje odgovarajućih oblasti u vezi sa izmirenjem duga KAP-a za električnu energiju prema Elektroprivredi (EPCG), kao i uslova ugovora o snabdijevanju tog preduzeća strujom u narednom periodu.
Milić smatra da bi trebalo utvrditi nagrađivanje potrošača koji uredno i na vrijeme izmiruju račune za struju i nakon 1. avgusta ove godine, ali i definisati program potpunog izmirenja postojećeg duga za električnu energiju za potrošače koji su u stanju socijalne potrebe.
“Postoji potreba i da se obavi identifikacija i otpis dugova za domaćinstva za koja su se stekli uslovi sa aspekta eventualne zastarjelosti potraživanja, a trebalo bi predložiti i model nagrađivanja redovnih platiša na način koji bi bio stimulativan”, saopštio je Milić i dodao da bi u predviđenom roku trebalo dostaviti Skupštini predlog načina investiranja u nove kapacitete.
On je podsjetio i da se o dugovima KAP-a, koji su veoma problematični, mnogo pričalo, kao i da ukupno fakturisana električna energija od privatizacije do septembra iznosi 330 miliona eura.
“Bruto zarade isplaćene u tom periodu iznose 216 miliona EUR, zbog čega bi Državna revizorska institucija trebalo da preispita dugove KAP-a i o tome podnese poseban izvještaj Vladi i Skupštini do 31. maja ove godine”, kazao je Milić.
On smatra i da bi shodno zaključcima, koje je u vezi sa KAP-om prošle godine usvojila Skupština, trebalo tražiti potpunu nezavisnu reviziju poslovanja kompanije, uz mogućnost angažovanja eksperata sa specijalističkim znanjima.
Bojanić: Da nezavisni stručnjaci ispitaju kako se poslovalo
Zaključci koje je predložila Pozitivna Crna Gora podviđali su imenovanje predstavnika koji bi ispitali poslovanje i računovodstvo KAP-a od 2005. do danas, kao i raspisivanje konkursa za preduzeće ili grupu nezavisnih stručnjaka koji bi to obavili.
„Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti prikazanim dugovima KAP-a prema ruskom partneru Centralnoevropskoj aluminijumskoj kompaniji (CEAC) i njihovom vlasniku En plus grupi, kao i načinu na koji je potrošen novac za koja je država dala garancije“, naveo je Bojanić.
On smatra da bi nakon kontrole i izrade izvještaja o stanju u KAP-u trebalo objaviti konkurs za izradu poslovnog plana kompanije za period od deset godina, koji bi obavezno sadržao optimistički, realni i pesimistički scenario, kao i načine i mogućnosti aktiviranja cijelog repro-lanca.
Bojanić je predlagao i da klubovi poslanika DF, SNP, SDP-a i Pozitivne formiraju radnu grupu koja bi propisala uslove konkursa i izabrala najbolje ponuđače za izradu izvještaja o stanju i poslovnog plana KAP-a, odnosno vodila i koordinisala sve aktivnosti iz predloženih zaključaka.
„Nakon toga bi Skupštini trebalo predstaviti izvještaj o stanju i poslovni plan, o čemu bi se ona izjasnila. Rok za završetak svih aktivnosti je šest mjeseci od usvajanja zaključaka, a njihovo finansiranje bi se obezbijedilo iz budžeta Ministarstva ekonomije“, objasnio je Bojanić.
Medojević pita gdje su pare
Šehović je tokom rasprave o predloženim zaključcima podsjetio da ni oni od prošle godine nijesu realizovani, što je prouzrokovalo gubitak od 85 miliona EUR samo po osnovu duga za električnu energiju.
“Ne trebaju nam novi zaključci, jer bi to mogao biti alibi za neizvršavanje starih. Ne želim da dajem alibi za tako nešto, već vas pozivam da ovom problemu pristupimo temeljnije”, poručio je Šehović.
On smatra da predloženi zaključci nude neka dobra rješenja, ali da bi za njihovo usvajanje bilo neophodno proučavanje, ali i mišljenje Vlade.
“U protivnom, svaki novi zaključak može biti alibi za neizvršavanje prethodnih, što građane može koštati na desetine miliona EUR”, tvrdi Šehović.
Poslanik DF-a, Nebojša Medojević, smatra da je došlo je vrijeme da se „plate računi“ i da je Vlada odgovornost prebacila na Skupštinu. Vlada, kako je kazao, nema većinu za rješavanje kapitalnog ekonomskog problema, što bi u svakoj demokratskoj državi izazvalo kapitalne političke poteze.
„Insistiramo da se problem riješi na političkoj ravni, a zatim i na pravnoj. Pitamo vas, gdje su pare, gospodo? Metal izlazi iz fabrike, novac liježe na račune, a ostaju računi za struju, neizmireni porezi i zarade“, upozorio je Medojević.
Poslanici DPS-a u Odboru za ekonomiju, finansije i budžet ocijenili su konstruktivnim predloge koje je dostavio SNP, uz napomenu da sadrže elemente koje je predlagala Vlada, dok su gosti tog parlamentarnog tijela, predstavnici sindikalnih organizacija KAP-a i Rudnika boksita upozorili na alarmanto stanje u tim preduzećima i neophodnost hitnog reagovanja.
Predsjednik Sindikata Aluminijuma, Rade Krivokapić, poručio je da je dobro što nije usvojen Vladin predlog za rješavanje problema u KAP-u, jer je to pokazalo koliko su konstruktivni predlozi opozicije.
“Stanje u KAP-u i Boksitima je alarmantno. Nelegalno smo priključeni na struju, a sirovine su na minimumu. Situacija zahtjeva rješenje bez odugovlačenja”, upozorio je Krivokapić.
Predsjednik Samostalnog sindikata Rudnika boksita, Borislav Bojanović, podsjetio je da još nijesu realizovani ni zaključci od prošle godine, zbog čega su ta preduzeća pretrpjela ogromnu štetu.
“S Boksitima niko neće zaključi ugovor o kupovini rude, jer situacija u kompaniji nije riješena. Odlaganje rješenja za nas je pogubno”, tvrdi Bojanović.
Predsjednik Sindikata KAP-a, Sandra Obradović, pitala je zbog čega nije raskinut ugovor sa CEAC-om, iako to preduzeće nije izmirilo tri računa za struju.
“Stanje je alarmantno. Na radnike se vrši pritisak da uz otpremnine napuste preduzeće, jer je navodno oko 700 prekobrojnih”, rekla je Obradović i dodala da je opstanak fabrike prioritet
DEBATA DRŽAVNIKA
Inflacija Uga Čavesa
Venecueli i njenom narodu nije mnogo bolje nego prije 14 godina. I kakva god skromna poboljšanja oni osjećali u svojim životima, ona su postignuta i drugdje – i to po mnogo nižoj ekonomskoj i političkoj cijeni
Inflacija Uga Čavesa
Čavizam će nadživjeti Čavesa
Horhe Kastaneda
Autor je profesor političkih nauka i latinoameričkih i karipskih studija na Univerzitetu u Njujorku; bivši je ministar inostranih poslova Meksika (2000-2003)
Pristalice Uga Čavesa, nedavno preminulog predsjednika Venecuele, pa čak i mnogi njegovi kritičari, često su isticali dva navodna postignuća koja će obilježiti njegovu zaostavštinu.
Prvo, broj ljudi koji žive u siromaštvu je 2012. godine pao je otprilike na 28 odsto, u poređenju sa rekordnih 62 odsto zabilježenih 2003. (mada je tri godine ranije, na početku Čavesovog mandata ovaj procenat iznosio 46 procenata).
Druga stvar je da je on dao većini građana Venecuele osjećaj identiteta, ponosa i dostojanstva koji im je dugo uskraćivala korumpirana, elitistička oligarhija svijetle puti.
Obje ove tvrdnje su, međutim, samo djelimično tačne i samo djelimično se mogu objasniti Čavesovim uzastopnim izbornim pobjedama – 13 od 14 glasanja, uključujući i referendume.
Što se tiče prve tvrdnje, ekonomista i dobitnik Nobelove nagrade Mario Vargas Ljosa bio je u pravu kada je Čavesov uspjesh stavio u kontekst – od početka ovog vijeka, gotovo svaka zemlja Latinske Amerike značajno je smanjila siromaštvo, a stepen napretka zavisio je od perioda koji je uzet kao reper, koliko su godine bile dobre ili loše, pouzdanosti zvaničnih podataka i drugih faktora.
Razlozi za ovaj napredak su dobro poznati: sa izuzetkom 2001. i 2009, ovo su bile godine ekonomskog buma za zemlje izvoznice dobara kao što su Brazil, Argentina, Peru, Čile i, naravno Venecuela, kao i za ekonomije bazirane na proizvodnji, poput Meksika. Štaviše, tokom ovog gotovo 15-godišnjeg perioda, većina vlada je odgovorno upravljala svojim finansijama: sa neznatnim ili nepostojećim fiskalnim deficitima, dobro usmjerenim programima protiv siromaštva i slično.
Ovo je pomoglo ne samo da se smanji siromaštvo, nego i nejednakost, što je bila tradicionalna boljka Latinske Amerike. Kako navodi ekonomistkinja Nora Lustig, između 2000. i 2010. godine „nejednakost u prihodima… opala je u svih 17 država Latinske Amerike za koje postoje uporedni podaci“. Ovaj pad je naročito bio izražen u tri najveće zemlje – Brazilu, Meksiku i Argentini – u kojima živi gotovo 75% populacije regiona.
Razlika u Venecueli je to što je Čaves potrošio više od jednog biliona (hiljadu milijardi) da postigne istu stvar – u zemlji koja ima šest puta manje stanovnika od Brazila i malo više od četvrtine populacije Meksika. Iako se dugoročna održivost i učinkovitost programa uslovnih gotovinskih transfera u Brazilu i Meksiku dovodi u pitanje, ove inicijative protiv siromaštva su sigurno bolje osmišljene od Čavesovih masivnih, neselektivnih subvencija svega, od živine i brašna, do stanovanja i benzina.
Osim toga, Čavesov takozvani „bolivarski socijalizam XXI vijeka“ prati uništavanje venecuelanske industrije, dramatično povećanje nasilja, eksplozivni rast spoljnog duga i crpljenje deviznih rezervi. Ni jedna od drugih velikih zemalja regiona – ili makar ne u tolikoj mjeri – se ne suočava sa ovim problemima.
Da se Čaves nije igrao sa brojevima, čemu su nastrojeni svi demagozi i populistički lideri, ovi rezultati bi bili još gori. Drugi argument u odbranu Čavesovog nasljeđa je nešto čvršći, ali ne previše. Istina, ogromna prirodna bogatstva Venecuele su eksploatisale i često rasipale elite koje su više bile naviknute na bulevare Majamija, nego na sirotinjske četvrti Karakasa.
Međutim, isto tako je tačno da je Venecuela imala 40 godina demokratske vlasti prije Čavesa, prema Punto fijo paktu iz 1958, kada su se dvije stranke, Socijaldemokratska i Socijalistička hrišćanska, mirno smjenjivale na vlasti.
Venecuela se takođe mogla pohvaliti jednim od najaktivnijih civilnih društava u regionu i jednim od najslobodnijih i najenergičnijih medija. Sa izuzetkom talasa protesta protiv reformi slobodnog tržišta 1989. u kojima je stradalo 3.000 ljudi, primjećivani su samo neznatni oblici represije.
Ruku na srce, veliki dio venecuelanskog društva s pravom se osjećao isključenim iz prijatnog koncenzusa lokalnih elita i njenih državnih struktura, na koje su bili izuzetno ogorčeni; međutim, srednja klasa u usponu je činila oko polovine stanovništva. Čaves je iskoristio – i proširio – tu podjelu; zapravo, kako pokazuje aktuelna kampanja za izbor njegovog nasljednika, zemlja je podijeljena više nego ikad.
Sasvim je moguće da će Čavesa nadživjeti njegovi navodni podvizi i popularnost. Umjesto uobičajene rotacije elita na vlasti, možda je ono što se desilo tokom njegovog predsjedavanja bila manifestacija političkog rukovodstva koje izgleda, govori, vjeruje i voli ono što i narod – rukovodstvo koje se identifikuje sa milionima nekada marginalizovanih građana Venecuele i ima koristi od njih.
U tom slučaju, Čavesov planirani nasljednik, Nikolas Maduro, će na predstojećim izborima brzo završiti sa opozicionim kandidatom Enrikeom Kaprilesom. Čavizam će nadživjeti Čavesa.
Međutim, kakav god ishod bio, nikakvo tugovanje i balzamovanje neće promijeniti prostu činjenicu: Venecueli i njenom narodu nije mnogo bolje nego prije 14 godina. I kakva god skromna poboljšanja oni osjećali u svojim životima, ona su postignuta i drugdje, i to po mnogo nižoj ekonomskoj i političkoj cijeni.
O jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije
Objavio/la PCNEN Drugi pišu 20. Mar. 2013. | 09:36
Piše: Predrag Matvejević
Jugoslavenska ideja bila je nekoć Južnim Slavenima putokaz u povijesti, ponekad i luč koja je sjala u tami. Rađala se, razvijala i propadala na različite načine, kao kulturna, politička ili državotvorna ideja. Nosila je u sebi nadu da ćemo zajedno biti slobodniji, samostalniji i jači nego što smo bili pod tuđinom. Raspad Jugoslavije, način na koji se odigrao i posljedice koje je ostavio, potisnuo je tu ideju na rub prošlosti.
Sačuvala se ipak u pamćenju dobrog dijela građana.
Nisu rijetki oni koji danas priznaju da smo u Jugoslaviji živjeli bolje. U sedamdesetim i osamdesetim godinama prošloga stoljeća životni standard bio je prilično visok, nezaposlenost zanemariva, socijalno osiguranje prošireno, mirovine zajamčene, školstvo besplatno, zdravstvo dostupno. Živjelo se, unatoč raznim ograničenjima, dostojanstvenije nego u zemljama Istočne Evrope, koje su stenjale pod totalitarnim režimima, obilježenim staljinizmom. Iz godine u godinu osjećao se napredak, ulijevao je stanovito povjerenje, ohrabrivao. U umjetničkom stvaranju bili su mogući razni izbori i različita opredjeljenja. Neki su sadržaji smatrani nepoželjnima, ali se najčešće nalazilo načina da se izbjegne ili nadmudri politička cenzura. Broj zabranjenih tema s vremenom se smanjivao i ograničavao. Kažnjavani su prije svega kritičari režima i ideologije na koju se oslanjao. Većina stvaralaca bila je donekle zaštićena u materijalnom pogledu, dio ih je bio podržan od ustanova i komisija koje su pod stanovitim uvjetima, ne previše zahtijevnim, podupirale suradnju i pružale pomoć.
Nakon sukoba i obračuna koji su dugo tinjali da bi izbili na površinu početkom devedesetih godina, Jugoslavija je propala, po svemu sudeći nepovratno. Zasnovati novu, zajedničku državu Južnih Slavena – takav pothvat izgleda danas nemoguć i neostvariv. Krivice za ono što se dogodilo – materijalne, moralne, povijesne – teško se priznaju i još teže prihvaćaju. Svaka strana nastoji umanjiti svoju odgovornost i uvećati tuđu.
Za sve su svakome krivi “drugi”.
U prilikama koje su nastupile nakon raspada Jugoslavije, suočeni smo, na raznim stranama, s pljačkom imovine i korupcijom golemih razmjera, s nečuvenom privatizacijom (“prihvatizacijom”, kaže dosjetka), s dugovima za koje nema pokrića, s nezaposlenošću koja je svakim danom veća i sve više pogađa osobito mlađi naraštaj. Pritom je očito da povratka natrag nema – vara se onaj tko pomisli da bi oštrina izrečenih sudova nosila u sebi poziv na obnovu jugoslavenske države, tako surovo razbijene. Unatoč svemu, moglo se, da je bila više razbora, možda i sreće, izbjeći barem ono najgore što se dogodilo – toliko ljudskih žrtava. Temelji su popustili, zidovi popucali, krov propao, zdanje se urušilo. Samo žaljenje što je tome tako nije dovoljno da obnovi uništeno ili povrati izgubljeno.
Danas se malo tko javno poziva na jugoslavensko iskustvo iz straha da ga se ne proglasi “jugosnostalgičarom”, izbjegavajući optužbe i osude kojima se služi najzagriženiji dio nacionalizma. Kritički pogled u prošlost i povijest malo tko dočekuje s razumijevanjem i povjerenjem, osobito ako se poziva na neka pozitivna prethodna iskustva i postignuća. Umjesto imena Jugoslavija sve češće čujemo magloviti naziv “regija”. Koja? Gdje je?
U kulturi su, unatoč svemu, uočljivi stanoviti pokušaji, rijetki i bojažljivi, koji pokazuju da bi se moglo – prihvaćajući nove državne granice i prevladavajući nepotrebna ograničenja – saobraćati ili surađivati na civiliziran način, s uzajamnom korišću za svakoga ponaosob. Moguće su razmjene i doticaji koji ne dovode u pitanje ničije identitete i posebnosti, nego – naprotiv – potiču plodonosan protok ideja i obogaćujuću razmjenu iskustava. Takve je težnje nužno osloboditi predrasuda kakve su često uvriježene u nacionalnim kulturama malih naroda. “Naša će umjetnost biti nacionalna tek kad bude evropska”, upozoravao je i opominjao, davno već, Antun Gustav Matoš. Tako su mislili i drugi, valjani stvaraoci u raznim južnoslavenskim sredinama Krleža je svojedobno isticao primjere “stalnog i tvrdoglavog uspona i porasta kulturne južnoslavenske svijesti, koja nije ograničena na pojedine regije ili provincije nego, tinjajući pod zulumom stvarnosti čitavom zemljom uzduž i poprijeko i ne ugasivši se ni za trenutak, svijetli kao jedina moralna svjetlost i utjeha”. Ti su redci napisani davno prije krize jugoslavenske zajednice. Moramo li doista poricati ili prikrivati postojanje takvih stavova samo zato da bismo zadovoljili ostarjelu nacionalnu ideologiju? Nije li moguće govoriti o južnoslavenskim kulturama i njihovim vezama kao što se govori, primjerice, o nordijskim, o srednjoevropskim ili latinoameričkim kulturama i literaturama – a da se pritom ni jednoj od njih ne oduzima ni najmanji dio njezine posebnosti?
Malo je koja kultura poput hrvatske, posebice u uvjetima potčinjenosti kakvi su joj bili nametnuti u prošlosti, otvorila svoje prostore onima koji su joj prilazili i nalazili mjesta u njoj kao glasnici dobre volje i neimari kulturnog razvoja: imena stranoga porijekla nose Strossmayer, Šenoa, Gaj, Demeter, Štoos, Vraz, Zajc, Lisinski, Šulek, Bukovac (prezivao se zapravo Faggione), Medulić (Mendola), Papandopulo, Gavella, Ružička (naš prvi Nobelovac, Čeh porijeklom), Sorkočević – iz albanske obitelji koja je prodavala Dubrovniku sijerak: sorgo )itd.. Gotovo zaboravljeni Harambašić je srpskoga roda, kao i Tesla, Preradović ili Desnica među inim. Lista bi se lako dala produžiti i upotpuniti, ona sama po sebi obvezuje jednom vrstom, moglo bi se reći, ekumenske otvorenosti, koju u hrvatskoj kulturi ističu i potvrđuju spomenuti predstavnici. Svaki od njih stoji nasuprot onim shvaćanjima koja se ne uspijevaju osloboditi jalovog samoljublja i provincijalne uskogrudnosti. Davno je to shvatio Vatroslav Jagić i povjerio Franji Račkome: „Čim tko manje uči i zna, time je bjesniji Hrvat ili Srbin“ (godine 1890)
Oni koji su uvijek spremni optužiti druge za sve što nije išlo s Jugoslavijom ili bez nje te što je stvarno otišlo naopako, morali bi priznati i to da je jugoslavenskoj ideji otvorio put hrvatski ilirizam. Priznati stanovite činjenice koje je potvrdila povijest ne znači ni u kojem slučaju izdati svoju pripadnost, niti pak odricati se vlastite nacije ili države. U Zagrebu je osnovana Jugoslavenska akademija, u Beogradu srpska, u Ljubljani slovenska. Hrvatsku je himnu uglazbio Josip Runjanin, Srbin iz Hrvatske. Ustoličenje bana Jeličića obavio je srpsko-pravoslavni patrijarh Rajačić. Riječ Jugoslavija skovao je polovicom devetnaestog stoljeća gotovo zaboravljeni dubrovački pjesnik Matija Ban – u poslanici koju je iz Dubrovnika uputio u Beograd, Aleksandru Karađorđeviću. Ideja ujediniteljskog Piemonta nije bila strana obrazovanom dijelu hrvatske inteligencije. I nesretna ORJUNA (Organizacija jugoslavenskih nacionalista), kojom se ne možemo podičiti, rodila se u našim krajevima, napose dalmatinskim, da bi u svom zanosu veličala karađorđevićevsko žezlo. Stanovite zablude u vezi s jugoslavenskim zajedništvom prisutne su manjim ili većim dijelom na raznim stranama bivše nam države – važno bi bilo vidjeti sebe i svoj udio u dobru i zlu prije nego što za to optužimo i osudimo drugoga. Pokazalo se na djelu i u naravi kako je taj nauk težak i bolan. Dodajmo tome da je Srbija, posjedujući vlastitu državu prije južnoslavenskoga ujedinjenja, imala posve drukčiji put nego Hrvati ili Slovenci te da je za nj platila visoku cijenu, ulog u žrtvama, patnjama, stradanjima.
Povijest i prošlost nas suočavaju s raznim iskustvima s kojima valja računati kad je riječ o nacijama i državama, vezama i savezima među njima: Česi i Slovaci nedavno su se mirno razišli premda ih je autoritet, neosporan poput Havelovog, nastojao po svaku cijenu odvratiti od takve nakane; Rusi i Ukrajinci su sve dalji jedni drugima, danas ih najviše povezuje plin; Španjolci i Katalonci također se međusobno udaljuju – zajednička ih je država jedva zadržala u svojim granicama; u Belgiji, Flamanci i Valonci s mukom uspijevaju formirati zajedničku vladu (kao i naši bosansksohercegovački Srbi, Hrvati i Bošnjaci); Škoti i Englezi odavno su na pragu razlaza, o kojem maštaju i brojni Velšani kao i Irci; Crnogorci i Srbi su se neočekivano i naglo rastali, ne bez muke; Šveđani i Norvežani su to učinili poodavno, mirno i sabrano – u parlamentu su jedni brisali suze, drugi pak nazdravljali čašom šampanjca; Nijemci i Austrijanci su se podijelili dva puta u jednom stoljeću; Frankofoni Québec ističe sve odlučnije svoju razliku spram anglofone Kanade; dio Lombardije, “Padania”, prijeti Italiji da će je napustiti. Ajme! U razdoblju višestruke krize koju danas živi i svijet, i Evropa, i Hrvatska – i “regija” također, tj. naša južnoslavenska braća – taj fenomen valja uzeti u obzir ne precjenjujući ga ni ne podcjenjujući, dajući mu značenje i pridajući važnost kakvu zaslužuje. Nužno je suočiti se i s perspektivama moderniteta, traženjima vlastitoga mjesta i smisla u njemu. To smo vjerojatno propustili prije suludog stupanja u ovaj naš posljednji rat – daj Bože da je doista posljednji.
U raznim povijesnim razdobljima značenja jugoslavenstva bila su različita. U devetnaestom stoljeću i na početku dvadesetoga, ono se oslanjalo na slavenstvo uopće, posebice na ideje ponikle u Pragu s kojima su Hrvati bili u najtješnjem odnosu. (Rusija je, prije oktobra 1917, više povijesna sveslavenska referenca nego stvarni uzor, usprkos križanićevskom nadahnuću). Nakon ujedinjenja, jugoslavenstvo je dobilo državni okvir i težilo da se potvrdi ideologijom kojoj nije bio u svemu stran integralizam. Atentat na Radića u Beogradu i na kralja Aleksandra u Marseilleu duboko su uzdrmali krhku zajednicu, koja će se raspasti u Drugom svjetskom ratu, ostavivši za sobom tragičnu memoriju iz toga razdoblja. Otpor fašizmu, obračun s ustaštvom i četništvom, donosi na povijesnu scenu jedno drukčije jugoslavenstvo, potvrđeno odlukama AVNOJ-a i, nakon drugoga svjetskog rata, federativnim ustrojem zemlje. Ono je kao zajednički stav, pripomoglo našem raskidu sa Staljinom i Sovjetskim savezom. Pridonijelo je da se priznaju pojedine nacije (narodnosti) poput makedonske, crnogorske, muslimanske u Bosni (danas Bošnjaka) kao i raznih manjina među kojima i one albanske s Kosova – da bi, nakon ponovnih sukoba i progona, došlo i do ustanovljenja srpske manjine u Hrvatskoj. Očito je da u svakom od spomenutih razdoblja jugoslavenstvo nema isto značenje i pogrešno je poistovjećivati ga s onim što je prije bilo, na početku ili na kraju.
Postoji jugoslavenstvo koje ne mora biti ni državnost ni nacionalnost, koje ne zaboravlja i ne briše zajednički dio prošlosti i povijesti u kojima su naraštaji dijelili ideje i ideale, nade i zablude, oduševljenja i razočaranja. Južnoslavenski i jugoslavenski stavovi bivali su, uz ostalo, osloncem našega razvitka, jamstvom opstanka. To više nije slučaj.
“Jugonostalgija” je danas najviše prisutna u njedrima manjih naroda bivše Jugoslavije i potomaka različita nacionalnog porijekla: što si ako ti je otac Hrvat a majka Srpkinja, kao što je to bio slučaj „oca domovine“ Ante Starčevića, koji se natjecao za nastavnika u srpskoj gimnaziji u Zagrebu. Ili obrnuto, kad je otac Srbin a majka Hrvatica ? Moraš li se odricati polovice sebe samoga? Žao mi je kad vidim kako se moji prijatelji, pripadnici stare i nove srpske manjine, ne osjećaju dobro u suočavanju sa stanovitim izrazima nacionalizma koji ih okružuje i opominje.
Povijesna kriza koju proživljavamo nije kadra ponuditi nove sadržaje uzajamnim odnosima naroda koji su do jučer bili u istoj državi. Evropska unija, u koju Hrvatska ulazi nakon Slovenije, uklanja tvrdu granicu među svojim članicama, potiče ih da potraže prikladna mjerila i oblike kulturne, političke i ekonomske suradnje. Takve veze nemaju gotovo ništa zajedničkog s preživjelim oblicima unitarizma i asimilacije, kojima ideolozi plaše ili ohrabruju svoju klijentelu. Pruži li nam se sreća da se zajedno s drugim južnoslavenskim zemljama nađemo u takvu savezu, mogli bismo imati, uza sve što smo već prije stekli, i nešto više i bolje od toga: suvremeniju i značajniju vezu sa svijetom i pozitivnim svjetskim tekovinama, koja ne umanjuje samostalnost i posebnost. Te riječi ne zapisujem ovdje kao utjehu ili opravdanje – tješiti se ne mogu a pravdati ne želim. Jugoslavenska ideja često je zapisivana lošim rukopisom na stranicama naše povijesti. Ono što je od nje ostalo može se upotrijebiti u evropskome sklopu na bolji način nego što se to činilo. Jugoslavija je u svoje doba zaslužila međunarodno priznanje zahvaljujući borbi protiv fašizma, otporu staljinizmu, politici nesvrstanoga pokreta u kojem se okupilo više od milijarde stanovnika planete – među kojima je ta naša bivša država imala doista značajno mjesto, važnije neko ikad u povijesti Južnih Slavena.
Bilo bi štetno i nedostojno odbaciti sve to na smetlište povijesti. Sama povijest može kazniti onoga tko to pokuša.
Tačno.net
Alternativna ekonomija
NATO i “1%”
Čini se da NATO nikad nije ni bio samo vojni, već prvenstveno ideološki savez
NATO i ‘1%’
Tatjana Kuher
Autorka je magistar ekonomije
U maju 2012, pred NATO samit u Čikagu, u SAD su se mogla čuti mišljenja da je NATO u stvari samo produžena ruka interesne grupe koja se u međuvremenu popularno naziva „1%“ – grupe najbogatijih koja dominira ostatkom od 99% populacije i to ne samo u SAD, već i na globalnom nivou.
U skladu sa krizom demokratije, koja je postala evidentna svuda u svijetu, ratovi se često vode bez jasne podrške građanstva u zemljama NATO-a. Upravo zato se postavlja pitanje stvarnih razloga i povoda za ratove koje vodi NATO i smisla članstva u takvoj organizaciji.
Deklarativno, NATO predstavlja sistem kolektivne odbrane u kome se zemlje članice obavezuju na zajedničku odbranu u slučaju napada spolja. U osnivačkoj „Vašingtonskoj povelji“ iz 1949. pominju se principi „demokratije, slobode pojedinca i vladavine prava“, „očuvanja mira i sigurnosti“.
Međutim, od samog početka, stvarna svrha Alijanse je bilo konfrontiranje sa Varšavskim paktom, koje je uključivalo ne samo vojno sukobljavanje, već i ideološku borbu protiv socijalizma i komunizma.
U novije vrijeme, analitičari često citiraju govor Vaclava Havela iz 1997. u kome je rekao da se „evroatlantske vrijednosti, naročito poštovanje ljudskih prava, demokratije i vladavine prava, kao i slobodno tržište, moraju braniti od strane onih koji te vrijednosti prihvate“.
Pored toga, za pristup NATO-u postoji jedan broj ekonomskih kriterijuma, kao što su: stopa rasta BDP-a, BDP po glavi stanovnika i „stepen razvijenosti tržišne ekonomije“. Tako ispada da, iako se navodno radi o vojnom savezu, član NATO-a ne može postati zemlja koja nema tržišnu ekonomiju, odnosno razvijeni kapitalizam.
Čini se evidentno da NATO nikada nije ni bio samo vojni, već prvenstveno ideološki savez, čiji je cilj nametanje kapitalizma i globalizacije. Jedan broj analitičara u NATO-u vidi i instrument neokolonijalizma.
NATO je do sada imao četiri intervencije: u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori (Kosovu), Avganistanu i Libiji. Većina intervencija NATO, dakle, nisu bile izazvane napadom na neku od članica – jedino u slučaju napada na Avganistan je kao povod korišćen prethodni teroristički napad na SAD.
Kada je u pitanju raspad Jugoslavije i ratovi koji su uslijedili, u javnosti se može čuti isključivo debata o nacionalnim i vjerskim podjelama koje su ratovima prethodile, a potpuno se zaboravlja da je raspadu zemlje prethodila i duboka ekonomska kriza. Krajem 1980-ih u bivšoj Jugoslaviji je došlo do pada industrijske proizvodnje, velike nezaposlenosti, inflacije i dužničke krize koju su praktično kreirali sami kreditori.
Ne treba zaboraviti da je cilj zemalja-kreditora bilo uništenje modela tržišnog socijalizma koji je u to vrijeme vladao u Jugoslaviji i koji je predstavljao opasno uspješan eksperiment. Reganova administracija je 1982, između ostalog, izdala i povjerljivu direktivu („NSDD 64“) prema kojoj treba „proširiti napore da se dovede do ‘tihe revolucije’ i da se zbace komunističke vlade i partije“, kako bi se zemlje Istočne Evrope prevele u tržišnu privredu.
Nakon što je završen rat i potpisan Dejtonski sporazum, u Bosni i Hercegovini je uspostavljena prava kolonijalna struktura. Stanovnici BiH nisu imali nikakve ingerencije u sopstvenoj zemlji, već su umjesto njih upravljali Visoki predstavnik (izvršna vlast), Evropska banka (ekonomska politika), MMF (Centralna banka) i niz drugih institucija kojima su rukovodili stranci.
Na Kosovu je tipičan odnos centra i periferije još očigledniji. Stvarna vlast na Kosovu je i danas, de facto, u rukama zapadnih zemalja, bez kojih se ne može donijeti ni jedna bitna politička ili ekonomska odluka. Kosovo je bogato visokokaloričnim ugljem i predstavlja značajno rastuće tržište. Američke kompanije su već zauzele bitne pozicije u sektorima kao što su telekomunikacije i infrastruktura, uz jasne ambicije da uđu u sve sektore u kojima postoji potencijal za razvoj.
Suštinski, jedini koji imaju stvarne koristi od ovakvih intervencija su međunarodne korporacije sa domicilom u najstarijim zemljama NATO-a. One dobijaju mogućnost korišćenja prirodnih resursa po niskim cijenama, eksploatacije jeftine radne snage, novih rastućih tržišta, kao i izvlačenja velikih kamata na javni i privatni dug. Tako je, na primjer, u 2000. godini ukupan profit američkih kompanija ostvaren u inostranstvu, bio jednak ukupnom profitu ostvarenom u SAD.
Bez obzira na ovakvu faktičku situaciju, zemlje centra su uvjerene da u stvari čine dobra djela. One navodno nose veliki teret na svojim plećima, naime obavezu da „civilizuju“ ostatak svijeta i da im donesu prosvjetljenje u vidu neoliberalne ekonomske filozofije. Konvertiti zauzvrat dobijaju, kako jedan analitičar sarkastično primjećuje, „novi aerodrom, jedan Mc Donald’s, par luksuznih hotela, 3.000 NVO i jednu vojnu bazu“. Problem je u tome što se radi o ponudi koju ne smijete da odbijete.
Sve u svemu, ima dosta razloga za mišljenje da je NATO umjesto vojnog saveza u stvari interesna organizacija koja pomaže zemljama G6 da dominiraju globalnom ekonomijom. Pri tom se ne radi o opštem interesu stanovnika ovih zemalja, već o interesu „1%“ najbogatijih i interesima međunarodnih korporacija.
U crnogorskoj javnosti se često može čuti da je članstvo u NATO-u vezano za članstvo u EU, ako ne i preduslov za to. Ovdje ne treba izgubiti iz vida spisak zemalja Zapadne Evrope koje nisu članice NATO-a: Austrija, Švedska, Finska, Irska i Švajcarska.
Sa aspekta NATO-a kao organizacije, ne postoji dobar vojni razlog za proširenje članstva na tako malu zemlju kao što je Crna Gora. Sa jedne strane, doprinos Crne Gore vojnoj snazi NATO-a je zanemarljiv, a sa druge postoji rizik od blokiranja odluka, s obzirom da se u NATO-u odlučuje konsenzusom.
U javnim debatama se može čuti argument da je NATO postao svojevrsna zona mira i da članstvo u NATO-u zemalja Balkana garantuje stabilnost regiona. Možda je to i tako, a možda je to samo deklarativni cilj iza koga u suštini stoje ekonomski interesi. Ali ne crnogorskog naroda.
http://www.facebook.com/alternativna.ekonomija
dajem 50 ekonomskih doktora za jednu ovakvu magistarku 1/1, bez obzira na to sto se sa njom u svemu ne slazem.
sa cime se ne slazes?…
ja sam to davno objasnio. Drumovi ce pozeljet socijalizam ali socijalizma vise biti nece.
Prost je recept luberalnog kapitalizma: unisti se privreda jedne zemlje, od stanovnistva naavi sirotinju. To radja kriminal, prostituciju, i drogiranje. Manja grupa cuvara koju natorod pogreshno zove vlast, drzi pod kontrolom stanovnistvo da se ne buni. Svijet se pretvara u poslugu nekolicine.
Vin Dizel najavio povratak Ridika
Vin Diezel se, nakon filmova “Pitch Black” iz 2000. godine i “The Chronicles of Riddick” iz 2004. godine, ove jeseni vraća u bioskope
Glumac Vin Dizel je na svom Facebook profilu objavio prvi trejler za treći nastavak filma o opakom Ridiku.
Vin Diezel se, nakon filmova “Pitch Black” iz 2000. godine i “The Chronicles of Riddick” iz 2004. godine, ove jeseni vraća u bioskope kao nesvakidašnji heroj Ridik koji biva ostavljen na napuštenoj planeti punoj potencijalnih predatora.
Pored Dizela, svoju ulogu u najnovijem nastavku će ponoviti i Karl Urban.
Vidim, ne sjeća se niko na ovom mjestu…
sjecam ja bibi, sjecam. juce sam cak i u crkvu otisao da upalim svijece za mrtve i za ostecene. zlocin je to bio veliki, sa svih strana.
Bibana, naravno da se sjećam. U ovo vrijeme već sam “osmatrao” Albaniju i trpio ofanzivu prvih proljećnih pljuskova…
Snp klizi ka legalizaciji pljacke Kapa, dok narod hrli u stadima na glasacke kutije!!!)
Sve je onako kako treba biti i vuci siti i ovce na broju. E narode jadna ti majka!!!
Postovani,
evo prodje par godina kako ja se sazivjeh sa masom crnogorskom, kako od skolovanog postah neskolovan, sa poslom koji jeste casan ali bi mogao biti i bolje placen i sve to sa osmjehom na licu i istinom u glavi. Mnogi me obralatise, zajebase, ogovarase, namjestase, lagase, varase, svjesan ja sjesni oni da to rade za shaku eura! Vidim moda je takva, zajebi, prospijaj, ukradi pa dizah ruke i krecah da bjezim ali cudom nekim ostajah jer zapostavljah moc smjeha, humora u ovu nam Goru Crnu. Nije sunce nidje ka odje niti je pozorista niti scene nidje ka odje. Vrhunac perverzije ove nase crnogorske koja se odvija
svima ispred oci sa jasnim podjelama i ulogama u predstavi koju rezira niko drugi nego rezim sa svim elementima klasicne diktature ekonomokratije.
Svi smo svjedoci da je proslo pet godina od cuvene kafe u grandu kad je prodat Kap pa je taj racun dosao za naplatu bas ovih dana i to kroz cijeli izborni proces kao paravan za pljacku 21 vijeka i definitivno bacanje u duznicko ropstvo Crne Gore. Uloge su podjeljene tako da je zaplet napravljen da bi mu mogao pozavidjeti i najbolji pisci scenaria.
Sdp bojkotuje Vujanovica ali ne podrzava resenje aluminiskog dok Snp podrazava Lekica a podrzava resenje alumuniskog. Pozitivna podrzacva Lekica ali ima svoje resenje za aluminiski dok Df djese gusle po svome i baca narodu prasinu u oci. Poenta stvari je da je svaka ptica dio istog jata,
jata MAFIJE. Narod hipnotisam idejom Snp(CITAJ DPS) da se spase radna mijesta koja ce nas kostati pola milijarde sa sindikatom koji primaju po par hiljada mjesecno daje legitimite Snp-u koji dava legitimitet pljacki dok isit narod dava isto legitimitet Snp, Df , Poz kojim davaju legitimtet nelegitmonom izbornom procesu i Vujanovicu dok Sdp nece to da uradi iako je jasno da je ustav prekrsen i ugovor sa Deripaskom ali dva legitimitet VLadi!!!
Sve prshti od legitimiteta. Sve je jasno, a zbrkano da narod ne vidi legitimne(trzisne) racune za sturju i prazne frizidere. Idemo na izbore mjenjamo vlast! NE!!!! Trebamo da mjenjamo opoziciju jer je ona garant vlasti!! BOJKOT!!! Kako, zasto, na koji nacin maal grupa ljudi bez ijednog resursa da osvjesti hulju i rulju zarobljenu od legitimne opozicije kojoj oni davaju legitimitet!! Ostace ta pitanja posle svega ovoga ove farse pljacke Kapa i tempiranih laznih izbora bas u ovo vrijeme lakrdije i smrada tragova mafijinih…….
Perfekt na tebi je da povuces potez ili kako kaze moja mala zivotinjica da das jedno saopstenje da svi vise znaju da je zadnji put da ti sa svojom grupom das zadnji put legitimiteT ne izborima, ne mafijI nego mafijinoj opoziciji da im dopustis da sami sebi zabiju auto go i da napravis nama manevarski proces da imamo dA DJELUJEMO TAKO DA IM IZBIJEMO ZADNJI ADUT IZ RUKA, A TO JE DA OPTUZE TVOJU GRUPU ZA PORAZ NA IZBORIMA!! OD OVOGA MOGA MOGA PREDLOGA SE MAFIJA JEZI JER JOJ JE OVA OPOZICIJA GARNAT OSTAJANJA NA VLASTI NE DOPUSTI DA RADIS OCEKIVANE STVARI, IZADJI IZ MATRIXA!!! POZZZ
P.S- OVO VAM PISE COVJEK KOJEM NISTA NE HVALI U ZIVOTU I KOJEM KAZU STO SE TI BUNIS TEBI JE DOBRO. DOBRO MI JE JER SAM RADIM, SADIM, SIJEM, KOPAM, ZANJEM I NIKAD NECU PRESTATI I KAD SKINEMO OVAJ REZIM ODMAH CU BITI PROTIV OVIH DRUGIH KOJI GA ZAMJENE!! SLOBODAAAAAAAAAA!!!!! BOOOOJKOOOT!!!!!
Negross… Pijemo onu kafu najkasnije oko 1. maja.
Neon, vazda brate ali za prvi maj sam na ranchu, bastu sijemo e cemo crci ka crvkveni mishevi!!)) Mada mi nije neko poredjenje jer ovi crvkevni misevi zive taman ka ovi vladini misevi ali zdrava hrana je u prvom planu!!)) Iznad Niksica na planinu jednu si dobrodosao uvjek ali sam za djurdjevdan kod Petrovica na slavu u Nk pa mozemo pinuti sedam osam u grAdu tu noc, spavanje imas da ti ne pisu kazne oni danilovgradski lesinari!!))
negross,
i ja sam se “bačio” na poljoprivredu. Ali …
Staropodgoričanin sam, nemam sela ni imanja, ne znam obrađivati zemlju i saditi, imam samo jednu bašticu iza kuće od 150-200 kvadrata.
A pritisla me ova ničim izazvana ekonomska kriza. Plata mi je basnoslovna – ka kod nas, a od nje: trećina ide na kredit, trećina na alementaciju, a treća trećina za račune. Uz to imam neku bezobraznu đecu koja oće da jedu.
Što ću, pitam se?
Sjetim se da sam negđe pročitao kako palestinci sade na vrh kuća i zgrada(zbog preguste naseljenosti i totalne blokade). Rekoh, kad mogu palestinci mogu i ja – stanovnik tigra na Balkanu. Obradit ću tih 150-200 kvadrata.
E tu nastaju gore navedeni problemi:
Kako nijesam navikao na lopatu(a navići ću se, samo polako) prekopam 10-15 kvadrata i sve me živo boli – ne mogu više. Bašta puna trave, pa mi se lopata najprije iskrivila, posle slomila (u međuvremenu sam doznao da sam trebao da je prekopam na jesen zbog trave :)). Onda sam sadio nešto direktno u zemlju što je trebalo u čašice pa presađivat, i obrnuto :). A ovo što sam posadio u čašice za presađivanje nijesam obelježio pa ne znam više što je što.
Ovo je samo mali djelić mojih poljoprivrednih muka. Sad su mi glavni problem mačke! Sve što sam prekopao i usadio mačke: prevrnu, izčeprkaju, zapišaju i unerede, njih 5-6. Ne znam kako da ih se oslobodim a da ih ne trujem/ubijam. Moram biti humanista, zamisli da doznaju ovi iz NVO da sam ubio mačke, propade mi mukom građena reputacija :)
Negros, za početak me savjetuj kako da se oslobodim mačaka iz bašte. A povremeno ću te pitati za ostale savjete, ne previše, da neko ne pomisli da je JS portal o poljoprivredi:)
Već sledeće sezone neću praviti ove poČETNIČKE greške.Sve nešto mislim da će ova ničim izazvana kriza potrajati, biti sve gora i teža, te da će mnogi počet da se bave poljoprivredom i na balkonima zgrada u kojima žive.
Zipp morao bih doci da vidim kako to izgleda, nijesam ti ni ja vjest puno ali radja iz godine u godinu sve vise. 200 kvadrata je idealno za proizvodnju porodicnu i smirivanje zivaca!!
evo ti savjeti.
1. budala pamti pametni pise, moras voditi dnevnik iz sezone u sezonu.
2.napravis racun cega najvise pojedete u toku godine(krompir, luk, mrkva…150kv) i dje najvise ode para u toku ljetnje sezone. Zelje, tikvice i to. Moras imati salatu dnevnu!!
3. Odaberes, ne ono sto najvise volite nego ono sto najbolje uspjeva i sto je najzdravije.
4. Pred racun za sjemena, domace djubrivo, za folije koji se stavljaju radi korova i kopanja zivotinja i za najilon koji treba da ti posluzi za mali plastenik za bolji rast i ustedu vode kao i zastita od zivotinja. Plastenik do 20 kvadtrata od vrbovih vrljika ili starih dasaka da moses da se ispravis u njega!!Ovo se informisi na internet Nije skupo sto je najbitnije.
5. U plastenik posadih boraniju, grasak, pasulj i sve ono sto mozes u zamrzivac da stavis preko zime to ce ti biti gotovo oko jula pa ces na to mjesto posle moci kupus i rastan da posadis ili iste te sorte samo kasne pa posle toga kupus i rastan.
6. Uglavnom ti se svede na to da sadis ono sto je zdravo i sto uspjeva kolicinski i sto mozes da cuvas u dugim zimskim danima sa tim sto moras odvojiti 250 eura u oktobar za pola juneta sa nekim da kupis da bi mogao kvalitetan rucak napraviti! Ja ti mogu kosti i rebra osusiti.
Znaci Internet, folije, nailon, djubrivo, voda, rad!! Ja ti obecavam svraticu da pogledam to kako izgleda.
Kojoj agenciji u Cg trelalo obratiti da bi se prijavilo shirenje straha, mrznje ka razliitim etnickim i/li vherskim zajednicama u Cg?
Ako vas ima odje po sluzbenoj duznosti, jeda, obratite paznju na web stranicu “slobodna crna gora” gdje moderator i komentatori sire mrznju i netrepljivost sa pozicija Srbogorskog fashizma ka muslimanima/Bosnjacima i Albancima.
Upozoravam da stvar nije licne prirode, jer mene licno svi mogu da povuku…
Iz principa pomagao bih vremenom i novcem da se taj rasadnik mrznje “scg” skine s Monteneta.
Momci, kakve podsvjesne veze:)))
Ovih dana se ubih od interneta da skontam kako da napravim vertikalnu baštu jer nemam ni centimetar zemlje. Ti si Zipp-e pravi zemljoposjednik u odnosu na mene, a Negross je veleposjednik:). Šala na stranu, osim što je zdravija, ta hrana je za nas, nićim izazvane, siromašne građane, jedino rješenje. Cijelu zimu i proljeće cijene zeleni nisu spadale. Ne znam drugdje, ali ovdje gdje ja živim cijena salate, mladog luka, blitve i raštike kreće se od 2 do 4 eura. Kilogram blitve 3 eura, a pola kilograma kvalitetne junetine 6 eura. Pa, ti živi …
Negross, nadji nam nedje june, evo ja se prijavljujem za kupovinu druge polovine:)
I, Negross, ima jedna tvoja rečenica koju sam pročitala prošlog proljeća, koja je meni lično, puno značila:” Radi, stvori”! Naravno, to se odnosi na dodatni rad!
http://organska-hrana.blogspot.com/p/o-blogu.html
Pola kg Junetine 6e!! Ne moguce… Bibana zivis ti u CG ili Svicarsku…..
bravo narode, to je ono sto nam treba, svoja zemlja I svoja hrana zdrava, onda je sve lakse I za I protiv. nista smirenije nego nagazit bosom nogom u svoju zemlju I iscupat svoju sargarepu iz nje il ubrat svoj paradajz za salatu za 5 minuta. cuvajte domace sjeme I domace vrste, ima razloga sto su one domace. svaka cast!
ima nade, ima nade!!!
Ja imam kultivator, ne mugu sa lopatom i motikom,
godinama sebe podmirujem iz baste,
mi smo IZOPACEN NAROD, odviknut od RADA,
kod nas je NAJVECA SRAMOTA BITI MILOVAN IZ BRSKUTA I DARKO IZ PAVINOG POLJA,
a MODERNO, iz BLOKA 5 i 6, ili LEPE KATE,
kod nas u PLUZINE I SAVNIK ZIVE U BETONSKE ZGRADE,
DA STO PRIJE UMRU OD ZRACENJA.
Srcno bilo i vazda VAM NICALO I RADJALO,
a ako ojdete u DELTU,
vrnuli se kad , ja po VAS DODJEM.
Планцо, пусти ти Слободну ЦГ гдје коментарише 5-6 Славкових залуђеника. Пријави ЦДМ гдје коментарише стотине људи. Ево ти још један коментар највеће живе Црногорке, госпође Марине Петровић из Лондона, на јучерашњу изјаву Хусовића:
” Marina petrovic
NIKAD necete Imati nikakva obiljezja na Crnogorskoj zastavi jer vi ste Turci koji ste ubijali Crnogorce a sad se mozete uvijat da ste Crnogorci a da jeste ne bi vam Turaka bila bliza!! NIKAD Crna Gora nije vasa bila niti ce!!! Dijaspore Crnogorske NIKADA NIKADA vas nece pustiti da nas ucjenjujete!! Jadi zalosni!!!”
Госпођа Петровић је иначе ватрени обожавалац Два Стуба Државе, присталица грађанско-либералне ДПСДПЛП. Некако сам срећнији што ова жена живи на демократском Западу него да ми је у комшилуку.
Sekula mozes mi reci posto ne znam odakle se Miras Dedeic pojavio i ko ga je rascinio. Hvala.
Био је свештеник Грчке цркве у Италији. Колико знам, супруга Розана Дедеић га оптужила за прељубу и Грци га шутнули. Покушао да се убаци у СПЦ у Италији али га ни они нису примили. Остало знаш.
“Prije ove, konacne kazne Dedeic je, kako i sam priznaje u pismu mitropolitu zagrebacko-ljubljanskom i cijele Italije Jovanu, 16. maja 1995. napisao da ga je mitropolit Spiridon, koji je bio njegov nadležni arhijerej, suspendovao! – Zato što sam organizovao, Srpsku crkvenu opštinu u Rimu Grci su mi zamjerili, došlo je nesporazuma pa me mitropolit Spiridon stavio pod zabranu sveštenodejstva (usmeno) tri mjeseca. Nažalost, za ovakav postupak naišao je na odobrenje i predlog da me rašcini, od pojedinih velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve. Mitropolit Spiridon obecao mi je da ce mi dati kanonski otpust ako me neki srpski arhijerej primi u svezu svoga klira – pokušao je da opravda svoje bezakonje Miraš Dedeic. Moleci, i pored suspenzije, mitropolita Jovana da ga primi za parohijskog sveštenika, Dedeic molbu obrazlaže time što “u Rimu živi dosta dugo, zna skoro svaku srpsku kucu i što su mu Srbi veoma privrženi, pa bi tu mogao najviše da uradi za korist Srpske pravoslavne crkve”.
A pahomije iz Vrnja i Kacavanda i Zvornika odkle su oni… Ako znas naravno, i imali istine da vole malo sa strane djecake da milke…. Hvala
sekulje, crnogorski nacionalni identitet je gradjen na otporu turskoj okupaciji. Crnogorac tesko i sad u 21 vijeku teshko moze da razmishlja van toga. To je cinjenica na koju treba racunati pri raspravi. U Crnogocima postoji duboko usadjena mrznja ka Islamu Turcima. To je ojan defekt a kod njih jos uvijek nije prestao crnogorsko-turski rat. NeMene ne shvati me za ozbiljno , ja se samo zajebavam sa njihovim predrasudama.
Za mene je AVNOJ- Tora, Biblija i Kuran. Crna gora treba postojati dok postoje Srbija, Hrvacka, BIH, Slovinija, Makedonija.
Mislim da su vjerski simboli na zastavi jedne pravne drzave glupost. To je za sredine bez civilizacije gdje ljude morash plashit Bogom da bi se ponashali kao ljudi.
Mislim da se sa ovim pitanjem simbola puno preceruje i zeli se postici javni efekat kako Bosnjaci u Cg nijesu nishta drugo nego vjerska skupina koja bez vjerskih sumbola nebi ni postojala. Bosnjaci su narod. Jedan dio njih zivi u Cg i njihov simbol je ljiljan-cvijet.
Koliko ja znam i vrijeme je pokazalo da vecinu njih boli q za simbole, oni bi htjeli bolji zivot i bolju buducnost za svoju djecu. Naravno, nijedan narod u Cg ne zeli biti asimilovan od drugog naroda u Cg.Ali pitanje mahanje simbolima je pitanje koje dobro pada na pun stomak a ne prazan. Postovanje razlicitosti, sloboda izjasnjavanja i neizjashnjavanja, pravo na zivot i rad svih bez razlike dovoljno he dobar start za zajednicki zivot.
Jesmo li romashili temu?
negross kaže:
26. Mart 2013. – 20:06 u 8:06 pm
Pola kg Junetine 6e!! Ne moguce… Bibana zivis ti u CG ili Svicarsku…..
Negross, ono što prodaju u mesarama pod nazivom teletina je ustvari junetina. Ono što nazivaju junetina je govedina. Očigledno, ne snadbijevaš se u mesarama. Ja ne kupujem meso u marketima, na akcijama. Bolje ga je ne jesti. Srećom, nijesam neki ljubitelj mesa.
AAA, da upravu si!! Ocemo vala nema problema na jesen tamo te racunam da se plati pola odma pola za novu godinu. Ja kupim Pola juneta, pola svinje, to u zamrzivac a dvije ovce osushim one su po 100 eura. Malo kobasice 20-30kg napravim, slanine, rebara i eto zimnica. Prosle godine sam kupio june po pola sa tetkom platili smo ga 600 e 170 kila mesa je bilo u njega, mrtva usta da ga jedu sa livade pravo sa pivske planine!! Zeni sam rekao da je teletina pa sam razliku naplatio od nje))) salim se naravno za razliku ali zena je mislila teletina dok jojn majka moja nije rekla da je junetina!!)
Limeni, hvala za link. Odličan blog! Pozdrav!
Планцо, моја сазнања говоре да су Црногорци најжешћи отпор Турцима пружали у гусларским пјесмама, писаним кад су Турци већ били у Анадолији.
PWSsekulje, ne valja generalizovat. Bilo je kod Crnogoraca i junacke odbrane a i junacke bjezanije pred Turcima. Kako kad. Ali nijesu ove teme da se mijesaju sa junadima i guricima pa cemo nastaviti negdje drugdje.
Tj. Ima puno guslanja ali ima i stine. Ja sam ih samo nabio na q jer su tvrdili da sam izdao pleme i staru vjeru. Kura c ce ga znat shta je bilo prije 500 godina, ko je bio ko a ko nije.
Važi, Negross, računaj da smo se dogovorili!
Hocemo Bibbana ionako me Vlado T> Nedovic zvao da mu se ili vam prikljucim ovo ljeto na zakusku neku ako se bude sto organizovalo pa cemo se Zdogovoriti. ) ) ) ) ) ) Moja parola ti je, radi koliko ti je dovoljno. Ni manje ni vise!!
Uglavnom bice nesto jer znam ljude prave u pravom smislu rijeci a ne ovaj olos gradski!!)))
nisam zna dje da postavim ovo, pa evo ovđe
Najace!!!!!)))
Ovo je jedan od nacina kako Mileta kontrolise ministrologe i ostale clanologe vlade!
Ako su mene snimali i ikad to objave smjesi mi se karijera porno glumca ili vruce telefonske linije!!)) xaaxaxax xaxaxa xaxaxaxa xaxax
NIje ni hudo sto ih Mileta bije na sastanke!!
Čuv'o tekovine.
Ah ti turci,
Kad sam se zaposlio u firmu u kojoj radim, valjda po imenu, jedan broj kolega je “pametno ” zaključio da znam turski pa su me to i pitali: “znam li turski?”. Drugi su me pitali znam li albanski! Nijesam mogao da vjerujem da su toliko neobaviješteni, pa sam im otprilike odgovarao:”ljudi, da znam turski i albanski zaposlio bih se na nekoj recepciji vjerovatno, a ne ovđe”. A sve tursko i albansko je značilo za njih pogrdnost, pa čak i znanje jezika.
Od kada smo postali lideri na Balkanu, usvojili demokratske standarde, postali multietični i multivjerni, situacija se promijenila. Turci najednom postaju spasitelji, oličenje dobra, Tako pošteni i neznaveni Vujanović ui jednom skorašnjem intervju kaže otprilike sledeće: “naši prijatelji Turci, su došli u Baš-Toš Čelik kao prijatelji, da pomognu prijateljskoj Crnoj Gori, bez ekonomskog interesa. Erdogan mi je u susretu rekao da će poslati svoje privrednike da ozdrave Nikšićku željezaru, da im ekonomski interes nije na prvom mjestu nego prijateljstvo sa Crnom Gorom… Nevjerovatno.
Ali pazite sad:
Ovih dana je u mojoj firmi neka turska delegacija- Što rade, zašto su tu, niti znam niti me interesuje. A i da znam ne bih o tome pisao.
Kafe kuvarica kaže: “Moram onim turcima što su gore na sastanku da ponesem posluženje”. Kolega, pravnik(na položaju) joj kaže: “Nemoj govoriti tako – turcima nosiš kafu, da se ne čuje pa da se ne uvrijede”!!! Pa kako da kažem, pita ona? :))
Većina tih kojima su sami pojam “turci” upotrebljavali kao najpogrdniju psovku, turci su najednom postali sasvim suprotno: oličenje dobra, pomoći,,prijateljstva, spasa. Dive se dolasku turaka kod nas. Ja, koji sam zbog imena za njih bio turčin – u onom pogrdnom smislu, se protivim i plašim ovolikog upliva Turske kod nas, a oni su oduševljeni.
No, ja sam vazda bio naopak.
Zipp ne sjekiraj se oni dosli ili posli tebi ce samo iz dzepa biti. Vise ili manje))
Негро, немам појма за Качавенду и Пахомија. Знам само за покојног Антонија Абрамовића, којег је Славко хиротонисао на тргу Маршала Тита на Цетињу, да је оптужен за педофилију.
Можемо само да нагађамо је ли им подметнуто или је истина. По мом мишљењу, могла би бити истина. Кад се човјек уздражава од секса дуже времена, мора негдје и да издуши. Видиш овога Иванишевића, човјек је апстинирао током онога процеса у Барију, због бриге око пресуде. Кад је ослобођен, претворио се у секс машину.
Ha-ha, ja mislim da je Ivanišević naručio skandal. Sad će zaista pobrati simpatije naroda.
Kuronja, čoče… E, jadni mi…
Garantujem da će ovih dana u “Pobjedii” izaći “snimak2” đe neko iz opozicije ili ovih kao kritičara vlasti nešto kreše. To što će “taj neko” kresati/varati suprugu ili supruga u svoje “slobodno vrijeme”, što nema zvučne državne funkcije i ne koristi državni kabinet nema nikakve veze, niti će imati.
A što snimcima, što dokazima o krađama, što drugim mutnim poslovima drže se svi državni funkcioneri u šaci da slučajno ne izmaknu kontroli.
Памела Андерсон, Ким Кардашијан, Парис Хилтон, Северина Вучковић, Сузана Манчић, Мирослав Иванишевић.
Мени је овај задњи порнић најбољи од свих. Није лош овај Иванишевић, има добре буткице. Посебно у овим докољеницама хахаха…
Jeb'o Ivanisevica :) i dnevno-politicke bahanalije, meni je ova diskusija o poljoprivredi i zdravoj hrani najbolja na JS u zadnjih godinu dana, pa cu se slozit se sa lauferom: ima nade!
Eto me na ljeto pa cemo se okupit i zalozit cega domacega da jebe’ oca!
Pozdrav svima koji razmisljaju napredno, ekoloski, i ekonomski nezavisno od sistema!
Pozanjem jednu djevojku koja kad je dobla posao na tada cuveni treci kanal odmah posle toga je dobila stan i auto, a danas kad hoce da shede na stolicu mora jastuk da stavi!! Stan su joj kupili neki biznismeni i urednik tog kanala!!))
Treba biti vješt ko Radojka da se izvuče stan, auto, ekstra dnevnice, plaćeni ručak u Daliju i ostatak a da se može sjesti na stolicu bez jastuka. Malo ogrubi i odeblja obraz ali ko j::e taj dio tijela kad se guzica više cijeni.
Vladimire, diko naša!
Istoga smo mišljenja što se tiće diskusija. Podrška Beranselu i lična borba protiv GMO je nešto što, zaista, može da uradi svaki pojedinac!!!
Odličan blog, ništa.
Blogovi su izgleda posljednje utočište organske misli.
Treba nam i organska fizička aktivnost…
Sve organsko.
Od GMO hrane, politike, sporta, turizma, misli, sreće – nema sreće!
Neon, imala je i Radojka fazu kad nije mogla sjesti na stolicu…poslije se uvještila. Ništa novo pod kapom nebeskom:))
Nemoj tako Bibana, Rutojka je sinonim nezavisnog Acovog novinarstva.
Sprdajte se vi djevojka ima traumu i fizicku i dusevnu, a to je najbolje sto je stric zaposlio!!)))) Radodajka shedi na coshak od stolice, provjereno.
Nas narod je KONACNO ZASUKA RUKAVE,
jer bez ekonomske samostalnosti, nema SLOBODNIH GRADJANA,
do sad su SUKALI BRKE VOJVODE I SERDARI,
a nece da klece na koljena za sar rabote 500 eura,
da im ucinje REVIZIJU.
PISAC BEZ ILUZIJA
Preminuo otac afričke moderne književnosti Činua Ačebe
Autor brojnih romana, priča i eseja svjetsku slavu stekao je proznim prvijencem iz 1958. godine romanom “Svijet se raspada”
Nigerijski pisac i disident Činua Ačebe, jedan od najčešće spominjanih kandidata za Nobelovu nagradu za književnost, ali i pisac uz kojeg se redovno vezala sintagma “otac afričke moderne književnosti”, preminuo je u četvrtak u 82. godini u svom domu u Bostonu.
Autor brojnih romana, priča i eseja svjetsku slavu stekao je proznim prvijencem iz 1958. godine romanom “Svijet se raspada”.
Roman o ponosnom i nemoćnom čovjeku koji svjedoči propasti svojega naroda, s više od 10 miliona prodanih primjeraka i prevodima na 50 jezika, najprodavanije je djelo nekog afričkog autora. Ačebeovi romani se najviše bave tradicijama i običajima Igbo društva, efektima dolaska hrišćanstva, kao i sukobom različitih vrijednosnih sistema
“Nemoguće je reći u kojoj je mjeri ‘Svijet se raspada’ uticao na afričku književnost. To je kao da pitate kako je Šekspira uticao na engleske pisce ili Puškin na ruske. Ačebe nije samo igrao igru, on ju je izmislio”, često je citirana rečenica pisca i teoretičara Kvamea Entonija Apia.
Kritičar anomalija u svojoj zemlji, Ačebe nije bio ništa manje žestok u kritici zapadnog tretmana Afrike, ali i zapadne literature o Africi, posebno “Srca tame” Džozefa Konrada za koji je tvrdio da je idelan primjer za to kako “veliki zapadni um redukuje stranu civilizaciju na varvarizam i zlo.”
Za nobelovku Nadin Gordimer bio je “pisac koji nema iluzija, ali nije ni razočaran, koji voli ljude bez potrebe da mrzi sebe; pisac obdaren veličanstvenom magijom velikog talenta”, a za Nelsona Mendelu, koji ga je čitao u zatvoru, bio je “ pisac u čijem su društvu padali zatvorski zidovi”.
Ačebeovi romani se najviše bave tradicijama i običajima Igbo društva, efektima dolaska hrišćanstva, kao i sukobom različitih vrijednosnih sistema za i poslije kolonizacije. Osim romana je pisao i novele, dječje knjige i eseje.
knjigu ‘things fall apart’ preporucijem I valjalo bi je zaobavezit u srednjoskolskoj lektiri.
najstetniji americki predsjednik do sada, no ima svoj sve brojniji depees I svoje sve sigurne glasace I moze mu se, sve za ‘progress’ po njegovoj mjeri.
cuvajte lokalna sjemena, sadite lokalne sorte, samo prirodno, samo domace, to je glogov kolac za multinacionalce.
Religija bez boga
Objavio/la PCNEN Drugi pišu 27. Mar. 2013. | 07:39
Autor: Ronald Dworkin
Pred vama su delovi prvog poglavlja poslednje knjige Ronalda Dworkina: Religija bez boga, koju će ove godine izdati Harvard University Press. Neposredno pre svoje smrti 14. februara, autor je poslao njen rukopis redakciji The New York Review of Books.
Poznata podela na verujuće i neverujuće ljude previše je gruba. Milioni ljudi koji sebe ubrajaju u ateiste imaju uverenja i iskustva slična i jednako duboka kao ona koja vernici smatraju verskim. Oni kažu da iako ne veruju u „konkretnog“ boga, ipak veruju u neku „silu“ u unverzumu koja je „veća od nas“. Osećaju obavezu da žive dobar život, uz uvažavanje života drugih; ponose se životom koji smatraju dobro proživljenim i muči ih ponekad neutešno kajanje zbog života koji gledajući unazad smatraju protraćenim.
Albert Ajnštajn je rekao da, iako je ateista, sebe smatra duboko religioznim čovekom:
Znati da ono što je nama nepojamno zaista postoji, da se manifestuje u najvećim mudrostima i najraskošnijoj lepoti koje naša otupela čula mogu da osete samo u najprimitivnijem obliku – to saznanje, to osećanje jeste središte prave religioznosti. U ovom smislu, i samo u tom smislu pripadam duboko religioznim ljudima.
Sudije često moraju da odluče šta „religija“ znači u pravnom smislu. Na primer, američki Vrhovni sud morao je da donese odluku, kada je Kongres omogućio „prigovor savesti“ za služenje vojnog roka onima kojima vera ne dozvoljava da nose oružje, da li i ateista čije moralno uverenje takođe zabranjuje službu može da uloži prigovor. Presudio je da može. Pozvan da protumači ustavnu garanciju „slobode veroispovesti“ u drugom slučaju, sud se izjasnio da u SAD postoje mnoge religije koje ne priznaju boga, uključujući i jednu koju je sud nazvao „sekularnim humanizmom“. Pritom, obični ljudi su vremenom počeli da koriste izraz „religija“ u kontekstima koji nemaju nikakve veze ni sa bogovima ni sa bezgrešnim silama. Kaže se da Amerikanci prave religiju od svog ustava, dok je za neke i bejzbol religija. Ovakve upotrebe „religije“ su samo metaforičke, naravno, ali izgleda da ne počivaju na verovanjima u boga nego na nekoj dubljoj i opštijoj privrženosti.
Tako izraz „verski ateizam“, koliko god to bilo iznenađujuće, nije oksimoron; religija nije ograničena na teizam što se tiče samog značenja reči. Ali ovaj izraz i pored toga može da zbuni. Da li bi bilo bolje u cilju jasnijeg izražavanja ograničiti „religiju“ na teizam pa onda reći da su Ajnštajn, Šeli i ostali „osetilni“ ili „duhovni“ ateisti? Ali na drugi pogled, proširenje teritorije religije čini ovaj termin jasnijim ogoljavajući značaj onoga što je zajedničko čitavoj toj teritoriji. Ričard Dokins kaže da je Ajštajnov jezik „destruktivno varljiv“ budući da jasnoća zahteva jasnu distinkciju između verovanja da vasionom vladaju osnovni zakoni fizike, što Dokins smatra da je Ajnštajn hteo da kaže, dok se verovanje oslanja na nešto „natprirodno“, što Dokins misli da reč „religija“ podrazumeva.
Ali Ajnštajn je imao u vidu mnogo više od toga da je vasiona organizovana oko osnovnih zakona fizike; njegov stav koji sam naveo jeste, u jednom važnom smislu, prihvatanje natprirodnog. Lepota i uzvišenost koju je rekao da možemo dostići samo kao slabašan odraz nisu deo prirode; one su nešto izvan prirode što se ne može shvatiti čak ni nakon konačnog razumevanja najosnovnijih fizičkih zakona. Ajnštajn je upravo verovao da neka transcendentalna i objektivna vrednost prožima vasionu, vrednost koja nije ni prirodna pojava niti subjektivna reakcija na prirodnu pojavu. To ga je navelo da insistira na svojoj religioznosti. Nijedan drugi opis, smatrao je on, nije mogao bolje da obuhvati prirodu njegove vere.
Dakle, trebalo bi da dozvolimo Ajnštanu da opiše sebe, da dozvolimo naučnicima njihove široke kategorije, sudijama njihove interpretacije. Religija, treba reći, ne mora da podrazumeva verovanje u boga. Ali onda, ako prihvatimo da neko može biti religiozan bez verovanja u boga, šta znači biti religiozan? Koja je razlika između religioznog i nereligioznog stava prema svetu? Teško je na ovo odgovoriti jer je „religija“ interpretativan koncept. To jest, ljudi koji upotrebljavaju taj koncept ne slažu se u tome šta on tačno znači: upotrebljavajući ga, oni zauzimaju stav o tome šta on treba da znači.
Ali trebalo bi da zastanemo i pogledamo istoriju ovog pitanja. Verski ratovi su, poput kancera, usud naše vrste. Ljudi u čitavom svetu ubijaju jedni druge jer mrze bogove onih drugih. U manje nasilnim mestima poput Amerike, sukobljavaju se uglavnom u politici, na svakom nivou, od nacionalnih izbora do lokalnih sastanaka školskih odbora. Najžešći okršaji nisu oni između različitih sekti pobožne religije nego između vatrenih vernika i onih ateista koje oni smatraju nemoralnim nevernicima kojima se ne može verovati i čiji rastući broj preti moralnom zdravlju i celovitosti političke zajednice.
Fanatici u Americi imaju veliku političku moć, barem trenutno. Takozvana verska desnica predstavlja glasački korpus kome se još uvek mnogi spremno udvaraju. Politička moć religije isprovocirala je, kao što se moglo očekivati, suprotnu – iako ne jednaku – reakciju. Militantni ateizam, iako politički inertan, sada uživa veliki komercijalni uspeh. Niko ko se predstavlja kao ateista ne može biti izabran za bilo koju važnu funkciju u Americi, ali knjiga Ričarda Dokinsa Zabluda o Bogu (2006) prodala se ovde u više miliona primeraka i knjižare su preplavljene desetinama drugih knjiga koje osuđuju religiju kao sujeverje. Knjige koje ismevaju boga bile su nekad, pre nekoliko decenija, retke. Pod religijom se podrazumevala Biblija i niko nije smatrao da je smisleno ukazivati na bezbrojne greške biblijskog tumačenja postanja. Više nije tako. Obrazovani ljudi posvećuju čitavu karijeru pobijanju onoga što se nekad smatralo, među ljudima koji oduševljeno kupuju njihove knjige, isuviše budalastim da bi se pobijalo.
Ako možemo da razdvojimo boga od religije – ako shvatimo šta religiozno stanovište zaista jeste i zašto ne zahteva i ne podrazumeva natprirodno biće – onda bismo mogli makar da snizimo temperaturu ovih obračuna razdvajajući pitanja nauke od pitanja vrednosti. Novi verski ratovi sada su zapravo kulturni ratovi. Oni se ne tiču samo naučne istorije – toga šta najbolje objašnjava razvoj ljudske vrste, na primer – nego se u fundamentalnijem smislu tiču značaja ljudskog života i značenja dobrog života.
Kao što ćemo videti, logika zahteva razlikovanje naučnih i vrednosnih delova klasične pobožne religije. Kada ove stvari valjano razdvojimo uviđamo da su one potpuno nezavisne: vrednosni deo ne zavisi – ne može da zavisi – od istorijskog postojanja bilo kakvog boga. Ako ovo prihvatimo, onda znatno sužavamo i obim i značaj sukoba. To više neće biti kulturni ratovi. Ova ambicija je utopijska: nasilni i nenasilni verski ratovi odražavaju mržnje dublje od onih koje filozofija može da rastumači. Ali malo filozofije bi moglo da bude od koristi.
Šta je religija? Metafizička osnova
Šta bi, dakle, trebalo smatrati religioznim stavom? Pokušaću da pružim izvesno apstraktno, pa tako i ekumensko objašnjenje. Religiozni stav prihvata potpunu, nezavisnu realnost vrednosti. On prihvata objektivnu istinu dvaju ključnih sudova o vrednosti. Prvi podrazumeva da ljudski život ima objektivan značaj ili važnost. Svaka osoba ima urođenu i neizbežnu odgovornost da pokuša da svoj život proživi uspešno: to znači da živi dobro, prihvatajući etičke obaveze prema sebi kao i moralne obaveze prema drugima, ne samo ako to slučajno smatramo važnim nego zato što to jeste važno, mislili mi tako ili ne.
Drugi podrazumeva da ono što zovemo „prirodom“ – vasiona kao celina i svi njeni delovi – nije samo činjenica nego i nešto samo po sebi uzvišeno, nešto intrinzične vrednosti i čudesnosti. Zajedno, ova dva sveobuhvatna vrednosna suda proglašavaju inherentu vrednost obeju dimenzija ljudskog života: biološke i biografske.
Za mnoge ljude religija obuhvata mnogo više od te dve vrednosti: za mnoge teiste ona obuhvata obavezu obožavanja, na primer. Ali uzeću ove dve – intrinzični smisao života i intrinzičnu lepotu prirode – kao paradigme potpuno religioznog stava prema životu. Ovo nisu uverenja koja se mogu izolovati od ostatka nečijeg života. Ona zahvataju čitavu ličnost. Ona prožimaju iskustvo: rađaju ponos, kajanje i oduševljenje.
Ali kako religiozni ateisti mogu da znaju ono što tvrde o različitim vrednostima koje poštuju? Kako mogu biti u dodiru sa svetom vrednosti da bi proverili možda umišljenu tvrdnju u koju ulažu toliko emocija? Verici imaju autoritet boga za svoja uverenja; čini se da ateisti svoja izvlače ni iz čega. Treba malo razmotriti metafiziku vrednosti.
Religiozni stav odbacuje naturalizam, što je jedan od naziva za vrlo popularnu metafizičku teoriju da ništa nije stvarno osim onoga što se može proučavati prirodnim naukama, uključujući i psihologiju. To jest, ne postoji ništa što nije ni materija ni um; u osnovi, ne postoji nešto kao što je dobar život, ili pravda, ili okrutnost, ili lepota. Ričard Dokins govori u ime naturalista kada kaže da naučnici s pravom odgovaraju ljudima koji, kritikujući naturalizam, obavezno citiraju Hamleta: „E moj Horacije, ima mnogo stvari između neba i zemlje o kojima tvoja filozofija i ne sanja“. „Da“, odgovara Dokins, „ali radimo na tome.“
Neki naturalisti su nihilisti: oni tvrde da su vrednosti samo iluzije. Drugi naturalisti prihvataju da u nekom smislu vrednosti postoje, ali ih definišu tako da im negiraju svako nezavisno postojanje: predstavljaju ih potpuno zavisnim od čovekovih misli ili reakcija. Kažu, na primer, da opisivanje nečijeg ponašanja kao dobrog ili ispravnog zapravo znači samo da bi život za mnoge ljude bio prijatniji ako bi se svi tako ponašali. Ili da reći kako je neka slika lepa znači samo da ljudi uživaju dok je gledaju. Nemoguće je ne poverovati u osnovne matematičke istine i, kada ih shvatimo, u zapanjujuće kompleksne istine koje su matematički dokazane. Ali ne možemo da dokažemo ni te osnovne istine, niti metode matematičkog dokazivanja izvan matematike. Smatramo da nam za to nije potrebna nikakva nezavisna potvrda: znamo da imamo urođenu sposobnost za logiku i matematičku istinu. Ali kako znamo da imamo tu sposobnost? Samo zato što formiramo uverenja u ovim oblastima kojih jednostavno ne možemo, koliko god se trudili, da se odreknemo. Sledi da onda sigurno imamo tu sposobnost.
Možemo reći: mi na kraju prihvatamo svoju najosnovniju naučnu i matematičku sposobnost kao stvar vere. Religiozni stav insistira da na kraju prihvatimo naše vrednosti na isti način: takođe kao stvar vere. Tu se javlja jedna zapanjujuća razlika. Imamo opšteprihvaćene standarde dobrog naučnog argumenta i validnog matematičkog dokaza; ali nemamo opšteprihvaćene standarde moralnog ili nekog drugog promišljanja vrednosti. Naprotiv, možemo se oštro sporiti o dobroti, pravu, lepoti i pravdi. Da li to znači da imamo spoljnu potvrdu naših sposobnosti za nauku i matematiku, koja nam nedostaje na polju vrednosti?
Ne, zato što međusobni sporazum ne predstavlja spoljnu potvrdu ni u jednom domenu. Principi naučnog metoda, uključujući i neophodnost međusobne potvrde posmatranja, opravdani su samo naukom koju su ti metodi proizveli. Kao što sam rekao, sve u nauci, uključujući značaj zajedničkog posmatranja, stoji zajedno: ne oslanja se ni na šta izvan same nauke. Logika i matematika su opet drugačije. Konsenzus o validnosti složenog matematičkog argumenta nipošto ne dokazuje tu validnost. Šta bi bilo da – nezamislive li strahote – ljudski rod prestane da se slaže oko validnosti matematičkih ili logičkih argumenata? Pao bi u nepovratnu propast, ali niko ne bi imao dobrog razloga da sumnja kako je pet plus sedam jednako dvanaest. Vrednost je opet drugačija. Ako je vrednost objektivna, onda je konsenzus o konkretnom vrednosnom sudu irelevantan za njegovu istinitost ili bilo čiju odgovornost da ga smatra istinitim, a iskustvo pokazuje, šta god o tome mislili, da ljudski rod može da preživi velika neslaganja o moralnoj, etičkoj ili estetskoj istini. Za religiozni stav, neslaganje je sporedno.
Rekao sam da religiozni stav konačno počiva na veri. To sam rekao pre svega da istaknem kako su nauka i matematika na isti način pitanja vere. U svakom domenu prihvatamo osećaj, neizbežno ubeđenje, a ne blagoslov neke nezavisne potvrde kao konačnog arbitra onoga u šta imamo pravo da odgovorno verujemo. Ova vrsta vere nije samo pasivno prihvatanje konceptualne istine da ne možemo opravdati našu nauku ili našu logiku ili naše vrednosti bez pozivanja na nauku, logiku ili vrednost. To je pozitivna potvrda realnosti ovih svetova i našeg uverenja da iako svaki naš sud može biti pogrešan, mi imamo pravo da ga smatramo istinitim, ukoliko smo ga dovoljno odgovorno promislili.
Religijska nauka i religijska vrednost
Već sam naveo razloge zašto bi trebalo da stav koji sam opisao tretiramo kao religiozan i priznamo mogućnost religioznog ateizma. Nadamo se da ćemo bolje razumeti zašto toliki ljudi tvrde da imaju osećanje vrednosti, tajanstvenosti i smisla života uprkos svom ateizmu, a ne uporedo sa njim: zašto svoje vrednosti tako povezuju sa religijskim vrednostima. Pokušaćemo da iznesemo objašnjenje religije koje možemo iskoristiti da protumačimo široko uverenje da ljudi imaju posebna prava na versku slobodu.
Središte moje argumentacije je sledeća pretpostavka. Konvencionalne, teističke religije koje većina nas poznaje – judaizam, hrišćanstvo i islam – imaju dva dela: naučni deo i vrednosni deo. Naučni deo nudi odgovore na važna činjenična pitanja o postanku i istoriji kosmosa, poreklu ljudskog života i tome da li ljudi mogu ili ne mogu da prežive sopstvenu smrt. Taj deo tvrdi da je svemogući i sveznajući bog stvorio kosmos, da on sudi o ljudskom životu, garantuje život posle smrti i uslišava molitve.
Naravno, ne mislim da ove religije nude ono što smatramo naučnim argumentima za postojanje i karijeru njihovog boga. Samo kažem da ovaj deo mnogih religija nudi objašnjenja nekih činjeničnih stvari, istorijskih i današnjih uzroka i posledica. Neki vernici brane ove tvrdnje argumentima koje smatraju naučnim; drugi govore kako njih podupire vera ili dokazi iz svetih spisa. Ja ih sve nazivam naučnim u pogledu njihovog sadržaja, a ne u pogledu njihove odbrane.
Vrednosni deo konvencionalne teističke religije nudi mnoge stavove o tome kako ljudi treba da žive i šta treba da vrednuju. Neki od njih su božanski uslovljeni, to jest parazitiraju na pretpostavci boga i nemaju smisla bez nje. Božanski uslovljeni stavovi propisuju dužnost obožavanja, molitve i poštovanja boga u koga ta religija veruje. Ali druge religijske vrednosti nisu u tom smislu pobožne: one su makar formalno nezavisne od bilo kakvog boga. Ove dve paradigmatske religijske vrednosti koje sam identifikovao u tom smislu su nezavisne. Religiozni ateisti ne veruju u boga, pa samim tim odbacuju nauku konvencionalnih religija i pobožne obaveze, poput dužnosti ritualnog obožavanja koje parazitiraju na tom domenu. Ali prihvataju da je objektivno značajno kako čovek živi svoj život i da svako ima urođenu, neotuđivu etičku odgovornost da pokuša da živi što je bolje moguće u okviru datih mogućnosti. Oni prihvataju da priroda nije samo skup nagomilanih čestica u vrlo dugoj istoriji, već nešto intrinzično čudesno i divno.
Naučni deo konvencionalnih religija ne može da bude temelj vrednosnog dela jer su – u najkraćem – ove dve stvari konceptualno nezavisne. Ljudski život ne može da ima nikakav značaj ili vrednost samo zato jer postoji milosrdni bog. Vasiona ne može da bude intrinzično prekrasna samo zato što je stvorena da bude lepa. Svaki sud o smislu ljudskog života ili upitanost nad prirodom konačno počiva ne samo na deskriptivnoj istini, koliko god ona bila uzvišena ili misteriozna, nego i na fundamentalnijim vrednosnim sudovima. Nema direktnog mosta koji spaja bilo kakvu priču o stvaranju nebeskog svoda, ili neba i zemlje, ili kitova velikih i ptica krilatih, ili priču o radostima raja i paklenim mukama, ili razdvajanju nekakvog mora ili podizanju nekakvih mrtvih, sa trajnim vrednostima prijateljstva i porodice i značajem milosrđa ili uzvišenošću zalaska sunca ili prikladnošću zadivljenosti pred vasionom, pa čak ni sa dužnošću poštovanja boga stvoritelja.
Ne tvrdim, suprotno nauci tradicionalnih avramskih religija, da nema osobnog boga koji je stvorio nebo i zemlju i koji voli sva bića. Tvrdim jedino da postojanje takvog boga samo po sebi ne znači ništa za istinitost bilo koje religijske vrednosti. Ako bog postoji, možda može da pošalje ljude u raj ili pakao. Ali ne može svojom voljom stvoriti prave odgovore na moralna pitanja ili obdariti vasionu slavom koju inače ne bi imala. Postojanje ili priroda boga može imati značaj samo u odbrani takvih vrednosti kao činjenica, koje neki drugačiji, nezavisni pozadinski vrednosni sud čine primerenim; to jest, može da posluži samo kao minorna premisa. Naravno, verovanje u boga može dramatično da utiče na čovekov život. Da li će i kako će to činiti zavisi od prirode pretpostavljenog boga i dubine odanosti tom bogu. Jedan očigledan i banalan primer: neko ko misli da će završiti u paklu ako razljuti boga, verovatno će živeti drugačije od nekog ko to ne misli. Ali da li je ono što ljuti boga moralno pogrešno ne zavisi od tog boga.
Sada se pozivam na jedan važan konceptualni princip koji možemo nazvati „Hjumovim principom“, jer ga je definisao ovaj osamnaestovekovni škotski filozof. Ovaj princip nalaže da čovek ne može zasnivati neki vrednosni sud – etičku ili moralnu ili estetsku tvrdnju – samo na tome što će utvrditi neku naučnu činjenicu o tome kakav svet jeste ili je bio ili će biti. Uvek je potrebno nešto više: kontekstualni vrednosni sud koji pokazuje zašto je ta naučna činjenica relevantna i zašto ima tu posledicu. Da, kad god vidim da neko trpi bol ili da mu preti opasnost, imam moralnu odgovornost da mu, ako mogu, pomognem. Samo postojanje bola ili opasnosti izgleda da generiše, samo po sebi, moralnu dužnost. Ali ovaj utisak je pogrešan: bol i opasnost ne bi generisali moralnu dužnost ukoliko istovremeno nije tačno, kao prateća moralna istina, da ljudi imaju dužnost da ublaže ili spreče patnju. Vrlo često, kao u ovom slučaju, ovaj prateći princip je isuviše očigledan da bi se navodio ili čak razmatrao.
Slažem se da postojanje osobnog boga – natprirodnog, svemogućeg, sveznajućeg i milosrdnog bića – predstavlja vrlo egzotičnu vrstu naučne činjenice. Ali to je ipak naučna činjenica i zahteva odgovarajući prateći moralni princip kako bi imala ikakvog uticaja na vrednosne sudove. Ovo je važno zato što ti prateći vrednosni sudovi i sami mogu da se brane – ukoliko uopšte mogu da se brane – njihovim lociranjem u široj mreži vrednosti, gde se svaki opravdava i oslanja na ostale. Oni su odbranjivi, kako moje objašnjenje religioznog stava pokazuje, jedino u okviru opšteg sistema vrednosti.
Tako se postojanje boga može pokazati nužnim ili dovoljnim za opravdanje određenog vrednosnog uverenja samo ukoliko neki prateći princip objašnjava zašto je to tako. Neki takav princip može za nas biti uverljiv. Možemo smatrati, na primer, da nas žrtvovanje sina božjeg na krstu obavezuje da iz zahvalnosti poštujemo principe za koje je umro. Ili da moramo poštovati boga koji nas je stvorio kao što poštujemo roditelje, s tom razlikom što poštovanje boga mora biti neograničeno. Vernici će lako konstruisati druge slične principe. Ali principi koje oni navode, kakvi god bili, moraju da imaju nezavisnu snagu kao moralne ili neke druge vrednosne tvrdnje. Teisti moraju da imaju nezavisnu veru u neki takav princip; upravo u taj princip – a ne samo u čudesa ili druge činjenice kojima pridaju značaj – to jest, oni moraju smatrati da ne mogu da ne veruju. Ono što razdvaja pobožnu i bezbožnu religiju – a to je nauka pobožne religije – manje je važno od vere u vrednosti koja ih spaja.
Peščanik.net/The New York Review of Books
Crnogorci ja vas ne dijelim kao sto vas ovi dijele! Vi ste jedan narod sa jednom sudbinom!
Glasajte Slavka Perovica!
Dopishite na listicu! To je vashe demokratsko pravo da stavite svog kandidata ako vam ovi ne valjaju.
Ako mislite da je ovo dobra ideja njega napishite!
Idite na FB i pozovite prijatelje isto! Javite na twitter!
Recite mu kao narod dali zaista ste vi protiv njega ili lazu!
Mislili su da ga slome fizicki kad nisu mogli duhovno. A njega dosta naroda postuje zbog njegovih dijela!
Diskusije o dopunjavanju ponudjenih kandidata na listica sa brojem 3. Demokratski je da imate pravo da glasate za koga ocete a ne samo one koje su vam ponudili!
http://forum.cafemontenegro.com/showthread.php?129167-Za-koga-ce-te-glasati-na-predsjednicim-izborima&fb_action_ids=10151380491557151&fb_action_types=og.likes&fb_source=aggregation&fb_aggregation_id=288381481237582
Slavko je Pravi covjek koji treba da je na celu Nezavisne Crne Gore!
On je rekao da nece jer vjeruje da Narod Crne Gore podrzava ovo sto se radi i to sto su njega napadali i ocerali ga iz Crne Gore.
Ovim cinom bi pokazali da to nije Istina vec da oni manipulishu i lazu.
A Ja sam uvjeren da necu zazaliti zbog ovoga izbora poslije!
Nas ima preko 150.000 na FB ako bi rasirili ovu Ideju medju prijateljima lako ce ovo postati 3 opcija.
darko, tvoja prica ima mnogo problema…a problemi su zbirom svi oni udbasi i izdajice lscg koje je tvoj idol godinama bez argumenata prozivao i nazivao…mislim na sve one casne liberale koji su napustili lscg povlaceci se pred jednom hiper bolesnom sujetom…kada bi me neko pitao da napravim listu licnosti u cg za izbjegavanje tvoj idol bi bio 1000% nanjoj…1 000 000 %…mislim da bi i ti poslije ovog prijedloga bio na njoj..
Ti ni da me poznajesh pa znash sto je meni Slavko?
Slavko nije moj Idol. Slavko je covjek! Covjek koji je volio Crnu Goru. Ja njega postujem kao covjeka i jedino bi njega zaokruzio da bude Predjednik.
Ove ostale (te su cutali!) ni u snu. Mene su ruke ciste, ja nisam bio iza ovih te su ga bili niti cu ikad biti.
Njegovo je pravo da odbije!
A ja mislim i ponovicu:
Slavko je Pravi covjek koji treba da je na celu Nezavisne Crne Gore!
ovaj koji nije tvoj idol neka bude tvoj predsjednik…ne i moj…
U nashem Ustavu stoji:
Svaki Gradjanin ima pravo da bira i bude biran.
Ni jedan podzakonski akt nemoze preinaciti Ustav. Ako postoji neki pod-akt koji limitira Ustavom zagarantovana prava (7.000 potpisa) on je nevazeci. Stoga dopisni kandidat je potpuno legitimna opcija.
Ovo moze Blagota Mitric da potvrdi! :)
Ako ko sumnja da se ovako mogu Bojkotovati Izbori.
Bez obzira na stav prema Slavku Perovicu licno, ovo se svodi na bijele listice, odnosno bojkot u pravom smislu te rijeci.
Hocu reci, podrzavam, i mislim da bi to mogli uraditi mnogi gradjani, dopisujuci nekog treceg, prekrizujuci listic ili crtajuci maslacke ;)
Satro izadjes na izbore, a onda im ga shuknes!
Glasajte Slavka Perovica! Dopishite na listicu pod brojem 3. !
Ustavom zagarnotvano pravo da birate koga god ocete a ne samo ove sto vam oni ponude!
Ostalima samo imam da recem: Sa kim si, takav si.
za ova dva kandidata ne bih glasao nikad jer su obojica isti samo sto nam rade mimikriju evo vec mjesec dana se ubise ko ce vise da napravi kakav boljitak a svi dobro znamo da nas samo lazu
Oni nece da vi znate da imate ikakav prava!
Ko samo oni koje vam oni ponude po starom njihovom obicaju “Od dva Zla biraj manje!”
A nije to istina! Ima izbora! Ako ga nema na listicu dodajte ga!
Ovo dopisivanje Slavka Perovića na glasački listić ja vidim kao jedan oblik kosmičke pravde… pod uslovom da zglajznu:)
“Nećemo kralja, hoćemo Tita, narod se pita”…(Beograd, 45-te)
Đukanović primio pripravnike: Nema povlastica bez znanja
“Na početku susreta, pripravnik Andrej Nedović kazao je da je asocijacija za uspješnog čovjeka najčešće Donald Tramp, ali da mi ne moramo ići do Amerike da bismo to vidjeli.
“Milo Đukanović je za predsjednika Vlade izabran na svoj 29. rođendan, bio je najmlađi premijer u Evropi, a danas je jedan od najcjenjenijih državnika. Presudno je uticao i da mirnim i demokratskim putem obnovimo našu državu Crnu Goru”, kazao je Nedović koji je zaposleni u Đukanovićevom kabinetu.”
http://www.vijesti.me/vijesti/dukanovic-primio-pripravnike-nema-povlastica-bez-znanja-clanak-120554
Udarice brat na brata, vidim ja ;)
Neko me pita:
Izvini, ne pitah te, a što ako Slavko dobije 51% a ne bude htio da dođe za predsjednika?
Što se onda dešava?
Nama su ruke ciste! Izbori propadaju! Jasna poruka da se zeli promjena!
Kako god obrnesh mi smo dobitnici a oni gubitnici.
Ali to samo ako smo kao narod Jedno! A sa 51% bi bili dovoljni da se nazovemo Jedno.
A ko oce sa ovima te su sad kandidati pa i do sad su bili. Nista tu novo nije!
Ko oce da sjedi kuci ka svaki dan i da to naziva Bojkotom, neka ga naziva!
A bolje bi bilo da ste malo zivlji!
Ali kako je ovo jedina sansa da kao Narod recete nesto a da oni placaju, a vi nikad slicne prilike sami nemate para da ucinite, vi mozete dopisat svoga Kandidata i time reci da vas njihovi izbori (kandidati) ne zanimaju !
Kad sam vidio da je narod na utakmicu ka Jedan iza onih momaka koji ne igraju za crnu goru zbog para, meni je sinula ideja!
Ja bi volio da je ovo loshe sto je bilo dosad bude ka ono prvo poluvrijeme na utakmicu.
Ajde udjite u drugo poluvrijeme vishe!
Ajmo! Na teren!
Ko oce da sjedi kuci ka svaki dan i da to naziva Bojkotom, neka ga naziva!
A bolje bi bilo da ste malo zivlji!
Ali kako je ovo jedina sansa da kao Narod recete nesto a da oni placaju, a vi nikad slicne prilike sami nemate para da ucinite, vi mozete dopisat svoga Kandidata i time reci da vas njihovi izbori (kandidati) ne zanimaju !
Kad sam vidio da je narod na utakmicu ka Jedan iza onih momaka koji ne igraju za crnu goru zbog para, meni je sinula ideja!
Ja bi volio da je ovo loshe sto je bilo dosad bude ka ono prvo poluvrijeme na utakmicu.
Ajde udjite u drugo poluvrijeme vishe!
Ajmo! Na teren!
Kome se svidja ideja nek se pridruzi. Prebroj mo se da vidimo ko je za jedinstvenu Crnu Goru a ko protiv nje!
Kome to odgovaraju podjele?
A Ovi obojica donose podjele.
Sve livade, sve livade…
1990 godina!
Zasto pises “prebroj mo” odvojeno? Ciji je to pravopis i od kad? Hva la unapri jed, jah kako!
Ko ce to znat…
Ne nasijedajte na prevaru.
Na udbaski portal ‘Javniservis.me’ Darko Bulatovic pod pokroviteljstvo Miska Djukica, promovise “nevazece listice”. On zagovara da se prekrize kandidati i da se dopise Slavko Perovic.
Radi se o obmani. Sto godj ucinili s listicem KADA IZADJETE, to se racuna da ste izasli. Ne nasijedajte na seljacke smicalice ovog zecanskog udbasa sa podebelim dosijeom sluzenja Mafiji, koji ce, kada padne vlast jedan dan, svakako morat u zatvor zbog svih projekata DB-a u koje je ucestvova.
Nevazeci listici imaju neki, jedva kakav-takav, efekat u zemlje dje se izbori ne pokradaju. Time se stavlja do znanja prezir biraca prema kandidatima. A ovo kod nas nema smisla, nikakvog.
Pazite, nema nijansi, radi se o ozbiljnim stvarima – ili ste za bojkot i PROTIV Mafije, ili ste za izbornu farsu i ZA Mafiju.
BOJKOT MAFIJI, and, God bless you, Montenegro.
Napali ste me tamo na CdM i izbrisali temu i postove, spamovali diskusiju pa ste sad odje dosli?
Ja sam reka da je ovo moj izbor i samome meni je pala Ideja na pamet.
Vec sam napisao i ne podmecite!
Sta ja mislim o Slavku:
Slavko je covjek! Covjek koji je volio Crnu Goru. Ja njega postujem kao covjeka i jedino bi njega zaokruzio da bude Predjednik.
Ove ostale (te su cutali!) ni u snu. Mene su ruke ciste, ja nisam bio iza ovih te su ga bili niti cu ikad biti.
Njegovo je pravo da odbije!
A ja mislim i ponovicu:
Slavko je Pravi covjek koji treba da je na celu Nezavisne Crne Gore!
A vi nemorate bit toliko podmukli i lazat odje o Meni i Misku Djukicu!
Just saying!
zemljace, dje si? Jel si zauzet opaknjkavanjem drugih ljudi? Aj javi se kad mi dodjemo na red.
Hahaha A ja nisam sa miskom prica ko zna od kad.
Kakvi patoloski lazovi.
CRNOGORSKA NAUKA
Piše: Dragan Jakovljević
Klanovi i politička podobnost umjesto standarda
Da li je prema tome realno opravdana medijska euforija plasirana povodom zatvaranja poglavlja 25, posvećenog nauci i istraživanjima
Univerzitet Crne GoreDanas je opšte priznato, da je nauka bila činilac od ključnog značaja za formiranje zapadne civilizacije, a savremena razvijena društva se običavaju označavati i kao „društva znanja“.
Kakav je pak status tog za društveni razvoj tako značajnog faktora kao što je nauka unutar savremenog crnogorskog društva? Jesu li već uklonjena sva ograničenja i stvoreni svi neophodni i dovoljni uslovi za uspešno funkcionisanje i unapređivanje razvoja naučnog saznanja?
Da li je prema tome realno opravdana medijska euforija plasirana povodom zatvaranja poglavlja 25, posvećenog nauci i istraživanjima u okviru pretpristupnih pregovora sa Evropskom unijom?
1. Nedovoljno uvažavanje evropskih naučnih standarda i preteća inflacija akademskih titula i zvanja.
– Donedavno, postdiplomske studije kao proces za regrutovanje novih generacija naučnika su bile veoma omeđeno prisutne na domaćim visokoškolskim ustanovama. Paralelno sa uvođenjem u međuvremenu i osporavanog “Bolonjskog sistema” studiranja, došlo je onda do naglog omasovljenja postdiplomskih studija za koje naši fakulteti i njihovi studijski programi u znatnom broju slučajeva još nisu bili u dovoljnoj meri spremni. Takođe se je počelo formirati shvatanje akademsko-naučnih zvanja kao tzv. “luksuznog dobra” koje onda valja prisvojiti u cilju uvećanja prestiža u socijalnom okruženju
Jednim birokratskim potezom su takoreći bile nametnute postdiplomske studije – kako tamo gde je za to bilo realnih pretpostavki i mogućnosti, tako i tamo gde ih nije bilo.
Pri tom je bilo i prihvatanja neprimerenih tema za doktorske disertacije, iste praktično niko ne kontroliše u pogledu njihove originalnosti, odn. eventualnog prepisivanja, čak se od kandidata ne traži da potpišu obavezujuću izjavu pod zakletvom o tome da su disertacije samostalno sačinili te uredno naveli sve korišćene izvore, kako je to u svetu uobičajeno.
Neke od njih ne poseduju sve po evropskim standardima tražene kvalitete i bivaju nestrogo ocenjivane… Jedan od primera za prihvatanje neprimerenih tema jeste recimo i odobravanje doktorata iz germanistike sa temom “Nastava njemačkog jezika u Crnoj Gori 1865-1945“ na jednom od ovdašnjih fakulteta.
Ovakve teme evidentno ne pružaju priliku za nikakvo ozbiljnije teoretisanje, njihova obrada se svodi na registrovanje podataka iz dokumenata lokalnih arhiva i njihovo površno komentarisanje…
U tom stilu serijski proizvedeni doktori nauka onda po pravilu nisu kadri da svojim daljim aktivnostima daju očekivane ozbiljnije doprinose nauci, a rapidno umnožavanje nosilaca datog zvanja ne znači automatski i ekspanziju autentičnih naučnih kapaciteta ovog društva.
Ono štaviše poprima karakter jednog dobrim delom inflatornog procesa praćenog svojevrsnim samoobmanjivanjem u pogledu prave vrednosti i teorijske težine jednog značajnog broja akademskih titula.
Takođe se je počelo formirati shvatanje akademsko-naučnih zvanja kao tzv. “luksuznog dobra” koje onda valja prisvojiti u cilju uvećanja prestiža u socijalnom okruženju. Primetna je i težnja među nekim političkim funkcionerima da se domognu akademskih zvanja kao aduta za dalju političku karijeru, te upečatljivije predstavljanje u javnosti.
U sledu takvih trendova, donekle je onda razmljivo i mestimično pomaljanje problematičnih nastojanja ka svojevrsnim poludiskretnim sporazumnim solucijama u kontekstu dosezanja željenih akademskih titula.
2. Nepovoljan uticaj politike i klanova na sferu nauke.
– Tema potencijalnih upliva ideološko-političkih stavova na crnogorsku nauku posebno je aktuelna s obzirom na predistoriju komunističkog sistema državnog socijalizma na ovim prostorima, pri čemu su naročito društvene nauke bile pod stalnom, bilo otvorenom bilo diskretnijom političkom presijom. Svako ideologizovanje nauke je pak u direktnoj suprotnosti sa evropskom liberalno-demokratskom tradicijom
Nastojalo se infiltrirati ideološka režimska opredeljenja u korpus naučnog saznanja, kako bi ista onda mogla biti plasirana sa autoritetom nauke i kamuflirana kao navodni izraz objektivne naučne istine – a ne tek proizvod odlučivanja političkih subjekata na pozadini određenih interesa.
Da li je naša današnja nauka potpuno slobodna od takvih upliva i nastojanja? Pozitivni pomaci u pogledu poštovanja pune slobode naučnog istraživanja i nemešanja politike u sferu naučnog saznavanja se nesumnjivo mogu registrovati.
Ipak, u relevantnoj društvenoj praksi kao da paralelno sa tim ujedno još opstaju i neke sklonosti i navike iz pređašnjeg sistema SFRJ. Tako je u javnosti prisutna sumnja, da se pri dodeljivanju nekih visokih državnih nagrada domaćim naučnicima poslednjih godina ne retko poduzima jedna implicitna ideološka selekcija kandidata u skladu sa njihovom bliskošću određenim političkim shvatanjima, dok naučna dostignuća praktično ostaju u drugom planu.
U javnosti kao i institucionalno se snažno forsiraju intelektualci više poznati po svojoj prorežimskoj orijentisanosti no po naročitim naučnim ostvarenjima… Kao recidiv nekih prošlih vremena može biti shvaćena i jedna komponenta pravila kojim se na UCG uređuje izbor nastavnika u zvanje vanrednog univerzitetskog profesora, uz isticanje jednog u osnovi političkog kriterijuma: naime, od kandidata se izričito traži da “Najmanje dva rada… moraju biti priznata u međunarodnoj i domaćoj javnosti kao značajan doprinos nauci ili moraju imati veliki značaj za nacionalnu ili državnu samobitnost ili kulturu” (Mjerila za izbor u akademska naučna zvanja UCG, član 12.).
Sad, mada je ulaženjem u široke procese evropskih, te evroatlantskih integracija ideal državne i nacionalne samobitnosti donekle relativisan, on i dalje opstaje kao sasvim legitiman politički ideal. Nije, međutim, jednako legitimno tom idealu pridavati status kriterijuma za izbor u akademska naučna zvanja. Bezobzirnim forsiranjem svojih interesa i kadrova, te interesne skupine ujedno vrše dalekosežan destruktivan uticaj i na sam akademski i naučni vrednosni poredak
Najpre uopšte zbog toga, što udovoljavanje jednom takvom merilu prestavlja prevashodno izvesno dostignuće u smislu realizovanja određene političke postavke cilja, odn. jednog ideološkog angažmana – podesno za neku drugu vrstu priznanja(!). Insistiranjem na daljoj primeni takvog načina procenjivanja kvalifikacija naučnika-kandidata za izbor u dato akademsko zvanje lako bi se iznova našli na putu političkog intervencionizma u sferi nauke, te razmimoilaženja ili preteće kolizije naučnih i vannaučnih vrednosti!
Svako ideologizovanje nauke je pak u direktnoj suprotnosti sa evropskom liberalno-demokratskom tradicijom u čije imperative spada i puna autonomnost i sloboda naučnog mišljenja, kakva se pak postiže samo na putu ostvarivanja ideološko-političke neutralnosti nauke i nezavisnosti naučnih institucija od svagdašnjih konstelacija političkih interesa!
Problematične i destruktivne konsekvence tome suprotne prakse su na osnovu poučnih istorijskih iskustava već dobro poznate i nije za očekivati, da bi se one automatski preobratile u pozitivne, ukoliko samo kriterijum značaja naučnih radova za “interese međunarodnog proletarijata” i izgradnju “besklasnog društva” sada zamenimo kriterijumom njihovog značaja za (ma kako pojmljenu) “nacionalnu i državnu samobitnost”.
Nauka naprotiv najbolje služi društvu i društvenom razvoju upravo kroz ispunjavanje svojih glavnih autohtonih ciljeva: putem saznavanja i objašnjavanja stvarnosti, te racionalnih predviđanja budućih tokova realnih procesa – a ne potčinjavanjem bilo kakvim ideološkim ciljevima!
Drugi izvor pritisaka na naučnike i nauku dat je kroz delovanje klanova kao neformalnih ali i te kako uticajnih interesnih grupa formiranih na osnovi određenih personalnih, individualno-grupnih interesa koji nisu identični sa interesima naučnog saznavanja.
Integrisanost u određene klanovske strukture iskazuje se u praksi kao de facto vrlo važna stavka za napredovanje u akademskoj karijeri, zauzimanje značajnih funkcija na fakultetima i drugim akademskim institucijama (ne izuzimajući tu ni CANU). Bilo kakvi lokalizmi i provincijalna zatvaranja potpuno su međutim nespojivi sa naučnim duhom kao takvim
Delovanje klanova i promicanje njihovih interesa se odvija pod velom diskrecije, u formi zakulisnih radnji i uz zaverenički entuzijazam. Ove nelegalizovane, neki put čvršće, neki put labavije organizovane interesne skupine se običavaju u javnosti predstavljati kao bezazlene “kolegijalne” asocijacije, a funkcionišu na bazi osiguravajuće uzajamne lojalnosti i solidarnosti pri promicanju određenih personalnih interesa.
Krajnji učinci njihovog po pravilu dugotrajnijeg delovanja nisu međutim nimalo bezazleni! Oni svojim članovima-kooperantima obezbeđuju značajne privilegije, neretko uz nanošenje štete pravima drugih kolega, koji se na ovaj ili onaj način ne uklapaju u određene klanovske kombinacije.
Bezobzirnim forsiranjem svojih interesa i kadrova, te interesne skupine ujedno vrše dalekosežan destruktivan uticaj i na sam akademski i naučni vrednosni poredak i njegove standarde, nastojeći da ga podrede vlastitim potrebama, time u krajnjoj instanci delujući sputavajuće na slobodni razvoj intelektualno-naučnih potencijala Crne Gore!
Pri tom status i ugled u struci svojih članova klanovi neretko obezbeđuju nametanjem svojevrsnog provincijalizma, tj. sapinjanjem crnogorske nauke u određene provincijalne okvire koje oni sami u javnosti definišu i održavaju u onoj meri u kojoj im to koristi.
Bilo kakvi lokalizmi i provincijalna zatvaranja potpuno su međutim nespojivi sa naučnim duhom kao takvim, kako se je on formirao još od antičkih početaka pa do savremenosti.
Takve tendencije i procesi mogu imati dalekosežno negativno dejstvo po dalji razvoj nauke i njima se valja suprotstaviti nikako drugačije do odlučnim otvaranjem i usmeravanjem crnogorske nauke ka svetskim naučnim standardima i dostignućima, kao onim stremljenjima, kojima nema legitimne alternative!
3. Perspektive poboljšanja položaja nauke
– U svrhe dinamičnijeg razvoja domaće nauke, Crnoj Gori je očito potrebno više modernih naučnih instituta kojima bi bio pokriven veći broj relevantnih i važnih domena naučnog istraživanja umesto sadašnjih tek nekoliko.
Neophodni su takvi kadrovski i tehnički dovoljno osposobljeni naučno-istraživački centri koji bi bili kvalifikovani za uspešno integrisanje u savremne procese sistematskog naučnog saznavanja i dosezanje internacionalno konkurentnih rezultata, te šire i eficijentnijie uključivanje u međunarodne naučne rezvoje i tu raspoložive institucionalizovane forme kooperacije. Pre svega i iznad svega je međutim potrebna promena u stavu i odnošenju prema naučnom znanju
Poboljšanja na planu kvalitetnog reorganizovanja postdiplomskih studija mogla bi da budu praćena razdvajanjem akreditovanja fakulteta i njihovih studijskih programa za bazične studije od njihovog akreditovanja za postdiplomske a pre svega doktorske studije, namesto sadašnjeg paušalnog dodeljivanja akreditacija.
Realno nije na vidiku neki drugi način za presecanje onakvog klizanja ka akademskoj inflaciji, osim bar privremenog obustavljanja doktorskih studija na onim studijskim programima crnogorskih fakulteta, na kojima za tu višu formu studija još nisu ispunjeni svi neophodni uslovi u skladu sa evropskim standardima.
Pre svega i iznad svega je međutim potrebna promena u stavu i odnošenju prema naučnom znanju (napose u njegovoj teorijskoj formi), odlučno afirmisanje svesti o njegovom značaju i vrednosti u široj javnosti, o neophodnosti poštovanja neprikosnovene autohtonosti i autonomije nauke i naučnih institucija uz otklanjanje svih političkih i klanovskih uticaja.
U tom sledu priznavanje principa saznajnih dostignuća kao jedino relevantnog i odlučujućeg merila za vrednovanje svog naučnog rada. Bez takve temeljne promene kao i pratećeg strukturalnog reorganizovanja postojećih naučnih pogona na bazi jedne prethodeće trezvene analize, ni ceremonijalno zatvaranje poglavlja 25, niti pak neznatno povećani obim ulaganja u nauku neće samim sobom dovesti do željenih i potrebnih pomaka.
(Autor je redovni profesor na UCG, doktorand Univerziteta u Mannheimu (Baden-Württemberg, BRD) i stipendista poznatih evropskih fondacija)
Kolko je crnogorski budzet ostecen, tj svi mi opljackani kroz igru sa domenom ‘.me’?
Koja je uloga Darka Bulatovica u taj posa?
Kolko para je dobio?
To je bitno.
A nije bitno:
-Kolko para je dobio za “projekat Crnogorske Vikipedije” koji je pokrenula UDBA.
-Kako se dopisiva sa svojim udbaskim sefom, javno, i time se sprda sa javnoscu.
-Koliko para je dobija za laganje, manipulisanje i obmanjivanje naroda za racun UDBE, zajedno s drugarima s CDM-a i Dnevnih novina, ili s onom svajcarskom kurvom kroz udbaski forum “Free Montenegro” ili udbaski forum “Cafe del Montenegro”
I koliko zatvora pripada ovakvom stvorenju kad pasa vlast, zajedno s drugarima, tj kolegama?
FUJ!
Ali bi mudo bio kad bi mi to Imenom i Prezimenom reka.
Ovako si dno dna!
Ovi politicari su ogavni ali ovi bojkotasi su brate presmrdjeli. U drustvu dje je pata pata i dje rezim izvuce i malo i veliko na biraliste svaki bijeli listic i neizasli glasac koji nije za rezim je pomoc rezimu. I kada ne pobjedi Lekic ovi bijeli i defetisti ce reci rekosmo li vam. Nad svom tom grdnom mjesavinom jedna “umna” sila torzestvuje.
Tamo na CdM su protiv mene (DPS), odje ovi iz DF-a(Ovaj je za njih ocigledno).
Ja znam da sam na pravi put!
Ja po Ustavu i osnovnim nacelima Demokratije imam pravo da zastupam politicke ideje i da ih prezentiram.
Ja sam vidio po Svijetu da je to nacelo Demokratije potpuno normalna stvar.Jer polazi od ideje da svaki covjek moze da se ukljuci u idejama jednog drustva i predlaze koga oce.
Niko nemoze ponistiti volju Naroda! Ustav je najvishi Akt jedne zemlje i kao takav svi zakoni ispod njega moraju da se prilagode i poniste.
A ako vi ne postujete Ustav Crne Gore ja vi nista zajednicko nemamo.
Ja izbora imam. Vi imate li, razmislite malo bolje.
ovo za ustav i pravo svakog gradjanina da bira i bude biran si potpuno u pravu i ne moze se nijednim donjim clanom ustava negirati nijedan gornji…to je neprikosnoveno pravilo svih pravnih akata…istina je da ako bi tvojim principom bio izglasan treci kandidat koji je gradjanin cg i prema tome ispunjava uslov da moze biti biran i izabran za predjednika cg to bi se moralo postovati……ono sto ti sporim je istroseni politicar , politicki gubitnik koji je trenutno u samoizolaciji od realnosti…zasto ne bi upisali nekog drugog?…recimo blaza davidovica….
On je Primjer! Moj, ali tamo su napravili zakon o Izborima da je takav listic nevazeci, a to se kosi sa Ustavom.
Zato nemote imat ni jednog kandidata bez kojeg oni vam predlazu. Od dva zla da birate?
koji god je treci kandidat opet se bira izmedju tri zla…na interesantan nacin o zlu govori film martina scorcesea posljednje hristovo iskusenje snimljen po po knjizi grka nikosa kazancakisa…
USTAV CRNE GORE
Biračko pravo
Član 32
Građanin Crne Gore koji je navršio 18 godina života ima pravo da bira i da bude biran.
Biračko pravo se ostvaruje na izborima.
Biračko pravo je opšte i jednako.
Izbori su slobodni i neposredni, a glasanje je tajno.
jos jednom darko, u pravu si za ustav ali tvoja ideja tesko prodire do uspavanih mozgova…
Znam…
to je ta nasa opozicija…nabijedjena a ne razumije elementarne stvari…darko, postovanje za ideju….
Da ukratim gospodin Bulatovic mni da je ovdje demokratija.
Toplo preporučujem JS da emituje ovaj sociološki fenomen:
Ovo je Pedja Milosiveci sin cuvenog doktora Voja Milosevica. Ako iver ne pada daleko od klade sigurno je dobar ljekar a da se zazelio da uleti u neku politiku ne bih se iznenadio pa se do obicno zapocinje ovim slavopojkama hagiografija itd.
Jbg montenegro je montenegro sto dublje to bolje
je li ovom uvlakacu u dupe glava od skaja ili je to nauljio dobro pred performans depesa?
REZILTATI SISTEMATSKOG PREGLEDA PSIHOLOSKOG ZDRAVLJA GRADJANA CGe, su pokazali KATASTROFALNE POSLEDICE OD POSTRATNOG SINDROMA I NAVIJACKIH STRASTI, PROZET MRZNJOM I PREDRASUDAMA PREMA DRUGOSTIMA I RAZLIKAMA, NACIJONALNIM, VJERSKIM, IDELOSKOM, RODOVSKIM, SEXUALNIM , KLASNIM I RASNIM, koje se PRETJERANO DOZIRAJU U PREDIZBORNIM KAMPANJAMA.
Ko zeli LIJEK od tih OTROVA,
i ima zelju da svoj vijek provede u BLAGOSTANJU, i ZEMLJU KOJU JE POSUDIO OD SVOJIH POTOMAKA, OSTAVI CISTU I PLODNU, tri puta dnevno mora uzimati SLEDECE LJEKOVE.
Sagledat MOGUCNOSTI u CGi,
SUNCE, VODU, ENERGIJU I ZNANJE DA TU KOMBINACIJU IZKORISTI ZA VITAMINE, ENZYME I PROTEINE I NEZASICENE MASNE KISJELINE.
Da bi to REALIZOVAO, treba koristit PESTICIDE I HERBICIDE, koji unistavaju POLITICARE, najveci KOROV U CGi, gori od KOPRIVE I PALAMIDE, jer oni UNISTAVAJU SLOBODNO TRZISTE, dje se RAZMJENJUJU PLODOVI ZEMLJE; SUNCA I VODE, PROIZVODI NASEG ZNANJA I UMIJECA.
Nema ZDRAVIH POJEDINACA, bez EKONOMSKE SLOBODE, a nema ZDRAVOG I SLOBODNOG TRZISTA, ako se POLITIKA I NJIHOVI ORTACI POJAVE NA TRZISTU SA SVOJIM MONOPOLIMA.
DA ZAHVALIM BOGU, NA OGROMNIM KOLICINAMA VODE 2,5 KUBIKA U MART MJESEC NA CETINJE, SA TE VISINE NA TURBINE U BECICE BI SVAKI KUBIK VRIJEDIO 3 kWh, ili 30 euro centi, da imamo PAMETI I TEHNOLOGIJE, samo pomnozite m2 sa 30 centi, i skupite milijarde, ili kWh, pretvorite u povrce, voce i cvijece iz staklenika i plastenika.
Otvorite OCI, i aktivirajte MOZAK, i ne KONZUMIRAJTE POLITICARE, jer je to SIGURAN PUT DO TOTALNOG LUDILA, KOMPLETNE DRSTVENE ZAJEDNICE CGe, I VOLITE BLIZNJEGA SVOGA, I POKUSAJTE POVRATIT VJERU U LJUDE I POVJERENJE, KOJU SU POLITICARI TOTALNO DEVASTIRALI, I RODJENU BRACU ZAKRVILI.
Mi nijesmo NAROD ZA TIMSKI RAD, nama su FAMILIJE PUKLE KO KRISTALNA CASA, BRAT BRATA OCIMA NE MOZE GLEDAT, a ne POKRETI&PARTIJE, jedino na SPORTSKI TERENIMA IGRAMO TIMSKI SIROM SVIJETA, I ONDA SMO OSVAJACI ZLATA, kad to UTUVIMO U PRAZNE CUTURE, i STANEMO PRED ZRCALO, I PRZNAMO PRVO SAMI SEBE, PA ONDA JAVNO, DA NAS SAMO ZLOCIN I KRIMINAL MOZE POVEZAT KAO DPS, I KOSTURI U ORMARU, DA SVI SKUPA CUVAMO TAJNU I BRUKU OD NARODA I PORODA.
Patrijarh Vartolomej pozvao papu Franja u posjetu
Objavio/la PCNEN Vijesti 01. Apr. 2013. | 12:22
Vaseljenski patrijarh Vartolomej je pozvao papu Franju da posjeti Istanbul 30. novembra, na praznik svetog apostola Andreja, zaštitnika patrijašije.
Kako su saopštili crkveni krugovi na Fanaru, 30. novembar je “veoma pogodan” pošto tim povodom Carigrad i Vatikan svake godine razmjenjuju visoke posjete povodom najviših praznika “dviju patrijaršija”, prenosi RSE.
Prvi put u istoriji dviju crkava patrijarh Vartolomej je prisustvovao ceremoniji ustoličenja pape Franje 19. februara u Vatikanu.
Patrijarh Vartolomej je izjavio da je siguran da će doći do jedinstva između pravoslavne i katoličke crkve, ali da on to “neće doživjeti”.
koga bi bojkotasi upisali kao svog kandidata, pitanje je sad?…
Rada Bojovica!!!!!xaxaxa xaxaxax axaxaxaxa ne,ne ne Ranka Krivokapica aaaaaaaaaaaxaxaxaxx xaxaxa posto bojkotuju xaxaaaaaaaaaaaaaaaaj
sto je ovo sad !!!??? neko se najeo pasulja?….
Sto ti je nos Babe Sere, koja je NIZA tarifa ultra lake nuzde?!) Ako moze sindikalna cijena posto je bio bez mesa, nema se?)) xaxaxaxaxaxax xaxaxaxax
sad kad je radijacija od pasulja izlapila da predlozim predsjednickog kandidata portala javniservis.me….moj predsjednicki kandidat je kozak…ma ko to bio…
evo darko dajem sve od sebe da zainteresujem gospodu opozicionare sa portala na temu treceg kandidata, ali oni jos mjere i dumaju sa kim ce i hoce li uopste…ne umiju ni da se izjasne oko zajednickog kandidata javniservis.me a ne da daju potpise bojovicu ili nekom…i dalje je to ista podjela na izdajnike vase i nase ali u mnogo sofisticiranijoj formi…fore lijevo, desno…libertarijanci, ovi, oni…jedino pokusavaju izduvnim gasovima od pasulja da se politicki izjasne….
USTAV CRNE GORE
Pravicno i javno sudjenje.
Clan 32
Svako ima pravo na pravicno i javno sudjenje u razumnom roku pred nezavisnim, nepristrasnim i zakonom ustanovljenim sudom.
Ko sto vidish nije pitanje odje samo politickih izbora vec i onih ljudskih.
Svako gleda samo svoju straznjicu. I ne vidi nista drugo pred nosom.
Blažo Davidović.
http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=22327&Itemid=195
ima li ko da mi objasni sto to tacno znaci predsjednicki politicki program?…da npr. izlozi svoju verziju predsjednickog politickog programa u okviru ustavnih predsjednickih ovlascenja……evo ja sam laik po tom pitanju…da li tu ima ,npr i stila odjevana za vrijeme mandata ili izbora jela za prilike zvanicnih vecera sa kolegama iz ino i domace politike….koliko puta ce da lupne po zvonu na otvaranju berze wall street-a…ima li neko voljan?…
…”Kada bi Miodrag Lekić, sa racionalnim obrazloženjem, odustao od predsjedničkih izbora uradio bi spektakularnu marketinšku stvar, uradio bi nešto što bi od njega učinilo političkog mudraca, političkog velikana koji bi tek tada dobio ogroman broj pristalica i onda to jednostavno politički kapitalizirao u prvoj slijedećoj prilici. Ali, Lekić nije od te sorte, on je čovjek kalupa.”
Da odustane Lekić?! Ma, đe? On je pošten čovjek i kao takav pošteno će da izgubi izbore, a poslije lelek… pokrali nas, jaook. Pi, prešli su mi u žešću dosadu.
kreni kolo da krenemo
LIJEVA SKRETANJA
Sindikalne vođe u propalim preduzećima imaju plate i do 2.000 eura
Sindikalne vođe često imaju veće zarade od onih u uspješnim kompanijama, pojedini misle da više zaslužuju za teret koji nose
Mjerilo za količinu mjesečnih primanja sindikalnih lidera na nivou preduzeća ne zavisi od uspješnosti firme čije radnike oni zastupaju već isključivo od kolektivnih ugovora koji su na snazi.
Zato se u Crnoj Gori dešava da predstavnik zaposlenih koji mjesecima rade i ne dobijaju platu, u preduzeću koje je u stečaju ili pred likvidacijom zarađuju po nekoliko hiljada eura, a oni koji predstavljaju zaposlene u uspješnoj firmi 100 ili 200 eura.
Sindikalnim vođama, koji su profesionalno angažovani za tu funkciju, zarade isplaćuje poslodavac ukoliko ih obavezuje Kolektivni ugovor. Oni koji zadrže svoje radno mjesto, uz platu dobijaju dodatak za sindikalnu aktivnost iz članarina, koje plaćaju radnici pri tom sindikatu.
Potvrda da predsjednik Sindikalne organizacije Rudnika boksita Ratko Radulović na funkciji koju profesionalno obavlja mjesečno zarađuje 1.800 do 2.000 eura uznemirila je radnike te nekada jake nikšićke firme, kojima se duguje šest zarada. Tek juče je počela isplata dijela septembarske zarade.
“To varira, nekad dobiješ 2.000 eura, nekad manje. Sve to piše fino u Kolektivnom ugovoru i lako je provjeriti. Sad će nakon ovih novih mjera štednje biti i mnogo manja”, rekao je Radulović koji po Kolektivnom ugovoru ima i druge beneficije kao što je, primjera radi, službeni auto.
Pošto Boksiti imaju dva sidnikata, i predsjednika drugog, Borislava Bojanovića sljeduje službeni auto, a zarada mu je, kako je rekao, niža od 2.700 eura, “a po Kolektivnom ugovoru bi mogla biti i viša”.
Krivokapić: I toliko mi je malo
Oba sindikata Boksita su dio Saveza sindikata Crne Gore (SSCG) čiji su funkcioneri i poznati po visokim zaradama bez obzira na kojoj se poziciji nalazili.
Kolektivni ugovor je “fino” napisan i u Kombinatu aluminijuma Podgorica (KAP) pa tako predsjednik Sindikata aluminijuma, koji takođe pripada SSCG, Rade Krivokapić prima po dvije prosječne zarade na nivou preduzeća. On je profesionalno angažovan za tu funkciju.
(“Jeste, primam po dvije prosječne plate KAP-a isto kao što je Janko Vučinić primao u Željezari. I to je malo za posao koji obavljam”, kazao je “Vijestima” Krivokapić, dodajući da je prosjek primanja u KAP-u 850 do 950 eura u zavisnosti od mjeseca.
To znači da mjesečno zaradi najmanje 1.700 do oko 1.900 eura. Međutim, prema nezvaničnim podacima “Vijesti”, Krivokapićeva posljednja zarada je iznosila 2.300 eura, što je on demantovao. Predsjedniku Sindikata Krivokapiću pripada i službeni auto.
“Malo sam plaćen za borbu koju vodim i to kojim se intenzitetom zalažem za prava radnika KAP-a. Nije sramota imati veliku platu, imam posao koji je izuzetno zahtjevan”, kazao je Krivokapić.
Privatizacija KAP-a se pokazala neuspješnom, a bez obzira na dosadašnju pomoć iz državnog budžeta, opcije za spasavanje Kombinata donose da to da poreski obveznici nastave da pomažu opstanak fabrike.
Njegova koleginica iz Sindikata Kombinata aluminijuma, koji djeluje pri Uniji slobodnih sindikata (USS) i ima manje članova, Sandra Obradović za svoje aktivnosti dobija 100 eura od organizacije koju predstavlja.
Ona je objasnila da je to dodatak na platu koju zarađuje na svom radnom mjestu, te da je organizacija koju zastupa reprezentativna na nivou poslodavca, ali da po Kolektivnom ugovoru pošto Sindikat ima manje od 500 članova nije profesionalno angažovana.
Predsjednik Sindikata Elektroprivrede (EPCG) Zoran Ostojić kazao je da je profesionalno angažovan i da mu mjesečna plata varira. Obračunava se, prema njegovim riječima, po koeficijentu od 2,25 prosječne plate u firmi. U njegovom slučaju to je, kako je kazao, 723 eura, što daje mjesečnu zaradu od 1.626,75 eura.
Kad je volonterski, značajno niža zarada
Predsjednik Sindikata nikšićke Pivare Boro Delibašić rekao je da tu funkciju obavlja volontersk, ali da uz redovanu platu koju ostvaruje kao operater u energetici, prema Kolektivnom ugovoru zbog sindikalne pozicije prima i 30 odsto od prosječne zarade koja je u Pivari oko 740 eura.
“To je još oko 220 eura na platu koja zbog dodataka na noćnu smjenu varira, ali bi se moglo reći da primam od 900 do 1.100 eura mjesečno”, kazao je Delibašić.
Pero Kadović je predsjednik sindikata Željezare Toščelik pri USS i tu funkciju, kako je kazao, obavlja volonterski, ali bez dodataka na platu koja iznosi svega 315 eura, a koju zarađuje kao mašinski tehničar. Kako je istakao, plata je tolika jer u Željezari još nema kolektivnog ugovora.
Koliko zarađuju lideri sindikalnih centrala iz SSCG, na čijem čelu je Zoran Masoničić, nikada nije saopšteno, a “Vijesti” su se više puta interesovalePredsjednik Sindikata prosvjete pri USS Zvonko Pavićević mjesečno prima jednu i po prosječnu zaradu na nivou države, kako je određeno Kolektivnim ugovorom za prosvjetu, a to je ukupno oko 720 eura. Sindikat prosvjete okuplja oko 10.000 radnika.
“Sedam ili osam godina sam ovaj posao obavljao volonterski, a već oko godinu sam profesionalno angažovan. Moja zarada se isplaćuje od članarine, iako po Kolektivnom ugovoru postoji mogućnost da to prebacimo na poslodavca, Vladu, ali smo na ovaj način nezavisniji”, objasnio je Pavićević.
Predsjednica Sindikata banaka pri USS Lidija Pejović nije profesionalno angažovana već obavlja svoj redovan posao u Sosijete ženeral banci, a Kolektivnim ugovorom je volonterski dodatak po tom osnovu određen na nivou od jedne cijene rada u banci što iznosi 212,4 eura.
“Da sam profesionalno angažovana, to bi bilo isplativije, ali sam posvećena svom poslu i na ovaj način obavljam aktivno sve poslove koji su u interesu sindikata”, objasnila je Pejović.
Centrala SSCG krije primanja
Koliko zarađuju lideri sindikalnih centrala iz SSCG, na čijem čelu je Zoran Masoničić, nikada nije saopšteno, a “Vijesti” su se više puta interesovale.
Iz te centrale nije odgovoreno ni koliko primaju ostali funkcioneri i koga sve i po kojim osnovama plaćaju.
Prema nezvaničnim informacijama, vođama u tom sindikatu su plate iznad 1.000 eura, bez naknada u državnim radnim tijelima, a pojedini su i biznismeni, od čega imaju primanju.
U drugoj centrali je samo dvoje funkcionera koji primaju plate iz USS. Kako je ranije saopšteno, generalni sekretar USS Srđa Keković prima 832 eura, a Statutom je određeno da njegova plata iznosi dvije prosječne zarade na nivou države, ali da je on ne usklađuje.
Platu iz USS prima još i koordinator regionalnih odbora i predsjednik regionalnog odbora za Nikšić, Šavnik i Žabljak Aleksa Marojević i to u iznosu od 620 eura. Po Statutu trebalo bi da mu bude jedna i po prosječna zarada, ali je ni on ne usklađuje.
Svi ostali funkcioneri USS nijesu profesionalno vezani za sindikat i plate primaju u preduzećima u kojima su zaposleni.
Love strujom
Nijesu kaznili krivolovce uhvaćene na djelu jer su privilegovani
Trojica od ukupno četiri člana patrola pustili su krivolovce koji su u NP “Skadarsko jezero” lovili agregatom
Lovočuvari NP “Skadarsko jezero” pustili su dvojicu krivolovaca nedavno uhvaćenih na djelu, a direktor Goran Škatarić ništa nije preduzeo da kazni zaposlene koji su prekršili propise.
Trojica od ukupno četiri člana patrola pustili su krivolovce koji su lovili agregatom, jer je riječ o “privilegovanim krivolovcima”, koji “rade za Raja Šuškavčevića”.
Nadzornik koji savjesno obavljao dužnost u zapisniku je napisao da njegove kolege Milivoje Lukačević, Momir Bečanović i Zvonko Kukuličić nijesu željeli da postupe po zakonu i oduzmu zabranjena ribolovna sredstva.
Krivolovci su uhvaćeni 24. marta, u Gostiljskoj rijeci.
Škatarić je široj javnosti postao poznat nakon što je rijetki crni orao po imenu Bruzda ustrijeljen usred Nacionalnog parka”Zatečeno je dvoje lica kako iz plovila izlovljavaju ribu nedozvoljenim sredstvima (el. strujom) i u vrijeme ribolovnog zabrana. Lica su imala plinsku bocu, lampu, agregat, sondu i oko 30 kilograma ulova. Na uporno insistiranje nadzornika da se primijene ovlašćenja u skladu sa zakonom, Bečanović, Kukuličić i Lukačević su odbijali da urade isto, objašnjavajući da je riječ o licima koja rade za Raja Šuškavčevića i da su oni privilegovani da povremeno love agregatom. Nadzornik je pokušavao da ubijedi svoje kolege da zatečena lica treba da budu tretirana kao i svako drugo lice zatečeno u vršenju protivpravnih radnji, ali nije naišao na razumijevanje. Nadzornik je sakupio podatke o licima usmenim putem…”, navodi se, između ostalog, u zabilješci dostavljenoj “Vijestima” iz NP “Skadarsko jezero”.
Bečanović, međutim, tvrdi da nijesu pustili krivolovce, već da su oni pobjegli, Lukačević da o tome ne zna ništa jer je zadužen da samo vozi gliser, a Kukuličić je mislio da je riječ o prvoaprilskoj šali.
Nadzornik sve napisao u prijavi
“Te noći smo naišli na dva krivolovca sa ošćima (trozubac za lov) i lampom, ali pošto su nam rekli imena – pobjegli su”, kazao je Bečanović.
On je pojasnio da krivolovcima nijesu mogli da oduzmu nelegalna sredstva, jer “nemaju ni osnovne uslove za rad”.
“Svaki dan rizikujemo da nas neko ubije kao ovce, ili da se podavimo… Oprema nam je nikakva, tako da ne možemo da se jurimo sa krivolovcima, jer su oni uvijek brži”, kazao je Bečanović.
Tokom telefonskog razgovora sa njim, novinar “Vijesti” je u pozadini čuo glasove ljudi koji Bečanoviću sugerišu šta da kaže, a on je samo ponavljao njihove riječi.
Prema nezvaničnim ali pouzdanim informacija “Vijesti”, Škatarić slučaj nije zaveo u službene knjige i do juče nije pokrenuo disciplinski postupak protiv lovočuvara.
On nije odgovarao na pozive i sms poruke novinara “Vijesti”, ali je ubrzo okupio sve zaposlene. Pouzdani izvor “Vijesti” tvrdi da su zaposleni više sati pisali i usklađivali izjave, kako bi slučaj bio zataškan.
Škatarić je široj javnosti postao poznat nakon što je rijetki crni orao po imenu Bruzda ustrijeljen usred Nacionalnog parka.
Orao je uginuo u dvorištu Škatarićeve kuće, bez pružene medicinske pomoći. Umjesto veterinara, Škatarić je pozvao policiju, sumnjajući da je riječ o špijunaži, zbog transmitera za praćenje na orlovom tijelu.
Direktor NP Crne Gore Zoran Mrdak pokrenuo je zbog toga disciplinski postupak protiv Škatarića, ali do juče kazna nije izrečena.
Iz Mrdakovog resora je saopšteno da su ranije upoznati sa slučajem krivolova i da će pokrenuti postupak protiv lovočuvara, “ako se utvrdi” njihova odgovornost.
Pusti agregate, dođite da se družimo
Kukuličić je mislio da neko sa njim zbija šalu povodom 1. aprila i nije ozbiljno shvatio pitanja “Vijesti”.
“Pusti agregate, dođite ovamo da se družimo. Povedi i toga što ti je dao moj broj telefona. Koji je tamo pored tebe od njih?”, kazao je Kukuličić.
Nakon što mu je novinar više puta naglasio da nije riječ o prvoaprilskoj šali, on je kratko kazao:
“Sve je kako ti kažeš. Piši tamo što hoćeš”.
Šuškavčević tvrdi da to nijesu njegovi ljudi
Izvor “Vijesti” tvrdi da je jedan od krivolovaca, nakon što su uhvaćeni, pozvao nekoga i telefon dao nadzorniku. Navodno, na liniji je bio Šuškavčević, koji ga je upozorio da ne kažnjava “njegove ljude”…
Šuškavčević, međutim, tvrdi da to nije tačno, da nikada nije krivolovio i da će tužiti novinara ako objavi njegovo ime.
“To je bolesno. Da ja nekoga šaljem da za mene krivolovi? To je neko izmislio. Nikoga nijesam zvao, niti sam ikome prijetio. Imam vilu na obali jezera, ali nikada ne lovim. Kao da ta riba košta bogatstvo. Bez činjenica i dokaza nemojte pominjati moje ime, ili ću vas tužiti”, kazao je Šuškavčević, direktor “Montenegropetrola”.
Obavezno pogledati, funkcioner DPS-a i magarci…
Poseban momenat je na 03i54
Maksima u originalu kaže…
“Bolje je imati lava na čelu vojske sastavljene od zečeva, nego zeca na čelu vojske sastavljene od lavova.”
Lik ovaj DPS-ovac je lagano rekao,
“Bolje je imati lava na čelu vojske sastavljene od magaraca, nego magarca na čelu vojske sastavljene od lavova.”
u prevodu…
“Bolje je imati Filipa na čelu vojske sastavljene od magaraca, nego magarca na čelu vojske sastavljene od Filipa”
Dajem otkaz u ludnici….
Je l’ ovaj malko napušen? ;))
Lav svih lavova!
E svaka mu cast!
Crnogorska (dr)umovanja
Koja to ekonomska računica opravdava izgradnju saobraćajnice vrijedne 2 miliona eura po km asfalta za 3.500 stanovnika i otprilike isto toliko turista?
Putujemo auto-putem više od pet godina, ali od crvene vrpce nismo dalje odmakli
Jelena Marojević Galić
Autorka je programska direktorica NVO Green Home
Kažu da ako krenete nekim putem morate neđe i stići. Pa, nije uvijek baš tako. Crnogorska stvarnost nas demantuje. Tako putujemo auto-putem evo više od pet godina, ali od one crvene vrpce nismo dalje odmakli. I ministar resorni nedavno objasni osnovcima da će kad porastu imati auto-put. Interesantna vremenska odrednica. Ali eto, taj put nikako da počne da se gradi, ali zato se neki otvaraju i po dva puta. A to što uopšte nisu ni završeni nema veze. Imaće se kad završiti i otvoriti i po treći put. Biće još “izbora” hvala bogu. Navikli smo da siječemo vrpce. I da drumujemo.
Put, drum, cesta, džada, magistrala, asfalt, sve su to različite rijeci za konekciju koja “život znači”. I tačno je kad čujete da neko kaže “Bez puta nema života”. Pa je i poslijeratna politika kao jedan od prioriteta postavila izgradnju putne infrastrukture do svih sela. Ono istina po principu “duži a uži”, ali važno je bilo obezbijediti kakvu takvu konekciju. Na žalost tim istim drumovima je ta politika opustila sela.
Istorija crnogorskog drumovanja kaže da do XVIII vijeka u Crnoj Gori nije bilo puta kojim bi mogla ići zaprega. Prva zaprežna kola nabavljena su 1748. godine za potrebe Cetinjskog manastira, a 1840. otpočela je gradnja prve i do tada najbolje putne komunikacije u Crnoj Gori – puta od Cetinja do Rijeke Crnojevića. Nakon toga do početka XX vijeka izgrađeno je oko 250 km kolskih puteva u tadašnjoj Crnoj Gori. I to je značajno unaprijedilo i olakšalo život stanovništva, složićemo se svi. Kasnije su došli i bolji i moderniji putevi. O njihovom stanju, klizištima, odronima, rupama, ne treba trošiti riječi. Dovoljno je da upalite kola i pođete u bilo kom pravcu. I sve će vam se samo kas’ti.
Ali posljednjih dana jedan drum privlači posebnu pažnju. Zaobilazni!!! I to u gradu u koji već odavno ne svraćaju autobusi. A i kako bi kad autobuska stanica već godinama ne radi. Ali ne radi ni preko 130 mladih ljudi koji su na evidenciji plužinskog Zavoda za zapošljavanje. Ni nemaju đe.
Od vremena kad je izgrađena HE Piva i napravljeno vještačko jezero broj stanovnika se više nego prepolovio. Oni koji su odlučili da ostanu vide šansu u 12-omilionskoj obavezi Elektroprivrede Crne Gore po osnovu izgradnje HE “Piva”. Očekivali su da se dio od toga novca uloži u razvojne projekte koji će omogućiti nova radna mjesta, razvoj turizma i poljoprivrede. Umjesto toga dobili su “savremenu” kružnu saobraćajnicu iz 1987. vrijednu više od 4,5 miliona eura.
Ova saobraćajnica bi trebalo da bude duga 2350 m ili nešto manje od 2,5 km. Prostom računicom dolazimo do frapatnog podatka da bi 1 km takvog puta koštao oko 2 miliona eura. Da gradonačelnik Plužina namjerava da gradi auto-put u punom profilu sa 6 traka, imalo bi smisla. Ili je možda njegova računica da Plužine uđu u Ginisovu knjigu rekorda kao varoš sa najskupljim parčetom asfalta. Pa da nagrnu turisti da vide i to čudo.
Šalu na stranu, savremeni pristup planiranju traži da se zadovolje svi aspekti, ekonomski, ekološki i socijalni. I to je najinteresantnija stvar kod ovoga projekta. Ni izdaleka ne zadovoljava ni jedan od njih. U ovim teškim ekonomskim vremenima kada se pažljivo planira svaki euro u budžetu, ekonomska strana dobija prioritet u svakoj analizi, a ona je u ovom projektu najupitnija. Koja to ekonomska računica opravdava izgradnju saobraćajnice vrijedne 2 miliona eura po km asfalta za 3.500 stanovnika koji žive na tom području i otprilike isto toliko turista koji su ostvarili noćenja u prethodnoj turističkoj sezoni. Čudna neka ekonomska logika.
Sada bismo mogli da nabrajamo do sjutra sadržaje koji ovom gradiću na obali jezera nedostaju, od pristaništa, šetalista, odmorišta, igrališta, biciklističkih traka, trotoara, rasvjete, odmarališta, smještajnih kapaciteta, do postrojenja za preradu i čuvanje šumskih plodova, ali i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Mnogo je toga za ovako mali grad. Ali izgleda da je za neke kružna saobraćajnica tik uz zgrade, sportski poligon i školu jedina šansa za ostanak mladih ljudi u ovom gradu.
Kružni drum. Drumski krug. Svejedno kako ćemo ga nazvati. Važno je da se vrtimo u krug i da ne smišljamo kako će Plužine i Plužinjani izaći iz nezaposlenosti, zaustaviti iseljavanje i propadanje ovog grada okruženog bajkovitom ljepotom prirode. Biće zatočenici puta koji ne vodi nigdje.
PRAVNA DRŽAVA
Građani moraju da plaćaju nečiji javašluk
Zbog izgradnje dionice puta ka Žabljaku koja sada tone, MANS uzalud podnosio krivičnu prijavu
Put koštao 24,5 miliona eura
Zbog sumnje u regularnost izbora austrijske kompanije “Porr”, kojoj je Direkcija za saobraćaj povjerila posao izgradnje dionice puta Šavnik – Žabljak, od tunela Ivica do Motičkog gaja, koja je već počela da propada i tone, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) podnijela je krajem jula 2012. krivičnu prijavu protiv direktora Direkcije Veselina Grbovića i još pet službenika te institucije zbog sumnje da su zloupotrijebili položaj.
U tužbi koju je, kako kažu u MANS-u, vrhovno državno tužilaštvo ekspresno odacilo, piše da je prilikom izbora izvođača radova na izgradnji ove dionice puta Risan-Grahovo-Žabljak prekršen Zakon o javnim nabavkama jer u javnom pozivu za nadmetanje nijesu transparentno prikazali uslove finansiranja.
Za posao procijenjen na 16 miliona eura, od tri prispjele ponude kao najpovoljnija izabrana je ona koju je dostavio austrijski “Porr” i iznosila je skoro 21,2 miliona eura.
Kako put počne da tone dvije godine nakon što je završen?>>>
U obrazloženju krivične prijave ukazuje se da je Direkcija za saobraćaj prekršila Zakon o javnim nabavkama zbog toga što je ovaj posao povjerila “Porru”, iako ta kompanija nije dostavila neophodne finansijske garancije za kompletan iznos, nego samo za 17,5 miliona.
Dodaje se da je rok završetka svih radova više puta pomjeran i da je, kada se obračuna PDV vrijednost ovog posla, faktura došla na skoro 24,5 miliona eura, odnosno za preko osam miliona više od procijenjene.
Dejan Milovac (MANS) kaže da je u ovom slučaju “novcem građana papreno plaćen nečiji javašluk”.
“Podaci do kojih je MANS došao prošle godine pokazuju da je ova dionica preplaćena za nekoliko miliona eura i da je Porr bio favorizovan tokom tenderskog procesa. MANS je zbog toga podnio i krivičnu prijavu koja je ekspresno odbačena uz obrazloženje da nijedno od prijavljenih lica nije počinilo krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti”, kazao je Milovac.
Iako za propadanje novog puta krivi izvođača radova i Direkciju koja nije obezbijedila najbolji kvalitet radova, Milovac kaže da odgovor na pitanje šta se dogodilo sa novim putem neće dati Direkcija.
“To je prvenstveno u nadležnosti tužilaštva, koje bi trebalo da utvrdi ko je propustio dužnost nadzora nad izgradnjom ove dionice, što je rezultiralo da put bude urušen. Smatramo da su se za skoro 25 miliona eura mogle uraditi sve analize terena i obezbijediti učešće kvalitetnih izvođača radova”, naglašava Milovac.
Austrijanci još ćute
“Vijesti” su protekla dva dana pokušale da dobiju odgovor “Porra” na pitanje kako je novi put počeo da tone.
Od ljudi koji su doskora bili na čelu predstavaništva te kompanije za Crnu Goru, sugerisano nam je da se obratimo direktoru “Porra” za Srbiju i Crnu Goru Bobanu Veličkoviću, koji nije odgovorio na pitanja “Vijesti” proslijeđena mejlom.
http://www.vijesti.me/vijesti/mitrovic-radoncic-popovic-osnivaju-novine-televiziju-clanak-121597
Beba(iskreni, vidi se da sve radi bez interesa zato ga niko neće) $ Šeki, kakva će to TV biti. Brrr. Predlažem Milovana za kolumnistu.
Htjedoh reći da im Milovan vodi “Živu istinu” a ne da bude kolumnista.
Pink, Beba i Šeki da osnuju televiziju a da to prođe bez Darka!? Nemoguće. Milovanu bi bolje legla neka verzija “Uvijek subotom”, s tim da ide uvijek nedjeljom da se ne bi pravilo rivalstvo sa Radoičićevom “Uvijek subotom”.
Budi Lav i ne glasaj za Magarca!
Budi Magarac i Glasaj za Lava!
Budi Magarac i podrzzi Ruzziccastog, Smradonccica i Bebanu!
Priča se, Nasrudin hodža je često prelazio iz Perzije u Tursku na leđima magarca. Svaki put bi na magarca nabacio ogroman zavežljaj pun svakakvih stvari, i s time prelazio iz zemlje u zemlju.
Graničari su znali da Nasrudin nešto krijumčari pa bi svaki put zaustavljali i temeljito pretresali. Ali, koliko god tražili nikako da otkriju šta to Nasrudin prenosi. Kad bi ga upitali šta prenosi hodža bi se uvijek našalio: “Ma, nešto krijumčarim”
Dugo nakon toga, Nasrudin se naseli u Tursku i jedne prilike ga srete jedan od onih graničara pa ga priupita: ˝Dina ti hodža, mnogo je prošlo od kako si ono prelazio preko granice, hoćeš li mi sad reći šta si ono “krijumčario” s onim magarcima. – ˝Pa magarce˝, reče hodža.
Dok niko nije RAVNODUSAN na moje STAVOVE,
dok me jedni mrze, a drugi vole,
postoji motivacija, da nastavim da AVETAM,
posto ja nijesam HORSKI PJEVAC, NEONAC ILI ZIPPOVAC,
moram SOLO GUSLAT,
a BOG CE NARODU DOBRA DAT,
ako progledaju i sruse ljese i plotove oko OBORA CRNIH I BIJELIH BRAVA,
i MUDRIH GLAVA, lizat so iz Milovanove sake,
da prohodaju, i bace naZijonalisticke STAKE,
i podstapalice,
da im svinU OBRAZI, kao djecije GUZICE.
Gospodine Jankoviću,
ja nijesam horski pjevač-loš mi je glas, pokušavam solo, ali mi zbog lošeg glasa ni to ne ide.
Samo ponekad sumiram utiske:
Ako ste bili imprsionirani Bebom(plašim se da navedem kako ste ga opisali, rekli ste mi da vam podmećem da ste rekli da je pošten, što doista moguće nijeste rekli a ja vas nijesam snimao, nijesam zapamtio svaku riječ, ali ste o njemu govorili u superlativima – to je valjde nesporno), ako ste impresionirani Šukovićem i njegovim Živim istinama, valjda je za vas kompliment da bi ste Vi mogli voditi “Živu istinu” na Bebinoj i Šekijevoj TV. Stvarno ne znam da li vam je i Šeki dopadljiv, ali…
SUPERLATIVI ZA BEBU, REKAO MILOVAN DA JE BEBA POSTEN,
ili si PROPJEVA ILI PROSVIRA,
ili si obolio i od mene, kao od Darka Sukovica i RADIO VEZE I ZIVE ISTINE,
probaj caj od NANE, mozda se OPUSTIS,
i sagledas GLOBALNI I OPSTI PROBLEM,
jer POJEDINCI igraju epizodne uloge, MILO JE GLAVNI GOSPODAR.
Je li to ona Šemsudin koji ni padeže ne zna, kojem drugi snimaju nekakve reportaže koje on prolašava zajedno sa Draškom Đuranovicem i Kusovcem za filmove koji dobijau najvece svetske nagrade za koje niko nije ccuo, koji je godinama malterisao fasade po Čepurcima i na Zabjelu, koji čačka ussi kljuccevima od kola kako jednom napisa poštovani Slavko Perovic….
Moramo oslobađati stvarne ljude
Objavio/la PCNEN Drugi pišu 03. Apr. 2013. | 08:37
Autor: Srećko Pulig
Sada već čest gost u našim krajevima, mađarski filozof Gáspár Miklós Tamás održao je u Zagrebu, na poziv Centra za radničke studije i kustoskoga kolektiva WHW, dva predavanja: prvo, u net-kulturnom klubu Mama, bilo je naslovljeno “Dvostruki mit o srednjoj klasi”, a drugo, u Galeriji Nova, “Još jednom o postfašizmu”.
Tamás je osebujna pojava na inače zamrloj srednjoevropskoj intelektualnoj sceni. Rođen u Cluju u Rumunjskoj, u mladosti je, kao urednik književnog tjednika, imao problema s Ceausescuovim poretkom, pa je 1978. bio prisiljen emigrirati u Mađarsku. Dvije godine predavao je na univerzitetu s kojega je otpušten radi potpisanih pamfleta objavljivanih u samizdatu. Od 1986. gostuje na zapadnim univerzitetima, a 1990. izabran je kao zastupnik Liberalne stranke u mađarski parlament. Početkom devedesetih bio je i direktor Instituta za filozofiju Mađarske akademije nauka, no ubrzo odstupa s tih političkih i stručnih funkcija, a njegovi se pogledi na političku filozofiju postupno pomiču ulijevo. I dok je većina intelektualnog svijeta u ovim krajevima tek prošla put pretvorbe “liječenih” ljevičara u liberale, naš sugovornik je već “(iz)liječeni” liberal i rijetki suvremeni mađarski marksist. Djela su mu prevedena na 14 jezika, u nas samo pojedinačni eseji. Ovaj razgovor je vođen nakon prvog, a prije drugog Tamásevog zagrebačkog predavanja.
Zanimljiva je raširenost mita da stabilnost postsocijalističkih društava zavisi od stabilnosti položaja srednje klase u njima, iako nam dosadašnje iskustvo govori da je istina prije obrnuta. Što to danas sačinjava dvostruki mit o srednjoj klasi?
Izvorna ideja o srednjoj klasi u buržoaskoj sociologiji stoljećima se sastojala u uvjerenju da će mali vlasnici, za koje se u 19. stoljeću vjerovalo da žive nezavisno, samo od svoga rada, biti kičma liberalnog društva. Materijalna nezavisnost shvaćala se kao brana od utjecaja vlasti, države, nadređenih, feudalne gospode. Ideal-tipovi su bili mali farmeri, posjednici manufaktura i tvornica s malom proizvodnjom. Ideal srednje klase u kasnom socijalizmu – a to znači uglavnom 1970-ih i 1980-ih godina prošlog stoljeća, kada je zamijećeno odstupanje staroga industrijskog proletarijata i rast uslužnog sektora i poslova za tzv. bijele ovratnike – potiče od ideje da će inteligencija nekako proizvesti srednju klasu, koja će odlučno pridonijeti modernizaciji. No nije primijećeno bitno odsustvo u tom konstruktu, a to je odsustvo kapitala. Kako imati srednju klasu nevlasnika? Tako se 1989. u Istočnoj Evropi dogodilo da su poslovi srednjeg menadžmenta, poslovi u obrazovnom sustavu, zdravstvu, društvenim servisima i sl., dakle oni koji bi se trebali odnositi na srednju klasu, ostali ovisni o vlastima i institucijama; oni su se okrenuli protiv starih ideja o srednjoj klasi kao onoj koja nije sluganska, nego je ponosna i autonomna buržoazija, kao osnova liberalnog društva. Vrlo brzo vidjeli su se i učinci toga novog stava. Ta srednja klasa, više birokratska i institucionalizirana od buržoazije, svoj je izraz uglavnom pronalazila u nacionalizmu. To je njena glavna ideja kako izraziti sebe i vlastiti interes. Naravno, postoji mnogo vrsta nacionalizama, od liberalnog do ekstremne desnice, no ono što im je zajedničko jest preusmjeravanje želje ljudi za autonomijom prema ovisnosti o nacionalnoj državi. I to se jasno pokazuje. Tako možemo reći da je, dok je još postojala u svome starom obliku u 19. stoljeću, izvorna srednja klasa bila antiklerikalna, antinacionalistička, antimilitaristička, dakle stvarno individualistička. Ova nova srednja klasa uopće nije takva, ona je organicistička i korporativistička, a to je velika razlika. Tako da su sve te nade da će nas spasiti mali poduzetnici tlapnja. Jer nema malih poduzetnika, sav kapitalizam u današnjoj Istočnoj Evropi u posjedu je velikih multinacionalnih kompanija, mali su poduzetnici, u najboljem slučaju, njihovi indirektni zaposlenici u podnajmu. Na djelu je dakle mit!
Kampanje umjesto pokreta
Uza sve razlike tzv. realnog i jugoslavenskog tipa socijalizma možemo reći kako se tadašnja wannabe buržoazija nadala postati pravom, no u tome uglavnom nije uspjela?
Nije. Sjećam se kako su u Mađarskoj neki dobri filolozi oko 1992., s poslovnim koferima u američkom stilu, išli na burzu kupovati dionice. Sada su ispali iz igre, ako nisu i nezaposleni. Postojala je nada u brzo bogaćenje…
U našoj liberalizirajućoj sociologiji, na djelu od 1970-ih do 1990-ih, neki su, poput Josipa Županova, govorili o klasnim alijansama između državnih birokrata i radničkih klasa kao glavnoj konzervativnoj prepreci na putu u zdravo tržišno društvo. Nudili su alternativu predvođenu srednjoklasnim stručnjacima. No uglavnom nisu napuštali partiju, više su razmišljali kako u njoj uspostaviti hegemoniju…
U samo dvije evropske socijalističke zemlje socijalistička je tradicija gotovo do kraja pokazivala znakove života – u Jugoslaviji i Istočnoj Njemačkoj. I to iz različitih razloga. No u oba je slučaja identifikacija s komunističkim antifašističkim pogledom na vlastitu prošlost – borba protiv fašizma i nacizma – bila kičma državnog identiteta. Što je bila Jugoslavija bez antifašizma? Ništa. Što je bila Istočna Njemačka bez antifašizma? Opet ništa. Kada su te identifikacije kolabirale, sistem je, ideološki, izgubio razlog postojanja. Izvan ta dva mjesta marksizam je izgubio svoju važnost još u šezdesetima: u Mađarskoj ili Rumunjskoj niste mogli sresti ozbiljnog marksista ili ljevičara. Samo su rijetki preostali i ti su voljeli dolaziti u Jugoslaviju. Ja to i opet činim.
Možda stignemo u istom životu biti i posljednji i prvi ljevičari ovdje?
Mislim, gdje sam ja sada? U Zagrebu sam, ne u Debrecinu. Bilo kako bilo, ideja o posvećenim intelektualcima, o savezu s prezrenim proletarijatom, umrla je u razna vremena u raznim zemljama, ali je umrla. Stari san o mladim muškarcima i ženama duha koji predvode subverzivnu, pobunjeničku revoluciju je mrtav…
Govorite kao Boris Buden o postkomunističkom stanju kao stanju globalne tranzicije Istoka i Zapada nakon “pada komunizma”?
Govorio sam na predstavljanju Budenove knjige “Zona prelaska; o kraju postkomunizma” kada je prevedena u Rumunjskoj, ali ne dijelim sve u njoj iznesene stavove. No mislim da je svjetsko-historijska epoha u kojoj je postojala ravnoteža dvaju velikih blokova moći završila. Ljevica, radnička klasa, socijalna demokracija, boljševizam, armije organiziranih ljudi, milijunske mase članova i Sovjetski Savez – sve je to dovedeno u pitanje. S druge strane, kapitalizam, tradicija i nacija nahrupili su u prostor u kojem je ljevica izgubila svoje subverzivne dimenzije. Sjetimo se da je i socijalna demokracija prije rata bila marksistička. Taj veliki diskurs, jer to je bila glavna priča modernosti, sada je dokrajčen. Naravno, stari problemi su ostali, postoje čak osobe i grupe vrlo slične starim grupama, ali su masovni karakter i veličajnost konflikta, te njegove gigantske dimenzije nestali. Sve je zamrznuto i atomizirano, iako se potisnuto vraća u svakom novom konfliktu, to biva čas na jednom, čas na drugom izoliranom mjestu. Problemi se adresiraju samo onako kako razdvojeno nadolaze, u reakciji na njihovo pojavljivanje. Ovdje okupacija fakulteta, ondje radnički štrajkovi, pa demonstracije protiv ekstremnog nacionalizma, za prava žena itd. Sve su te borbe atomizirane. Američki filozof Richard Rorty je u jednoj svojoj knjizi iz 1980-ih profetski predvidio kako ćemo sada imati kampanje umjesto pokreta! On je time bio oduševljen, ja nisam, no kao predviđanje se pokazalo sasvim primjerenim. To je ono što se događa. Gdje je sada pokret iz Seattlea? Potpuno je zaboravljen i nestao, jer nema institucionalizirano pamćenje. Kao što su rekli Horkheimer i Adorno, više nema partije pisane velikim slovom, u smislu Internacionale naših roditelja. Ideja pripadnosti velikom pokretu, u kojem se ljudi možda i ne slažu u svemu, ali znaju da, na neki način, stupaju u istom smjeru (makar to ponekad bila i neistina), više ne postoji. Imamo samo te punktualne sukobe, konflikte i borbe, koji ne idu za zahtjevima pravih emancipatora i liberatora što su inspirirali borbe u posljednja dva stoljeća. Točno 200 godina prošlo je od 1789. do 1989. i sada smo u totalno novom dobu, a sa svim istim, starim problemima.
Država je ispražnjena
Stvar se dodatno komplicira u našim društvima na poluperiferiji. Teorije svjetskog sistema još su 1980-ih uvele kao klase one koje imaju samo neke elemente istih takvih u centru, dakle s dodatkom “lumpen”: dok se tada ovdje govorilo da imamo lumpenproletarijat, sada se ispostavlja da imamo lumpenburžoaziju?
Treba razlikovati dva nivoa. Bazični uvjeti za kapitalizam, a to znači odvajanje proizvođača od sredstava za proizvodnju, još su uvijek fundamentalna činjenica naših današnjih života. Kapitalizam funkcionira samo tako da prisvaja rad drugih ljudi. To se nije promijenilo i ne može se promijeniti. Druga je stvar koliko je ljudi angažirano u tome procesu, no to ne mijenja bazičnu strukturu kapitalizma, koja je ista već dva stoljeća. Naravno, nova je činjenica da su glavne regije kapitalističke proizvodnje – zbog razvoja nove tehnologije, demografskih i ekoloških, urbanističkih i prostornih promjena uopće – vrlo ograničene. Vrlo malo ljudi je potrebno u aktualnoj proizvodnji objekata, planiranju, servisima, transportu itd. Ostali su – a to je sada većina – angažirani u procesima koje možemo shvatiti samo biopolitički. To je reprodukcija centrirana oko obitelji, navika i sklonosti, kvalitete života. Naravno, postoje i borbe oko redistribucije. Liberali su predviđali kako će država izgubiti svoje značenje, no ona nije nikada bila važnija nego danas. Većina stanovništva, čak i u tzv. razvijenim društvima, može preživjeti samo zahvaljujući redistributivnim funkcijama države. Druge mogućnosti ne postoje. Većinu ljudi kapitalizam jednostavno ne treba! On je postao globalan, a u isto je vrijeme većina čovječanstva njemu postala suvišna. Istovremeno, država je ispražnjena, manja je no što je bila, raspolaže s manje resursa i novca nego prije. Sve manje društvene grupe zato se sve ogorčenije bore oko istih resursa i to opisuje suvremenu politiku.
Nije li to ono što se događa – očajnička borba za fondove EU-a, oko stavaka u državnom proračunu, novca za zdravstvo, školstvo itd. Sve veći pritisak subalternog stanovništva na zadovoljavanje svojih potreba od strane države koja to, naravno, odbija. Kada vide kako nema izgleda da se država vrati u svoj prošli oblik redistributivne države blagostanja, što im preostaje nego odgurnuti druge grupe iz natjecanja? To se događa: jebeš imigrante, penzionere, studente, gejeve, bilo koga… Pravi se konflikt između različito pozicioniranih grupa, mladih i starih, muškaraca i žena, hetero i homoseksualnih, imigranata i starosjedilaca, crnih i bijelih – svega što imamo, a sve ne bi li se legitimiziralo neki identitetski naslov prema državi. “Dajte nam novac”, svi plaču i viču: “Dajte nama i nikome drugom!” Zato čak i društveni pokreti danas sadrže u sebi nešto vrlo ograničeno, ponekad i sebično. Opći trend prema pravednijem društvu vrlo je krhak. Postoji, no samo do izvjesnog stupnja. To objašnjava kako je moguće da društveni pokreti ponekad budu na čudan način kombinirani s rasizmom, nacionalizmom, antiimigrantskom politikom. Ne treba zaboraviti da je jedna od snaga koja je napadala imigrante na Zapadu bio sindikat. Nije to, naravno, uvijek bio slučaj, kao što su u 19. stoljeću bili protiv dolaska kulija iz Kine, no to je dizanjem klasne svijesti promijenio tek marksistički i socijalistički pokret.
Živimo u postfašizmu
Sa svim žrtvama u zadnjem ratu oko jugoslavenskog nasljeđa ovdje, zapetljali smo se u simboličke i stvarne analogije s povijesnim fašizmom, ne uočivši dobro razlike. Može li tu pomoći vaš pojam postfašizma?
Svakako. Više ne trebate diktaturu da biste postigli fašističke ciljeve i svrhe. To se sada može i pod tzv. demokratskim okolnostima. Fašizam je najznačajnije političko sredstvo u ograničavanju državljanstva.
Tako je bila moguća ironija da baš Milošević i Tuđman budu prvi predsjednici višestranačkih demokracija?
Naravno, inače bi im vlast doveli u pitanje. No ne radi se ovdje samo o višestranačju. Ako biti građanin uistinu znači mogućnosti participacije u odlukama koje se tiču sudbine cijele zajednice – što je hipoteza buržoaske demokracije – to pravo mora biti, barem načelno, ako ne uvijek i u praksi, nekome oduzeto (najspektakularnije u zakonodavstvu o imigrantima). To znači da pravo građanstva nije univerzalno, da nije svojstvo svakoga, nego da možemo razlikovati građane i “samo ljude”. Ti “tek ljudi”, homo sacer u Agambenovom smislu, koje možeš nekažnjeno ubiti, ne uvažavati njihova prava itd., uvode klasifikaciju koja prolazi kroz cijelo čovječanstvo, na građane zemlje i one koji to nisu. A to je, apstraktno gledajući, nacistička ideja; znate ono da židovi, komunisti itd. nisu članovi nacionalne zajednice. Pojavilo se nastojanje, i to posvuda, da se redefinira nacionalna zajednica. Pa je njezin pripadnik bijelac, podrijetlom iz srednje klase, muškarac, kršćanin… Postizanje fašističkih ciljeva ne svodi se jednostavno na rasizam, mržnju i slično – što je uznemirujuće, ali i marginalno. Najvažnije je zakonodavstvo. Sve se događa u pravu i u ekonomiji, a to su najznačajniji nivoi na kojima počiva sila kapitalističke države.
Tako je u nas ozakonjena subkultura ratnih veterana, koja ponekad ispunjava nekoć radnički prostor, upuštajući se u pregovore s poslodavcem-državom. Sve je više i ugroženog subproletarijata, ljudi koji nemaju šanse ni da budu eksploatirani kao radnici. Može li se u takvoj situaciji ljevica odreći mobilizacijskog potencijala pozivanja na narod i prepustiti ga desnici?
Mislim da ne i ja se toga ne odričem, iako možemo vidjeti promjene u karakteru pojma “narod”. No centralna struktura i dalje je prisutna. Kada se, u smislu Francuske revolucije, kaže “mi narod”, misli se, naravno simplificirano, na sve osim vladara. A to je i dalje realnost. Postoji narod i postoje vladari. Opasnost je da u silnoj želji za sofisticiranošću zaboravimo tu bazičnu činjenicu.
Jedan pravi narodni pokret, koji može biti samo lijevi ili radnički, danas se teško pomalja. Možda stoga što iza taktičkih pomaka u dnevnim bitkama nema nikakve strategije?
Kako da imate strategiju ako nemate organizaciju? Strategije prave institucije.
Poznat je Marxov stav (ne samo njegov) o tragediji i farsi u historiji. Uvedemo li motiv ponavljanja, treba primijetiti da se kapitalizam sada i ovdje “ponavlja” u trećoj ili četvrtoj reinkarnaciji, a socijalizmu to “brane”?
Naravno. No ne radi se prvenstveno o problemu ponavljanja, nego o tome da je nešto nezavršeno i neuspješno. Prvi projekt revolucije formuliran je u Rousseaua i drugih, recimo u pravu naroda da se odupre tiraniji i u smislu radikalnoga političkog egalitarizma, koji ne tolerira nikakvo pravilo ni vlast po sebi. Ako je Rousseau bio u pravu kada je tvrdio da su ljudi rođeni slobodni a svuda ih vidimo u lancima, postoji jasna moralna obaveza sviju nas da ljude tih lanaca oslobodimo. To onda nije samo stvar ukusa, nego moralna obaveza onih koji imaju mogućnost i priliku da nešto učine. Nisam se slučajno zatekao na ljevici, takvo rezoniranje je sranje. Tvrdi li netko da ljudi nisu rođeni slobodni (a volio bih vidjeti njihove argumente, zašto nisu), iz toga proizlaze ozbiljne političke obaveze. Ako smo pak slobodni, onda su stege sluganstva neprirodne i trebaju biti uklonjene. U tom se smislu ono što zovemo ljevicom, socijalizmom ili komunizmom pokazuje kao moralna obaveza, ako već ne kao politička realnost. Shvaćamo li slobodu ozbiljno, fundamentalna je potreba obavezati se.
U traganju za savezništvom odozdo, na širokoj se skali ponovno nude recepti narodnog fronta, koje desnica – recimo u slučaju pokreta Occupy Croatia – lako zloupotrebljava?
Ljudi sve pokušavaju, jer smo slabi i mnogi očajnički teže izumljivanju političke taktike. Nevolja je s tim pokretima što su oni demokratski u jednom smislu prakticiranja participativne demokracije itd. Ali pokret bez institucionalnog okvira ne može demokratski odlučivati; on se onda ili kloni odlučivanja uopće ili ima skrivenu mrežu vođa – jer je to neizbježno, a ne zato što bi neki sudionici bili zli. Od horde do države, taj se problem ponavlja. Zato mislim da uopće nije produktivno govoriti o suvremenoj ljevici kao pokretu, jer ona to nije. To je senzibilitet koji dijeli iznenađujuće mnogo ljudi. A razlog zašto se danas čini da intelektualci imaju vodeću ulogu jednostavno je u tome što je samo nas šačica lijevih intelektualaca poznata. Mi ne predvodimo pokret, mi ga simboliziramo, a to je velika razlika. Ja nisam ničiji vođa.
Vi i Slavoj Žižek to ste bili probali, sudjelujući u parlamentarnom životu početkom 1990-ih?
Da, ali onda smo bili liberali. Da se razumijemo, meni se sviđaju neformalne participativne forme. Ja nisam zaboravio zašto sam u mađarskom socijalizmu postao disident. Neki moralni obziri meni su barem još validni. Istovremeno, istina je da se mora pronaći neka nova sinteza potrage za istinom i institucija. Masovna proleterska partija u starom smislu je mrtva, ali neki novi oblik, u kojem će se emancipatorne i oslobodilačke ideje historijske ljevice – ili kako neki kažu “vječne ljevice” – operacionalizirati, učiniti djelatnima, mora se iznaći. Moramo oslobađati stvarne ljude. I taj posao nije završen. Čak ni program Francuske revolucije još nije ispunjen. Je li Francuska danas zemlja jednakosti? Naravno da nije. Gdje smo, dakle?
Orban je klasični reakcionar
Mađarski je parlament upravo izglasao ustavni amandman kojim se ograničavaju akademske slobode i po kojem bi studenti kojima država plaća školovanje morali u Mađarskoj odraditi dvostruko vrijeme studiranja. Zabranjuje se beskućništvo, obitelj redefinira kao zajednica muškarca, žene i djece, ukida pravo Ustavnog suda da preispituje ustavnost nekih zakonskih odredbi i sve u tom stilu?
Sve je to poznato iz međunarodne štampe, pa se neću upuštati u detalje. Mogu samo reći kako u Mađarskoj imamo jaku autoritarnu vladu, koja je uništila većinu elemenata buržoaske demokracije. Ta vlast, u kojoj dominira stranka Fidesz, poduzima sve mjere pomoći srednjoj klasi, npr. spušta cijene komunalija, struje i vode. Veću korist od toga imaju veći posjednici nekretnina; što vam je kuća veća, veće su i uštede na grijanju, jer je stopa za sve jednaka. Iako dakle od tih mjera profitira uglavnom samo nova viša srednja klasa, one su doživljene kao simbol nacionalne solidarnosti, utemeljen s jedne strane na nacionalizmu, a s druge na državnom preuzimanju nekih poslova od strane vlade, svojevrsne polunacionalizacije. To je klasična reakcionarna politika i tu nema mnogo novoga. Premijer Orbansposoban je i talentiran političar koji uspijeva uvjeriti barem polovicu stanovništva kako je svaka kritika njegove vlade plaćena od strane SAD-a, židovskog lobija, EU-a ili onih domaćih zlonamjernika koji nisu sposobni ni da budu izabrani. Važno je i optuživanje manjina koje, kao, ne prihvaćaju Mađarsku za domovinu, pa je olajavaju u inozemstvu. Tako bi i ovaj intervju, u kojem kritiziram svoju vladu, mogao biti klasificiran kao izdaja.
I mi, u srpskoj manjini i izvan nje, znamo što znači optužba za izdaju. Možda stiže vrijeme da se i “izdajice” na ljevici počnu međunarodno udruživati, posebno s obzirom na to da smo iz zemalja koje su, kao i cijeli Balkan, gubitnice u procesima evropskih integracija?
Preslabi smo, a naše su zemlje premalene. No stare ljevičarske ideje istočnoevropskih i balkanskih integracija postaju opet zadatak i nužnost, ne samo zbog toga što bismo to vi i ja željeli.
Novossti
Odlican! Trebalo bi (mnogo) vise ovakvih ljudi, clanaka, poruka.
UZASSSSSSS!
Da covjek ne povjeruje ! haha BUMBAROVO BRDO MRCEVCI,
ZAJEBALI SU ZIVKA NIKOLICA!
O”BOZE!
BESUDNE ZEMLJE majko mila ,ili DIZIMO USTANAK ili se SELIMO !
KAKVI IZBORI ovi “SKOPCI” se listicima ne micu!
O'Evropo jebem li ti Brisel !
drugovi i drugarice, poštovana publiko,
drago mi je da imam dje da postavim ovaj intervju(Nedjeljom u 2) -nisam znao za ovo, sramotni Djukanovic kaže kako je mislio da je bombardovan herceg novi, pa je davao malo jače izjave.
Kada ga je Stanković izuo i rekao pa jeste li vi najpodesnija osoba za sređivanje situacije sa Hrvatskom, onda je išlo ono, pa ja sam predstavnik građana Crne Gore…
Da, jesi na kupljenim glasovima magaraca na namještenim izborima, na kojima se i u neđelju učestvuje, zato i zaslužujemo tebe “Lave”!
Pi!
hhaha, okrenite na 50min…lik prica o bogatstvu!!!
gledajte obavezno komplet! laž, laž, intervju je 8 godina ranije…
Свака част, убих се мјесецима да нађем овај интервју. Најбољи интервју икада са Ђукановићем. Једини интервју у којем је испао тотална дилеја. Сјећам се да је само дан након што је Елмаг реемитовао интервју организовано “пеглање образа” на РТЦГ код Радојке.
OPOZICIJA TVRDI KRADJA!! XAXAXAXAXA
CEKA SE REAGOVANJE, EU. EU-IZBORI SU BILI FER.
Idem sad malo da prošetam po Podgorici, da vidim atmosferu, po njoj ću zaključit ko laže, pa javljam. DPS je po običaju pokrao glasova, ali da li je dovoljno, viđet ćemo.
STRPITE SE CETIRI GODINE……. XAXAXAXAXA SAD NA PREDSTAVU -JURIS NA MARESKOG DESPOTA-
Obratite paznju na jednu veliku nelogicnost:
Vesovic je nakon 70% obradjenog rekao da Vujanovic ima 53%, a Lekic 47%.
Vujanovic je nakon 100% obradjenog rekao da je osvojio 51,3% a Lekic 48,7.
ZNACI, U POSLEDNJIH 30% GLASOVA KOJE JE DPS BROJAO – LEKIC JE OSVOJIO PREKO 50 HILJADA GLASOVA, A VUJANOVIC OKO 35 HILJADA.
P.S. Nisam htio da zamaram sa racunom :)
Prikjetio.
Primjetio, htjedoh napisati. Sve mi mje sumnjivo. Ovi iz opozicije su nekako bili ubjedljiviji u saopštavanju poataka, ali i kod njih nešto ne štima, čini mi se.
Prošteo sam gradom. Neka tišina, totalna, samo šiba vjetar i rominja kiša. Sumorno. Blokirana glavna ulica ali sa samo jednim autom policijskim i 4 policajca. Pred zgradom predsjednika parkiran audi(na trotoaru) AUDi CG063(predpostavljam Vujanovića). Oko zgrade vlade nema pojačanog prisustva policije(bar da se vidi), ni ispred Skupštine, ni ispred vlade. Nikakvih sirena, nikakvih zastava, nema pucnjave.
Sve dok nijesam došao blizu kuće. Tada nailazi kolona od 4 do 6 automobila sa crnogorskim zastavama(čik pogodite iz kojeg pravca? – Konik :)), koja stidljivo svira svirenama.
Eto.
KOME NIJE JASNO, DPS JE DOBIO!! OVUDA DJE JE ZIPP HODAO TO JE JEDINO GLASACKO MESTO DJE MOZEMO POBJEDITI!!!
svuda je mirno, ali napeto, jer nikome nije jasno, kako to predsjednicki kandidati proglasavaju pobjedu, prije izvjestaja izborne komisije.
Epilog:
“Opozicija” je izgubila i ove “izbore”, tj. DPS ih je po ustaljenoj praksi pokrao. Možda nije u brojanju(to još ne znamo) ali na one druge, sada svima ljudima poznate i dokazane načine “namakao” je minimum 5% glasova, kažem minimum, a razlika po njihovom brojanju je manja od 3%.
Ako su pokrali i ne borjanju, od DIK-a nema nade, jer su sve institucije pa i DIK ispostave DPS-a, i to svi znamo.
Đukanović, koji je u stvari DPS, a koji u stvari nije partija već ineteresno-mafijaška grupa je upravo ozbiljno dao po repu SDP-u i Krivokapiću. Kako nijesam pogodio “izborni2rezultat, izgleda da ću pogoditi da će nam glavna zanimacija do jeseni i bankrota biti igre na dvoru oko preraspodjele moći.
Vujanovićevo uživanje daok je Đukanović “krojio” SDP je slično mojem kada bi mi kao malom dali 1 banku(deseti dio tadašnjeg dinara) da kupim čibuk(čibuk je preteča lizalica).
kad ce da ti legne uplata za organizaciju bojkota?…
Već je legla, a i ja ću upravo sad.
Slavite li još jednu pobjedu koju ste izvojevali na demokratski način kao i uvijek do sada, što su potvrđivale sve međunarodne organizacije i vaši evropski prijatelji – kako reče višestruki povratnik?
Ujutru ću pročitati odgovor.
A ti, ako si Rankov a ne Milov, bojim se da nećeš moći baš lako zaspati.
Zamisli da legneš kao dukljanski patriota a već sjutra se probudiš kao četnik!
zipp, tebi covjek i kad crta nista ti ne pomaze da shvatis…jednostavno, uzivio si se u taj gubitnicki manir…
a cuo sam da ste radili na procenat od praznih listica ili zaokruzenog broja tri…postujem…i to je nacin da se prezivi ova muka…