Zoran Pejović: (Ne)iznuđeni komentar

Ko želi, u nastavku može pročitati presjek ekonomskog i sociopolitičkog stanja u Hrvatskoj, slikan iz perspektive nekoga ko ovdje živi najveći dio svog odraslog života, subjektivno-analitički se trudi promišljati sve aspekte društvenog uređenja, aktivno učestvuje u stvaranju nove turističke i poduzetničke paradigme i vjeruje da ne podliježe masovnoj medijskoj histeriji koja nas baca lijevo desno kao jaka tramuntana malu barku na otvorenom moru…

Politički realitet države zvana Hrvatska na dan 18.12.2016. u 7½ slika…

Slika 1: Hrvatska uspješno simulira pripadnost zapadno-europskom demokratskom krugu smjenjujući vladajuće elite već nekoliko puta na demokratskim izborima u zadnjih skoro pa 17 godina, kao i pripadnošću Europskoj Uniji (NATO pripadnost ne znači apsolutno ništa) iako je realnost nešto drugačija. Mediji su skoro bez izuzetaka kontrolirani, nevladin sektor je kao riba na suhom, dok je etatizam kao hibrid birokratiziranog socijalizma i protekcionizma državnih tajkuna u potpunosti pretpostavljen suštinskoj demokraciji svedenoj na prilično besmisleno zaokruživanje partitokratski složenih izbornih lista jednom u četiri godine…

Slika 2: Dvije vladajuće stranke kroz svoje djelovanje dokazuju da predstavljaju samo dvije frakcije iste partije, nastale raspadom KPH, i ne nude apsolutno nikakve suštinske razlike u ekonomskom niti svjetonazorskom djelovanju, iako to neupućenom promatraču sa strane možda tako i ne djeluje zbog demagogije koju prosipaju jedini i drugi zarad zadovoljenja svojih ekstremnijih birača, time istovremeno potkrepljujući razloge svog postojanja…

Slika 3: Hrvatska ekonomija je pred kolapsom, usljed dvodesteljetne krađe, tajkunske privatizacije i današnjih loših programskih rješenja koja nikako ne rješavaju uzrok problema već kratkoročno saniraju posljedice zarad socijalnog mira, konstantnim uvećavanjima državnog duga, ali ponajviše zbog zaostalog, mamutskog birokratskog aparata koji jede sam sebe. Potpuna je pogreška kriviti takozvani neoliberalni kapitalizam za ekonomsko stanje Hrvatske kada ga prije svega izjedaju pre-reguliranost, preveliki porezi i ogromna opterećenja na male i srednje poduzetnike kao i preskupi državni aparat nastao kao frankeštajn komunističkog nasljeđa i uhljebljivanja stranačkih vojnika u zadnjih 25 godina s jedne strane i protežirani državni tajkuni, korupcija i klijentelizam s druge strane…

Slika 4: Obzirom na pomenuto djelovanje ove dvije frakcije iste strukture na vlasti, crvene i plave, danas u Hrvatskoj ne postoji ni ekonomska desnica niti ekonomska ljevica, već isključivo državno-tajkunska-dogovorna ekonomija umotana u demagoško svjetonazorsko palamuđenje puno praznih, a često opasnih floskula bez suštinskih razlika…

Slika 5: U Hrvatskoj danas ne postoji radikalna desnica, ako pod time podrazumijevamo nekakav snažan konzervativni, nacionalistički pokret iako izljevi određenih navijačkih skupina, šaranje po facebooku neobrazovanih, nezaposlenih mladih tuljana i često nekontrolirano populističko glavinjanje predsjednice Grabar Kitarović, kao i nekih drugih javnih ličnosti često ukazuju na suprotno. Dokaz tome su neuspjesi na izborima svih raznih nacionalističkih stranaka koje rijetko prelaze 1% podrške na izborima. Unutar plave frakcije vladajuće strukture postoje ekstremniji elementi, kojima se zarad mira u kući dopušta sporadično koketiranje s nasljeđem NDH, koje bi ukoliko se nastavi moglo dugoročno negativno utjecati na društvo. Sve ovo naravno radi mobiliziranja biračkog tijela, skretanja pozornosti s ekonomskih tema, kao i radi podrške tvrđih struja unutar Katoličke crkve u Hrvata. S druge strane tradicionalizam, mitomanija i zaostalost se uglavnom pogrešno nazivaju konzervativizmom i trpaju u isti koš…

Slika 6: U Hrvatskoj danas ne postoji jasno artikulirana liberalno progresivna struja (pod čiju kapu se često trpaju i razni autistični ljevičari) iako se stvara takav privid, često i izvrsnim pisanjem nekih poznatih novinara, kolumnista, književnika i kulturnjaka koji svojim djelovanjem istinski ukazuju na razne društvene anomalije. Međutim, to se uglavnom zadrži na tom pisanju i dijagnosticiranju bez realnih reperkusija po društveno uređenje…

Slika 7.1: Narod u Hrvatskoj, na drugoj strani, iako prividno nacionalno jedinstven, je duboko podijeljen, po ideološkim, geografskim i forsiranim stranačkim rasjedima. I jedna i druga strana hrane te podjele zarad zadržavanja vlastitog biračkog tijela. I jedni i drugi temelje svoje nasljeđe na pobjedama, HDZ u Domovinskom Ratu, SDP u Drugom Svjetskom Ratu i zbog toga ne postoji izgledno razrješenje ovog čvora bez oslobađanja od ovih vladajućih struktura (srednjoročno) i sustavne kurikularne reforme i javnog dijaloga (dugoročno)…

Slika 7.2: Narod, iako ekonomski i duhovno osiromašen, s obrazovnim sustavom koji ne podstiče kreativnost, poduzetništvo i istinski pluralizam ipak pokazuje želju za trećim političkim putem ili bojkotirajući izbore (uglavnom preko 50%) ili davajući na izborima šansu nekim novim strankama, često opskurnih programa (Laburisti, ORAH, MOST, Živi Zid…) koje se iz marginalnih pozicija kratkoročno pojave na političkom nebu, dok ih jedna od frakcija vladajuće strukture ne usisa u svoj sistem ili uništi ili ako se ovi ne samounište usljed loše strukture, prazne demagogije ili daljnjih cijepanja i podjela. Međutim, kako to sve zajedno ne daje nekog ozbiljnijeg rezultata oni kvalitetnije radno sposobni napuštaju državu i taj egzodus je trenutno nezaustavljiv, dok iza ostaju ili nezainteresirani ili realno nesposobni djelovi društva, neprilagođeni trenutku za bilo što drugo osim za busanje u nacionalna prsa za vrijeme nogometnih utakmica i 30 dana pred izbore i nekoliko stotina hiljada branitelja (što u penziji, što nezaposlenih) čiji status se niti jedna strana ne usudi riješavati, pa nekima, ipak razmjerno rijetkima, među njima dopušta povremene besmislene nacionalističke eskapade i razračunavanje s izmišljenim neprijateljima, popularnim urbanim Jugoslavenima; najčešće izmanipuliranim od struktura bliskih određenim interesnim krugovima ranije pomenutih državnih tajkuna.
Tu se zatvara krug, odnosno kvadratić… ili kockica, kako ko voli… :)