Dragan Šepelj: Moderna Farma

Kako ja zamišljam reformisanu modernu Farmu, rijaliti koji bi gledao do posljednjeg dana/daha, a koji u ovakvoj formi zbog kretenske nezanimljivosti ne konstatujem.

Dakle u Mojoj Farmi, koja bi siguran sam imala rekordnu gledanost, spasila CG od dužničkog ropstva, i pritom bila zanimljivo edukativno “štivo” učesnici bi bili članovi aktuelne političke i javne elite Crne Gore – i dragi gosti iz ostatka Jugoslavije. Snimala bi se na lokaciji u Podgorici i bila bi ekskluziva javnog servisa RTCG.
Dakle, počeli bi sa pozivom za učešće u emisiju svim bitnim javnim ličnostima koje zajednički mrzimo, a kojih se mnogi i boje pa od silnoga straha skidaju gaće. Ponuda za učešće u Farmi bi bila 18 miliona eura po čovjeku, a zvali bi njih…hmmm…pa dostinju. Dosta je to para, mislite, ali ustvari nije. Vidjećete zašto.
Za 18 miliona Crnogorke i Crnogorci bi prodavali brkove žive strine, đecu na miligrame, majku dali u bordel, kamoli svoja tijela. Pobjeda bi donosila još dodatnih 60 miliona eura. A dobili bi ustvari, šipak. Odlukom produkcije, Premijera i kriznog štaba, ne bi isplaćivali nagrade, zbog vanrednog stanja. Ubacili bi Di Keja, Zokija i Ženu Đurišić Dugović, Đagu i Ženu mu Lady Đagu, Darka Šupkovića, Obrada Miša, Platona, Filipa, Rista, Medenicu, Čarapićku, budvanske svatove, sve mojkovačke tamburaše, svi heroji referenduma i tranzicije, Vuku, Obrada Miša Stanišića, Jelića i Lady Jelić, Rada Vojvodića, Fijipa…sve koji bi mogli stat u Deltu, đe bi se, pogađate, održavala Farma Montenegrina. I Džomić, razume se. I gostinska soba prepuna raznih likova.
U vremenu pripreme showa, preko svojih ruskih rodbinskih i poslovnih veza, sredio bih kod Vladimira Putina da izvršimo državni udar onog momenta kad zadnji učesnik farme uđe u improvizovani svinjarnik u Delti. Složio bi se on, nakon puzajućeg ulaska u NATO njegovih dužnika.
Vrata Delte se blindiraju, ruske rakete okrenute ka Zapadu, vojska preuzima vlast u zemlji, ali članovi Farme to ne znaju, misle da ih čekaju milijuni kad izađu. Za sve to vrijeme oduzima im se dekretom Premijera i kriznog građanskog štaba, cijela imovina. Sve, baš sve. I ajfoni, da, da. Počinje direktan prenos koji traje sve dok ne ostane samo pobjednik. Crna Gora zgrće milijarde od reklama, krv farmerska pršti na sve strane, BBC plaća rekordnu cifru za transmisiju na britansko i svjetsko tržište. Djeca gledaju u školama, nema ograničenja za godine gledaoca. Od 7 do 77. Obrazovni program, kao i program za žene dok kuvaju ručak, muškarce koji vrijedno rade u kladionicama i oko njih. Iz Farme se svakodnevno izbacuju članovi i vrše se egzekucije na stadionu Pod Goricom koji će za ovu priliku glumiti Jasenovac. Budućnost dobija novi stadion na Zabjelu, moderan od 60000 mjesta gdje će igrati i reprezentacija.
Milo je jedini egzekutor u zamjenu za preživljavanje. On ih je doveo, red je da ih se riješi. Pomučiće se, ali takav je život. Zaslužio je da preživi i da živi sretno do kraja života jer bi najzad učinio jednu dobru stvar za svoj narod kojeg toliko voli.
Pobjednik bi bio Risto, to je već jasno, i on bi dobio priliku da preživi. Pare, za razliku od života, ne bi dobio. Bio bi raščinjen i ostavljen da živi u staračkom domu, kao Veliki Pobjednik.
Spojimo humano s korisnim, i navucimo osmjeh na lice građanina, a džepove pune dolara i švajcaraca.
Jedna emisija.
Koji je ono Vladimirov broj?