dr Momčilo Dušanov Pejović: A čijim parama je (k)upio (u)dio u banci?

Treba li (ne)koga podsjećati ili vr(a)ćati na minula vremena dolaska „mladih, lijepih i pametnih“ i njihovih početaka višestranačkog parlamentarizma, bolje reći parlamentarne cirkusijade koja se dešavala u crnogorskoj skupštini u posljednjoj deceniji 20. vijeka?

A šta tek reći za njihov „rat za mir“ i „mirom protiv rata“, prvu ekološku državu, evropski put, tranziciju u privredi, društvene reforme, stranačke koalicije, ekonomski prosperitet, brojna državna kreditna zaduženja u iznosu od preko 70 procenata od BDP-a, veoma osiromašen životni standard više od dvije trećine građana i tako sve do „izgradnje“ puta Bar – Boljare i konačno do bankrota KAP-a, kojemu je sedmostruki premijer predviđao blistavu budućnost, rekavši da „KAP ima perspektivu“ i, naravno, davno otvorio početak radova „prekinuvši vrpcu“ na autoputu kao „građevinskom objektu vijeka – stoljeća“!

Detaljnije nabrajanje svih „perspektivnih“ mjera i brojnih obećanja kojima nas je zasipao DPS sa svojim koalicionim partnerima odveli bi nas tako daleko da sve ne bi moglo stati na nekoliko stotina stranica. Možda jednoga dana, ako bude zdravlja, objavim ono što sakupljam već dvije i po decenije.

Mnogi bi od prohujalih stranačkih lidera i njihovih političkih eksperata, danas htjeli zaboraviti svoj tadašnji jugoslovenski, srpski i crnogorski a „evropski parlamentarni iskorak“, kada su učili prva slova azbuke razvijenog zapadnoevropskog demokratskog parlamentarizma i njegovu „uspješnu“ implementaciju u crnogorskom društvu.

Iz tog vremena, bio sam u svome pamćenju zapretao i daleko potisnuo mnoge političke događaje, smutljive rabote i prizemni a sočni politički žargon – vokabular, koji se mogao čuti od mnogih tadašnjih junoša crnogorskog parlamentarnoga života. Oni se utrkivahu da jedan drugog što bolje „časte i oslikaju“ lični i protivnički politički portret za sva vremena u parlamentu crnogorskom, sve do zakonom (pr)opisane „zabrane“ upotrebe (ne)primjerenih riječi i izraza u tom visokom narodnom – poslaničkom domu. Jednom riječju, od strane velikog broja tadašnjih „narodnih“ parlamentaraca, u Skupštini je bilo mnogo teških, mučnih, neugodnih, smiješnih, odvratnih događaja i nemilih scena, podmetanja, uvreda, kleveta i tako dalje, što bi se u narodu reklo „to pas sa maslom ne bi mogao pojesti“, a ipak je „po neko“ od njih, koji je jeo i pio, brljao i pljuvao, na kraju sve sa ili bez „masla“ (po)lizao!

Isprovociran naslovom: „Restis prodao ili samo „prebacio“ banku na Stratisa i Drecuna“; „Restis prodao banku Stratisu i Drecunu“, koji pročitah u štampanim medijima, zainteresovan  da saznam zbog čega je izostala prava informacija – validna izjava u vidu potvrde od strane „kupca“ Stratisa ili Drecuna, a nemogavši odoljeti komentarima ispod teksta o navodnoj „kupovini banke“ (peki: „Evo Kilibardin specijalac ispade djevojka za sve. Malo kod Aca, malo kod braca ali uvijek u krugu porodice…“ ili komentar Testera: „da, da… i ja sad treba da povjerujem da je Drecun toliko pametan i hrabar da je napustio Đukanovića i kupio banku… kako da ne…“,  uzeh da napišem par redaka sa kojima bih podsjetio „kupca“, naravno pod uslovom da je tačna informacija koju su prenijeli štampani mediji, da je dio akcija „kupio-otkupio“ bivši istaknuti političar Narodne stranke poznatiji kao nekadašnji „ekonomski ekspert“ a danas i (ne)zvanični „ekonomski analitičar“ gospodin Predrag Drecun! Nekadašnji njegov stranački drugar, iskreni partijski drug i lider Narodne stranke, koji je danas samo „samostalni političar“, književnik i penzioner, znao je nekad glasno reći u Skupštini i čak (u)tvrditi da se radi o najvećem ekonomskom ekspertu!

Samo sam htio podsjetiti gospodina Predraga Drecuna, kao navodnog „kupca“ manjeg dijela akcija banke pod naslovom „FIRST FINANCIALBANK“, na njegovo pružanje podrške političkom lideru Novaku Kilibardi koji je u Skupštini kliktao, pitao i glasno uzvikivao: „Gdje su pare, gospodo moja, … gdje su pare“, jer tada „mladi, lijepi i pametni“ nijesu htjeli da im kažu gdje su narodne pare, u kojim bankama su „smještene – pohranjene“ ili su od istih pokradene! Da li je do današnjih dana uspio saznati od stranke koju je naz(i)vao „skraćenicom za DRP sistem“ gdje su „narodne pare“ bile sakrivene i u kojim sve bankama? Da li su potpuno nestale ili su privatnim bankama razdijeljene?

S obzirom na njegovo političko iskustvo sa kojim još uvijek „raspolaže“, ekonomsko „ekspertsko znanje“ i radno iskustvo koje ima, jer se već desetak godina nalazi na visokim funkcijama izvršnog direktora ili direktora u bordu direktora nekih banaka, te u raznoraznim upravnim odborima, a bio je i u Šahovskom savezu Crne Gore, a s posebnim akcentom na stečeno iskustvo u „Prvoj banci“, veoma bih rado čuo šta misli o privatnim bankama u kojima crnogorski političari, bivši i(li) sadašnji, na visokim državnim funkcijama imaju akcije – kapital u iznosima od nekoliko procenata? Kako je uspio, on koji je u Skupštini znao u brk reći za „Milov DPS“ da je to „skraćenica za DRP sistem“, naravno misleći na osobe koje se nalaze u toj stranci a na visokim su državnim i političkim funkcijama u Crnoj Gori, kao političar i sada nestranačka ličnost da od poslaničke plate i sada penzije stvori kapital sa kojim može kupiti akcije u nekoj banci odnosno u „FIRST FINANCIALBANK“?

Da li je napuštanje politike i članstva u Narodnoj stranci i razlaz od velikog političkog idola i bivšeg lidera navedene stranke omogućilo gospodinu Predragu Drecunu da svoje nekadašnje „ekspertsko znanje“ iz ekonomije uspješno udvostruči sa današnjim zvanjem (ne)zvaničnog „ekonomskog analitičara“ i sada sve to pretoči u kapital sa kojim je „kupio“ manji procenat akcija u iznosu od samo pola miliona eura? Nameće se neizbježno pitanje: Da li je imenovani saznao gdje su one „narodne pare“ iz vremena kada je podržavao svoga partijskog lidera u traganju za njima i da li su Narodna stranka odnosno njeni najistaknutilji članovi, među kojima je i on, imali koristi od „narodnih para“?

Vjerujem da se akcije u pojedinim bankama u iznosu od nekoliko procenata ne kupuju od penzije, pa makar ona bila i „srpsko – crnogorska“ i „nacionalna“ odnosno zarađena dugogodišnjim sjeđenjem u poslaničkim klupama i graktanjem „Gdje su pare…, vratite narodu pare“, a da li se kupuju DPS-om kao „skraćenicom za DRP sistem“ pitanje je na koje se mora odgovoriti?