25 godina od mitinga koji je označio početak AB revolucije

Na današnji dan, prije dvije i po decenije, u tadašnjem Titogradu održan je takozvani veliki miting solidarnosti na kojem je navodno pružena podrška Srbima i Crnogorcima na Kosovu.

303805

U suštini, to je bila generalna proba Antibirokratske revolucije kojom je s ulice smijenjeno tadašnje komunističko rukovodstvo Crne Gore i istovremeno vlast preuzela generacija “mladih, lijepih i pametnih” od kojih dio njih oličen u Milu Đukanoviću i Svetozaru Maroviću i danas upravlja ovom zemljom.

303807

 

Comments

  1. Post-jugoslovenska trazicija (bila) je klasni sukob zamaskiran etničkim ratovima, u kojima je opljačkana društvena svojina a radnici volšebno nestali, da bi umjesto njih ove zemlje nadalje naseljavali samo Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci… Koji sada imaju svoje nacije-države. I slobodno tržište. I slobodu govora, pa se po čitav dan mogu naglas žaliti na lopovluk i nepravdu.

    To što sveopšti rat protiv srednje klase i siromašnih nije bio objavljen, kao ni to što jedna od sukobljenih strana nije razumjela u kakvom ratu učestvuje, pa je jurišala na krive neprijatelje, njegove posljedice ne čine manje strašnim. Naprotiv.

    ŠTA JE TO PRVOBITNA AKUMULACIJA

    Pobjednici rata, pobjednici tranzicije, za partnere su imali građane koje su opljačkali. Zato je naša tranzicija sa sve EU integracijama – savršen zločin. Dželat je od žrtve dobio punomoć. Imao je, kako se kaže, puni demokratski kapacitet za egzekuciju.

    Masa je aplaudirala dok je dželat sjekao tuđe glave, uopšte ne razumjevši o čemu se u komadu, u komediji, valja naglasiti – radi. Masa je aplaudirala, naivno vjerujući da je predstavi ime nacionalizam, ne primijetivši da je kapitalistička giljotina, u međuvremenu, posjekla i njenu tintaru. Kada domaćin udarcem sjekire kokoški otkine glavu, ona još neko vrijeme juri dvorištem.

    Postoji jedno poglavlje povijesti laissez-fairea o kojem klasična politička ekonomija ne govori, piše Michael Perelman u knjizi “The Invention of Capitalism”, čije djelove je u broju 31 objavio zagrebački časopis “Libra libera” . Baš to neispričano poglavlje objašnjava ono što se u posljednjih dvadeset godina dešava nama.

    Što nam to skriveno poglavlje saopštava? Kada se gradi slobodno tržište, ljudi osiromaše. To nam, naravno, niko ne govori: niko nam ne kaže – “Hoćete slobodno tržište? Hoćete da izgradite društva nalik na Zapad? Nema problema. Za početak, to znači da ćete osiromašiti”.

    Perelman podsjeća da još Marx prvobitnu akumulaciju kapitala naziva “primitivnom akumulacijom”. U pitanju je “osvajanje svijeta društvenog bogatstva. Povećavajući masu eksploatiranog ljudskog materijala, ona (prvobitna akumulacija) ujedno širi neposrednu i posrednu vladavinu kapitalista”.

    U Jugoslaviji su svi učili marksizam, a religija je bila nepoželjna – kako onda, majka mu stara, da se ta zemlja raspala tako što su svi citirali Kur’an i Bibliju, a niko se nije mogao sjetiti osnovnih Marxovih uvida? Kako smo uopšte mogli misliti da će nova prvobitna akumulacija kapitala biti nešto drugo, a ne pljačka? Kako smo mogli misliti da prvobitna akumulacija neće značiti brutalni proces odvajanja ljudi od sredstava za vlastito izdržavanje? Koji smo kurac mi uopšte mislili, ako smo išta mislili?

    Kako podsjeća Perelman, ograđivanje zajedničkih dobara je bilo (i ostalo) osnovna tehnika prvobitne akumulacije. Nekada su bogati pripadnici plemstva ograđivali i prisvajali zemlju koju su prije toga dijelile i koristile cijele grupe ljudi. Šta se desilo sa našim firmama, tvornicama od kojih su kod nas živjele cijele grupe ljudi? Ogradili su ih i prisvojili neki novi privilegovani ljudi, pripadnici novog plemstva.

    Sljedeći Perelmanov uvid je iznimno važan: u laissez-faire državi, ni država i ni njeno pravo nisu tu da bi zaštitile one od kojih se uzima, nego upravo suprotno: da bi njihovo izvlaštenje bilo legalno. Kao što se plemstvo o kojem piše Perelman, „koristilo državu kako bi stvorilo zakonsku strukturu za ukidanje“ prava koje su imali prijašnji korisnici zemlje, tako su naše novonastale države i njihovi zakoni iskorišteni da bi sredstva za rad i imovina koju su koristili naši građani bila na legalan način oduzeti od njih i dati novim vlasnicima.

    KAKVE DRŽAVE SMO SANJALI

    Jesmo li to znali kada smo tražili državu i borili se za nju? A, nismo htjeli ovakve države? E, ali države jesu takve i jesu za to. Treba li pomenuti da, povrh svega, pravna država kojoj težimo kao civilizacijskom idealu, čijom uspostavom ima završiti naša tranzicija, nije tu da bi donijela pravdu izvlaštenima i osiromašenima, nego da bi učinila nelegalnom redistribuciju i, iznad svega nacionalizaciju – pravna država je tu da bi oni zadržali ono što su stekli u prvobitnoj akumulaciji, jer je pravna država odlučna u odbrani svetosti privatnog vlasništva.

    Naravno, neki od tajkuna će završiti u zatvoru, kao krunski dokaz da pravna država, eto, funkcioniše.

    „Na putu ka EU, mnogi će biti uhapšeni“, kažu naslovi u crnogorskim medijima. Ta naivna odmazda bi trebala biti obećanje bolje budućnosti? To je to? I treba da budu uhapšeni, ali to neće promijeniti strukturu vlasništva, neće poništiti posljedice prvobitne akumulacije. Ono što vam je uzeto neće vam biti vraćeno. Umjesto toga, biće vam ponuđeno da uživate u padu nekih od moćnih i bogatih. Enjoy rule of law: i bogati plaču, i političari idu u zatvor, eto vidite da pravna država funkcioniše.

    Ako je tako, što da se radi? Jedini istinski politički potez bila bi nacionalizacija: uzeti državu natrag od njih a onda je upotrijebiti protiv njih. Sve ostale politike: nacionalne, identitetske, rodne, seksualne, evroatlantske… su u našoj situaciji običan prdež na vjetru.

    Bez nacionalizacije, koja bi poništila posljedice tranzicione pljačke i privatizacije zajedničkih dobara, može biti pravne države, ali o pravednoj državi nema ni govora. Kao što je jasno da o nacionalizaciji neće biti ni govora: može li neko makar zamisliti da EU podrži balkansku vladu koja bi sprovela nacionalizaciju? Nacionalizacija bi izvjesno bila protumačena kao „nedopustivo odustajanje od evropskog puta“, a vlada koja bi je pokušala sprovesti najprije izrešetana od strane NVO i intelektualnih eksperata, potom smijenjena u aktu „spontanog izliva narodnog nezadovoljstva“.

    A sve je počelo, prisjetimo se, pričom o tome kako smo lijeni i ništa ne radimo, kako „oni nas ne mogu tako malo platiti kao što mi možemo malo raditi“

    http://zurnal.info/novost/17313/da-li-i-bogati-placu-kako-napraviti-pravednu-drzavu

  2. Da podsjetim na neke bar, zaboravljene stvari. Tada sam bio mladić koga politika nije interesovala, ali sam ipak bio osnovno politički obaviješten. Eto, ja, polupismeni neznaveni mladić sam shvatio o čemu se tu radi, a Milo, Momir, Sveto, Novak,(Kilibarda) Ivan(Brajović), Srđan(Darmanović)… nijesu znali, bili su naivni i zavedeni… Usput, nijesam bio član SK(ovi jesu), iako potičim iz porodice koja je podržavala socijalizam.
    Dakle, u Beogradu se pojavio Nepomen, neuspjela kopija firera koji je počeo sa mitinzima “brastva i jedinstva”(tako su ih zvali) u kojim se počelo pozivati na oružje, prekrajanje tadašnjih granica, preuređenje države po njegovoj mjeri. Na tim mitinzima se znalo pokupiti desetine, možda i stotine hiljada ljudi, svakako ne onoliko koliko je propagandna mašinerija govorila, a baratali su sa cifrom i od čak 500 000 ljudi(čuveni miting na Ušću). Kosovo je bilo kapisla za nacionalno, svesrpsko ujedinjenje. Tražilo se ukidanje autonomije Kosova i Vojvodine, a na Kosovu i Metohiji(tada se počelo dodavati ovo “Metohija” u nazivu) “je bio ugrožen srpski i crnogorski narod”. Da podsjetim, na Kosovu je tada 90% rukovodećih i direktorskih kadrova bilo iz redova Srba i Crnogoraca, iako su činili nešto preko 10% stanovništva. Tada su Albanci sa Kosova doista bili ugroženi, a Srbi i Crnogorci povlašćeni. Sad je obratno – poslije odbrane njihovih prava od strane Nepomena i naših, lijepih i pametnih, koji crnogorce sa Kosova više uopšte i ne pominju.
    “Ugroženi Srbi i Crnogorci sa Kosova” su došli na miting u tadašnjem Titogradu sa desetinom autobusa i stotinama automobila. Ti automobili su bili većinom bolje klase, bolji od onih koje je nas većina ovdje vozila!
    Aco je bio neki aktivista na fukeltetu, gaća na guzici nije imao – što bi rekli(živio je prosječno kao većina nas), iako su “Milo i Aco potekli iz bogate i imućne porodice koja je uvijek imala”, i bio je je jedan od čelnika studentskih protesta.
    Znate da su radnici Željezare Nikšić imali tada prosječnu platu od oko 1000 maraka što je ekvivalent današnjoj plati od preko 1000 eura(Željezare je imala skoro 5000 radnika). Oni su nosili parole “Gladni smo-oćemo promjene”. Zamjeralo se starom, komunističkom rukovodstvu da su “jagnjofukci”(jedu jagnjad na reprezentaciju)!. Mladi, lijepi i pametni su obećali promjene, podršku pravednoj borbi srpskog i crnogorskog naroda na Kosovu i Metohiji, uveli Novu razvojnu folozofiju(čuveni Mrovićev NORFLOK :)), rasprodaju “ogromnog voznog parka”(manje od stotinjak državnih auta srednje kategorije)…
    Zakleli su se da će oni, ako ih ko vidi u službenom autu, odmah podnijeti ostavke :))
    Do sledećeg mitinga na kojem je ulicom srušen stari režim, nacionalne tenzije su se pojačavale, klizilo se u teški nacionalizam, kasnije otvorenu fašizaciju društva i pripremu za predstojeće ratove. Ekonomiju više niko nije pominjao. Za premijera su postavili Đukanovića, koji je tada ima 26 ili 27 godina, bez dana staža, a hvalili smo se da imamo najmlađeg premijera u Evropi. Momir je do neukusa hvalio Đukanovića, njegove primijerske vještine i patriotizam, i obrnuto. Oboje su bili su bezpogovorni i slijepi poslušnici Beogradskog Nepomena.
    Kusovčeva sadašnja “Pobjeda” je zlato za tadašnju Pobjedu, pa možete zamisliti kakve su se tada bljuvotine objavljivalje u njoj.
    Kako je ekonomija propadala, kako ovi nijesu znali što će sa državom koja im je data na upravljanje, a o ekonomiji nijesu imali pojma, krenuli se u nacionalizam i rat. “Branili” su srpstvo sa istim žarom sa kojim danas “brane” crnogorstvo”.
    U međuvremenu su Aco, Milo; Sveto i kompanija kao što znate postali multimioneri.

  3. Extremni nazionalizam a ne teshki…
    Kosovo i MetoKia se zvalo…i nije novo.

  4. 90-ih se dogodio velikosrpski nacizam. Sve ostalo su posljedice.

    Shjeca li se ko Zute grede?

  5. Kapitalizam je samo oblik novoga ropstva, robovanje kapitalistima. Postace duboko podijeljeno,klasno drustvo u kojem ce ljudi biti generacijama vezani za jednu klasu. Klase de biti podijeljene zicom, zidovima, obezbjedjenjem, policijom i vojskom. Raja ce svog gospodara vidjati oko izbora na Tv.

  6. Sta je jebanje u mozak? Ocerati sa vlasti ljude koji su voljeli pecenu jagnjetinu a dovesti na vlast ljude koji u zalogaju pojedu fabrike, radnike i drzavu.

    • Darko Bulatovic says:

      Ljudi su bili prevareni, sto medijima a sto svojim kkukaviclukom.

      Sve je to bila izmontirana farsa. a koncumeri su izigrani bezbroj puta od tad do danas. Neko kaze sa razlogom I pravom… jer do gole svoje capre nisu se na drugih capre okrenuli. Tek kad im je doslo do capre njihove onda su progovorili.

  7. Darko Bulatovic says:

    A ja sam mislio da je “jogurt” revolucija bila ideja mladjanih dsemperasa. A vidish da nije

    http://en.m.wikipedia.org/wiki/Anti-bureaucratic_revolution

    Jedina razlika je sto su tim jogurtom u novi sad gadjali I bacali a u podgoricu ga jeli.

  8. i opet oce nesvrseni i svrseni studenti i lumpenproleterijat da vlada? ima li idje iko ikakav drugi od studenata i “radnika” (didzejeva i kurvi) da se zauzme da malo vlada kako treba, no sve gori od gorih, al su nametljivi kao da niko drugi osim oni i ne postoji. ima li iko da se bori za ista drugo osim vlasti? ima li ijedan posao u crnoj gori osim vlasti da se isplati, ikome i ikako?
    “mi cemo doc na vlast da bi vama bilo lakse pod nama! jurisss!!”

  9. Овај и слични митинзи су била само иницијална каписла. Ови задојени теоријама завјера и тривијама мисле да за неке потезе постоје детаљно разрађени планови, све ставка по ставку. Не. Као и углавном сваки, битно је направити удар а послије пустити да се ствари саме развијају. Направиш једну куглицу на врху планине и усмјериш је у жељеном смјеру и лавина оде углавном тамо гдје си зажелио. Дакле, циљ је био обезглавити црногорско руководство. Сам Милошевић је прекидао одморе у Дубровнику да би по кафанама, по црногорским засеоцима давао инструкције. Све је то знала црногорска тајна полиција али по систему лако ћемо није много хајала за то јер је била благо речено неспособна.

    Пошто су генералне пробе биле успјешно изведене послије су дошле премијере када наступају ‘специјалци’ и ‘забринути’ интелектуалци са Универзитета, све пандани данашњих актера политичког живота у Црној Гори, као што су рецимо тадашњи ‘извођачи радова’ махом у Демократском Фронту, а оне које је она лавина избацила махом у власти. Ацо Ђукановић је био вођа студената са Правног факултета, нешто као слика и прилика данашњих бунџија са Фејсбука, док је Мила Ђукановића све то снашло док је био у Београду и хватао задње возове за власт која се котрљала подгоричким улицама и чекала првог који наиђе да је покупи.

    Из тог времена су рођени бројни лажни митови и неистине, типа чувене Жуте греде које није ни било. Истина је да је специјална полиција изашла на Жуту греду да спријечи раднике из Никшића да дођу до Подгорице, ту су стали, ови су наишли и кад су их видјели направили метеж како да их заобиђу једни а други мислећи да ће да баце сузавац кренули у јуначку бјежанију и у том самоизазваном стампеду неки су попадали низ литицу из које их је вадила та иста полиција и одвозила до болнице да им се укаже помоћ.

    Све у свему, не желећи никог да дискриминишем, а у томе не налазим ништа афирмативно, али социолошки, културолошки, научно, како год, народ у Црној Гори, ма како се називао, веже једна те иста посебност, један те исти образац понашања, снисходљивости, превртљивости, жеље да превари, ућари, алавост, загриженост, пизма… итд., итд…., све то на један начин који ће те срести мало гдје у свијету. Дакле све је то једна нација а ви је назовите како хоћете и такве нема ниђе на бијеломе свијету и никада народ у Црној Гори није био другачији, све те приче о чојству и јунаштву, све су то бајке за малу дјецу и никада нико није учинио ниједан искорак да то промијени. Ко год је иоле главу дигнуо средина га је закуцала и затуцала као ексер да главе не диже више. Зато данас имамо затуцани, зачарани круг режима, опозиције и псеудо опозиције у виду забринутих интелектуалаца и старомладих бунџија са ФБ. Ни клонови не би личили једни другоме као што личе ови кловнови.

    “Црној Гори само име смета,
    Па да бидне млада и весела,
    И за више људи подеснија!
    Да свакаква бидне и свачија,
    Другијема ближа и сличнија,
    Да постане све што није она,
    Да све може градити испочетка!
    Изван ње је доста остануло,
    Широк ли је свијет, избор велик,
    А Црна је Гора само једна!
    Тешко оном коме име смета,
    И ко име не може доказат!
    Други траже име према себи,
    Црногорско име тражи људе!

  10. Citao sam prije ihaa-ha godina nesto od Brkovica dje potanko opisuje kako se kalilo “dogadjanje” naroda u Cg. Ja personalno znam intezivne pripreme u BiH za ono sto ce se “dogoditi” 90-ih. Nista nije bilo slucajno, ni stihijski. Sve je bilo pripremljeno metodicno i sistematicno.
    Sad sam u dilemi dal da vjerujem dokumentima i svjedocima ili tebi na rijech! ?!?

  11. Komandir specijalnih sa Zute grede je od nove vlasti prekomandovan u Danilovgrad, u policijsku shkolu. Njegov brat je zauzeo zavidan polozaj u nekoj lokalnoj vlasti na ime DPS-a. Tako su mi pricali malobrojni prijatelji iz pobunjenickih vremena koji su aterirali u SDP i LS.

  12. Ladovicu, znash li ti odgovorit zashto su Sholevicu uvijek bili kaljavi rukavi? mishko nije znao odgovorit…

  13. Nema te RADNE ORGANIZACIJE, DRUSTVENOG UREDJENJA, KAPITALIZMA, LIBERALIZMA , SOCIJALIZMA, koje mi ne mozemo UNAKAZIT KAO KVAZIMOODA ZVONARA BOGORODICNE CRKVE,
    nama je LOV U MUTNOM U NARAVI,
    i KRALJEVINU DANSKU BI SJEBALI ZA PAR GODINA,
    samo da nas presele i nasele po PLJEMENSKIM ZAJEDNICAMA, i izgrade VJERSKE OBJEKTE, da se lazni KRSTIMO I KLANJAMO,
    takvih LJUDSKIH TANJEVINA, picke rijetko radjaju pod KAPOM NEBESKOM.

  14. Vaistinu!

  15. Kod nas BERLINSKI ZID I ZELJEZNA ZAVJESA,
    nikad nije SRUSEN-a,
    samo su SLUZBE umjesto KOMUNISTIMA,
    pocele da sluze SELJOBERIMA U DZEMPERE, ubi zakolji, ili prestrasi da im govno utrne u guzicu, a pascad na LANCU, duzem ili kracem,
    kako GAZDA NAREDI.

  16. Najgore je kad coeka uhvate u raskoraku. Nema pravog oslonca ni na jednu ni na drugu nogu, ne moze ni naprijed ni natrag…stoji coek ka ukopan, a protivnik udara nogom u jajca. Koga uhvate u raskoraku spasa mu nema.

  17. Uhvatili su nas usred tranzicije, ni tamo ni amo…u sredini. Nazvati “komunizmom” socijalizam koji smo mi imali bio je direktni udarac u jaja od koga se nijesmo mogli opraviti. Sve ostalo su posljedice.
    Fukara uvijek trci dje misle da se dijeli besplatni pilav. Tako je uvijek bilo i bice. Nije greda… Problem je sto je svaki domaci i strani skot uzeo u zadatak da polomi Titova jajca.”Cuvajte bratsvo i jedinstvo narada i narodnosti Jugosljavie kao zenicu oka svoga”-JBT. naucno je utvrdjeno da su svi ljudi na planeti po majci braca a po ocu nije jos utvrdjeno.

  18. Sjecate li se? Svi smo htjeli promjene. Svi smo htjeli novu raspodjelu bogatstva ali ne i duga, jer smo osjecali zakinuti u raspodjeli. Svi smo cekali da Tito umre pa da pocne terevenka. Najveci imaju najvece apetite…

  19. Ihhhhh jado moj, po vama ispade zlocinacki rezim Josipa Broza Tita savrsen.

    Daleko je onaj rezim i onaj sistem bio od savrsenstva. Zivjeli smo na kredite, nas standard je bio nizi od bilo koje evropske demokratske drzave, slobode u toj drzavi nije bilo, sloboda govora i izjasnjavanja nije postojala a srpski narod je bio u toj drzavi porobljen, njegova drzava podijeljena na pokrajine itd.

    Po rijecima zlocinca Josipa Broza Tita Srbija je 1945 godine bila okupirana i logicno je da je srpski narod htio da se oslobodi od okupacije.

    To sto je srpski narod jedan ordinarni komunista Slobodan Milosevic, koji je bio, ko zna ciji covjek, zloupotrijebio, to je sasvim druga stvar.

    Tih godina srpski narod je htio da se oslobodi iz komunistickog jarma i prvi u Evropi je poceo da se bori za unistenje titoistickog komunizma. Srpski narod je htio svoju nacionalnu drzavu i na kraju, srpski narod nije htio nista manje od bilo kog drugog naroda u Jugoslaviji.

    Nazalost, srpski narod je zloupotrijebljen i za jedno odredjeno vrijeme borba srpskog naroda je stopirana.

    Cekaju se neke drugacije, povoljnije okolnosti, kada ce srpski narod ostvariti svoje ciljeve. Opste je poznata stvar, da su Srbi jedan zilav narod koji na kraju uvijek izadje kao pobjednik. Nije uzalud gospodin Adolf Hitler smatrao Srbe za jedini drzavotvorni narod na ovim prostorima.

    U svakom slucaju borba nije zavrsena. To znaju i Albanci, koji hoce drzavu u “prirodnim” granicama, to znaju i ustase, to znaju i vehabije, koji hoce zelenu transvezalu.

    Igra jos nije zavrsena, ona ce tek da pocne.

  20. zna li iko dje je i kako je svijetozar marovic?

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d blogeri kao ovaj: