Može li (se) “nepozvan(o)” ući u skupštinu?

Ko sve može (ne)pozvan ući u Skupštinu Crne Gore u vrijeme pred početak zasijedanja? A, na pitanje „zašto“, mogao bih do sjutra nabrajati razloge.

Nije (li) valjda još jedna „iskontruisana afera“ iz prekograničnih „centara moći“ na pomolu u ekonomski prosperitetnoj, nadasve proevropskoj i demoktarskoj Crnoj Gori? Od kada je Crna Gora „obnovila državnost“, stekla nezavisnost i svjetsku reputaciju, u njoj se sve više dešavaju afere. Kao u svakoj „demokratskoj i pravnoj“ državi na Balkanu „afere“ su ostale „afere“, pa će one kao takve crnogorskim građanima ostati kao razbibriga svakodnevice odnosno zamjena za dugo obećavani „bolji život“ od njihove svijetle „političke elite“ nastale u zab(o)ravljenom „ratu za mir“! 

Čovjek (ne)pozvan ušao u crnogorsku Skupštinu! Pa šta, ako je ušao?! Nije li ta „vijest“ mnogo značajnija, opasnija ili čudnija od „ocjene“ koja se „snažno čula“ ili naglasila tokom razgovora sedmostrukog Predsjednika Vlade i zamjenikom Ministra vanjskih poslova Ruske Federacije, unazad nekoliko dana: „Tekuća i sledeća godina biće godine ekonomskog razvoja i rasta u Crnoj Gori“! Uzaludno svjetski eksperti i ekonomski sturčnjaci kažu da smo još u krizi i da ćemo iz nje teško i ne tako brzo izaći. Premijer i njegovi poslušni ministri ponekad se „zaborave“ ili ne razumiju pa ne pamte šta svakodnevno u javnost iznose povodom „izlaska“ iz ekonomske krize. Zar se i to dešava u „demokratskoj i pravnoj državi“ gdje se „krade – pozajmljuje struja“ a niko ne zna za koga, koliko i u ime čega?

Možda je „(ne)pozvani čovjek“ htio da se javi za riječ, da predlog kao „stručno mišljenje“ i da se o njegovom predlogu glasa u Skupštini! A, malo kasnije se upravo glasalo o onome šta je „(ne)pozvani čovjek“ htio reći brk u brk crnogorskim poslanicima!

Da podsjetim partijske glasnogovornike „demokratske, ekonomski prosperitetne, proevropske Crne Gore“ i ujedno ih zamolim da u godinama „ekonomskog rasta i razvoja u Crnoj Gori“ odustanu od novih zulum mjera: povećanja cijena osnovnim životnim namirnicama, povećanju struje, uvođenju novih taksa euro po euro, povećanja PDV-a, smanjenja plata i penzija,  rebalansa državnog budžeta, planiranih kreditnih zaduženja i tako sve do ubjedljivog a besmislenog nabrajanja „tri riječi: glupost, glupost, glupost“ ili da se sa jednim milionom može pravdati jedanaestostruki milionski iznos uz „priloženih“ jedanaest uplatnica!

Navedenom „crnogorskom ekonomskom napretku“ svakako treba dodati, kako juče čusmo, najnovije i najznačajnije statističke podatke „od 150 do 200 procentnom rastu plata i penzija“ u posljednjih desetak godina! E, možete sada zamisliti kolike su bile plate i penzije u Crnoj Gori kada se bivši premijer i ministar finansija, žrtvovan u njegovom nepotpunom mandatu od višestrukog premijera, danas javno hvali ekonomskim napretkom i standardom građana, kojemu je i on sam dao veliki doprinos sa milionskim zaduženjima u vrijeme njegovog „upravljanja“?

Pozvan, prozvan i(li) „nepozvan(i) čovjek“ ušetao mirno u skupštinsku salu, rukovao se po svim „standardima i bon tonu“ sa tamo važnim poslanikom i članom neko(je)ga parlamentarnog odbora i to se sve dešavalo prije početka mnogo važne sjednice!

„(Ne)pozvan(i) čovjek“ ulazi kroz teška gvozdena vrata na zgradi Skupštine, prolazi pored portirnice i portira, pa kroz metalna vrata za detekciju vatrenog i hladnog oružja i pored živog obezbjeđenja, laganim koracima dolazi u salu, a siguronosne kamere sve to „pamte“ i niko da reaguje!? Ko će da vjeruje da nije čovjek pozvan i(li) prozvan da dođe u Skupštinu i sa poslanicima ukrsti argumente „o predlogu izmjena Zakona o porezu na dodatu vrijednost (PDV)“ u cilju ukidanja poreza od 19 odsto za igre na sreću, dajući „stručno mišljenje“?

Vijest da je „(ne)pozvan(i) čovjek“ ušao u Skupštinu Crne Gore, objavljena u elektronskim i štampanim medijima, u crnogorskoj javnosti nije izazvala ni najmanje reagovanje a kamoli pometnju, jer u Crnoj Gori ima raznoraznih dešavanja, apsurda i čudesa. Ako je neko htio napraviti još jednu aferu onda je ova sa ulaskom „nepozvanog čovjeka“ u Skupštinu isuviše p(r)ozirna i p(l)itka. A što ako je „(ne)pozvani čovjek“ htio (st)ručno (pr)ovjeriti kako funkcioniše bezbjednosna služba i uređaji u zgradi Skupštine?

Dešavalo se  i za vrijeme Kralja i Gospodara Crne Gore da „nepozvan čovjek“ uđe u zgradu Skupštine, prođe mimo perjanika – tadašnje službe čuvara i ličnoga obezbjeđenja i dođe do osobe – poslanika, obavi posao – porazgovara sa njim i napušti Skupštinu! Mislite li da Kralj i Gospodar Crne Gore nije znao niti blagovremeno bio obaviješten o ulasku „(ne)pozvanog lica – čovjeka“? Taman posla, da će biti da je ušao „neopažen“! A, šta današnji „Gospodar“ misli o „posjeti“ Skupštini od strane „(ne)pozvanog čovjeka“ pred početak zasijedanja.

A, što ako i ova „afera“ ima neku drugu dimenziju od one koja bi mogla biti sakrivena u cilju ukidanja poreza za igre na sreću? Kako to da u ovoj već najavljenoj „aferi“ unaprijed se sve zna:  ime „(ne)pozvanog čovjeka“, njegova službena funkcija direktora i status u društvu i političkom miljeu Crne Gore, a zna se i da je iz Nikšića? Dakle, nema nepoznatih ličnih podataka barem što se tiče fizičkog identiteta. Vjerujem da su sigurnosne kamere sve zabilježile, a može biti sve bez ikakvoga povoda i razloga!

„(Ne)pozvanom čovjeku“ bastalo je ući u crnogorsku Skupštinu, jer da nije „p(r)ozvan“ teško da bi neopaženo gvozdena vrata od ulaza prošao. Imao sam i ja hrabrost da pređem preko skupštinskog praga kroz gvozdena vrata, ali mi nije moglo biti da uđem dalje od obezbjeđenja i „legitimisanja“ kod koga i zašto?

Sava, nauči me, kako da „dođem“ u Skupštinu i kažem koju riječ poslanicima, zbog „dobra“ koje mi je donijela „političke elita“ iz rata za mir“ u ove gotovo dvije i po decenije njihove demokratske i  proevropske vladavine?

Podgorica, srijeda 31. jul 2013. godine                                 Dr Momčilo Dušanov Pejović