Sve je ‘odilo kako treba i valja. Nakon sušnih i depresivnih momenata na posljednjim svjetskim prvenstvima i nakon slabog početka na ovom tek završenom, stvari su krenule u dobrom pravcu. Momci su igrali kao hipnotisani, stručni štab ojačan Perom Porobićem – kome je pronađena pozicija u reprezentaciji i savezu na kojoj se fenomenalno snalazi – radi bez greške; Crna Gora je nakon briljantno izvedenog blitzkriega protiv Italije ušla u finale, potajno sa mišlju da je zlato ovog puta na letu za malenu Crnu Goru. I da nema te sile koja nam može uzet’ zlatnu medalju.Eee, malo su se prešli. Postoji i ta Sila. Svi smo se prešli. Pored bankarskih garancija za KAP od par koznakoliko stotina milijuna eura, aktivirale su se i sportske pegule, doduše domaće radinosti i beskamatne. Pegule su, za one koji slučajno ne razumiju bokeški govor, baksuzi ili maleri, a oni su jedini u ovom slučaju mogli ubaciti gol više fenomenalnom Šćepu iza njegovih junačkih leđa. Družina klovnova i veseljaka sa ograničenim poznavanjem vaterpolo pravila ali sa izuzetnim osjećajem kada je trenutak u kojem će razveseliti narod i isprobati decenijama nagomilavani patriJotizam krenula je za Barselonu, upomoć već viđenim prvacima. O trošku neimenovanog “sponzora”. Tu zastajem na trenutak i zamišljam Sponzora. I ime, i stas, i fizionomiju. Samsung – nije, Grundig – nije, garant; Koka Kola – ma briga njih za Jelića, sina mu, suprugu, zaovu, brata od tetke, đeda, đedastrica…nije kokiška definitivno; Vektra Boka – nije, oni ne mogu više sponzorisat bratstveničke igre u Piperima; Prva Banka – kako da ne. Dakle, nemam inspiraciju i lagano odustajem. Vjerujem Daliborki Snimak Pejović da je u pitanju Neznani Junak (prije Neznaveni) i bacam se na analizu same utakmice.
Čapro i Pero su sigurno nekoliko puta svojim igračima pokazali snimke igre Mađara, znaju oni dobro koje su vrline i slabosti tih vaterpolo “Brazilaca”, ali moraju priznati jednoga dana da nisu računali na pun aeroplan džabnija Monti Pajtaša, dolećelih samo koju uru pred početak ovog istorijskog meča na krilima moćne sponzorirane “svjecke”, a naše, kompanije kakva je Montenegro Cirkus Airlines, slava joj i milost . Kompletna muka oko ulaska u finale i cijela strategija koja se smišljala mjesecima za ovu prigodu pada u vodu kada na tribinama zaojkaju navijačke poskočice crnogorski ministri, doministri, sekretari za sekretarna pitanja, ugledne i zaslužne javne ličnosti iz svijeta politike, biznisa i provladine umjetnosti. Oni bi, najprije neznavenijem u navijanju, pa onda i samim svojim postojanjem, uništili i Manchester United, Chelsea ili Lakerse, kamoli šanse naše, inače, dobro utrenirane vaterpolo čete da se suprotstavi jednoj od istinskih svjetskih vaterpolo super sila – Mađarskoj.
Čapro i Pero su sigurno nekoliko puta svojim igračima pokazali snimke igre Mađara, znaju oni dobro koje su vrline i slabosti tih vaterpolo “Brazilaca”, ali moraju priznati jednoga dana da nisu računali na pun aeroplan džabnija Monti Pajtaša, dolećelih samo koju uru pred početak ovog istorijskog meča na krilima moćne sponzorirane “svjecke”, a naše, kompanije kakva je Montenegro Cirkus Airlines, slava joj i milost . Kompletna muka oko ulaska u finale i cijela strategija koja se smišljala mjesecima za ovu prigodu pada u vodu kada na tribinama zaojkaju navijačke poskočice crnogorski ministri, doministri, sekretari za sekretarna pitanja, ugledne i zaslužne javne ličnosti iz svijeta politike, biznisa i provladine umjetnosti. Oni bi, najprije neznavenijem u navijanju, pa onda i samim svojim postojanjem, uništili i Manchester United, Chelsea ili Lakerse, kamoli šanse naše, inače, dobro utrenirane vaterpolo čete da se suprotstavi jednoj od istinskih svjetskih vaterpolo super sila – Mađarskoj.
Ispred kapije bazena ostalo je nekoliko navijača koji su uredno platili karte za avion, i karte za utakmicu. Umjesto njih uljegli su džabaši: sa plastičnim zastavama, bez poznavanja jedne navijačke pjesme ili ritma, i s bezgraničnim nepoznavanjem čak i osnovnih pravila vaterpolo igre. Mađari su prije sudijskog zvižduka dobili dva igrača više. Tri, Jelić se računa za dvojicu, takav internacionalni kapacitet u patriJotizmu i zapošljavanju nezaposlenih se rađa jednom u tri milenijuma.
Gledajući meč u kotorskom kafeu Perper, oduvijek tvrdom uporištu crnogorske reprezentacije, vidjevši ta draga lica u publici, nastalo je komešanje, konsternacija, prostrujao je strah u inače do tada optimistički nastrojenom gledalištu. Čula se i pokoja psovka, mea culpa, mea maxima culpa. I kada je sve to RTCG začinila ekspertskim uvodom Blagote Erakovića, izuzetnog majstora vaterpolo sporta, umjetničkog sidraša velikog iskustva, i jednog od najveličanstvenijih antigej aktivista i čuvara čistote crnogorskog tradicionalizma, atmosfera je pala na niske grane. Pošli smo na strijeljanje – znali smo to odmah. Dalje sve znate: inače prosječni mađarski golman je sve branio, naši promašivali ono što obično daju, slab igrač više, maaaa… beznadežnost.
Cirkus Monti Pajtaša se bez gubitaka (nisu potrošili perpera) patriJotskim čarterom vratio u PG, vaterpolisti redovnom linijom, ostali navijači takođe; bii i doček, neki kažu strašan, neki kažu manje strašan sa previše plaćeničkih javnih lica; premijer je podijelio herojsko ordenje (pare će kad i Đekna) , srebro nije mala stvar, svi se slažemo.
I onda neko medijima izvadi listu džabnija putnika, tih pegula sa sponzoriranog leta, i evo par dana ne prestaju napadi na ove sjajne patriJote i borce za nezavisnost Crne Gore i Majske Zore. Ispričana priča. PatriJote se vade na sponzorirani patriJotizam i poješće magarci male magarce. Javnost ne shvata da je za sreću samo falilo da Montenegro Cirkus Airlines ima kakvoga hrabroga pilota sklonog škercima, i da je taj hrabri pilot produžio za Pamplonu, Bilbao, Lisabon i tamo negdje iskrcao Monti Pajtaše – neka idu u šoping turu, to im ide od ruke. Srebro ne bi bilo “zlatnog sjaja” , iz one otrcane frazetine kojom se ublažuje nelagodnost poraza , već zlato zlatnog tima. Ko bi onda gledao u par stotina tisuća šuškavih novčanica na teret budžeta prosperitetne zajednice?
Nije bilo pilota u cirkuzantskom avionu – kažem ja.
javniservis.me 
Kakvo njesra
pozdrav Kozaku, starom drugu sa Montenegro.com
Podgoricanin
Nijs smijesno jer je istina.
Stelar kaže:
16. August 2013. – 15:20 u 3:20 pm
Nijs smijesno jer je istina.
odgovor
Što vam god napiše ovaj maleni Kozak sin prvijenac,na moju žalost, sada pokojnog Leontija i unuk prvijenac- u Jugi- pokojnog Pimena Šepelja,inače emigranta iz Carske Rusije-poslije pobjede onih čija revolucija je gutala i progutala svoju đecu( i spostvenu domovinu-SSSR)-nemojte mu vjerovati ni po koju cijenu!!!! Ja ga dobrano znam ,još dok je bio mali(djetinstvo prvo proveo je u Prčanju!)! Jer nije nikad htio da sluša-niti da skreće sa svog puta-uvijek je težio pravo ! Iako malen,ipak je uvidio da “putovanje” krivudavim putevima laskanja i usput zavlačiti glavu u tuđu guzicu -jest najlakša ali i skuplja varijanta, na duge staze,koja nema ekonomsko-finansijsko-obraznog p o k r i ć a(hm..obraz i poštenje u malenog vraga dičnog Kozaka…! )!
Znao je Kozak,iako malen,da pronađe sebe i poslije “epohalne” AB kontrarevolucije izvedene,pod komandom “krunisanog kralja” kasapa sa Dedinja-uz pratnju “srbocrnogorskih-crnogoraca”-koji su je izveli i (de)plasirali kroz “prvu paradu ponosa”-izvedenu u Onogoštu ljeta gospodnjega 20.avgusta 1988 godine i tako sve do “premijere”-10 do 14.januara 1989 godine! Usudio bih se reći-da je maleni Kozak,jedan od prvih u Crnoj Gori koji je uvidio da Lenjin nije bio u pravu kada je rekao neđe(možda je bio u predkomi-pred smrt?)..:”da revolucije gutaju svoju djecu”?! Kozak je vido,na žalost,što mnogi ne vide ni dan današnji(a i kako će:kad se ne v a d e iz guzica vlasnika njihovih tabula raza!),da je AB kontrarevolucija-suprotno učenju Lenjina-ne progutala svoju djecu(sebe)-nego progutala DEMOS senca CRATIS i Domovinu svoju milu(Ej Sloveni još ste živi…?)!
Zbog mnogih “mana”,senca vrlina(grantujem došlo mu i po tati i po mami i po đedovima-a bogami i po babama,ta bezkorisna-bezskropulozna Revolucionalnost!),koje se ogledaju u njegovom poimanju č o v j e k a;pozitivnog nacionaliste(brez vjere i boga!),kojemu to nije zanimanje-ali jeste čast i počast biti Kozak-Rus-Jugosloven…kako to lijepo zvuči biti Č O V J E K..pa jopet Č O V J E K!!!!!
Kome to još treba? Na žalost -do daljnjega-manjini! Na “sreću” ne i većini- onima koji misle da je vječan i napredan biti “Miš u tikvu”-r o b,reče Vladika Rade ? Da,da…”miš u tikvu”-prije “Noći skuplja od vijeka”-a danas biti u guzici vlasnika njihovih -tamo- tabula! Tabula do tabule-i sve raze razom i prelivaju!Zar ne?
U pamet se VI, koji ne umjete čitati kako vam se napiše-neko čitate kako ste napisali-a pišete kao što vidite i zborite,uz obvezni “oprez” kod čitanja mlađanoga Kozaka,jer može,ako ne čitate sa “oba oka u glavi”-i sa razumjevanjem,da vas zavede iliti “zavesla” za Goleš Planinu..tamo daleko bilo..:” nisam majko kriv e sam glup rođen-ti si tata kriv-ali prihvatam krivicu na sebe majko,ako glup umrem”…reč i umrije veliki francuski pisac Onore De Balzak!!!
Iskrene pozdrave šaljem vam iz ubavoga i sunčanoga Prčanja!!!!!!