Arhetip! Generacije i generacije! Obrasci mišljenja i ponašanja … Jung …
Gledam neki „lijevi“, niskobudžetni film gdje majka doji bebu… Presvlači je, a prilazi ubica sa prigušivačem na pištolju. Znate već … Ali … Razmišljam … Film o nastavku ćuti ali ja tražim prototip …
Ovako:
Beba je sita i ćuti! Do nove gladi … a nije ni svjedok … Super! … Znate već … Bebu preuzima sistem! Sistem ponudi lažno mlijeko i postaje surogat majka! Beba je idealna za budućeg „vladara“. Daće joj „mlijeka“ ako zaplače. Kako raste – mijeko će zamijeniti druge nagrade (recimo krv), sistem će mijenjati porodicu, ljudi će postati bebine igračke, a posao će zamijeniti pelene… I nove bebe … nove bebe … nove bebe … Štafeta … pratimo je …
Znamo ko su bebe …
Ko je sistem?
… Ide priča koju je mogla ispričati i (Car) Konstantinova porodica ili Darijeva ili mnogi prije ili poslije njih ali nastojaću da nam bude sviježe!? Malo ću odužiti – ali moram… Strukturalna i dinamička priča je ista … Arhetip! Baš to?
A) – Mihail Afanasjevič Bulgakov u svom romanu „Majstor i Margarita“ navodi mjesto gdje se nalazi Litostroton. Tek šesdestih godina arheolozi nalaze u JERUSALIMU. Litostroton koji je opisivao Bulgakov! Litostroton je mjesto gdje je u sudijskoj stolici sjedio Pontije Pilat. Pronađen je tačno kako ga je Bulgakov opisivao. Kako?
Vitalij Šentalinski koji demistifikuje rusku književnost i kulturu opisuje razgovor Bulgakova sa svojim Pontije Pilatom – Josifom Visarionovičem Staljinom. Staljin nije oprao ruke od krvi već je prao ruke sa krvlju – masa. Mase (ljudi) su razapele Bulgakova i on je morao … Da li?
Pisao je Bulgakov Staljinu: „Molim Vladu da mi naredi da odem…“
U priči koju pišem ni Staljin nije Sistem. On je iskompleksirana, megalomanska … ali beba (siromašnih roditelja) … Beba Staljin (pravo ime Soso) koju je tatica žestoko tukao… a kad može bebu, može i majku. Tata ih zatim napušta. Majka traži SISTEM… da prežive. Ekatarina je radila kao kućna pomoćnica kod trgovca Davida Papismedova. Ovaj dobri trgovac snabdijevao je novcem, knjigama i kompletnim obrazovanjem (Sosa) Staljina. U Kremlju je, sada moćan Staljin primio – Davida i proveo sa njim najsrdačnije trenutke. No dobro …
Vitalij Šentalinski piše:
„Zdrastvujte druže Bulgakov“ kaže Staljin.
„Zdrastvujte Josife Visarionoviču“ – promucao je Bulgakov i … prihvatio posao u umjetničkom teatru.
Zagrebački Jutarnji list prenosi i dio prepiske sa Staljinom (neka pisma i nijesu poslata) gdje se Bulgakov potpisuje sa TARZAN.
Ako nijesmo Ćite (majmuni) ovdje se vidi i Sistem i Bebe i nagrade … Bulgakov piše: „Svaka vlast je nasilje nad čovjekom.“ Ali – rekao bih – kada prihvatite posao od nečovjeka i vi postajete ljudi! Sjetimo se „Ljudi su sjenka od čovjeka, a čovjek je sjenka od Boga.“ Razapeli ste sebe! Štafeta … pratimo je …
– Telefonski razgovor Staljina i Bulgakova prenose i Vijesti (11.mart 2010.). Vijesti su donijele (kao Rode) feljton o druženju Jevrema Brkovića i Iva Andrića. Brković kaže: „ … dodirnuo sam Andrića … mislim po lijevom ramenu“ (Posjetio me na onaj „lijevi“ niskobudžetni film sa početka ove priče). Niti ovakvo Brkovićevo pamćenje, niti ovo lijevo druženje – ne iznenađuje … Ipak … Očekivao sam uvodni feljtončić … recimo: „Andrić i Gavrilo Princip“ … Mlada Bosna i Arhetip …
B) – Ivo Andrić? Majka Katarina u besparici … pa je Andrićevo rastanje preuzela tetka. Sistem se brinuo o njemu i on je rastao i porastao. Za razliku od Bulgakova Andrić je prihvatio mnogo poslova i na „kraju“ prihvatio i Nobelovu nagradu (o tome će šire izvijestiti javnost – Jovo Kapičić). Kada je Andrić primao nagradu (1961 god.) Jevrem Brković je završavao kritiku rada Sretena Perovića. Nije za Nobela, ali jeste za nagradu. Družiće se Jevrem sa Ivom. Kako je naučio – tako je Jevrem nastavio. Feljtonirao je druženje. Baš dobre Vijesti!
Eto … I Vuk (sistem) sit i ovce (ljudi) na broju. Uvijek će ljudi (masa) glasati za raspinjanje. Ali ne svoje … Oni kao energija trebaju sistemu … Mada … Ne prevelika masa … Ali, ipak, masa …
Ivo Andrić je napisao: „I zlo i dobro, kao dijalektičke autonomne sile, samo su latentnost života i ljudske prirode. Dužnost je umetnika da otkriva i jedno i drugo …”
Navijao je Andrić za pravdu ali nikada nije postao ministar pravde. Pravdu je pisao neko drugi (recimo: Staljin je bio urednik lista Pravda … ali 1917 god.). Ivo Andrić je postao vicekonzul u Vatikanu. Njegovo prvo postavljenje. Bez diplome. U Gracu je morao da diplomira … pa mu je sistem pomogao … I on je upisao filosofski fakultet krajem 1923. a 1924. doktorirao. Ni da je studirao sa Draganom Brkovićem. “Poslovi“ su ga čekali: Rim, Grac, Bukurešt, Madrid, Ženeva, Brisel, Trst, Marsej … Od 19. aprila 1939. bio je ambassador (opunomoćeni ministar) u Berlinu. Hitler je proučio “karakteristike” i dao svoj agreman. Vjerovatno je znao i za Poćoreka … Poćorek je bio prisutan u automobilu u kojem je ubijen nadvojvoda Franjo Ferdinand i njegova prijateljica vojvotkinja Sofija Hotek 28. juna 1914. godine. Poćorek je, zapravo, insistirao da pođu drugom ulicom – pravo na Gavrila. Kao da je znao … Znao je Hitler i za Andrićevu trogodišnju robiju (zbog Mlade Bosne). Znao je što arhetipski znači Gavrilo i nije išao preko sistemskih Principa. Zbog svog ahetipa i majke Ane Marije. Pred sam početak rata Pavle Karađorđević sa ambasadorom Ivom Andrićem nalazio se na smotri Hitlerove vojske (pratili su let Lutfavea – Vreme br. 999). Andrić na početku rata piše: „Danas mi u prvom redu službeni, a zatim i privatni mnogobrojni i imperativni razlozi nalažu da zamolim da budem ove dužnosti oslobođen i što pre povučen sa sadašnjeg položaja“. Hitler mu je ponudio Švajcarsku ali … ubrzo nakon prisustvovanja potpisivanju trojnog pakta Andrić odlazi za Beograd. I tako … preko Pavla i Hitlera do Josipa Broza (koji je dijete siromašnih roditelja), do Nobela … i Jevrema … i dinamita .. i kineskog baruta …
Štafeta! Pratimo je …
Umalo zaboravih: istorijsko NE!
…
Nikada Staljin nije spočitao Brozu nijedan dokument iz riznice KGB … Ovdje su vidljivi: Sistem, beba i nagrade … I sada kao i tada: „Ljudi su sjenka od čovjeka a čovjek je sjenka od Boga.“
C) – Adolf Hitler – firer bez prezimena, slovi kao dijete siromašnih roditelja. Majka, kućna pomoćnica. Sin Ane Marije … i Barona Rotšilda … Arhetipska priča je zanimljiva. Ana je Hristova baba, a Marija (ne)samo majka… Ne po nekim „lijevim“ izvorima već: Volter C.Langer iz Biroa za strateške usluge (Office of Stategic Services, OSS) preteča današnje CIA (Central Inteligence Agency) kao savremenik, je napravio „Hitlerov psihološki portret“. Ova ozbiljna sumnja (da je Hitler sin barona Rotšilda) je … na str. 67. u istoimenoj knjizi.
Štafeta! Pratimo je … Ali svježe!!!
Svi se sjećamo, manje – više, Vens – Ovenovog plana … Oven je sazvao mirovnu konferenciju u Atini 1. maja 1993. na kojoj su učestvovale sve zaraćene strane. Milošević je prihvatio … Predstavnik bosanskih Srba – Radovan Karadžić nije želeo da potpiše sporazum … pa je potpisao … ali ako skupština … a skupština Republike Srpske odbacuje … Sajrus Vens podnosi ostavku, a Lord Oven saopštava da je plan mrtav … Ko je Lord Oven?
D) Dejvid Oven! Klinički neurolog i psihijatar (Karadžić je psihijatar). Radio je u bolnici “Sv Tomas” u Londonu. Bio je ministar zdravlja a zatim britanski ministar spoljnih poslova … Piše knjigu (prateći štafetu vlasti) čiji je naslov originala IN SICKNESS AND IN POWER (u Britaniji 2008). Knjigu je prevela Tijana Živković – BOLESNI NA VLASTI. Dejvid Oven piše: Teodor Ruzvelt (bipolarni poremećaj), Vilson (teški depresivni poremećaj), Huver (teški depresivni poremećaj), Nikson (alkoholičar), Džonson (bipolarni poremećaj) … Hitler, Staljin, Sadam Husein, Pol Pot, Idi Amin, Robert Mugabe … Dejvid Oven piše: “Svaki od demokratskih političara lagao je o svom zdravstvenom stanju …” Toplo nam savjetujem da pročitamo dijagnozu Vudroa Vilsona, Frenklina D. Ruzvelta, Čerčila, Kenedija, Miterana, Blera, Džordža Buša, Širaka, Šarona, …
Mnogi od ovih pomenutih imena, pa i Sadam Husein, bili su na sahrani Josipa Broza.
ŠTAFETA!
…
Da li su oni SISTEM ili samo protektori?
SISTEM?
Oni koji vjeruju da su za sve krivi Jevreji grdno griješe.
Jevreji nijesu protektori već žrtve !
Protektora neka svako od nas potraži u svojoj kičmi !
Energetski u nama živi i svom se planu divi .
…
Naša uzdanica – nauka – koja nam nudi lažni progres, priprema Aušvic. Svi smo mi Jevreji. „Naše“ Vlade će demokratski izabrati gas. Biće ko će ga prodati. To nam je već poznato. Svjetska zdravstvena organizacija postaje nova inkvizicija. Djeci fotosinteze biće zabranjen ulazak u sajber-prostor.
Blijeda kopija Avatara postaće usamljeni čovjek. Svi smo kodirani.
Um je naše oružje, ali mi smo njegove žrtve.
Ali … i ovo je samo ciklus…
Sanjamo univerzum – živimo multiverzum !
Nastaviće se …
Miško Đukić
javniservis.me 
Majstor I margarita, je jedini roman koji sam procitao. Kakva prica… nekako realna. Ona scena sa trolebusom I glavom te se kotrlja I satanom….
Koliko ljudi nastrada pod cudnim okolnistima, pa opet sve ljudi pripishu slucaju.
To je interesantna osobina ljudi. Kad neznaju onda je slucajno.
A dali u stvari ima ista sto je slucajno? Frojd je pokusao da objasni omaske psiholoski, I dok je nasao osnoove u prostim stvarima njegova anti religiska teznja mu nije omogucavala da poveze psihu sa nevidljivim svijetom o kome ona govori.
Da psiha znaci dusha, ali to nije izazvalo znatizelju kod njega kao sto je to bio slucaj sa Jungom.
Pa I njegova podjela psihe u 3 dijela nije ucinjela isto iako se moze zapaziti podudarnost.
Super Ego
Ego
Id
Njegova intepretacija Super Ega je tek djelimicno objektivna, dok je jung personom demistikovao donekle ono sto se njemu ucinjelo da je dio Super / Ega. Ipak je Jung sa Sopstvom (kako je prevedeno kod nas) dao sjelivitiju sliku.
Super Ego – God
Ego – mi
Id – nagon ili djavo djini mozda I andjeli/meleci
Skoro da sam siguran da sam vec citao ovaj tekst….a ako se varam nadam se da ce te nas s vremena na vrijeme podsjecati…da misao ostane jasna ,bar donekle…
Blijeda kopija Avatara postaće usamljeni čovjek. Svi smo kodirani.
Um je naše oružje, ali mi smo njegove žrtve.
Одличан текст!
Zove me jedan prijatelj. Ima on taj obicaj da pozove i isprica najnovije vijesti. Kaze, ovaj put, jedan srpski naucnik pronasao dokaz da je Tito bijo Cercilov sin. Ja rekoh njemu: Morao da je pronashao svijecu… I namah iskljucih telefon. Kasnije se sjetih: I Cercil je imao “rog”, sto baca ozbiljnu sumnju na njega da je potencijalni otac rahmetli Tita. Naravno, niko od vas ne zna da je Tito, tad jos nije bijo rahmetli, na samrtnoj postelji preobratio na Islam i netom potom umro ka musliman. Da mu Alah da djenetske bashte i djenetske ljepotice…5-6 komada, inshalah! Ako su mu prekinuli nogu nijesu mu prekinuli cunu. Sve ovo ni ja nebih znao da nijesam citao intervju onog Jusufspahica Oca, Slobovog rejsa, koji je za zivotno djelo od cetnickog vojvode zakicen krstom svetog Spasoja. Pa se ti sad snadji?! Ja ne,bogomi. Nista vise ne kontam.
Ovog puta necu nista o Aliji Izetbegovicu…samo da mu pozelim…Alah mu dao Daytonske bashte i Dodika za bashtovana, amin!
eh … kakav tekst !
bebena sperma povezuje cg i srpski fasizam koji se sjedinjuje u americki, a dolazak treceg covjeka iz Ritza pojacava koaliciju.
CIA je nashla zajednicki interes sa Velikosrbima u Nacertaniju. Nije istina da je CIA napisala Nacertanije. Jebe vas Logika.
Nista od ovoga nebi bilo da je perica otisha pravo u policiju.
Ali se okinuo kad je vidio natpis: POLI CIA
Zna je perica latinski!
poli: or polio: combining form: of or relating to
” novi” ministar finasija Srbije je službenik Amerike …
Vučića je stvarno podojila “Vučica”
Vojnik Amerike :)
Елем, ухватили афрички људождери два Еуропљанина. Предложе им двије варијанте, прва је била џанџу манџу а друга да их убију, испеку а потом поједу.
Први је одабрао џанџу манџу.
Силовали су га до смрти, потом испекли и појели.
Други је одабрао да га убију, испеку и потом поједу.
Рекли су му, одлично, али прије тога морамо мало и џанџу манџу.
Amerika ne postoji. Postoje Sjeverna i Juzna America. U Sjevernoj Americi su Canada, Mexico i USA.
Burek je samo sa mesom a sa sirom je sirnica.
“Imamo grabljivca koji je došao iz dubine kosmosa i preuzeo vlast nad našim životima. Ljudska bića su njegovi zarobljenici. Grabljivac je naš vladar i gospodar. On nas je učinio poslušnim i bespomoćnim. Ako želimo da se pobunimo on guši našu pobunu, ako želimo da se ponašamo nezavisno on zahteva da to ne činimo. Sve vreme ti o tome govorim na indirektan način, nagoveštavajući ti da nas je nešto zarobilo. Mi smo zaista zatvorenici.”
“Oni su preuzeli vlast zato što se nama hrane i oni nas nemilosrdno pritiskaju zato što im služimo kao sredstvo za održavanje života. Kao što mi gajimo kokoške u kokošinjcima, grabljivci gaje nas u ljudskim krletkama. Tako im je hrana uvek na raspolaganju.”
“Ne, ne, ne” (Karlos odgovara) “To je apsurdno, don Huane. To što ti kažeš sasvim je monsrouzno. To jednostavno ne može da bude istina, ni za čarobnjake, ni za prosečnog čoveka, ni za koga”
“Zašto?!” mirno upita don Huan. “Zato? Zato što te to ljuti?” Pa nisi još sve čuo. Sačekaj još malo, pa ćeš videti kako ćeš se osećati. Želim da se obratim tvom analitičkom umu. Razmisli za trenutak i reci mi kako bi objasnio protivrečnost između inteligencije čoveka-inženjera i gluposti njegovog sistema verovanja, ili gluposti njegovog kontradiktornog ponašanja. Šamani veruju da su nam grabljivci dali naš sistem verovanja, naše predstave o dobru i zlu, da su oni postavili naša društvena pravila. Oni su ti koji su stvorili naše nade i iščekivanja, snove o uspehu ili promašaju. Oni su nam dali lakomost, pohlepu i kukavičluk. Grabljivci su ti koji čine da budemo samozadovoljni, da se ponašamo šablonski i da budemo egomanijaci.”
“Ali kako oni to mogu da rade, don Huane?” (Karlos pita) “Da li nam oni to šapuću na uho dok spavamo?”
“Ne, ne rade oni tako. To je idiotski! Oni su daleko efikasniji i organizovaniji. Da bi nas držali u poslušnosti i poniznosti, krotke i slabe, grabljivci izvode čudesan manevar, izvanredan, naravno, s tačke gledišta stratega koji se bori, a jeziv za one koji zbog njega stradaju. Oni nam daju svoj um! Da li me čuješ? Grabljivci nam daju svoj um, koji postaje naš um. Um grabljivca je barokni, kontradiktoran, mrzovoljan, pun straha da svakog trenutka može biti otkriven.”
(Karlos Kastaneda 1998)
“Letači nas kontrolišu putem naših tradicija i običaja. Oni su gospodari religije, kreatori istorije. Mi slušamo njihov glas na radiju i čitamo njihove ideje u novinama. Oni upravljaju svim našim sredstvima informisanja i našim sistemima verovanja. Njihova strategija je veličanstvena. Na primer, bio jednom jedan pošten čovek koji je govorio o ljubavi i slobodi; oni su to pretvorili u samosažaljenje i poltronstvo.”
(Karlos Kastaneda 1998)
Duboki uvid ,
molim te budi precizniji .
Odakle ovaj citat ?
»Znam da se bojiš da ćeš biti gladan«, nastavi, »iako nikad nisi gladovao, a to nije ništa drugo doli bojazan grabežljivca koji se boji da se svakog časa može razotkriti njegov manevar i da će ostati bez hrane. Putem uma, koji je uostalom njihov um, grabežljivci u čovjekov život usađuju što god im odgovara. I na taj si način osiguravaju neku vrstu tampon zone protiv vlastitog straha.«
»Mogao bih ja to nekako i prihvatiti, don Juane,« rekoh, »ali ima u tome nešto tako grozno da mi se u biti gadi. Tjera me da se usprotivim. Ako je istina to da nas jedu, kako to čine?«
Don Juanovo se lice razvuklo u široki osmijeh. Topio se od miline. Objasnio je da vračevi vide čovjekovo novorođenče kao neobičnu, svijetleću kuglu energije, od vrha do dna prekrivenu sjajnim omotačem, nečime što je poput plastičnog prekrivača koji je čvrsto povezan s energetskom čahurom. Rekao je da grabežljivci jedu taj sjajni omotač svijesti i kad ljudsko biće odraste, sve što ostane od toga sjajnog omotača svijesti jest uzak rub koji ide od poda do vrškova nožnih prstiju. Taj rub omogućuje odraslima da žive ili, bolje reći, da jedva preživljavaju.
Kao da sanjam, slušao sam don Juana Matusa kako objašnjava da je čovjek, koliko je njemu poznato, jedina vrsta koja ima sjajni omotač svijesti izvan svijetleće čahure. Stoga je postao lak plijen za svijest drukčijeg reda, kao što je na primjer teška svijest grabežljivca.
Tada je iznio najpogubniju tvrdnju što sam je ikad od njega čuo. Izjavio je da je uski rub svijesti epicentar čovjekova samopreispitivanja kojemu on nepovratno robuje. Igrajući na naše samopreispitivanje, što je jedina svijest koja nam je ostala, grabežljivci izazivaju bljeskove svijesti. Plamenove što nastaju iz bljeska konzumiraju na okrutan način, svojstven grabežljivcima. Nameću nam beznačajne probleme od kojih se bljesak pretvara u plamenak svijesti i tako nas održavaju na životu da bi se mogli hraniti energetskim plamencima naših tobožnjih spoznaja. – Carlos Castaneda, Aktivna Strana Beskonačnosti
ispravka :
majka hitlerovog “oca” zvala se Ana Marija ..
podsjećanje :
Brat po majčinom đedu – Iva Andrića – zvao se Adolf Andrić.
Kako – ako ,nobelovac, nosi prezime po ocu ?
Cijela ” istorija ” se očigledno ” preuređuje za potrebe … Čije ?
Nastojao sam da u ovom tekstu bude vidan Gavrilov princip.
Zbog te poruke ( ezoteričke ) egzoterički je izabran Gavrilo Princip .
Podsjetiću rijetke :
(Hebrew: גַּבְרִיאֵל Gavriʼel ili Gaḇrîʼēl – „snaga Božja”) …
Ko je naš BOG u ovom masakru – zvanom istorija ?
Podsjećam rijetke :
u Avramskim religijama Gavrilo označava SLUGU Božjeg koji saopštava ljudima Božje odluke.
Gavrilo je prorekao Ani rodjenje djevice Marije …
Gavrilo je saopštio Mariji da će roditi Hrista …
On je poučavao Mojsija kako da napiše knjigu Postanja …
Ona se – na pravoslavnim ikonama – prikazuje sa upaljenim fenjerom u desnoj i ogledalom od jaspisa u levoj ruci.
Podsjećam : sve olimpijade , prilikom otvaranja ( a to su rituali ) prikazuju fenjer u desnoj ruci donosioca igara …
Prema verovanju muslimana, Džibril ( Gavrilo ) je preneo Kuran Muhamedu …
Istorijske stope se i danas čuvaju u Sarajevu – u kome se ( piše Politika a podsjeća nas Velja Abramović ) 1984 god. u zgradi opštine , bez znanja samog predsjednika(opštine) održan masonski ritual koji je najavio krvavi raspad Jugoslavije ..( Agni joga ).
Na mjestu današnjih ” istorijskih” stopa Gavrila Principa …
Gavrilo je prorekao i rođenje Iva – Ivana – ( Jovana Krstitelja ) …
Ko je – PRETEČA Hrista ?
Gavrilo Princip ( Gavrilov princip ) dovodi do rata( prvog svjetskog i najkrvavijeg ) … do raspada starog svijeta …
Podsjećam :
Slika koja se dugo vremena pogrešno smatrala za sliku hapšenja Gavrila Principa ( a koju svi znamo iz škole ) Vladimir Dedijer tvrdi da je zapravo prikazano hapšenje Ferdinanda Bera (Ferdinand Behr), NJEMCA po nacionalnosti, koji je pokušao da spase Principa od masovnog linča. Original slike se nalazi u Muzeju grada Sarajeva.
Podsjećam :
Gavrilo je prvosvešteniku Zahariji javio o rođenju Jovana Krstitelja, i sam je o sebi rekao: “Ja sam Gavril što stojim pred Bogom” (Lk 1, 19).
Ko je naš BOG ?
Pravoslavna crkva slavi ga 26. marta po julijanskom, a 8. aprila po gregorijanskom kalendaru.
A sve se ( atentat )odigravalo na Vidovdan !
Grob Gavrila Principa se danas nalazi u kapeli vidovdanskih heroja u Sarajevu. Auto, Gavrilov pištolj i okrvavljena uniforma Franca Ferdinanda nalaze se u vojnoistorijskom muzeju u Beču. Metak koji je ubio Ferdinanda izložen je u češkom gradu Konopište.
Podsjetiću :
Kosovski boj, pogibija kneza Lazara (1371-1389) i tzv. propast Srpskog carstva, bila je na Vidovdan – dan kada je Slobodan Milošević izručen HAGU …
RITUALI !
I da završim :
1948, na inicijativu Sovjetskih delegata Andreja Ždanova, Maljenkova i Suslova donijeta je Rezolucija Informbiroa što je označilo razlaz između Jugoslavije i istočnog bloka.Na Vidovdan !
Slovensko pagansko božanstvo Svetovid, koji je bio bog obilja i rata je , najvjerovatnije , bio srpski vrhovni bog .
Tu počinje Vidovdan , i kod Srba i kod Bugara …
I tu počinje laž o uzrocima prvog svjetskog rata !
Eto …
( Valjaće ovo nekome )…
Još ovo :
Gavrilu pištolj nije dao Apis Dimitrijević – već Dimitrijević ( mason u Beogradu ) …
Karađorđević ubija Apisa da ne progovori …
Apis je obavijestio Austriju o prestojećem atentatu ..i to “lično” Franca Jozefa …
Franc Jozef je izjavio nakon atentata :
„Sada viču, svi zahtijevaju rat, a sjutra će plakati“.
Zar ovo nije čudna ( najblaže ) izjava – kada gine njegov prestolonaslednik ?
Meni govori ,intuicija, da je Franc znao da iza ovoga ne stoji Srbija …
Uostalom – da li stoji Srbija iza niza porodičnih tragedija u kući Franca Jozefa : u zamku Majerling (Mayerling) 1889. godine pronađeni su mrtvi carev sin i prestolonaslednik Rudolf i grofica Marija Večera – atentat na caricu Elizabetu (Sisi) … Ubistvo prestolonaslenika Franca Ferdinanda) samo je šlag na nečiju tortu .
Interesantno je da je otac psihijatra Roberta Fostera ( Hitlerov psihijatar ) bio Franc Jozef …Imenjak cara …
Hitler nakon atentata izjavljuje :
“Za mene su ti sati izgledali kao oslobadjanje od bolnih osjećanja moje mladosti ….Pao sam na koljena , i punog srca zahvalio se Nebesima na sreći , jer su mi dozvolila da živim u to vrijeme . … Konačno je sudbina krenula svojim tokom , probudilo se uvjerenje … da ovoga puta nije u pitanju sudbina Srbije ili Austrije , već je to biti ili ne biti za njemačku naciju .”
Dejvid Luis ( 114 strana ) – knjiga : ” Čovjek koji je stvorio Hitlera ”
Valjda je sad , onim rijetkima – kojima se obraćam – jasno – ko je stvorio Hitlera !
sada
Цар Франц I Аустријски службено је носио овај велики наслов: „Ми, Франц Први, милошћу Божјом цар Аустрије; краљ Јерусалима, Мађарске, Чешке, Далмације, Хрватске, Славоније, Галиције и Лодомерије; надвојвода Аустрије; војвода Лорене, Салцбурга, Франачке, Штајерске, Корушке и Крањске; велики војвода Кракова; кнез Трансилваније; маркгроф Моравске; војвода Сандомира, Масовије, Лублина, Горње и Доње Шлезије, Аушвица и Затора, Тесина и Фурланије; кнез Бертхесгадена и Мергентхајма; кнежевски гроф Хабзбурга, Горице, Градишћа и Тирола; маркгроф Горњих и Доњих Лужице и Истре”.
Zacijelo me je ono što je don Juan govorio strašno pogodilo jer mi je u jednom trenutku pozlilo.
Pošto je don Juan načas zastao, što mi je bilo dovoljno da dođem k sebi, pitao sam ga: »Ali zašto vračevi starog Meksika i svi vračevi poslije njih koji vide grabežljivce nisu ništa učinili da to spriječe?«
»Ni ti, ni ja, ni itko drugi ne može ništa učiniti«, reče don Juan ozbiljnim, tužnim glasom. »Jedino nam preostaje da razvijemo toliku samodisciplinu da nas ne mogu dotaknuti. Kako bi od svojih bližnjih mogao tražiti da se podvrgnu tako strogoj disciplini? Pukli bi od smijeha, ismijali bi te, a oni agresivniji bi te prebili na mrtvo ime. I to ne zato što ti ne bi vjerovali, jer je u svakom čovjeku duboko usađeno nagonsko znanje koje je naslijedio od predaka – da grabežljivci postoje.«
Moj se analitički um javljao svako malo, kao da smo se igrali skrivača. Pojavio bi se, pa bi nestao, pa bi se opet pojavio. Sve što je don Juan govorio bilo je apsurdno, nevjerojatno. Istodobno je bilo to najrazumnije objašnjenje koje sam čuo, tako jednostavno. Objašnjavalo je svaku ljudsku proturječnost koje sam se mogao sjetiti. Ali kako bi to čovjek uopće mogao ozbiljno shvatiti? Don Juan me je gurao prema lavini koja bi me mogla nepovratno povući za sobom. – Carlos Castaneda, Aktivna Strana Beskonačnosti
»Vračevi drevnog Meksika«, reče, »vidjeli su grabežljivca. Nazvali su ga letačem jer skače visoko u zrak. Nije to ugodan prizor za oko. To je velika sjena, tamna, neprobojna, crna sjena koja skače kroz zrak. Potom se spusti ravno na zemlju. Vračevi drevnog Meksika bili su u velikoj neprilici; pitali su se kada se grabežljivac pojavio na Zemlji. Zaključili su da je čovjek u određenom dobu svojeg razvoja zacijelo bio potpuno biće s visoko razvijenom sviješću, sposobno za velike spoznaje i veličanstvene pothvate, dok se danas takvo što može naći još samo u legendama. A onda, kao da je sve to iščeznulo, i što imamo danas? Utučeno, skrhano biće.«
Želio sam se razljutiti, nazvati ga paranoikom, ali onaj poznati osjećaj da sam u pravu naprosto me je iznevjerio. Nisam si čak mogao postaviti ni moje najdraže pitanje: Što ako je sve to što govori istina? U jednom času, dok mi je tako govorio te noći, u dnu sam duše osjetio da je sve to istina, ali istodobno, s jednakom sam snagom znao da je sve to apsurdno, samo po sebi.
»Što to govoriš, don Juane?« pitao sam slabim glasom. Grlo mi se stegnulo. Jedva sam disao.
»Kažem da se pred nama ne nalazi tek običan grabežljivac. On je prepreden i dobro organiziran; sustavno nas uništava pretvarajući nas u beskorisna bića. Čovjek, koji je predodređen da ima magičnu moć, više je nema. On je običan komad mesa. Čovjek više ne sanja, ostali su samo tričavi, konvencionalni, imbecilni snovi životinje koja se uzgaja da bi se na kraju pretvorila u komad mesa.«
Don Juanove su riječi u meni izazvale čudnu, tjelesnu reakciju, nešto poput mučnine. Činilo mi se kao da će mi opet pozliti. Ali mučnina je dolazila iz dna mojeg bića, iz moje najdublje nutrine. Grčio sam se protiv svoje volje. Don Juan mi je snažno protresao ramena. Vrat mi je plesao naprijed-natrag od njegovih jakih trzaja. Odmah sam se smirio. Osjećao sam da opet vladam sobom.
»Taj grabežljivac«, nastavi don Juan, »koji je, dakako, neorgansko biće, nije sasvim nevidljiv za nas, kao druga neorganska bića. Kao djeca, mi ga doista i vidimo, vjerujem, ali nam je tako strašan da ga želimo što prije zaboraviti. Djeca bi se svakako mogla usredotočiti na taj prizor, no svi ih odvraćaju od toga.« – Carlos Castaneda, Aktivna Strana Beskonačnosti
»Jedina mogućnost koja preostaje čovječanstvu«, nastavi, »jest disciplina. Samo disciplinom možemo prestrašiti grabežljivca. Ali pod disciplinom ne mislim na stroge navike. Ne mislim na ustajanje u pet i trideset ujutro i pljuskanje hladnom vodom dok ne poplaviš. Suočiti se hladne glave s neočekivanim događajima – to je sposobnost koju vračevi nazivaju disciplinom. Za njih je disciplina umijeće: umijeće čovjeka da se suoči s beskonaćnošću a da ne ustukne, ne zato što je jak i otporan, nego zato što ga beskonačnost ispunjava strahopoštovanjem.«
»Na koji bi način disciplina vračeva mogla zastrašiti grabežljivce?« pitao sam.
»Vračevi kažu da pomoću discipline sjajni omotač svijesti postaje bljutav za letača«, reče don Juan ispitujući moje lice ne bi li otkrio znak nevjerice. »Tada su grabežljiva zatečeni. Nejestivi sjajni omotač je izvan dometa njihove spoznaje, pretpostavljam. Kada su zatečeni, ne preostaje im ništa drugo nego da se suzdrže od svoga opakog nauma.«
»Ako grabežljivci neko vrijeme ne jedu naš sjajni omotač svijesti, on raste«, nastavi. »I dalje će rasti. Jednostavno rečeno, vračevi pomoću discipline drže grabežljivce po strani dovoljno dugo da im sjajni omotač svijesti može narasti iznad visine nožnih prstiju. Kad naraste iznad visine nožnih prstiju, onda raste dalje do svoje prirodne veličine. Stari su vračevi govorili da je sjajni omotač svijesti poput drveta. Ako ga netko ne odreže, naraste do svoje prirodne veličine. Kad svijest prijeđe visinu nožnih prstiju, goleme opažajne sposobnosti postaju nešto sasvim prirodno.«
»Jedan od sjajnih trikova kojima su se služili stari vračevi«, nastavi don Juan, »bio je opterećivanje letačeva uma disciplinom. Otkrili su da kad opterete letačev um unutrašnjom tišinom, strana ugradnja nestane, te tako svaki praktičar koji sudjeluje u tom zahvatu postaje potpuno siguran da je taj um bio stranog podrijetla. Strana ugradnja se vraća, uvjeravam te, ali nema više takvu snagu kao prije. Usto, uklanjanje strane ugradnje za vrača postaje rutina, te je se sve lakše oslobađa, dok je se jednog dana konačno ne riješi zauvijek. Tužan dan doista! Tog se dana moraš osloniti na vlastite izvore, koji su gotovo jednaki ništici. Nema više nikoga tko bi ti rekao što činiti. Nema stranog uma koji bi ti naređivao da se baviš idiotskim stvarima na koje si naviknuo.«
»Moj učitelj, nagual Julian, uvijek je upozoravao sve svoje učenike«, nastavi don Juan, »da je to najteži dan u vračevu životu, jer je naš istinski um, u kojem je pohranjeno naše cjelokupno životno iskustvo, naviknut na podčinjeni položaj te je postao sramežljiv, nesiguran i nepostojan. Ja osobno mislim da vračeva prava borba počinje tog časa. Sve ostalo samo je priprema.« – Carlos Castaneda, Aktivna Strana Beskonačnosti
Duboki uvid,
podsjetiću te ….
u nijednoj knjizi Kastaneda nije ni pomenuo letaće ( ispravi me ako griješim ) …
To je uradio u ” Aktivnoj strani beskraja”
Zašto ?
Nismo se vratili na ovu temu dok nije prošlo nekoliko godina. Tom prilikom – na jednom od njegovih nezvaničnih predavanja – Karlos nam je predstavio jednu potpuno novu i zastrašujuću ideju, koja je pokrenula najžešće rasprave.
“Čovek,” rekao je, “je čarobno biće, on ima istu sposobnost da leti univerzumom kao i svako od miliona svesnih bića koja u njemu postoje. Ali, u jednom trenutku svoje prošlosti, on je izgubio svoju slobodu. Danas njegov um više nije u njegovom vlasništvu, on je usađen.”
Izjavio je da su ljudska bića zarobljenici grupe kosmičkih entiteta koji su posvećeni otimanju a koje čarobnjaci nazivaju “letači”.
Rekao je kako je ovo bila najveća tajna među drevnim čarobnjacima, ali zahvaljujući znaku koji mu se ukazao, shvatio je kako je došlo vreme da se ova stvar obelodani. Znak je bila fotografija koju je načinio njegov prijatelj Toni, hrišćanski budista. Na njoj se pojavila jasna i amorfna figura tamnog i zloslutnog stvora kako lebdi iznad mnoštva vernika sakupljenih među piramidama Teotihuakana.
“Moja družina i ja smo odlučili da je došlo vreme da vam otkrijemo stvarnu situaciju kao društvenih bića, čak po cenu da izazovemo sve sumnje koje bi ova informacija izazvala u javnosti.” – Armando Torres, Susreti sa nagualom (Razgovori sa Karlosom Kastanedom)
“Deo univerzuma koji nam je dostupan je polje delovanja dve radikalno suprotne vrste svesnosti. Jedna od njih, u koju spadaju biljke i životinje a takođe i ljudska bića je iskričava svesnost; ona je mlada, izvor energije. Druga vrsta je beskrajno starija i više parazitska svesnost, vlasnik beskrajne količine znanja.”
“U pozadini čoveka i ostalih bića koja naseljavaju ovu zemlju, postoji univerzum nemerljive veličine naseljen neorganskim bićima. Ona su prisutna među nama a ponekad su i vidljiva. Nazivamo ih duhovima ili prikazama; jedna od tih vrsta, koju vidovnjaci opisuju kao ogromne crne, leteće oblike, pristigla je nekada iz dubina kosmosa, i pronašla oazu svesnosti u našem svetu. Oni su se usavršili u tome da nas ‘sisaju’.”
“To je neverovatno!” uzviknuo sam.
“Znam, ali to je čista i zastrašujuća istina. Zar se nikad nisi zapitao o ljudskim energetskim i emocionalnim usponima i padovima? To je grabljivac, koji se povremeno ispoljava dok uzima svoj deo svesnosti. Oni nam ostavljaju samo onoliko koliko nam je potrebno da preživimo, a ponekad čak ni toliko.”
“Kako to misliš?”
“Povremeno uzmu previše, i osoba postaje smrtno bolesna i može čak umreti.”
Nisam mogao poverovati u ono što čujem.
“Zar misliš da smo živi pojedeni?” upitao sam.
On se nasmejao:
“Pa, oni nas ne jedu doslovno, ono što čine je vibracioni prenos. Svesnost je energija i oni mogu da se priljube uz nas. Po svojoj prirodi oni su uvek gladni, a mi s druge strane izlučujemo svetlost i posledica tog prilepljivanja može biti opisana kao energetska otimačina.” – Armando Torres
“Ali zbog čega oni to čine?”
“Zato što je na kosmičkom planu energija najmoćnija valuta, i svi je žele, a mi ljudska bića smo veoma živahna rasa, veoma hranljiva. Svako živo biće se hrani drugim bićima, a ono najmoćnije uvek izlazi kao pobednik. Ko kaže da je čovek na vrhu lanca ishrane? Takva predstava je mogla doći jedino od ljudskog bića. Za neorganska bića, mi smo plen.”
Prokomentario sam kako mi je neshvatljivo da ta bića koja su čak svesnija od nas mogu biti grabljiva do te granice.
Odvratio je:
“Ali, šta misliš da radiš dok jedeš salatu ili biftek? Ti jedeš život! Tvoja osećajnost je licemerna. Kosmički grabljivci nisu više ili manje okrutni nego što smo mi sami. Kada se jača rasa hrani drugom, slabijom, ona joj pomaže da se razvije.”
“Već sam ti rekao da u univerzumu postoji samo rat. Sukobi među ljudima su odraz onoga što se tamo dešava. Za jednu vrstu, pokušaj konzumacije drugih je normalan; ratnik se ne sekira zbog toga i trudi se da preživi.”
“Na koji način se oni nama hrane?”
“Preko naših osećanja, koja su uglavnom vođena pomoću unutrašnjeg dijaloga. Oni su oblikovali naše društvene okolnosti na takav način da mi stalno eksplodiramo na talasima osećanja, koja bivaju smesta usisana. Najbolje od svega, ti talasi su poput napada na ego; za njih je to izvrstan zalogaj. Takva osećanja su ista bilo gde u univerzumu koji im je poznat i oni su naučili kako da ih svare.”
“Neki od njih se nama hrane zbog naše pohlepe, besa ili straha; drugi više vole prefinjenija osećanja kao što su ljubav ili bliskost. Ali, na kraju krajeva, oni su svi isti. Uglavnom nas napadaju u području glave, srca ili stomaka gde smo uskladištili najsjajniji deo naše energije.”
“Da li oni takođe napadaju i životinje?”
“Ta stvorenja koriste sve što im je dostupno, ali najviše vole organizovanu svesnost. Oni sisaju životinje i biljke u onom delu njihove pažnje koji nije suviše čvrst. Oni čak napadaju druga neorganska bića, ali ona mogu da ih vide i izbegnu ih, kao što se mi sklanjamo od komaraca. Jedini koji su potpuno u njihovoj zamci su ljudska bića.” – Armando Torres
“Kako je moguće da se sve to dešava a da mi to ne shvatamo?”
“Zato što mi nasleđujemo razmenu sa tim bićima skoro kao genetsku okolnost, i to osećamo kao nešto prirodno. Kada se neko rodi, majka ga nudi kao hranu, ne shvatajući šta čini, jer je njen um takođe pod kontrolom. Krstiti dete je poput potpisivanja ugovora. Počeviši od toga, ona sebe posvećuje instaliranju prihvatljivih obrazaca ponašanja; ona pripitomljuje dete savlađujući njegovu ratobornu stranu i pretvara ga u krotku ovcu.”
“Kada dečak ima dovoljno energije da odbaci te obmane, ali nedovoljno da stupi na put ratnika, on postaje buntovnik ili socijalno neprilagođen.”
“Prednost letača proizilazi iz razlike među našim nivoima svesti. Oni su veoma moćna i velika bića; ideja da ih možemo nadvladati je jednaka ideji da jedan mrav može savladati nas.”
“Međutim, njihovo prisustvo je mučno i možeš ga izmeriti na razne načine. Na primer, kada nas podstiču na napad racionalnosti ili sumnjičavosti, ili kada smo u iskušenju da prekršimo sopstvene odluke. Ludaci mogu da ih primete vrlo lako – previše lako, rekao bih – jer fizički osećaju kako ta bića sede na njihovim ramenima, stvarajući paranoju. Samoubistvo je zaštitni znak letača, zato što um letača ima ubilačke potencijale.” – Armando Torres
duboki uvide,
neobično cijenim tvoje komentare … ali odgovora na moje ptanje nema .
Duboki uvid,
podsjetiću te ….
u nijednoj knjizi Kastaneda nije ni pomenuo letaće ( ispravi me ako griješim ) …
To je uradio u ” Aktivnoj strani beskraja”
Zašto ?
Zanima me tvoje mišljenje a drago mi je da pročitam i Armanda Torresa …
Zašto je ćutao ako je znao …
Ne može biti da je fotografija povod …
Da li umre zbog te objave ?
Burek nije pita. Sve su pite pitice: sirnica, zeljanica… Samo je burek pitac.
Ima dosta ljudi koji su dokumentovsno izrazlili sumnje u njegov rad kao stvarnost vec da je u pitanju bila imagination. Cinjenice koje navode na taj zakljucak su te da mnogo opisanih stvari se ne poklapaju.
Nisam dublje ispitivao, stoga nesnam, jer mi nije toliko interesantno.
From the publication of Castaneda’s first book in 1968 until today, he has been subject to harsh and relentless criticism. Entire books have been written on this subject, but I’ll give you just a sampling. First, many critics question whether such a person as don Juan ever existed. Only Castaneda and his close associates seem to have met him; there is no photograph or documentary evidence to prove he existed, or even a corpse—he conveniently “vanished.” Anthropologists point out that a number of the details Castaneda gave are inconsistent with what is known about the Yaqui Indians, native Mexican sorcery, and even the geography, flora, and fauna of the places Castaneda claims to have visited. Likewise, critics have cited other sources of suspiciously similar stories, suggesting that Castaneda “borrowed” some of his material. In addition, critics say, his stories read a bit too much like novels—real life doesn’t arrange itself that neatly for literary convenience, so at minimum he must have employed some artistic license in his descriptions. Then, of course, some worry that his discussions of hallucinogenic plants encourage the use of drugs.Castaneda himself refused to respond to any of his critics. He was for the most part a recluse, declining to be interviewed or even photographed. His unwillingness to defend himself or offer proof of his claims was seen as an implicit admission of guilt; on the other hand, Castaneda’s own books repeatedly say that according to don Juan, a life of obscurity is absolutely essential to a sorcerer. Apologists thus counter that Castaneda was simply practicing what he preached.He did, however, conduct seminars and workshops for a select few students. One of these students, Amy Wallace, was Castaneda’s lover (or one of them) for a number of years. Her 2003 memoir Sorcerer’s Apprentice gives an unprecedented (though clearly biased) inside look at the real Castaneda. A fascinating read, it details the life of a man who appears by turns to be a highly evolved guru and a megalomaniacal cult leader. Wallace’s bottom-line opinion: don Juan almost certainly did not exist, but Castaneda, though deeply disturbed, was a genius who believed deeply in the path he followed. This seemed to be the general consensus of those interviewed for the 2004 documentary film Carlos Castaneda—Enigma of a Sorcerer, made by another former Castaneda student, Ralph Torjan. This book and film together erased any lingering faith I may have had in the veracity of Castaneda’s writings. Unlike his students, I can’t take his ideas very seriously knowing what I do about him.
Moze se naci josh masu o ovome. Google is your friend.
Evoga spomenuti film na youtube od njegovog bivseg ucenika.
Po snapshoot-u izgleda interesantan.
Pogledah reviews od ovoga filma I vidjeh negodovanje njegovih fanova, kao I kriticara zbog amaterizma filma. No moze se vidjet I oni rijetki koji su zainteresovani za njegov rad a koji nisu nasli film toliko losh.
Ako cu ga ja gledat, pa javite vashe utiske.
»Postoji nešto što ti izaslanik nije htio dosad reći: da su anorganska bića u lovu na tvoju svijest ili svijest bilo kojeg bića koje dopadne njihove mreže. Darovat će nam spoznaju, ali će za to zahtijevati i plaću: cijelo naše biće.«
»Misliš li, don Juane, da su anorganska bića nalik ribarima?«
»Upravo tako. U jednom će ti trenutku izaslanik pokazati čovjeka koji je ondje uhvaćen ili druga bića koja nisu ljudska, a isto su ondje uhvaćena.« – Carlos Castaneda, Umijeće Sanjanja
»Anorganska su im bića činila upravo ono što čine i tebi; stvorila su za njih osjećaj jedinstvenosti i iznimnosti; uz još jedan vrlo poguban osjećaj: osjećaj posjedovanja moći. Moć i jedinstvenost nepobjedive su podmitljive snage. Budi oprezan!«
»Kako si ti izbjegao opasnosti, don Juane?«
»Nekoliko sam puta putovao u taj svijet, a potom se više nikada nisam vratio.«
Don Juan je objasnio kako je po mišljenju vračeva svemir razbojničke i grabežljive nastrojenosti, te vračevi više od bilo koga drugoga moraju to uzimati u obzir u svojim svakidašnjim djelatnostima vraćanja. Mislio je da je svjesnost u unutrašnjosti obdarena sposobnošću rasta, te da je jedini način rašćenja u borbi, sukobljavanjima na život i smrt. – Carlos Castaneda, Umijeće Sanjanja
“The awareness of sorcerers grows when they do dreaming,” he went on. “And the moment it grows, something out there acknowledges its growth, recognizes it and makes a bid for it. The inorganic beings are the bidders for that new, enhanced awareness. Dreamers have to be forever on their toes. They are prey the moment they venture out in that predatorial universe.”
“What do you suggest I do to be safe, don Juan?”
“Be on your toes every second! Don't let anything or anybody decide for you. Go to the inorganic beings’ world only when you want to go.” – Carlos Castaneda, The Art of Dreaming
Drugo su neorganska bića duboki uvide ….
Uostalom , malo je čudno , da Silvio Manuel u onoj crkvi nudi Kastanedi poklone i spoznaje u zamjenu za djelić energije .
Isto – a vrač … Don Huanov drug …
Dal i je to isto danas poznato kao kredit ?
“Tokom milenijuma, letači su kovali planove da nas kolektivizuju. Bilo je vreme kada su postali toliko bezobrazni da su se čak javno pokazivali i ljudi su načinili njihove prikaze u kamenu. To su bila mračna vremena; oni su bili svugde. Ali sada je njihova strategija postala toliko inteligentna da mi čak ni ne znamo da oni postoje. U prošlosti su nas zgrabili pomoću naše lakovernosti a danas to čine preko našeg materijalizma. Oni su odgovorni za sklonost savremenog čoveka da ne razmišlja o sebi; razmotri samo koliko neko može da istrpi tišinu!” – Armando Torres
»Taj grabežljivac«, nastavi don Juan, »koji je, dakako, neorgansko biće, nije sasvim nevidljiv za nas, kao druga neorganska bića. Kao djeca, mi ga doista i vidimo, vjerujem, ali nam je tako strašan da ga želimo što prije zaboraviti. Djeca bi se svakako mogla usredotočiti na taj prizor, no svi ih odvraćaju od toga.« – Carlos Castaneda, Aktivna Strana Beskonačnosti
Jedan čovek je upitao: “Možete li da kažete nešto više o Letačima?” Karlos Kastaneda odgovara: “Letači su za čarobnjake drevnog Meksika bili entiteti koji nas proždiru. Oni proždiru našu svest. Ovo je predatorski univerzum, a mi smo kao pilići. Letači sistematski jedu našu svest, oni žive od toga. Simbiotički uzimaju našu svest, a daju nam verovanja. To je za mene bio vrlo nezdrav koncept. Ne mogu da ponovim šta je don Huan rekao jer ću da vas uvredim.
“Čovek koji je tako veliki graditelj i inženjer ne može da bude tako glup da izmisli papu. Da li mislite da bismo bili tako glupi da napravimo boga od device? Sa svojim preciznim umom, zar mislite da bi čovek bio opsednut vaginama i devičanstvom? Kako to može da bude? Mi nismo toliko glupi!”
“To je zastrašujuća misao. Kako ja mogu tome da se suprotstavim? Mi smo osedlani verovanjima koja su protivrečna i ne objašnjavaju ništa o našem životu i našoj smrti. Don Huan je rekao: ‘Da li si razmišljao o miru na nebu? Na nebu ne možeš da žuriš. Moraš da hodaš polako, nogu ispred noge. (Demonstrira.) I nema buke. Bog ne voli buku.’ Don Huan je takođe rekao: ‘Najgora stvar je – da li shvataš da je nebo velika jevrejska robna kuća. Bog sedi u mezaninu i ima dva sina: jedan se brine o knjigama, a drugi je advokat. Jedan je Sveti Petar, a drugi Lucifer’.
U toj pseudosimbiotičkoj vezi, Letači uzimaju ono najbolje, a nama daju to sranje. Kako istinito! Kako uništavajuće! – Carlos Castaneda
hvala Duboki uvide ,
a razmišljam : da li onda “velike” vlade sklapaju ugovore … a u zamjenu za energiju dobijamo ” progres” ?
“Rekao si da je u pitanju razmena, ali šta mi dobijamo iz takve otimačine?”
“U zamenu za našu energiju, letači nam daju naš um, naše sklonosti i naš ego. Za njih, mi nismo njihovi robovi već vrsta plaćenih radnika. Oni su podarili te privilegije primitivnoj rasi i dali nam dar razmišljanja koji nas je unapredio; zaista, oni su nas civilizovali.” – Armando Torres
da li je onda moguće da su” prškajli ” nekada sa našim genima – a sebe i svoj interes ukalkulisali ?
da lči su ljudi koji nijesu ovoga svjesni uopšte čovjek . ili biološki roboti ?
Piše li castaneda što o ovim pitanjima ?