„Pučina je stoka jedna grdna,
dobre duše, kad joj rebra puču.
…………………………………………
…………………………………………
…………………………………………
Lijevo mi uho sad zapoja,
ja se nadam veselome glasu“!
Petar II Petrović Njegoš
Kako da se sa godišnjeg odmora vratim na posao i budem „aktivan radno“ ako ne napišem još jedan tekst, makar se radilo o popravnom ispitu „privremeno“ odgođenog rebalansa budžeta, onom za kojega je sedmostruki Premijer Vlade CG bio siguran da će proći prije nego narodni poslanici pođu na zaslužene godišnje odmore?
Kako da odolim izazovu i ne reagujem na riječi novog – starog Premijera Vlade koji reče, onako promišljeno a brzometno, odlučno i odgovorno, da ne „osjeća nikakvu odgovornost za stanje u KAP-u“ ili oko njega, a tvrdi ili vidi da „KAP ima perspektivu“? Neću dalje da nabrajam ostale (pri)mjere iz njegove skoro dvoipodecenijske vladavine na premijersko mjesto, naravno sa dvijema kraćim puzama? Neću ni da podsjećam sedmostrukog Premijera na „rat za mir“, niti da ga pitam koliki je bio njegov udio a kolika odgovornost njegova kad u njemu Crna Gora „nije učestvovala“, a ja dobijao vojne pozive? Od koga, za čiju odbranu i zašto? Tada je on bio samo Premijer, kao i na današnji dan! A on danas kao „ni luk jeo, nit’ luk mirisao“! Samo da ga podsjetim na jedan njegov davni razgovor sa jednim čovjekom – političarom koji mu je na jedno pitanje dao ovakav ili sličan odgovor: „Kad bi (mi) moglo biti“. E, tome tada nije moglo biti, ali danas njemu, kao Premijeru, može biti da od sebe odbija – odriče svaku odgovornost, ličnu, službenu – državnu i političku – partijsku za sve ono što je radio tokom dvoipodecenijske političke i državne karijere.
Kako da se vratim sa godišnjeg odmora i propustim priliku, da ne podsjetim finansijera i sufinansijera (Ministarstvo nauke i Ministarstvo kulture i sporta) naučnih projekata da je jesen na pragu i da je krajnji vakat da se potpisani ugovori finansijski (p)održe, u protivnom završiće kao i mnogi koji su započinjani deceniju unazad? Možda para i nema, a konkursa će novih biti i tako sve iz početka. Naravno, novi konkurs za prvi „kapitalni“ pilot projekat „Centar izvrsnosti“, pri Ministarstvu nauke, daje šansu „licenciranim naučno-istraživačkim ustanovama“, za izradu projekata od „važnosti za državu…“! Međutim, u tom pilot projektu „Centra izvrsnosti“ ne nađoh ili ne vidjeh mogućnost – prostor za „teme i projekte iz istorije Crne Gore“!
Kako ostati normalan i biti nijem pa kritički ne reagovati na ono što se dešava u Crnoj Gori, a vezano je za brojne afere i sudske procese, neriješena ubistva, ekonomski prosperitet građana i njihov životni standard, za enormne direktorske otpremnine, za velike poslaničke i ministarske plate i ostale njihove dohotke i prinadležnosti, za brojne „strujne udare“ i povećanje cijena životnim namirnicama, za smanjenje ličnih dohodaka ili njihovo višegodišnje zamrznuto stanje odnosno plombirano i ozvaničeno zamrzavanje do 2015. godine, za veliki broj nezaposlene visokoobrazovane omladine, za zapošljavanja po principu nepotizma i stranačkoj pripadnosti, za brojna kreditna zaduženja države na teret građana u cilju subvencionisanja domaćih i stranih akcionara i investitora i tako dalje i tome slično?
Kako je moguće da ni Premijer niti bilo ko od njegovih starih – novih ministara ne snosi nikakvu ličnu ili službenu – državnu odgovornost za stanje u nadležnom resoru, makar da podnese ostavku prije nego osigura novo političko – radno mjesto (direktorsko ili ambasadorsko) i dobije višu političku funkciju u državi? Što se u firmi, ustanovi ili ministarstvu lošije posluje i što se gubici nagomilavaju, za rukovodioce, direktore i ministre slijedi unapređenje, bolje radno mjesto i viši politički rang. Apsurd jeste, ali nas činjenice nikako da otrijezne! Zašto, u ime koga?
Jesam malo odužio i duži zalet uhvatio! Ne mogah drugačije, niti kraće. A koaliciji na vlasti, „opoziciji“ i poslanicima je moglo biti da više mjeseci sa pričama o rebalansu budžeta, krađi struje u KAP-u, Vektra Boki, aferi SNIMAK, sudskoj farsi ZAVALA, zamajavaju građane.
Diljem Crne Gore čuju se i šire priče o „poznatim crnogorskim biznismenima“ koji su ne samo „radničke majke“ već su graditelji koji su bezmalo „izgradili pola Crne Gore“! Nijesu valjda i tvrdili da su na desetine miliona eura zaradili sa platama evropskog prosijeka od 480,00 eura! A tako uspješni danas proglašavaju „bankrot“ samo da bi se spasili i(li) nekome omogućili da se naplati! U javnosti, namah, za građane slijedi vijest o povećanju cijene struji, i opet po starom, na jesen sa pričom o rebalansu budžeta, zakonu o visokom školstvu i drugim ministarskim popravnim ispitima. I ministar prosvjete povuče svoj predlog „Zakona o visokom školstvu“, nije valjda i on do septembra! A zna se da učenik sa tri keca – jedinice ponavlja razred! I još svakim danom, kao papagaji, pojedini bivši ministri i političari ponavljaju priču da su plate i ostale zarade stalno u rastu. Nesporno je, ali ispod IKS (X) ose, u sunovrat.
Više su dosadila ta njihova koaliciono – opoziciona „politička paradiranja“ i ubjeđivanja o visokorazvijenoj demokratiji, ekonomskom prosperitetu, proevropskoj i proreformskoj državi, integracionim procesima, raznoraznim paradama i humanitarnim akcijama, socijalnim davanjima, smještajima izbjeglica u „komfornim“ kampovima sa kućama i šatorima bez vode ili struje, (stra)teškim investicijama i milijardama koje će iz inostranstva „doći“ da građanima (po)dignu životni standard, bolje reći da im i kosti oglođu. Niko da pita šta je sa onim silnim milijardama koje je „ugovorio“ ili strateški „planirao“ politički mudrac i filozof? A bila je riječ, ako se ne varam, o nekoj „skromnoj“ sumi od 13 do 14 milijardi dolara (eura) za „elitni turizam“! Da li u imovini – nepokretnostima ima Crna Gora danas toliku vrijednost? Ovih dana Premijer najavljuje investicije od „cigle“ tri milijarde eura u sledećih par godina! Šta građani da rade sa toliko para i investicija?
Uzaludno se Ministar finansija nadao da će mu rebalans budžeta biti prihvaćen u Skupštini. A, možda se i lično on nije ni nadao, već je morao (po)držati riječi svoga Premijera da će rebalansom (po)kriti sve troškove KAP-a i time obezbijediti sigurno finansiranje odnosno subvencioniranje na teret svih građana. To je perspektiva KAP-a, koju vidi i za koju se (od)govorno odlučio Premijer, koji ne „osjeća nikakvu odgovornost za stanje u KAP-u“!
Tužno (iz)gledaše ministar finansija u Parlamentu dok obrazlagaše povlačenje predloga o rebalansu državnoga budžeta, nevoljno i privremeno do septembra! Samo par dana prije nego je povukao svoj predlog o rebalansu budžeta on je „mudro zaključio“, kao da je predosjetio svoj neuspjeh: „Mi ćemo imati mnogo veći stepen rasipništva nakon što potpuno odbijemo rebalans“! Da ministar, kojim slučajem, nije mislio ili podrazumijevao pod „rasipništvom“ državne garancije date pojedinim bankama u slučaju neispunjavanja ugvora, ne samo za KAP nego i neke druge privredne subjekte? Koliko se stotina miliona eura rasulo do tada, za sada se tačno – precizno ne može utvrditi, ali neke procjene idu čak do 500-600 miliona eura! Šta predstavlja navedena suma za jednu „održivu“ ekonomiju u državi poput Crne Gore u kojoj građani po zaposlenom imaju „evropski prosijek“ mjesečnih zarada od nepunih 500,00 eura i potrošačku korpu za četvoročlanu porodicu sa minimalnim životnim namirnicama u iznosu od oko 800,00 eura? To se zove „ekonomski napredak“ za koji je zaslužna ova nesmjenjiva koaliciona vlast uz dobru podršku velikog dijela opozicije. Takve će nam biti i godine koje nam obećava ili projektuje sedmostruki Premijer: „Tekuća i sledeća godina biće godine ekonomskog razvoja i rasta u Crnoj Gori“!
Do kraja septembra – oktobra ili bolje reći na jesen će poslanici na popravnom, preda se, imati novi rebalans drža(v)noga budžeta, dopunjen, ispeglan, politički prihvatljiv za sve parlamentarne stranke! Biće to „rebrovani – rolovani rebalans“ sa kojim će država obezbijediti „za pet-šest godina“ dalju proizvodnju u KAP-u, subvencioniranjem struje na teret svih građana Crne Gore i, naravno, biće još jedno (pos)kupljenje struje u iznosu od samo (ne)kolika procenta!
„Rebrovani rebalans“ na jesenjem popravnom ispitu, javnosti radi, ne mora proći „glatko“ u Parlamentu, ali će u krajnjem biti odobren – prihvaćen onako kako se budu (do)govorili koalicioni partneri, pobočni sateliti i neki opozicionari, sve tobože nevoljno radi evropskog nadgledanja i „usaglašavanja“ demokratskih principa u ekološkoj državi Crnoj Gori! Poslanici će jedva dočekati onako odmorni i orni, tek došli sa godišnjih odmora, osunčani, a bogme i istrošeni novčano pa će tražiti i neku sinekuru „za glas podrške“ u vidu službenih putovanja do Venecije, Rima, Brisela, Vašingtona, Moskve ili Pekinga. Što više bude zainteresovanih delegacija manje će biti „rasipništva“, jer je najjeftinije kolektivno, a službeno i turističko putovanje. Spoj korisnog, lijepog i jevtinog, dobitna je kombinacija koalicije na vlasti.
Evo u opklad, u ono par stotina eura koje mi ostanu od mjesečne plate poslije namirenja kreditnih obaveza, da će biti kako naprijed rekoh ili za nijansu dvije „kao drugačije“! Naravno da poslije tolike priče o nepodržanju – odbacivanju predloga o rebalansu drža(v)noga budžeta od strane važnog koalicionog partnera SDP-a, samo zbog „zaštite“ daljeg ugrožavanja standarda građana, bilo bi smiješno do perverzije da oni tako „bez glasa protiv“ budu za „rebrovani rebalans“. Politički mudraci, administrativci, vješti operativci i njihovi pravni stručnjaci mogli bi „svoj glas za“ sada braniti „dobrim razlogom“, uistinu se radi o izgovoru, zbog „poštovanja“ poslaničke funkcije – položaja koje članovi SDP-a lično imaju i zauzimaju nalazeći se na važnim državnim i političkim funkcijama i mjestima!
Nazdravlje vam građani, na jesen, novi „rebrovani rebalans“! Ko kaže da su crnogorske finansije u bankrotu, one su samo privremeno u stanju kolapsa, kome ili u odgođenom bankrotu, nešto slično mome porodičnom budžetu. Neka su „famelja“ i čeljad zdravo, pa kredita neće faliti.
Dr Momčilo Dušanov Pejović
javniservis.me 
Komentariši