“Bavio sam se KAP-om, doktorirao bih na njemu!”

Nema potrebe ići tako daleko u prošlost pa reći da je u mnogim evropskim državama unazad nekoliko godina, počev od Engleske, Francuske, Njemačke, Rumunije, Italije, Hrvatske, do danas Češke, bilo raznoraznih političkih afera i skandala koji su se ticali organizovanog privrednog kriminala, nezakonitog finansiranja političkih stranaka, konflikta interesa, ljubavnih avantura po raznoraznim kabinetima ili hotelskim sobama, nezakonitog bogaćenja pojedinih premijera i ministara i mnogo drugih zloupotreba od strane političara. Novinski stupci najtiražnijih štampanih medija golicali su maštu svojih čitalaca. Kao rezultat svega „suma sumarum“ može se izvući zaključak ili „naravoučenije“ da su počinioci takvih nečasnih i(li) nezakonitih radnji odgovarali snoseći lične, moralne, javne, političke i zakonske sankcije, a ostavke su bile obavezujuće uz izvinjenja za javnost.  

Moglo je biti mnogim državnicima i političarima, ministrima i premijerima, a posebno Berluskoniju, Sanaderu ili Nečasu da do mile volje negiraju zloupotrebe službenog položaja bez namjere da podnesu ostavku na premijersko mjesto. Od brojnih i silnih izjava na kraju svega osta(ne) za javnost jedno mučno sjećanje na državne i političke afere ili ljubavne skandale, a novac u svemu tome je kolateralna šteta, jer im „nije“ bio toliko važan pa su njime raspolagali po volji i ličnoj potrebi.

U kojoj to evropskoj, privredno visokorazvijenoj državi sa ukorijenjenom demokratijom nema afera i skandala zbog zloupotrebe službenog položaja, privrednog kriminala, nerasvijetljenih ubistava i tako dalje i tome slično, a da u tim istim državama ne padaju vlade, smjenjuju se ministri i pozivaju na javnu, moralnu, političku i sudsku odgovornost?

Mnoge evropske države u poslednjih nekoliko godina potresale su afere i skandali zbog kojih su padale ili se smenjivale vlade, mijenjali se narodni predstavnici u parlamentu, ministri podnosili ostavke ne svojom voljom već iz „političke nužde”! Zbog svega toga nikoga u Crnoj Gori da zaboli zub, glava ili da se visoki državnici i političari makar zapitaju čemu takva „galama i pažnja“ ukupne javnosti za njihov stresan i visokorizičan „državni život“!

Zašto bi crnogorske samoljubive i nedodirljive ministre i parlamentarce zabrinjavali „evropski skandali i afere“ kada su još daleko od evropske demokratije, a posebno što je to Balkan koji je daleko od Evrope? Sa susjednim i regionalnim državama imaju prijateljske odnose i mnogostruku saradnju po raznim osnovama, prije svega na privrednom i kulturnom planu sa prioritetnim zadacima ulaska u evropsku zajednicu država i NATO savez. Crnogorska „politička elita“ nastala u „ratu za mir“ ne odustaje od svojih programiranih političkih principa i prioriteta, uveliko očekujući benefite, koji će posle toga sami dolaziti i padati!

Zašto u ekološkoj i nezavisnoj Crnoj Gori nema skandala, iako je nadaleko poznata ili prepoznata kao malena „zemlja čuda” i „zemlja paradoksa“? Čuda mogu da se dešavaju i ona su poželjna, jer se crnogorska industrija „snažno razvija“, privreda pokazuje „veliki“ napredak, a standard građana je sve slabiji! Najstarija ekološka, buduća evropska, visoko prosperitetna, demokrtaska i nezavisna država Crna Gora polako ali sigurno „izlazi iz recesije – na putu je sigurnog oporavka“, barem tako kažu i uporno ponavljaju državni čelnici i vodeći političari! Međutim, crnogorska privreda u protekloj godini pokazuje „blagi pad“, a inflacija je stabilna i održiva, zvanično na granici od 3 do 5 procenata. Kako je to moguće?

Takođe, afere mogu da se dešavaju i nabrajaju, ali ne i da se rasvjetljavaju i da dobiju sudski epilog. Primjera ima mnogo, da navedemo Avalu, Zavalu, Telekom, Snimak i najnoviju (po)vezanu sa (ne)ovlašćenom opozajmicom iz evropske interkonekcije – krađa struje za KAP odnosno „(st)ručna greška“ crnogorskih zvaničnika ili političkih moćnika!!! Ako Avalu, Zavalu i Telekom možemo nazvati zajedničkim imenom ličnih „afera“, manjeg ili većeg obima, onda se „Snimak“, ipak, mora uračunati u „politički skandal“ ozbiljnih razmjera! Šta tek reći za „krađu struje – (ne)ovlašćeno uzimanje-pozajmica iz evropske interkonekcije“ i kojim pravim imenom je nazvati sem „skandal na državnom nivou“, jer je (bilo) nemoguće tako nešto (u)činiti, makar prećutno, bez aminovanja – odobrenja najviših državnih i političkih zvaničnika Crne Gore!

O svemu navedenom može malo da se priča po kuloarima ili da neki „nezavisni“ mediji dozirano prenesu ono što su načuli, a zatim se odmah sve demantuje. Kroz par godina upravo se ispostavlja da su kuloarske priče, ipak dobile svoj korpus delikti, bilo u vidu pronevjere u finansijskom poslovanju, zloupotrebe službenog položaja, ljubavne afere u nekom ministarskom kabinetu ili sa nekog službenog putovanja sa damom za pratnju, u krajnjem slučaju može i neki porno film sa ne mnogo minutaže. Sve je u službi medijske „reklame“ i golicanja mašte crnogorskog javnog mnjenja! Zašto da se javno ne (pro)govori o kriminalu, kriminalnim organizacijama, mnogobrojnim ubistvima, ali samo na nivou statistike i slučaja? Bio je na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme na njegovu žalost, o „njegovu glavu”.

Koji i kakvi skandali, toga u Crnoj Gori nema i niti je ikad bilo? Može da se piše, priča i komentariše o video snimcima i pornografiji, seks trafikingu, švercu cigareta i nafte, dilovanju narkotika, jer to „zabavlja“ naše „prebogate“ i „ekonomski“ prosperitetne građane, a štampani mediji zbog toga imaju dobru prođu. Ma, koga je briga i za troškove koje napravi neka partijska delegacija pa sa sobom povede i po dva tri člana svoje familije sve na trošak poreskih obveznika? Kada su u pitanju sportski događaji evropskog ili svjetskog nivoa onda prednost imaju čelnici na koalicionom nivou, a još se poneko nađe iz redova neke manje političke stranke u ulozi (s)lijepog putnika.

Naravno, opet sve na državni trošak i zato nam troškovi putovanja i dnevnice po Crnoj Gori i inostranstvu za naše (u)gledne, narodne i (blago)rodne parlamentarce dostižu zvaničnu cifru od oko 400.000 eura, mada se na istu može slobodno dodati najmanje nekoliko desetina hiljada eura. Nije mnogo za „ekonomski prosperitetnu i industrijski razvijenu Crnu Goru“ u kojoj zaposleni imaju prosječnu mjesečnu zaradu oko 480,00 eura. Za nezaposlenu visokostručnu radnu snagu nema brige! Njima, kao ponuda, stoje „strateški“ sezonski poslovi u trajanju mjesec – dva, sve preko preko Zavoda za zapošljavanje kao posrednika koji ima (o)smišljen i dugoročan plan zapošljavanja takvih kadrova!

Šta, država najavljuje ili uvodi stečaj u KAP-u? Ma, je li to moguće? Da li pogrešno čitate ili ne shvatate poentu koalicione priče sa ciljem da svoje građane hoće „rastereti“ političke ozbiljnosti i teškoga ekonomskoga stanja? Biće da je po srijedi prije i iznad svega obavezno novo kreditno zaduženje ne u onom (na)javljenom – planiranom – projektovanom iznosu, već „malo“ većem upravo zbog prispjelih ili preuzetih državnih obaveza i garancija za naplatu i ko zna čega još sve. Kasnije će se tek sve saznati, kad vrhovni vožd kaže da će se sprovoditi mjere – zaključci za koje on smatra da će biti efikasni i plodonosni, a zakonodavni odbor(i) mogu samo da (od)gledaju dalji scenario.

Kad je god „politička elita“ govorila i ubjeđivala crnogorsku javnost da nema daljeg zaduživanja ili ne u punoj mjeri – planiranom iznosu tada su odluke na visokom nivou upravo bile, u cilju prevazilaženja krize i traženja boljega – optimalnijeg rješenja, u novom kreditnom paketu po najpovoljnijim kamatama! Ništa novog i sve po starom, jer je stari-novi sedmostruku Premijer riješio da spasi crnogorsku privredu. Stvaramo povoljno tlo i tržište za nove investitore i investicije, koji će našu ekonomiju znatno ojačati i unaprijediti! Biće nešto slično KAP-u, ugovorima i garancijama, a sve na teret građana Crne Gore.

Otkud stečaj u tako „moćnom“ crnogorskom i regionalnom privrednom gigantu? Šta na to kažu crnogorski ekonomski „eksperti“ i nadasve političari u koalicionoj vlasti? Pa, zar tamo ima sumnjivih radnji, zloupotrebe službenog položaja ili krađe struje – (ne)ovlašćene pozajmice kao „(st)ručne greške“ partijskih kadrova, koji s(a)vjesno obavljaju svoje (st)ručne i p(o)lit(ič)ke zadaće? Ma, šta se tu Rusi hoće da pitaju i ko to uporno širi raznorazne (dez)informacije o tom industrijskom gigantu kakav je KAP? Neko sa strane iz opozicije ili državni neprijatelji, unutrašnji i spoljni, dakle „antidržavni elementi“ imaju za cilj da (u)gase KAP! Kako je sve to moguće kad su privatizaciju KAP-a sprovodili najveći crnogorski stručnjaci i eksperti naravno uz veliku pomoć i stranih stručnjaka, eksperta i planera crnogorske privredne i turističke budućnosti?

Kako da vjerujem da su naši političari, posebno koalicioni partneri u vlasti, napravili tako veliki privredni (pr)omašaj pa su svojim „ekspertskim“ znanjem doveli KAP do stečaja? Više sam sklon povjerovati u riječi onih koji su bili u rukovodećoj strukturi KAP-a i na čelu tog giganta kao generalni, izvršni direktori, ili direktori u bordu direktora da je taj industrijski gigant „održiv i isplativ“, a za crnogorsku privredu neophodan i vječan, jer su za taj svoj stručni, ekspertski i nadasve politički rad, primali godinama, decenijama mjesečnu platu po nekoliko hiljada eura, a danas su složno za stečaj ili gašenje KAP-a? Kako ne povjerovati u riječi naše „političke elite“ iz generacije „mladi, lijepi i (još) pametni“ da su stvorili održivu ekonomiju, sproveli transparentnu tranziciju i omogućili svojim građanima „bolji život“ sa evropskim prosijekom mjesečnih primanja od 473,00 eura po zaposlenom?

Sve bi prethodno imalo neku prođu ili bilo bi sa izvjesnom dozom sumnje da nije planova, strateških programa i prioriteta sa kojima po nekoliko puta godišnje „politička elita“ sa Premijerom na čelu izlazi u javnost da smo dostigli visok stepen održivosti! Čini mi se da će nam trebati mnogo godina i decenija strpljivoga rada da crnogorsku privredu dovedemo na ono mjesto na kojem je bila prije dolaska generacije „sa novom razvojnom filozofijom – mladi, lijepi i (još) pametni“.

Šta reći za „projekte vijeka“, kao što su: autoput Bar – Boljare, most „Verige“, i raznorazne planove za izgradnju žičara, (termo)elektrana i hidrocentrala i tako dalje? Poseban akcenat se danas stavlja na strategiju izgradnje elektrana koje bi Crnoj Gori omogućile da „poslije 2020. godine bude izvoznik struje“! A, šta će tek da radi A2A, partner koji je uložio milionske investicije? Očigledno je da crnogorska „politička elita“ i koaliciona vlast ima svoje planove za „evropsku budućnost“! Za građane Crne Gore takva budućnost je mnogo daleka i teško ostvariva na čelu sa generacijom iz „rata za mir“, koji su već potrošili skoro četvrtinu vijeka, a životni standard građana ispod je svakog minimuma.

Ako vam do sada nešto oko njegovog povratka nije bilo razumljivo i vidljivo, barem je sada svima jasno zašto se veliki vođa, spasilac biološke supstance, stvaralac nacije i obnovitelj države vratio. Da (na)plati sve dugove koje je neko učinio za vrijeme njegove kratkoročne pauze. Na plašite se ministri, niko od vas pojedinačno neće odgovarati, ali zato ćete svi kao jedan morati misliti kao on i pognute glave izvršavati zapovijedi, naredbe, i stvarati-kreirati ekonomski ambijent za nove i nove kredite državne, bankarske, lične, porodične i o svemu šta se dešava mimo onoga što vam se ne bude naredilo. Tako su sve naše afere i završile, a sudovi odnosno sudijske presude zbog (ne)namjerno (na)pravljenih tehničkih grešaka pale u vodu ili vraćene na ponovni postupak i neiscrpna vještačenja sve do iznemoglosti, do besmisla tokom godina i decenija, dokle god traje ova današnja „labava“ koaliciona vlast.

Kako ne (po)vjerovati u riječi visokog crnogorskog državnika i političara, po treći put izabranog za predsjednika, koje je žustro, optimistički i uvjerljivo izgovorio u svom intervjuu (RTVCG/Intervju s povodom, utorak, 11. 06. 2013. godine): „…KAP je naša industrija… strašno je važno da se KAP održi, sačuva industrija… BAVIO SAM SE KAP-om … DOKTORIRAO BIH NA NJEMU… Rusi treba da izađu… nijesu izvršili svoju obavezu…“!

Ako tako o KAP-u kaže i ubjedljivo priča prvi čovjek u državi Crnoj Gori, a reče da ima mnogo razloga, jer se bavio KAP-om toliko da bi na njemu „dotorirao“, onda je tu kraj svakoj priči i sumnji da KAP (ne) treba sačuvati! Svi crnogorski stručnjaci i eksperti, kao i bivši direktori i rukovodeća struktura sadašnja imaju obavezu, političku i moralnu, da ponude za stečajnog upravnika KAP-a čovjeka koji bi mogao „doktorirati“ na njemu? Nek mu bude sa srećom i ta dužnost ako (bi) je prihvati(o)!

Podgorica, utorak, 18. jun 2013. godine

                                  Dr Momčilo Dušanov Pejović  

inbox: info@javniservis.me