Kada su se pojavili, na samome početku posljednje decenije 20. vijeka, onako jednostavno, nonšalantno u džemperima, kao njihov osoben modni imidž, uz to još „mladi, lijepi i pametni“, niko ni u snu nije mogao (do)sanjati da ćemo imati ovako „ekonomski prosperitetnu“ (pro)evropsku i nadasve ekološku današnjicu odnosno da će nam oni tako temeljno popločati ili bolje reći betonirati našu (ne)izvjesnu budućnost!
Onako nadobudni sa ulice uđoše u vlast i zaposjedoše fotelje koje im danas život znače! Državu i snove nama građanima kreiraše za budućnost! Samo su za sebe ostavili „bolji život“ sa kojim su razvlačili nade većine građana pune 23 godine. Da apsurd bude veći sve im se obistini(lo), onako kako su i obećali narodu – građanima, sa njima „GODINE POČINJU JANUAROM“! Sa njima ili bez njih tako će biti i ubuduće! Bačenu udicu građani su čvrsto zagrizli i ona je i dan danas zakačena za njihovu vilicu. Zašto se nje ne oslobode i da li imaju snage da svojom rukom izvade politički mamac, kojim su vezani skoro dvije i po decenije?
Za nepune dvije i po decenije na vlasti oni narodu – građanima sve preoraše. Što ne porušiše do temelja sravniše. Oburdaše sve privredne gigante, a manja preduzeća podvrgnuše „tranziciji – rasprodaji“ i sa 5000 poena – tzv. vaučerizacija – životni su standard građana uspjeli više nego dvostruko da umanje i dovedu ga na njihov „evropski prosijek“ 480,00 eura sa tendencijom daljega pada i zamrzavanja svih primanja, plata i penzija u 2013. godini.
Obezglaviše radničku klasu i potpuno unište srednji sloj društva pa na kraju ostaše samo oni na vrhu, a na dnu sve puka sirotinja, preko 85 odsto stanovništva. Danas u (pro)evropskoj Crnoj Gori ima oko 2 odsto trulih kapitalista. Oni preostali nešto prevrću i okreću za one koji su odavno stekli svoj prvi mil(i)on eura. Nezvanična statistika daje podatak da u Crnoj Gori ima oko 3000 mil(i)onera čije bogatstvo u čvrstoj valuti i nekretninama prevazilazi ukupno materijalno i novčano bogatstvo onih 85 odsto siromašnih građana. Pa šta?! Nikome ništa, a zašto bi?!
Ko vam kaže da oni nijesu imali (ja)snu viziju svoga „boljega života“ zarad svih građana i brojne ondašnje radničke klase? Gdje su danas oni privredni giganti crnogorski koji su doprinosili ekonomiji ondašnje SFR Jugoslavije i bili jaka ekonomska baza za sve one koji su tražili posao? Njihova pozicija je bila jasna, a perspektiva obećavajuća!
Crnogorska „politička elita“ iz „rata za mir“ gazila je sve pred sobom, a poltronima davala mogućnost da politički napreduju i malo se ekonomski uzdignu. Radila je neznano, ali je bila mnogo poslušna zarad svog ličnog političkog napredovanja. Njihovi glavni savjetodavci bili su visoki evropski zvaničnici znani i neznani, stručni, nestručni i brojne vagabunde. Prestrojavali su se po nekoliko puta u toku samo jedne godine i radili kako je to Evropi ili Americi odgovaralo, a sve na štetu ogromne većine građana Crne Gore. Zato smo dostigli i „evropski prosijek“ životnog standarda, pa smo dalje nego što smo bili unazad pola vijeka, bez ekonomije i ikakve dalje perspektive.
Postadosmo velika politička „podrška“ Evropi i SAD-u, vojni partneri u raznoraznim NATO humanitarnim akcijama. Ideologiju Zapada kopiramo, a kapitalizam nam postade osnova ekonomskog i društvenog napretka. Ekonomski stručnjaci sa zapada vode nam privredu preko naših neoliberalnih eksperata!
Danas imamo mogućnost da čujemo i pročitamo imena onih koji su crnogorski moćnici u politici, državi i ujedno su ekonomski jaki ili najjači, najbogatiji, a sjetimo se samo dvije decenije unazad, ko su oni bili i koja je to sirotinja bila. „Ko bi gori sad je doli kolo sreće neprestano se okreće“! Da li je baš tako i po kakvim zakonima sreće ili samo nepotizma političkom djelatnošću – „politika je vještina mogućeg“ – stvoriše svoje prve milione a neki postadoše truli bogataši. Da li će moći sve potrošiti što za života stekošes baveći se politikom i ne zaboravimo učešćem u „ratu za mir“ ili će od drugih strepeti da im ne otmu ono što su nekom oduzeli kada su rušili onu državnu zajednicu. Može li opet doći vrijeme pa da bude po onome „ko bi gori sad je doli“, kolo sreće se još okreće!
Godina stara je na samome kraju. Svode se računi u svakom domu. I država svodi svoje račune, planira državni budžet za narednu godinu. Šta reći i koga upitati kako su poslovali sa čime se mogu podičiti, kako će proslaviti doček Nove Godine? Šta je to po čemu mogu pamtiti ovu 2012. godinu? Da li je to dolazak novog – starog Premijera ili zamrzavanje plata, penzija a rast ekonomije u nebeskoj visini od cijelih 2,5 odsto BDP? Gdje je takvome rastu kraj i kada će se to odraziti na poboljšanje društvenog standarda sve većeg broja osiromašenih građana? Gdje je tu narod to jest građani, da li se uopšte oni o čemu pitaju ili su tu samo da glasaju?
Kroz crnogorsku noviju istoriji prošlo je nekoliko ličnosti koji su svojim (ne)velikim djelom upamćeni samo po brkovima – brcima, što je jedna jedina njihova prepoznatljiva i osobena karakteristika i po čemu su ih građani prepoznavali i tako oslovljavali. Njihov „revolucionarni“ rad davao je (za)mah mnogim radnim akcijama, narodnim pokretima i mitinzima. Oni su ujedno bili kreatori cjelokupnog društvenog i političkog života u Crnoj Gori. U svim tim „radnim“ akcijama i političkim instrukcijama brci – brkovi su bili onaj njihov faktor koji je cijelom „poslu“ davao tradicionalnu ozbiljnost, a iza njih se moglo mnogo toga s(a)krivati, a najviše neznanje sa kojim su u početnom političkom periodu u izobilju raspolagali.
Oni su „dublje i dalje vidjeli“ i moglo im je biti da to što dublje vide ili o čemu imaju jasnu vizuru i visoku političku poziciju da odmah kreiraju kao da je riječ o strateškom planu koji će biti alfa i omega ukupnih kretanja u jednoj državi; bez obziro što se kasnije ispostavljalo da je to upravo bio njihov pun promašaj, kao na primjer neoliberalni ekonomija, nova razvojna filozofija, giljotina, sječa. Naravno da sa takvom njihovom ekonomskom politikom dotakosmo dno života. Raznorazne poreze i prireze dajemo kao raja vezirima što je harač davala.
Ova „politička elita“ kao da se priprema svake četvrte godine za odlazak na olimpijske igre i sve više troši za izbore kao jedine političke pripreme na kojima stalno pobjeđuju i nikako da budu barem drugi na tronu. Za nju nije važno šta sve priča i politički bulazni na izborima i poslije njih, kako sve pravdaju što su obećali i čime su se sve razmetali.
U novijoj istoriji crnogorskoj političke ličnosti sa karakterističnim obilježjem ispod nosa brkovima – brcima igraju sve veću ulogu ne samo u državnoj politici, već i privredi, prosvjeti, kulturi, sudstvu i zdravstvu. Danas su u modi oni štucovani ili jedva primjetni brkovi, jer se osobe ili likovi koji ih njeguju bave analitikom, vanjskom politikom, vojskom ili kriminalistikom. Dakle, nijesu više u modi oni široki, crni i raskošni „mućaćos“ brkovi! A tek kada bi on pustio brkove, svi bi političari popadali od ljubomore!
Nova Vlada se formirala od pola starih a pola novih – starih najposlušnijih ministara, i kao inovacija u novoj Vladi jeste izbor većeg broja savjetnika, naravno od onih prethodnih ministara, koji samo čekaju uhljebljenje jer su privreženo služili liku i djelu novog – starog Premijera.
Danas je sasvim nevažno što je sve više onih koji se služe falsifikovanim diplomama pa pokrivaju značajna radna mjesta i zauzimaju visoke političke pozicije! Kao da važi neko nepisano političko pravilo da fakultetske diplome stečene redovnim studiranjem u skladu sa zakonom ne obezbjeđuju poslovni uspjeh! Svi su izgledi da se u politici brže i sigurnije napreduje sa sumnjivim diplomama. Nikome da zasmeta što je neko iz čistoga hira ili „slučajnosti“ za neku „sitnu“ svoju korist pribavio diplomu fakulteta, falsifikovao tamo neke ocjene u krajnjem dobio diplomu na nelegalan način pa se dobro zaposlio i postao direktor, načelnik neke službe ili tome slično. Mnogi znaju za takve slučajeve, ali ih ostavljaju za neko potrebnije vrijeme u kojem će unovčiti to svoje (sa)znanje na način što će takvoj osobi udijeliti povjerljiv politički zadatak. Gdje je u svemu tome javni tužilac i šta ako sud u krajnjem presudi pa odredi neku uslovnu kaznu?
I tako nam prođoše 23 januara sa kojima su godine počinjale i bogme se završavale sve zahvaljujući generaciji „mladi, lijepi i pametni“ za njihov „bolji život“ svakako, kao izbor demokratskog dostignuća, pregnuća i političkog posrnuća u najstarijoj ekološkoj državi Crnoj Gori.
Ovu godinu staru (2012.) pamtićemo po ponovnom trećem dolasku Premijera i sastavu nove Vlade od polustarih i polu novih a poslušnih ministara, velikog broja savjetnika i aktiviranje onog koji se bio „aktivno“ povukao iz politika, pa sada zasjeo da se bavi savjetovanjem kao tradicionalnim zvanjem jednog dugogodišnjeg stručnjaka za savjetovanje! Sada se Premijer okružio „bozonima“ – kao savjetnicima od ekspertskoga znanja i zvanja, velikoga političkoga i ličnoga uvjerenja i povjerenja sve do naukovanja novih ministara koji će imati šta da kažu u novom četvrogodišnjem mandatu, naravno ako opet Premijer ne potraži opet da malo predahne od politike, jer se nje sitan zasitio a sve je političke ciljeve ostvario, sem ulaska u EU, ali biće vremena taman za još za jedan mandat do 2020. godine.
Drugi važan momenat, koji je zadesio uveliko „demokratsku“ Crnu Goru i koji je udario jak pečat na sve političke partije, jeste sindrom (pre)letača ili igrača da se odradi povjerljiv posao za koaliciju. Naravno da će oni za koje je taj posao odrađen „zaboraviti“ na navodnu „neispravnost“ diplome!
Treći važan momenat u ovoj godini bio bi da „mladi, lijepi i pametni“ još jednom dokazaju svu svoju političku stabilnost i isplativost nenim bavljenjem. Svoju ekonomsku održivost jačaju stalnim i dugoročnim kreditnim zaduženjima, a stečeno iskustvo na tom planu ovjeravaju diplomama ekonomskih eksperata za zaduživanje! Uporedo sa navedenim, obavezno građane edukuju da su u svemu uspjeli ušteđeti jer se nijesu zadužili onoliko koliko su mogli, a inostrani kreditori su bili raspoložni i za takav „transfer“! Ono što nijesu zadužili u 2012. godini nastojaće da što prije iskoriste u 2013. godini, nekih 250 milona eura biće dovoljno za „prvu pomoć“!?
Ajte zdravo i veselo provedite dolazeće novogodišnje i božićne praznike i ne stiskajte se ka’ ovaj novi – stari Premijer, no odmrznite sve vaše tajne fon(d)ove.
Podgorica, subota, 29. decembar 2012. godine Dr Momčilo Dušanov Pejović
javniservis.me 
Momo, molim te kao brata da ne pišeš proizvoljne datume, JER SI ISTORIČAR ….. i nemoj ovu moju primjedbu da shvatiš kao zlonamjernu ……. džemperaši su se pojavili u januaru 1989. godine, nakon neuspješne AB revolucije oktobra 1988. godine, a to nije kao što ti kažeš “na samome početku posljednje decenije 20. vijeka” ……
Makosmo te godine -POSTENE- stare KOMUNISTE, nadali smo se BOLJEM ,da dodje KAPITALIZAM -vjervali smo da ce nasoj djeci biti bolje no nama mislili smo da cinimo bolje promjene ,bar neki koji nijesu zaista znali so se kuva- sto smo prozivjeli i sto nas jos ceka snjima, pi jebem ti zivot -prodje snjima dok si reko keks, kakve smo neznalice i cukovi ,jopet cemo neku pizdariju napravit ka toga Januara bojat se ali siguran sam jedno, ULICA NAM NE GINE! sto ce biti posle kakvo drustveno uredjenje!
Ali ,ULICA NAM NE GINE u bilo kojo varijanti !
Fantome, nemam ti što zamjeriti, jer su oni nosili džempere i prije 1989. godine, ali se računa vrijema od kad uljegoše u fotelje i uzeše vlast u svoje ruke…!
Citat:
“Nakon Antibirokratske revolucije krajem 1988. i početkom 1989. na vlast u Crnoj Gori došli su Momir Bulatović, Milo Đukanović i Svetozar Marović, koji su zastupali politiku Slobodana Miloševića u Crnoj Gori”.
Ti doctor? Omrchio ti se mentor!
A što ćemo sa parlamentarnim izborima i prvim premijerom u Vladi Crne Gore? Nije valjda da se to desilo prije nego je uslijedila ostavka stare – komunističke – vlasti! Parlamentarni izbori, Premijer, Skupština … zvanično je uspostaljanje države i vlasti! Najmlađi premijer u tadašnjo Evropi tada je imao samo 29. godina. Ne bi trebalo da ne znamo sabirati ili oduzimati makar do 30!!!
Momo, Milo je došao na vlast kao član Saveza komunista Jugoslavije i to niko od istoričara ne može osporiti …… tačno je da su prvi višestranački izbori bili 1990. godine, ali je Milo već skoro dvije godine bio na vlasti ……. pušti matematiku, jer je istorija tvoj fah …. :))
Kao naucnik moras obratiti paznju na neke ekomomske i politicke procese u svijetu koji imaju jak efekat potresa kako na globalnom tako i na regionalnom nivou.
Nezavisno od toga treba pratiti procese na regionalnom nivou, na nivou jedne drzave(sfrj) , zauzimanje pozicija republickih elita za vrijeme kad umre Tito. U Cg i Srbiji treba obratiti paznju na jacanje srpskog a zatim velikosrpskog nacionizma. U tom dijapazonu mozemo pratiti proces srbizacije Crne gore na vise nivoa… Jedan dobar rad o DBeizaciji i KoS-ovizaciji Crne gore napisao je Jevrem Brkovic, koji bi trebalo procitati da se shvati kako je pala Crna gora 90-ih.
Планцо, ако сретнеш оног рођака, хисторика из Њујорка Авда Метјахића, реци му једно. Када анализира плавско-гусињску нахију, нека досељенике из Куча не назива потурчени Власи већ потурчени Срби. Влах је било занимање а не етничка припадност. У 16. вијеку, када је добар дио Куча и Братоножића примио ислам, људи себе нису звали Власи већ Срби.
Јевро је био шпијун српске тајне полиције, хрватске тајне полиције и монтенегрињске тајне полиције. Ти нам писаније те старе олоши препоручујеш за боље разумјевање историјских процеса. Ја теби препоручујем Јеврову родољубиву српску поезију из периода прије него је постао старкеља и добио ногу у дупе из Београда.
Mene vise interesuju ” recentni” dogadjaji nego istorija, to se specijalno odnosi na idiotizovanu narodsku “istoriju”. svoje porijeklo znam a tudje me ne interesuje. Postajes dosadan, jer se bavis temama koje me nesto posebno ne intetesuju, a usput spominjesh ljude koji ovdje nijesu u nikakvom obliku i formi prisutni. Sto je po meni nelogicno i neeticno. Ja sam prosao aktivno kroz fazu jugoslovenskog bratstva i jedinstva naroda SFRJ i tvoja i vucmanova primitivna etnoreligiozna prdnjava me ne interesuje. Pochteno recheno!
Očigledno je da različito gledamo, poimamo i poznajemo događaje od prije decemiju ili dvije, u ovom našem slučaju. Amaterizam, dilentatizam i profesionalizam su različite kategorije i zato se u načinu razmišljanja i razumijevanja istog događaja ne “razumijemo” ili ih namjerno nekome nametnuti hočemo, koristeći istu argumentaciju!
Nadam se da ovim komentarom “častio” gos'n PWS-a, a ne mene ….. :)) …… istoriju Crne Gore u zadnjih 20-30-40 godinica pričam iz života, a ne prepričavajući knjige, ili tumačeći guslarske pjesme ……. bio sam na licu mjesta u januaru 1989. godine i TRI MI PIČKE MATERINE zbog toga …….
doctore, mishljenje ima svako kao shto svako ima gace. Gace ne treba posudjivat i treba ih sto ceshce mijenjat. Misljenje treba osnaziti Dokazima. Ako nije mishljenje osnazeno dokazima mozesh ga slobodno odbaciti ka usrane gace. Razmisli sta cesh sa svojim…
Фанто, један коментар Јола Дрињака сам пребацио у телефон и шаљем га свима након Нове године. Порука љубави, добрих жеља и праштања:
“Sretna ti ova nova godina-drugu si ostavio na farmi u Konavlima zajedno sa obrazom koji zamijeni kravljim auspuhom-moj Fantome diko naša-diko naša od “srbalja”!!!”
Хахаха, каква легенда.
Obećao sam Milovanu da ću biti fin prema gos'n Dinjaku, pa mi je lakše da ćutim ….. :)) … takvog genija majka više ne rađa …… pljunuti Tito …… :))
Izvanjam se Vucmanu, zbog olako izrecene rijeci. Covjek vjeruje u ono sto prica i ja sam duzan da mu to poatujem iakose ne slazem sa njim.
I dalje mislim da je taj etnoreligiozni “nacionalizam” toliko prostituisam od najgorih hulja i fukara da ja sebene ne nalazim u tom imbecilnom miljeu.
Radim i zivim, nogo godina u vrlo sharolikoj sredini i imam svoje mjesto u njoj. Koje sam zaradio iskljucivo svojim radom a ne svojom narodnoscu, religijom ili porijeklom.
Originalno zeljeo sam da prenesem neka pozitovna iskustva iz svoje sredine, namjera mi nije bila da sa vama zaplivam u vase “vode” mrznje i ksenofobije.
Salute!
Dodjoh, vidjoh, problijedjeh.
Brate “PWS” nema sto da mi se izvinjavas, ajde brate nismo primadone.
A to sto ti zoves “etnoreligiozni nacionalizam” ja od toga ne bolujem.
Dakle ja sam pravoslavac ne zbog toga sto sam Srbin, nego sto mislim da je pravoslavlje istinita vjera.
Pravoslavlje nema veze sa nijednom nacijom i to sto su neki Srbi (0,001%) pravoslavci je samo slucajnost.
Zivjeci na zapadu upoznao sam koliko hoces Njemaca, Engleza, Amerikanaca, Arapa, Kineze i cak i Japanaca koji su pravoslavci.
Znaci za mene srpstvo i pravoslavlje je samo slucajno povezano, za mene je pravoslavlje sto hiljada puta vaznije od srbstva i blizi mi je Cerkez pravoslavac nego Srbin ateista.
Sto se tice nacionalizma i to je slucajnost, Bog me napravio da sam Srbin i sta cu ja sada. Kako da budem Englez ako sam Srbin?
Doduse Njemac sam po drzavljanstvu ali po etnickoj pripadnosti sam Srbin.
I povezi sad sve ovo i videces da ne postoji taj “etnoreligiozni nacionalizam” barem ne kod mene. Postoji ono sto postoji, sto nije mojom voljom tako nego je to Bog tako namjestio.
Svojom voljom sam pravoslavac a voljom Bozijom sam Srbin.
Pravoslavac svojom voljom plus Srbin voljom Bozijom = “cetnik”
A sad mozemo da idemo dalje:
cetnik = Srbin = Milosevicevac = koljac = genocid = ljudozder = ???
Meni se cini da si ti malo opterecen sa srbskom “nacional etnoreligioznom fobijom”.
Kada bi me upoznao vidio bi da tolerantnijeg covjeka i veceg kosmopolite od mene ne postoji.
Ali drzim svoje i to je to.
To sto je ono sto je “moje” sad demode, to je samo sklop mnogih okolnosti i to je prolazne prirode.
Opusti se malo.
Na prijelazu iz XIX u XX stoljeće, radnici i studenti diljem svijeta su bili spremni izaći na ulice i dati svoje živote, kako bi se izborili za svoja temeljna ljudska prava, socijalnu pravednosti, jednakost, jednake plaće i životne uvjete. U SAD-u su se tada na udaru našli monopolisti kao Rockefeller, Carnegie i Vanderbilt, a u Europi su lijene i apatične monarhije padale jedna za drugom pred ustaničkim naletima radništva.
Danas se nalazimo u sličnim okolnostima koje su dovele do promjena na početku XX stoljeća. Grčki narod, u zemlji koja je kolijevka demokracije, uništen je od strane europske financijske elite, na opće oduševljenje njihovih mentora s druge strane Atlantika. Grcima su nametnute oštre mjere štednje kroz niz programa, a koji su dogovoreni van njihovih granica.
Međutim, za razliku od naprednih pokreta od prije stotinjak godina, grčki radnici i studenti, a i oni ostali koji jednako trpe kao i oni, gube početni elan nakon nekoliko štrajkova, juriša na parlament i slučajnog uništavanja pokojeg policijskog automobila.
Ove okolnosti bi trebale dovesti do rušenja vlada u Ateni, Madridu, Lisabonu i Rimu, jer njima upravljaju bankari. One bi trebale pasti pred naletom ujedinjenog fronta studenata, umirovljenika i radnika, međutim , sve se završava osnivanjem stranačkih koalicija, koje predvode politički oligarsi i dalje u službi globalne financijske elite iz ESB-a i MMF-a.
Zašto narodu ne polazi za rukom da ostvari svoje zahtjeve u potpunosti? Glavni razlog je taj što oni, koji ne žele odstupiti s vlasti, učinkovitije koriste informacijske tehnologije na štetu masovnih pokreta. Takozvane “društvene mreže”, kao što su Twitter, Facebook i Linkedin, nisu samo nadzirane od najvećih sigurnosnih službi na svijetu (NSA National Security Agency, na primjer), nego i veći dio početnog kapitala kojim su pokrenute dolazi od IN-Q-TEL-a, privatne tvrtke koja blisko surađuje s CIA-om.
Nije nikakva tajna da je George Soros, financijski magnat, uložio velika sredstva u Facebook i Linkedin. Potrudio se i da Twitter bude platforma na kojoj će se pokrenuti “obojene revolucije”, koje je on osobno financirao putem “Open Society Instituta”. Iz toga proizilazi da je tehnologija koju su najavljivali kao “katalizator društvenih promjena” u vlasništvu upravo onih koje bi te promjene trebale svrgnuti s vlasti, a koji radnike, studente i umirovljenike uvode u novi feudalizam ili ugovorno robovlasništvo.
“Obojene revolucije” nikada nisu dovele na vlast istinske predstavnike naroda. U Ukrajini, Gruziji, Moldaviji, Kirgistanu i Srbiji su te orkestrirane revolucije dovele na vlast reakcionarne režime koji su pogodovali prodaji državnih dobara špekulativnim investicijskim fondovima i pojačali kontrolu nad unutarnjom oporbom. Nova klasa je odmah počela flert s institucijama koje su instrument kapitalističkog nadzora; Europska Unija, Svjetska Banka i MMF.
Devastacija Grčke od strane globalne elite zvuči još nevjerojatnija kada se na listi najbogatijih Grka našlo ime majke bivšeg grčkog socijalističkog premijera Papandreoua, koji je pokrenuo mjere štednje i tako stekao simpatije EU i MMF-a.
To je za Grke značilo smanjenje mirovina, manja izdvajanja za zdravstvo, smanjenje plaća i ukidanje većeg dijela socijalnih službi. U isto vrijeme kada su pokrenute te rigorozne mjere, Christine Lagarde (aktualna čelnica MMF-a), objavljuje listu s imenima 2000 Grka koji svoja ogromna bogatstva kriju u švicarskim bankama. Običnim Grcima je preostalo to da oni moraju platiti kako bi spasili upravo tu elitu koja svoj novac drži u inozemstvu.
Ta činjenica je trebala biti detonator za pobunu naroda, koji je tada trebao zaposjesti zgradu parlamenta, predsjedničku palaču, ministarstvo obrane, središnju banku i glavnu policijsku postaju u Ateni i proglasiti novu revolucionarnu vladu. Međutim, to se nije dogodilo. Možda su današnji europski revolucionari jednostavno lijeni i nisu spremni ostvariti svoje zacrtane ciljeve bez koalicija, kompromisa i dogovora.
U Francuskoj se nedavno saznalo kako je socijalistički ministar nadležan za pripremu proračuna, Jérôme Cahuzac, godinama posjedovao tajni račun u švicarskoj UBS banci. Zatvorio ga je 2010. i svu imovinu prebacio u jednu azijsku banku. Umjesto ostavke, Cahuzac je francuskom internetskom portalu Mediapart zaprijeto tužbom za klevetu zbog objave tog podatka. On je, kao i Margaret Papandreu, sve negirao i kao što moćnici obično rade sam sebe postavio iznad zakona. Elita se i danas ponaša kao što su se ponašali Luj XVI i Marija Antoaneta, osim što ne postoji mogućnost da završe na isti način.
Opće osiromašenje koje potresa južnu Europu nije izuzelo ni Veliku Britaniju i SAD. Britansko zdravstvo je prvo na “listi rezova”. Ministar financija iz konzervativne stranke, George Osborne, u svom dugoročnom planu za proračun do 2018. je najavio kako se mora štedjeti na mirovinskim fondovima, u obrazovanju i u onim državnim strukturama koje se brinu za one najpotrebitije. Dok se od Britanaca traži da prihvate kao nužnost oštre mjere vlade, otkriveno je kako tri američke tvrtke (Starbucks, Google i Amazon) plaćaju vrlo malo ili ništa poreza u Velikoj Britaniji. To je poredak na kojega se radnici i studenti moraju naviknuti.
U SAD-u je, nakon što je porazio multimilijardera Mitta Romneya, predsjednik Obama odlučio žrtvovati (a sve u korist banaka) dva ključna programa svojih demokratskih prethodnika u Bijeloj kući. “Wellfarestate”, Franklina Roosevelta i sustav zdravstvene skrbi Lyndona Johnsona. Kao i njihove kolege u Europi, američki radnici i studenti su spremni povjerovati u Obamina obećanja o uvođenju “socijalnih amortizacijskih mjera”, kako bi se izbjegle katastrofalne posljedice njegove odluke.
Postalo je jasno kako tehnološki napredak i društvene mreže koriste onima koji ih znaju bolje upotrijebiti. Uglavnom služe za razmjenu besmislenih informacija, kao što su sport, vijesti o poznatim osobama i ostalim potrošačkim glupostima. “Ukoliko dođe do okupljanja kritične mase i točke koja pokreće agresivnu reakciju, vjerojatno će netko izmisliti Molotov-aplikaciju, koja će ljudima omogućiti da virtualno pogode željenu metu”, zaključio je Madsen.
http://www.advance.hr/vijesti/osvrt-wayne-madsena-zasto-se-radnistvo-i-studenti-u-europi-i-sad-u-ne-suprotstavljaju-na-primjeren-nacin-nametnutim-mjerama-stednje/
“za ideale ginu budale” – pevao je Bora Djorjdevic i postao jedan od znacajnijih kosovskih junaka. na daljinski, naravno. patriotizam na daljinski, revolucija na daljinski. virtual sex.
Ajde pokusaj barem za trenutak da pomislis da Srbi ne postoje.
Jednostavno prestali su Srbi da postoje, pretvorili su se u Indijance.
Da vidimo o cemu ces onda da pises.
Budi malo mastovit, uvatio si se Srba i cetnistva kao pjan plota.
Zar i Srbi nemaju pravo na svoje nedostatke.
Sto i Srbi ne bi mogli biti sa manama.
Zasto jedino mi moramo biti perfektni.
Aj baci se malo na neki drugi etnos.
Ti brate tajno volis Srbe, ali ne umijes tu ljubav da izrazis na normalan nacin,
pa onda gnjavis srpsku etnicku populaciju na “javni servis”.
Zar ne vidis da te Srbi ovdje najvise vole.
A ti nama tako.
Gospodo i uvrede su sastavni dio “odbrane” okrivljenog i tu nije ništa sporno!Ali gospodo pričati o devedesetim i nešto malo osamdesetim godinama sramnog pasanog vijeka(vijeka koji je obilježio kasapin sa Dedinja i njegove prve “pratilice” u Crnoj Gori),a ne spomenuti ih poimenično-: te “jurišnike” kasapina sa Dedinja:Ljubišu Stankovića,Momira Bulatovića i ine/prva faza prve etape/, i kasniju “elitu” krenimo iz Kotora:Nikolu Bukilicu,Ružicu Ivanović,braću Rajt- Lompare,/Milana Šparovića,Branka Nedovića,Draga R.Banićevića-trojka iz SUP-a Kotor/,Ranka krivokapić(sve njih sam više desetina puta do sada javno prozvao-niko ni a/-bio bi zločin nad istorijom-zar ne?Zašto njih pominjem?Pa gospodo ,u Crnoj Gori-koja nije Nju Jork,sve se zna i svi se znamo i prije i poslije večere?Gospodo oni su posredno učestvovali u vjersko nacinalističkom ratu diljem SFRJ gdje je samo u Bosni pobijeno preko 105 hiljada ljudi svih vjera i nacije-od čega su 60% činjela nejač!Đe je Hrvatska :ubojstva-progoni iseljavanja stotine hiljada građana:čitaj 99% Srbi,Slovenija,kasnije Kosovo,Makedonija-pa NATO i tako dalje i tome slično!!!Nije valda za ovo samo kriv kasapin?Recimo istinu zarad potomaka-da ne žive u zabludama predaka ka mi što smo življeli i dalje,na žalost,živimo-živite!!Sjetimo se gospodo naših-crnogorskih “izleta” sa teritorijalnim jedinicama Crne Gore-sastavni dio oružanih snaga SFRJ na Baniji,Kordunu,do Mostara i td.Sjetimo se sa pijeteom Šavničana,Nikšićana i drugih grupa za čije grobove i danas ne znamo!Sjetimo se lova na Muslimane diljem primorja 1992 godine!Kako je krenulo-na ultimu odgovaraće za ova nedjela milicioneri-vozači koji su prvozili “zarobljene” do Sitnice,Šćepan polja?Đe su pitomci-vrli izvršioci djela kaspina sa Dedinja? Ko su oni i kako su-ste ih vabli tih sramnih godina pasanoga vijeka -vijeka po sramotama i brukama Crne Gore i njenih građana ,bez obzira na vjeru i naciju nije zabilježeno u potonjih nekoliko vjekova?
Gospodo,ja o ovome pišem poodavno,p crnogorskim portalima(Analitika,Pobjeda…) i po prvi put na ovom portalu!Zašto?Potrebna nam je svima zajedno istina i smo istina!Vidjećete,manje će mo se mrzjeti i sijati mržnju-mnogi zrad svojih inetersa-guzica oliti bliznica! Prestanite-bićete sretniji i bolji i kući i domovini kako je god doživljavali,jer nema nam mira i opstanka u miru-koji ne dolazi sam po sebi no po našem ponašanju i iz ponašanja!!!
Sretni vam i naredni praznici-a mojim penzionerima čestitam novu 2014 godinu? Dako nam bude gore-dolje,loveći veprove?