Shvatio sam da je put samuraja smrt. U situaciji kada je podjednaka šansa da živite ili umrete, jednostavno riješite taj problem odabirajući trenutnu smrt. U tome nema ničega komplikovanog. Samo se uspravite i djeljajte. Neki kažu da je umrijeti bez da se ostvari misija uzaludna smrt, ali ovo je tumačenje samurajske etike proračunatih i nadmenih trgovaca iz Osake. Načiniti pravilan izbor u situaciji pola-pola gotovo je nemoguće. Svi bismo više voljeli da živimo. I zbog toga je u takvoj situaciji sasvim prirodno da bi osoba našla neki izgovor da živi. Ali onaj ko odabere da nastavi da živi iako nije ostvario svoju misiju biće prezren kao kukavica i nespretnjaković. Ako osoba umre nakon neuspjeha, to je fanatična i uzaludna smrt. Međutim takva smrt nije nečasna. Takva smrt je zapravo put samuraja. Da bi bio savršen samuraj neophodno je svakodnevno se pripremati za smrt. Kada je samuraj stalno spreman za smrt on je usavršio put samuraja i nepogriješivo može da posveti život služenju svog gospodara.
Jamamoto Cunetomo (1659-1719)
javniservis.me 
Ako bi tadašnjeg samuraja kao slugu gospodara uporedili sa političarima kao predstavnicima ili slugama naroda tj u službi naroda, onda bi mogli da pročitaju ovo i razmisle koliko puta su odabrali smrt, a koliko puta nastavili da žive.
Više časti postoji o običnim ljudima, koji i nijesu obavezni da se drže puta samuraja, nego u političarima koji bi kao navodni izdanak naroda trebali biti čvrsto na tom putu.
“Da bi bio savršen samuraj neophodno je svakodnevno se pripremati za smrt. Kada je samuraj stalno spreman za smrt on je usavršio put samuraja i nepogriješivo može da posveti život služenju svog gospodara.”
Ova samurajska logika je logika glasača DPS-a.
Njima treba zapravo čestitati .
:)
Kada je samuraj stalno spreman za smrt
jung kaže: Ova samurajska logika je logika glasača DPS-a…
који су усмрћени од бруке :)
jung kaže:
6. Decembar 2012. – 13:13 u 1:13 pm
“Da bi bio savršen samuraj neophodno je svakodnevno se pripremati za smrt. Kada je samuraj stalno spreman za smrt on je usavršio put samuraja i nepogriješivo može da posveti život služenju svog gospodara.”
Ova samurajska logika je logika glasača DPS-a.
Njima treba zapravo čestitati .”
Nije u pitanju logika, već načelo samurajske etike koja se nikako ne može dovesti u isti kontekst sa logikom glasača DPS-a. Samuraji su ponajviše zahvaljujući svom poimanju morala postali sinonim za elitu jednog ratničkog društva, dok su glasači DPS-a postali sinonim za puk koji podržava kleptokratiju kao društveni poredak jer se odrekao svih načela građanskog morala zbog ličnih interesa.
Neone, jedini ti kapiraš:
etika bez logike = samuraj
logika bez etike = glasač
Preporucujem svima koji se odusevljavaju samurajima da poslusaju iskustvo ovog covjeka na You tube-u …from spiritualist to seven-day adventist
Ovo sto uci ovaj samuraj je satanizam prekriven vitestvom.
Put “samuraja” bi trebao biti zivot vjecni, koji se zadobija vjerom u Hrista.
Tek kada se pojavi vjera u Hrista, tek onda nestaje strah od smrti.
Hiljade mucenika, koje je Crkva proslavila su dokaz toga da je vjera u Hrista najvece vitestvo koje covjek moze zamisliti.
Ali, kako napisa Sanja, izgleda da je ovaj covjek ukapirao gdje je pravi put.
Nazalost zaglavio je kod sektasa, adventista, kod lazne crkve i izvitoperene vjere koju adventisti propagiraju.
Nije govno nego se pas posro.
Vjera u Hrista, vjera u zagrobni život, oslobađa nas straha od smrti i daje nam istinsku hrabrost i čestitost.
Strah od smrti koji se pobjeđuje time što smo svijesni da svakog trenutka možemo biti mrtvi uliva istu tu hrabrost i čestitost.
…koje očigledno i po Hristu i po ovom samuraju nema u današnjim slugama naroda.
javna služba – javni interes – zaštitnik prava
Milo (gospodar) je poručio da mu njegovi direktori (samuraji) daju blanko ostavke(smrt) jer su se navodno mnogo ušuškali (skrenuli sa puta samuraja), a ako im stalno prijeti ta smrt bolje će da rade. On je uradio dobro, da to nije marketinški trik i da ovo nije zvanično demokratija gdje je narod gospodar, a ne on.
NAJGLAVNIJE pitanje u zivotu svakog covjeka je zasto covjek zivi.
Ako posle smrti nema zivota onda je sav zivot potpuno besmislen.
Tesko je vjerovati da u ovom svijetu koji je tako perfektno stvoren, gdje je svaka travka ili list cudo nad cudima, da u njemu caruje logika smrti, da posle zivota dolazi trulez i mrak.
Ako je to tako, zasto onda biti posten, onda sto god radimo nema nikakvog smisla, jer i onako dolazi smrt i nistavnost, bio posten ili ne, isto ti se pise.
I odakle covjeku savjest i ta prirodna moralnost ako nema drugog vjecnog zivota?
Strah od smrti se pobjedjuje time, sto postajemo svjesni da smo niko i nista, da smo po svojim djelima zasluzili da milion puta budemo sprzeni, ali da postoji Bog i da je nas zivot potpuno u njegovim rukama i da je nasa duznost samo da vjerujemo i da slijedimo ono sto nam je Hristos ostavio, onoliko da slijedimo koliko umijemo i mozemo.
Onda kada toga postanemo svjesni i kada potpuno predamo svoj zivot Gospodu u ruke i kada nas citav zivot bude ispunjen svakodnevnom molitvom, tek onda pocinje covjek da se POTPUNO oslobadja straha od smrti.
Iskustvo je kroz vjekove pokazalo da su najhrabriji ljudi u svjetskoj istoriji bili hrisanski mucenici, koji su rado isli u smrt radi Hrista, smatrajuci tu smrt velikom blagodacu Bozijom.
Niakvo samurajstvo, uz svo duzno postovanje za mnoge stvari kod samuraja i velikih majstora istocnjackih borilackih vjestina, se ne moze uporedjivati sa vjerom u Hrista.
Nas put su zacrtali nasi svetitelji i hiljade mucenika, ciji su zivoti zapisani u zitijima svetih, pa je zbog toga neprihvatljiva svaka nauka i ideologija koja negira zivot vjecni i koja negira Hrista.
A sve budisticke i istocnjacke religije su religije nistavnosti i smrti. Budizam je religija smrti gdje je krajnji cilj biti nista ili biti mrtav, potpuno mrtav, izgubiti svjesnost o tome da smo ljudi, pretvoriti se u mrava u kamen u govno, postati jedno sa predmetom meditacije
i dozivjeti nirvanu, koja je duhovna smrt.
Prilikom ovakvih duhovnih tehnika desi se da u covjeka uskoce demoni i onda covjek postaje tup, neosjetljiv, bezdusan, smrtonosno miran i ravnodusan, koji niti mrzjeti niti voljeti vise umije, koji ni za tugu ni za srecu vise ne zna. Budizam je pokusaj truleznog i gresnog palog covjeka da bude Bog, ali najtragicnije u svemu tome je to, sto po budizmu taj bog je nista, to je jednostavno jedna praznina, bog budizma je smrt, mada se ta budisticka smrt opisuje na milion nacina.
Ja sam se citav zivot bavio istocnjackim borilackim vjestinama, preko 36 godina i vidio sam dosta toga, ali jos nisam vidio nekog ko se ozbiljno bavio budistickim meditacijama, da nije skroz prolupao i da nije duboko nesrecan. Najnesrecniji ljudi koje sam u zivotu upoznao su ljudi koji se ozbiljno bave istocnjackim meditacijama.
Meditacije su izvanredno sredstvio za kontakt sa duhovima podnebesja, demonima.
A takodje sam znao mnogo bivsih karatista ili majstora drugih borilackih vjestina, koji su zbog meditacije zavrsili svoj zivot samoubistvom ili su poludjeli.
I hrabrost i postenje i cojstvo i junastvo i svako dobro koje covjek zamisliti moze dolazi samo od Hrista, koji je izvor zivota svakom covjeku na ovoj planeti, bez obzira da li neko vjeruje ili ne.
A zivot to je vjecna zajednica sa Hristom gdje covjek zivi Duhom Svetim i u tom zivotu dozivljava neopisiva duhovna stanja, gdje u njegovoj dusi caruje blagodat, ljubav, mir i tisina. To pravoslavni vjernici povremeni osjecaju i u ovom zivotu i to se nikome ko to nije dozivio opisati ne moze.
Tuzno je to, da ce mnogi probati svako duhovno smece da upraznjavaju, ali nikada nece da se zainteresuju o pravoslavlju ili da podju u Crkvu i osjete blagodat Duha Svetoga.
Vukmane, da je u klasičnom Japanu bilo hrišćanskih misionara Vašeg kalibra, siguran sam da bi samuraji odabrali put vječnog života a ne vječne spremnosti za umiranjem. Kako takvih uticaja nije bilo u ksenofobičnom japanskom društvu, samurajsku etiku možda bi valjalo posmatrati u adekvatnom istorijskom kontekstu. Naravno, ne dovodeći u pitanje hrišćansku dogmu u vašem prepoznatljivom tumačenju.
Brate “Neone” prvi svestenik japanske pravoslavne Crkve je bio jedan japanski samuraj.
Ruski misionar Nikolaj japanski je zivio jedno vrijeme u Japanu i tamo je ovaj samuraj htio da ga lisi zivota.
Sveti otac Nikolaj ga je zamolio da mu dozvoli da mu on isprica nesto o svom Bogu i da ga tek poslije toga ubije, na sta je ovaj casni samuraj pristao.
Kada je Sveti Nikolaj Japanski ipricao ovom samuraju pricu o Hristu, ali kada je to ispricao kao covjek koji duboko vjeruje u Hrista, a ne kao ovi danasnji “duhovnici” koji su ekumenisti i masoni, onda mu je ovaj samuraj postedio zivot.
Posle toga je samuraj primio hriscansku pravoslavnu vjeru i postao prvi svestenik japanske üpravoslavne Crkve.
Evo nesto o tome: http://tesla.rcub.bg.ac.rs/~japan/religija/Prosvetitelj-Japana-Sveti-Nikolaj-Tokijski_Kasatkin.html
Besno pile smiri se, vidiš li da su samuraji i hrišćani bili u dobrim odnosima.
Nema tu mnogo pameti, jedni imaju ispred sebe gospodara, drugi gospodara i Boga, jedni misle da treba završiti posao odma, drugi vjeruju da postoji i nešto nakon svega.
Japan tako budizmom zatupljen pomaže naše narode – Srbe i Crnogorce, konkretnim stvarima, a ništa nam za uzvrat ne traži. Oni su prava braća naša.
Ili mozda nije jer ovi adventisticki sektasi postoje tek stotinak godina a ovaj je zivio u sedamnaestom vijeku.
Tako ti je to kada na brzinu pises.
Ovo je odvojeno od poruke kojoj pripada i nije vezano za pricu o japanskoj pravoslavnoj Crkvi, ciji je prvi svestenik bio japanski samuraj.
Prica o japanskom samuraju, koji je shvatio da je Hristos smisao zivota.
Prica o samuraju koji je bio prvi svestenik japanske pravoslavne Crkve:
http://radiosvetigora.wordpress.com/2012/03/06/%D0%BA%D0%B0%D0%BA%D0%BE-%D1%98%D0%B5-%D1%81%D0%B0%D0%BC%D1%83%D1%80%D0%B0%D1%98-%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BB%D0%B8%D0%BA%D0%BE%D0%BC-%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%83%D1%88%D0%B0%D1%98%D0%B0-%D1%83%D0%B1%D0%B8/
Vuče,
vrati se na položaj, samuraji su na našoj strani.
Japanci su divan narod, koje veoma postujem i volim.
Nije moguce se 36 godina baviti tradicionalnim japanskim karateom a nemati prema njima postovanje.
Japanci imaju karakter, kulturu i narod su za divljenje.
Ali….!!!
Japanci su duboko nesrecan narod, narod sa skoro njavise samoubistava na svijetu, narod koji je duhovno u veoma losem stanju.
Biti karakteran i posten moze biti i satanista.
Znate li vi i da medju satanistima vladaju fer zakoni.
Zar nisu jedan Hitler i Staljin bili veoma moralni ljudi, maltene askete.
Ima naroda i pojedinaca koji se drze odredjenih moralnih zakona iz nuzde i zbog toga sto su vidjeli da bez moralnih zakona ni jedan covjek ne moze funcionisati a kamoli narod koji se nalazi u takvom polozaju da bez medjuljudske solidarnosti i postovanja kodeksa moralnosti oni jednostavno ne mogu opstati.
Jedna americka poslovica kaze:”biti posten nije samo moralno, vec biti posten se i isplati”. Hajde ubijedite nekoga u Crnoj Gori u ovo.
Takodje postoje narodi i ljudi, koji i bez vjere u Hrista mogu praviti dobra djela. Svaki covjek ima i savjest, pa postoje ljudi i narodi kod kojih je kultura, tradicija a i savjest jaka, uprkos tome sto ne poznaju hriscanstvo. Takodje postoje narodi i pojedinci kojima je poznata Istina i koji zive nemoralno i prave mnoga zla djela.
Tacno je da su oni nama mnogo pomogli i to treba cijeniti. Vjerovatno je i to da su oni ta dobra djela pravili zbog dobrih razloga, ali mi ovdje razgovaramo o duhovnim stvarima, mi razgovaramo o vjecnom zivotu i o smislu zivota.
I Hristos je u Svetom Pismu, onom covjeku koj ga je pitao “ko je njegov bliznji” rekao da mu je bliznji onaj Samaricanin, koji mozda i nije vjerovao u Boga, ali je po svojoj savjesti i cistom srcu,covjeku pomogao, nahranio ga i previo mu rane, za razliku od svestenika i fariseja, koji su pored njega samo prosli.
Ali je Hristos takodje rekao da “ko povjeruje i krsti se bice spasen, a ko ne povjeruje bice osudjen”. Rekao je takodje da je On Put, Istina i Zivot i da ko Njega nema nece imati Zivota u sebi.
Sve je ovo tajna velika, zasto neko vjeruje a drugi ne vjeruje, zasto se desi da neko ko ne vjeruje pravi dobra djela a neko ko vjeruje losa djela.
Svaki covjek i svaka nacija su prica za sebe, ali postoje putokazi i postoji apsolutna Istina.
Takodje postoji samo jedan Bog i ne mozmo reci da nije vazno da li slijedimo pravog Boga ili laznog, da li slijedimo Istinu ili laz. Dobra djela odredjenih ljudi i nacija ne moraju da znaci da oni posjeduju Istinu i pravu vjeru.
Jedan od najacih putokaza za utvrdjivanje toga da li jedan covjek ili narod imaju Istinu i Boga uz sebe su plodovi te vjere a najaci plod pravoslavne vjere je LJUBAV.
Ja nigdje vise ljubavi nisam vidio nego medju vjerujucim pravoslavcima. Kod ostalih vjera sam vidio veoma mnogo moralnosti i pozrtvovanja, ali topline, duhovnog mira i ljubavi, to sam najvise vidio kod pravoslavnih vjerujucih ljudi a kod drugih skoro nikako.
E sada ce sigurno neko reci, da te ljubavi kod nas u Crnoj Gori mnogo nema a da smo mi pravoslavan narod.
Nazalost mi vise nismo prvoslavni, osim ovako formlno “na papiru” i u tome je sva nasa tragedija.
Nasa Crkva je izdala pravoslavlje i postala jereticka, nas narod je takodje izdao pravoslavlje, tako da je ono u Crnoj Gori ostalo samo u tragovima.
Probudi se Crna Goro! Ljubav!
“postoji apsolutna Istina”
Postoji, Vukmane, postoji…kod Staljina, Pol Pota i Maoa.
Kao i kod Torkvemade, zaštitnika “prave” vjere. Ni u jednoj epohi nije falilo fanatičnog ološa.
Vjerovanje da ne postoji apsolutna Istina je najfundametalistickije vjerovanje u istoriji ljudskog roda.
Ta vjera da ne postoji apsolutna Istina je stvorena radi unistenja hriscanske vjere, koje jeste potpuna Istina o Bogu i o covjeku i tu totalitarnu religiju, koja uci da apsolutna Istina ne postoji, stvorili su pripadnici okultnih kabalistickih sekti i ona je namijenjena samo za hriscane, jer samo njima treba da se ubije vjera u Boga.
Sto se tice Staljina i Pol Pota, njihova apsolutna istina je bila da nema Boga, dok je pravoslavna apsolutna istina da ima Boga i da je Bog Hristos.
Za razliku od Pol Pota, Staljina i pripadnika danasnje svjetske globalisticko kabalisticke “elite”, pravoslavci nikada nisu zadirali u slobodu covjeka i nikada nisu na silu nametali svoju vjeru nikome.
Ovaj svijet postoji skoro 8000 godina i jos se nikada u istoriji ljudskog roda nije pojavilo vjerovanje da apsolutna istina ne postoji, osim kod par sizofrenih filozofa.
Uvijek su ljudi vjerovali da je njihova istina ona prava i bili su spremni za tu istinu da poginu, ali u dvadesetom vijeku se pojavi cudovistna vjera da Istina ne postoji.
Strasno le je i pomisliti na to da Istina ne postoji.
Callao y Aranales pise:
“Neone, jedini ti kapiraš:
etika bez logike = samuraj
logika bez etike = glasač”
Izvanredno zapazanje, ali nije sve sto na prvi pogled izgleda dobro dobro za nas, niti je sve sto na prvi pogled izgleda lose lose za nas.
Neki put je za nas dobro da nam bude lose. Za nasu dusu i vjecno spasenje je cesto puta dobro za nas da nam bude lose.
Nas narod nikada nije bio moralno los kao za vrijeme Tita, kada smo zivjeli veoma dobro.
Odakle mi znamo da nam Djukanovic i ova mafija nisu na spasenje.
Mozda Bog hoce da nas malo ponizi, da vidimo da smo niko i nista i da onda pokusamo da mu se okrenemo.
Koliko puta ljudi postanu pobozni tek kada se potpuno srozaju i kada vide da su nista.
Koliko li je samo bolesti i teskih situacija privelo ljude Bogu.
Ko je god putovao po svijetu potvrdice ovo sto cu sada reci.
Ne postoji zemlja na kugli zemaljskoj gdje se vise psuje Bog nego kod nas i u Srbiji.
Podjite samo na bilo koje groblje u Crnoj Gori i vidite koliko ima krsteva na njima.
Ja sam zadnji put brojao i utvrdio da ih je oko 20%.
Ako tome dodate oko 15% muslimana, koji su pobozni na svoj nacin i koji nemaju krst u svojoj religiji, onda ispada da od 75% “pravoslavnog” stanovnistva koji ne postuju krst casni, najveci dio njih uopste ne vjeruje u Boga.
Jeste li znali da je naprimjer brat Mila Djukanovica cesto isao u posjetu jednom pravoslavnom monahu u okolini Rijeke Crnojevica.
I evo prosle nedelje je nas svestenik zilot stopirao u Srbiji, jer covjek je siromasan, pa auto stopom ide na bogosluzenja i znate li ko mu je stao?
Stao mu je jedan gradonacelnik iz primorskog mjesta, clan DPS partije i skrenuo je sa svog puta i oko sat vremena ga vozio do Crkve.
Izgleda da u zivotu nije sve crno bijelo.
a možda boga nema a ljudi trpe poniženje jer misle da je to dio nekog većeg plana?
Čovjeku koji stopira nije važno ko ga vozi ni koje je vjere. Prosto, ne mili mu se da kisne pored puta. To bi moglo da ti bude lekcija o besmislu vjerske isključivosti a ne o nekakvom proviđenju.
Ako Bog ne postoji onda uopste nema veze da li trpimo ili ne trpimo, da li smo dobri ljudi ili skotovi, da li zivimo u izobilju ili nemamo leba da jedemo.
Ako Bog ne postoji onda je sve besmisleno i nema svrhe vise zivjeti.
Hajdemo onda da izvrsimo masovni harakiri da i mi budemo u fazonu samuraja.
Ne, ako bog ne postoji onda treba da budemo dobri sami po sebi.
Sve ostalo je trgovina i infantilni strah od baba-roge.
Zasto da budemo dobri ako Bog ne postoji?
I zasto da ne budemo zli, mozda je dobro da budemo zli a ne dobri.
Ali bili zli ili dobri isto ti se pise jer posle smrti nema nista.
A kako ti kazes, da treba da budemo dobri sami po sebi, jer valjda mislis da covjek ima savjest, koja ga uci da bude dobar.
Odakle je ta savjest i zasto nas savjest ne uci da smo zli?
Zasto zao covjek kada napravi neko lose djelo bude kaznjen od svoje savjesti?
Zasto ga savjest ne uci da ubija i kolje?
Nasa savjest odnekle dolazi, jer nije nasa savjest mogla da bude stvorena sama od sebe.
Da li postoji ijedan hemicar koji je pronasao formulu savjesti.
Ili nasa dusa, odakle sada dusa, nije valjda da je dusa postala evolucijom.
Digao se majmun na noge i svori se dusa covjekova i savjest njegova, koja ga kaznjava za zla djela, pa covjek zna i da poludi kada napravi zlo djelo.
Zasto ubice ne spavaju mirno, ako Boga nema. Sta ih to toliko muci?
Zasto Lenjin poludje pred smrt, zasto poludje Karl Marks, zasto poludje Frojd a zasto stari pobozni ljudi tako smireno i tiho zavrsavaju ovozemaljski zivot.
A neki ne mogu ni da umru mjesecima, nego se muce zivija muka.
Stah od Boga je strah da ne izgubimo Boga, da nam Bog zbog grehova ne okrene ledja.
Pobozan covjek se najvise boji toga da ne prestane da vjeruje.
Vukmane, preboli već jednom Galileja i činjenicu da se oko tebe ništa ne vrti. Možda to prija sujeti, ali prosto nije tačno. Izvini.
Prijatelju Galilej je bio mason i uopste nije tacna ona teorija da se zemlja okrece, niti da je zemlja okrugla.
Zemlja je ravna i postoji kraj svijeta koji cuvaju specijalne NATO trupe.
Da je zemlja okrugla mi bi se prevrnuli, razmisli logicno.
Ali lazu nas brate, evo hiljadama godina nas lazu a ta laz da je zemlja okrugla je jedna od najprefinjenijih lazi u istoriji.
Postoji kraj svijeta, odnosno ima tih krajeva vise, ali sva su dobro cuvana, dakle postoje tamo mjesta na kojima velike kompanije grade pogone za otklanjanje smeca. Dodje kamion do kraja svijeta i kipuje smece u vasionu.
Smece u vasioni sagori i ostaci smeca se sami skupe i tako se stvaraju asteroidi.
U poslednje vrijeme su se pojavili odredjeni problemi jer je pocelo more da curi u vasionu, svakog dan na kraju svijeta iscure kubici i kubici morske vode, sto je velika steta.
Gradjenje brane na kraju svijeta bi bio veliki posao i za nase kompanije, ali prvo treba da udjemo u NATO, pa da bi tek onda mogli da i mi izgradjujemo kraj svijeta.
Sto se pakle tice, on je duboko u zemlji i ako malo bolje razmislis, logicno je da je tamo.
Ali o tom drugom prilikom.
Vukmane, na čemu si ti…?
Na kikiriki.
“Obična osoba provede ceo život nikad ne prestajući sa samoposmatranjem zato što misli da se smrt nalazi na kraju života; na kraju krajeva, uvek imamo vremena za nju! Ali, ratnik otkriva da to nije istina. Smrt živi pored nas, na rastojanju ispružene ruke, stalno budna, posmatrajući nas spremna da skoči na najmanju provokaciju. Ratnik pretvara svoj životinjski strah od umiranja u priliku za veselje, zato što on zna da je ta situacija sve što poseduje. Razmišljajući kao ratnici, svi smo mi na putu da umremo!”
“Mi smo toliko naviknuti na suživot da čak i suočeni licem u lice sa smrću, nastavljamo da razmišljamo po pravilima grupe. Religije nam ne govore o kontaktu pojedinca sa apsolutnim već o stadima ovaca i koza koje idu u raj ili u pakao u zavisnosti koliko imaju sreće. Čak i ako smo ateisti i ne verujemo da postoji nešto posle smrti, to “nešto posle smrti” je sveobuhvatno, mi verujemo da to važi za svakoga. Mi ne možemo zamisliti ideju da moć besprekornog života može promeniti stvari.”
“Iz ugla takvog neznanja, normalno je što svaki običan čovek oseća paniku u vezi svog kraja i što pokušava da se nagodi sa smrću pomoću molitvi i medicine ili pokušava da sebe zbuni bukom sveta.”
“Ljudska bića imaju egocentričnu i krajnje uprošćenu predstavu o univerzumu. Mi nikada ne prestajemo da razmatratamo našu sudbinu kao prolaznih bića. Ipak, naša opsednutost budućnošću nas odaje.”
“Nema razlike u tome da li su naša verovanja iskrena ili su cinička, zato što duboko u sebi, svi mi znamo šta će se desiti. Zato svi mi ostavljamo znake iza sebe. Gradimo piramide, nebodere, pravimo decu, pišemo knjige ili bar urezujemo svoje inicijale u koru drveta. To je nasleđeni strah, tiho znanje o smrti koje se nalazi iza tih podsvesnih impulsa.”
“Ali postoji jedna grupa ljudskih bića koja je sposobna da se suoči sa tim strahom. Suprotno od običnih ljudi, čarobnjaci žudno tragaju za svakom situacijom koja će ih odvesti izvan socijalnih tumačenja. Ima li bolje prilike za to od njihovog sopstvenog umiranja! Zahvaljujući njihovim čestim izletima u nepoznato, oni znaju da smrt nije prirodna; ona je magična. Prirodne stvari podležu pravilima ali smrt ne. Smrt je uvek lična stvar i jedino iz tog razloga ona je delo moći.”
“Smrt je prolaz u beskonačnost. Vrata sačinjena po tačnoj meri svakog od nas, kroz koja ćemo proći jednog dana, vraćajući se našem izvoru. Naš nedostatak razumevanja nas nagoni da je vidimo kao običnog razoritelja. Ali ne, nema ničeg običnog u vezi nje; sve u vezi nje je neobično. Upravo njeno prisustvo daje snagu životu i usredsređenost čulima.”
“Naše postojanje je sačinjeno od navika. Već na rođenju, mi smo programirani kao vrsta, i naši roditelji su zaduženi da ograniče taj program dok nas vode ka onome što društvo očekuje od nas. Ali, niko ne može da umre po navici zato što je smrt magična. Smrt ti daje do znanja da je ona tvoj nerazdvojni savetnik i govori ti: ‘Budi besprekoran; tvoj jedini izbor je da budeš besprekoran’.” – Armadno Torres
Siniša kaže:
7. Decembar 2012. – 8:31 u 8:31 am
Vukmane, na čemu si ti…?
odgovor
Vukman Cejovic kaže:
7. Decembar 2012. – 11:02 u 11:02 am
Na kikiriki.
Boga mi, Vukmane, da izjedes jednu moju pitu, sarmu ili Magdalenin brudet bio bi povezaniji sa nasom stvarnoscu. Nacelo bjesni u tebi, a to je, uvijek, daleko od zivota.
Udvaras li se ti to meni.
Znam ja te vase fore.
Pita, sarma, burek, tulumba, baklava.
A?
Neka hvala, najvise volim ja svoj kikiriki.
Oh Biljana, tek sad vidjeh…dakle moj brudet spremam iskljucivo za prijatelje i uvjek si dobro dosla… a ovaj sto je na kikirikiju, neka na tome i ostane, jer taj dalje od kikirikija i ne moze…
Naravno, “udvaram “ti se. Osjecam da nemas u blizini zenu koja s ljubavlju hrani jednog od cetiri vazna muskarca u svom zivotu: Oca, brata, muza, sina…Ja sam sestra, Vukmane.Ne skrnavi!
Izvini sestro, ja se malo nasalih.
Imam i ja zenu, majku i sestru.
Ja sam brat Bibana!
»Da li hoćeš da kažeš, don Huane, da je smrt naš jedini neprijatelj?«, upitao sam ga trenutak kasnije.
»Ne«, rekao je uvereno. »Smrt nije neprijatelj, iako izgleda da jeste. Smrt nas ne uništava, iako mi mislimo da nas uništava.«
»Šta je onda ona, ako nije naš uništitelj?«, upitao sam.
»Vračevi kažu da je smrt jedini vredan protivnik kojeg imamo«, odvratio je. »Smrt nas izaziva. Rođeni smo da prihvatimo taj izazov, bili mi obični ljudi ili vračevi. Vračevi znaju za to, obični ljudi ne znaju.«
»Ja lično bih pre rekao, don Huane, da je život, a ne smrt, naš izazov.«
»Život je proces uz pomoć kojeg nas smrt izaziva«, rekao je. »Smrt je aktivna sila. Život je arena. I u toj areni postoje samo dva takmaca: čovek i smrt.«
»Mislim, don Huane, da smo mi, ljudska bića izazivači«, rekao sam.
»Uopšte nismo«, uzvratio je. »Mi smo pasivni. Razmisli o tome. Ako se pokrećemo, to je samo onda kada osećamo pritisak smrti. Smrt reguliše brzinu našeg delovanja i osećanja i gura nas neumorno dok nas ne slomi i pobedi u borbi, ili pak mi nadrastemo sve mogućnosti i porazimo smrt.
Vračevi poražavaju smrt i smrt priznaje poraz pošto ih pušta da idu slobodno, i više ih nikad ne izaziva.«
»Da li to znači da vračevi postaju besmrtni?«
»Ne. To ne znači to«, odvratio je. »Smrt prestane da nas izaziva, to je sve.«
»Ali šta to znači, don Huane?«, rekao sam.
»To znači da se misao preokrenula u nepojamno«, rekao je.
»Preokret misli u nepojamno«, objasnio je pomalo rezignirano, »jeste silazak duha; to je čin probijanja prepreka naše percepcije. To je trenutak u kojem čovekova percepcija dostiže svoje krajnje moći. To je još jedan razlog zbog čega volim pesme. Uzimam ih kao prethodnicu. Ali, kao što sam ti već ranije rekao, pesnici ne znaju tako tačno kao vračevi šta ta prethodnica može da izvrši. – Carlos Castaneda, Moć Tišine
Zivot samuraja je jedinstven i zasluzuje dubok naklon.