Akustična lobanjo, hajde pokušaj da zamisliš šta mladog čovjeka natjera da ”Jednom u životu digne bijelu zastavu i prihvati to kao svoju pobjedu…”. A ko je stvarni pobjednik izbora, niko. Izgubili (su/se) ljudi kao mnogo puta do sada.
javniservis.me
Autorski tekst Uroša Andrijaševića, saradnika u nastavi na Fakultetu za državne i evropske studije i člana Komisije Glavnog odbora DPS za razvoj i promociju demokratskog društva i vladavinu prava
”Jednom u životu digni bijelu zastavu i prihvati to kao svoju pobjedu…”
Crnogorska (izborna) groteska prethodne neđelje poprimila je, čini se, obrise kao nikada do sad. Za razliku od svojevrsnog balkanskog fenomena glorifikacije poraza stoljećima već unazad, u Crnoj Gori takva praksa se primjenjuje nešto duže od dvadeset godina, od uvođenja višestranačkog političkog sistema. Istini na volju, fenomen je prisutan (za sada) samo u političkoj sferi.
Polazeći od osnovne definicije izbora (postupak povjeravanja vršenja vlasti predstavničkom tijelu od strane naroda – birača), nedvosmisleno je da je stvarni pobjednik izbora Koalicija Evropska Crna Gora; naročito ako uzmemo u obzir sami smisao učešća u izbornoj trci – vršenje vlasti. Ukoliko, recimo, primijenimo analogiju na (odlučujuću) fudbalsku utakmicu, bez obzira na to da li je pobjeda ostvarena u regularnom vremenu ili u produžecima, sa ili bez pomoći igrača sa klupe, pamti se finalni trenutak: pehar u rukama kapitena pobjedničke ekipe. A pehar će, i nakon završetka ove utakmice, biti u rukama DPS-a i Koalicije Evropska Crna Gora.
Pobjeda je, na sreću po demokratiju u Crnoj Gori, multidimenzionalna. Svoje glasove Koaliciji Evropska Crna Gora, povjerili su GRAĐANI Crne Gore: Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati, Romi…
Svakako, pred Koalicijom je i dodatna odgovornost, ukoliko smo svjesni činjenice da su vladajuće strukture, na gotovo svim izborima u regionu i Evropi u posljednje tri godine doživjele krah. Manje ili više uspješno, Vlade svih zemalja čine sve što je u njihovoj moći da uticaj ekonomske krize ublaže. Građani, na koje se ta kriza, u krajnjoj instanci, najviše reflektuje, ne vide prave krivce, već krivicu pripisuju (gotovo uvijek) svojoj vladi. Rezon je donekle i očekivan, iako nije potpuno ispravan. Dok god se takva percepcija građana manifestujuje kroz izbore, normalno je da oni koji, u vrijeme krize, čine vlast, gube povjerenje. Uzimajući to u obzir, rezultat koji je Koalicija predvođena DPS-om napravila je više od velikog uspjeha i ko to ne razumije ili politički nije pismen, ili, jednostavno, neće da razumije.
Pobjeda DPS-a i Koalicije Evropska Crna Gora, u trenucima globalnih ekonomskih previranja i diskriminatorskog odnosa najtiražnijih i najčitanijih medija u Crnoj Gori, time dodatno dobija na značaju. Izbori su poslali jasnu poruku – Crna Gora je politički stabilno tlo.
Nejasni su, međutim, motivi koji opozicione prvake opredjeljuju za kontinuirano predstavljanje iskrivljene slike rezultata izbora. Nametanjem prilično improvizovane interpretacije izbornog rezultata svom auditorijumu, nesebičnu podršku u režiranju takve lažne predstave pruža im dobar dio crnogorskih medija.
Analizirajući izbore kroz vrednovanje rezultata vlasti koju je prethodna parlamentarna većina formirala, nameće se činjenica da su partije i koalicije koje pripadaju toj većini osvojile oko 52% glasova, odnosno skoro 56% mandata. Dakle, onima koji su do sada predstavljali parlamentarnu većinu, birači su potvrdili povjerenje, ponovo u mjeri apsolutne većine. Ukoliko se, na kraju, izborni poraz definiše kao nemogućnost formiranja vlasti, ili bar učešća u istoj, kome je, i zbog čega, interes da još jedan u nizu poraza opozicije presvlači u kostim pobjede? Iole objektivnom posmatraču političkih prilika nakon izbora u Crnoj Gori, u najmanju ruku je komično kada se ovakvi rezultati tumače kao slabljenje koalicije predvođene DPS-om. Dovoljno je samo pogledati konačnu rang listu po kojoj Koalicija ima dvostruko više glasova od drugoplasiranog, i gotovo jednako u zbiru glasova svih preostalih lista zajedno.
U odsustvu lažne skromnosti – bez sumnje u sopstvenu kreativnost i maštu, prosto mi je nezamislivo da se u osvit sedme novembarske zore u Sjedinjenim Američkim Državama raduju u oba tabora. Utješnu nagradu za poraženog u duelu Obama-Romni trebalo bi obezbijediti studijskom posjetom jednoj od najmlađih zemalja na brdovitom Balkanu – crnogorskoj zemlji čuda, u kojoj su svi pobjednici.
Paradoksalno, pobjednicima na izborima predstavljaju se oni koji udruženi u političku grupaciju militarističkog prizvuka imaju polovinu poslaničkih mandata u odnosu na Koaliciju Evropska Crna Gora! Kakav bi fijasko, dijela Demokratskog fronta oličenog u euforičnim predstavnicima PZP-a, bio da su samo smogli hrabrosti za samostalan nastup na izborima! Doduše, kreativnim tumačenjem pojma pobjede, vjerovatno su došli do zaključka da su upravo oni nakon izbora pobjednici, uzimajući u obzir da bi (p)ostali samo djelić političke istorije da nije bilo slamke spasa, pristupanjem Frontu.
Udruženi sa partnerima koji sopstveni demokratski kapacitet potvrđuju umetanjem nacionalnog (srpskog) prefiksa demokratiji u imenu stranke, nijesu realno unaprijedili povjerenje građana u ispravnost svoje politike. Preuzevši tada rasute glasove od dvije srpske liste, uz glasove retrogradnog krila SNP-a sa ovih izbora, kao i neznatan procenat novih glasača, doprinijeli su u mjeri samo još jednog u nizu sopstvenih izbornih poraza.
Pozitivna Crna Gora je (ne)nadano u dilemi kome da ispostavi fakturu za svoju ‘’pobjedu’’. Neodlučnost, a ponajviše neiskrenost, u crnogorskim političkim uslovima se, provjereno, vraćaju kao bumerang. Ni jedno ni drugo nijesu, niti su ikada bili, komponenta mentaliteta Crnogoraca, naročito ne građana Prijestonice, đe je Pozitivna Crna Gora procentualno ostvarila svoj najbolji rezultat. Pokušaj pridobijanja povjerenja crnogorskih glasača na fonu novih lica i ‘’mladosti’’ djelimično je bio uspješan na ovim izborima. Tridesetak hiljada glasova, više od svega, zahtijevaju odgovor na pitanje: kome, i za rad čega su u stvari ti glasovi povjereni?! Plenarna sala Skupštine Crne Gore, u nedostatku futurističke tehničke opremljenosti, ne ostavlja mogućnost za lebdenje, tako da će poslanici Pozitivne Crne Gore biti primorani da se odluče ”kom carstvu se prikloniti”. U suprotnom, agrum iz šake lidera Pozitivne, baš kao i sama stranka, degradiraće u ”clockwork orange” (stari kokni žargonski izraz za nešto što ne postoji). Nažalost, nemamo Kjubrika da to ekranizuje.
U pogubnost percepcije neodlučnosti u glavama crnogorskih građana uvjerili su se u (sadašnjem) Pokretu za promjene, kad su uoči svijetle majske zore 2006. godine u nedostatku hrabrosti odbili da udare sopstveni pečat najznačajnijoj crnogorskoj pobjedi u 21. vijeku. Ovako, skupa sa svojim partnerima iz NOVA-e, nemaju razloga da brinu o svojim mjestima u skupštinskoj sali – i dalje će zauzimati pozicije za poražene u izbornoj utakmici. Uvijek spremni da odgovore na sva pitanja, ovog puta teško da će uspjeti da objasne svojim glasačima kako je moguće da već desetak godina ”pobjeđuju” na izborima, a nikako da vrše vlast?!
Na talasu ostvarenog izbornog rezultata, euforija se uselila i u redove nacionalnih stranaka. Neumjereno jačanje jedne nacionalne stranke, po pravilu, uzrokuje jačanje i formiranje drugih, te donekle otvara vrata nacionalizmu. Doživljavajući Crnu Goru stvarnom, građanskom državom, lišenom nacionalističkih avantura, priznajem da (mi) nije jednostavno u današnjim uslovima ne podsjetiti se Kišove opservacije nacionalizma: ”Nacionalizam je, prije svega, paranoja. Kolektivna i pojedinačna paranoja. Kao kolektivna paranoja, ona je posljedica zavisti i straha, a iznad svega posljedica gubljenja individualne svijesti; te, prema tome, kolektivna paranoja i nije ništa drugo do zbir individualnih paranoja doveden do paroksizma.’’
Činjenica da smo na nedavno završenim Olimpijskim igrama imali najviše sportista po glavi stanovnika, služila nam je na ponos. Pored toga, računajući sve stvarne i fiktivne pobjednike na Parlamentarnim izborima, vjerovatno da smo zasijenili i rekorde Feliksa Baumgartnera. Vjerujem da će Feliks, nakon prošlonedjeljinih crnogorskih pobjedničkih proslava, u deficitu motivacije, još jednom preispitati sopstvenu želju za narednim obaranjem rekorda.
Čudno je, istovremeno i fascinantno, nešto u našem crnogorskom biću što nas sputava u činu priznavanja poraza, bez obzira na činjenice, bez obzira na brojke. Momenti neprihvatanja poraza i ponosnog prkošenja istom vjerovatno da su nas održali kroz stoljeća burne istorije. Međutim, rijetko kad nam je bastalo da negiramo pobjedu drugog. Uprkos sramotnom ”dijeljenju pravde” na finalnom meču Olimpijskih igara u Londonu, crnogorske rukometašice su posljednjim djelićima snage i ponosa, i prije isteka regularnog vremena, pozdravile ne poraz, već svojevrsnu sopstvenu pobjedu. ‘’O najmanji od naroda! Tvrda stijeno tvrđeg kraja!’’
Sve dok dokazani gubitnici u političkim utakmicama u Crnoj Gori ne budu kadri da ”u svakom porazu vide dio slobode”, dok god se porazi opozicije grlatije i ponosnije slave od pobjeda stvarnih pobjednika, oni ”nikad neće stići, nikad, na vrijeme.”
dps.me
“Hajde pokušaj još jednom akustična lobanjo, da se sjetiš đe si pamet ostavila, akustučna lobanjo…”
javniservis.me 
Eh, moj Uroše…postao si pulp-fiction skribent, u službi najopskurnijeg dpSSdp-ovskog agitpropa…a bio je kul tip!
…i člana Komisije Glavnog odbora DPS za razvoj i promociju demokratskog društva i vladavinu pravaч
Ха, ха, ха…
Kakav smo mi rasadnik supaka.
realnost je takva da je dps u više navrata (krugova) uspio da usisa dosta kvalitetnih ljudi… a moglo je bolje
matrix
Interesantno zapazanje jer ako hoces da budes nesto moras u DPS.pa je to privuklo i “kvalitetne”, karijeriste i ostale. Montenegro u grudima Montenegro Montenegro, dje se ljubav ne otima …
Nije lako biti opozicija u CG tesko do kadrova, ubacenih i spijuna svaki drugi-treci, tanak sa parama, spinovan, u pet sest kolona, ceka te mina te Kosovo, te himna, te limen-crkva, oce pederi da te natknu pa sa tobom da paradiraju, ako kazes kupuju ljude a oni vele a ti bi da su ljudi bez posla, …
Tacno tako. U Crnoj Gori nije lako biti normalan, a kamoli opozicija.
E moj Urose kad si za vladavinu prava sto mi ne rijesi br. predmeta 305 od 09.05.2011. god.
А данас је за лупетање дежурни Савјетник…
Вежите се, полијећемо:
Ja zaključujem da ukoliko čovjek ima jednake emocije prema slovima s i ś, ima jednake emocije prema lijevoj i desnoj strani zastave, ima jednake emocije prema prvoj i zadnjoj strofi himne, on ne može obavljati značajnu funkciju u Crnoj Gori. kazao je za Antenu M crnogorski književnik Andrej Nikolaidis.
Елем, не рече шта је исправна емоција за лијево или десно, за прво или последње, ха, ха, ха,
Vojine, ZAJEBAVATE me da je ovo rekao. Je li se barem zezao, malcice?
http://www.portalanalitika.me/drustvo/vijesti/79210-nikolaidis-ako-voli-simbole-svoje-drave-u-crnoj-gori-ne-moe-biti-na-elu-vanih-institucija.html
A sad neka Pajović kaže o emocijama prema lijevoji desnoj strani zastave. Ima iste, e ne može na državnu funkciju. Koja je ispravna strana, poštovani Vladimire, lijeva ili desna?
Lepo, lepše, levo! :)
Uopste mi nije jasna me citirana izjava, ne bih nista zakljucivao.
Шта се ради по Црној Гори, ово је лудило!!!
Stvarno, ovo je ludilo!
ao strasna je
С обзиром на то да Црној Гори предстоји напад са Марса, који може резултовати великим проблемима, то би грађани требали…
своју уштеђевину однијети на чување Првој банци, имовину приписати Влади, у гласачаки листић (за парламентарне изборе кроз четири године) заокружити већ сада ДПС, те тако спремно дочекати напад гдје ће се бранити територијални интегритет од опаког непријатеља.
Дакако, унапријед се треба платити и читуља господину Кусовцу, да се осване у Гласу Чепурака уколико Марсовци направе жртве које очекује Глас Чепурака:))
sto bi reka jedan moj prijatelj: i pop mora od necega da vozi onaj dzip
Postojeci CG univerziteti nisu nista drugo do poligon za obuku likova koji ce obmanjivati javnost onoliko dugo koliko ce trebati narodu da se dozove pameti da sa ovakvog univerziteta nikad nista nece imati osim obmana svih i svakoga.Autor ovoga teksta je klasican primjer kako se u danasnjoj CG prave obmane koje su proizvod medjusobne povezanosti rezima i univerziteta.Zar ovako ostrasceni pojedinci koji se bave i zive od politike mogu biti predavaci na ijednom univerzitetu.Zvanja i znanja ovakvih likova su cu geografski ogranicena bas kao i njihovih tvoraca koji uspijevaju vladati upravo ovako tj uz pomoc nekoga kome su dali legitimet ne da se bavi naukom vec upravo ovim sto imamo u ovakvom clanku.Nesto sto ovdje vecina naziva naukom nama nikakve veze sa tim pojmom osim sto se hoce taj pojam zloupotrebiti na ovakav i jos hiljadu slicnih nacina.
Kad nam AKADEMICI I PROFESORI, ovako tumace CGu stvarnost,
i na Adi nudistickoj ubjedjuju gradjane, da DPS nije gologuz, nego su to njihovi i nasi svijetli obrazi, koje gledamo 23 godine, i celijevamo ljubimce u svijetli obraz i ocekujemo svijetlu buducnost , poslije izlaska iz svijetle proslosti.
PeMzioneri i JAVNI NAJEMNICI, koji oglodjase realni sektor i gradjane do gole kosti,
samo da ne poloze racune za MINULI RAD, su prezivjeli traumu, da ce morat zasukat rukave ako zele hljeba JES, da im ove rede, nece moci pomoc ni DPS.
Ovakvi likovi kao sto je ovaj tzv naucni radnik su svoje statuse dobili u vremenu vladavine ovog rezima i ovaj rezim se oslanja na njih sto je obostrani interes i rezima i tzv univerzitetskih radnika.Ovaj zacarani krug ostvarivanja zajednickih interesa drzi CG izolovanu od svijeta.Tzv univerziteti su najveca logistika ovog rezima.Dok god univerzitetski radnici budu geografski pojam dotle ce CG biti u mraku.
Ovaj, kako Vi kažete “tzv. naučni radnik”, je zvanje dobio od dekana tog Fakulteta, na kojem je asistent. A ako ste pratili politiku, onda i znate ko je dekan Fakulteta za državne i evropske studije, kao i koga je javno podržavao za vrijeme izbora. Tako da, lako dolazimo do zaključka da njegovo zvanje asistenta nema veze sa politikom. Dalje, iz toga možemo zaključiti da je on stručan da obavlja taj posao.
Vi, kao neko ko ga ne poznaje, nemate pravo da ga vrijeđate-osnovna stvar kulture. Drugo, ako dobro pročitate tekst i bar malo uključite mozak, uvidjećete da autor teksta ne veliča niti jednu stranu, već zapravo svaku kritikuje. Opet ponavljam, ne znate gospodina Andrijaševića, tako da njegovu stručnost ne dovodite u pitanje. Ako pripada partiji kojoj pripada, automatski ne valja? Ne budite tako ograničeni. Ljude ne treba procjenjivati na osnovu političke pripadnosti, već na osnovu toga da li je čovjek ili ne.
Realnosti, priča ti je potpuno smislena i razumna, da se ne dešava ovdje i danas. Biti aktivan u DPS-u na bilo koji način za mene znači sledeće: aminovati pljačku kao stil sticanja i života, ponižavati sugrađane nazivajući ih luzerima i nesposobnjakovićima, vrijeđati neistomišljenike i pripadnike drugih vjera, političkih partija i grupacija. Ovo su nekako tri svakodnevne aktivnosti dps aktivista i funkcionera. Ne protiviti se svemu ovome jeste aktivno participiranje u navedenim nesojlucima, svojstvenim neljudima, bitangama, lopovima i oportunistima (izvinite preblaga rijec). Gospodin o kome je rijec je, rekao bih, iz Nikšića (nekako mi poznat), i čini mi se da bih za njega mogao imati samo riječi hvale, ali poslije saznanja da je član nekakve komisije glavnog odbora dps-a (ej glavnog odbora, jednog od izvora svih tih poganluka koje ta nesojska grupacija sprovodi), o njemu ne mogu misliti dobro, niti ću. Ako se neko uvrijedio zbog mojih kvalifikacija, neka je. Da dodam, ko ga jebe.
ahaha, dobro andirajsevicu znamo da je dps realnost, ne moras nam to i ovjde spominjati, nespomenu.
Dopunice, kao prvo žensko sam. Kao drugo, za Andrijaševića znam preko moje sestre kojoj je bio asistent. Prema tome, bez daljih komentara.
pozdravi i sestru i assistenta
Samo ti uživaj. ;)
Kad DPS aparatcik citira Kisa o nacionalizmu tesko je ne sjetiti se one recenice Dostojevskog o obesmisljavanju i uprljavanju ciste ideje.
Ako pažljivo pročitate tekst, vidjećete da autor kritikuje svaku stranu. Ali mi smo ograničen narod, pa nam je nelogično da neko kritikuje svoju partiju. Ljudi, dokle ćemo pričati sve najgore o nekome koga ne poznajemo??? Opet ograničenost? “On je iz te partije, kako on može da bude stručan, pametan, kako on može dobiti zvanje asistenta?”. Dokle god ljudi u CG budu razmišljali kao vi, nema nama spasa.
Ako vi već smatrate da ste bolji, pametniji, pa izvolite gospodo, napišite tekst, učinite nešto, kritikujte nekoga, ne morate samo da se krijete iza tih komentara. Tako ništa nećete promijeniti. Recite javno to što mislite. Lako je sjedjeti za kompjuterom i čekati priliku nekoga da uvrijedite. Moramo da mijenjamo ovo stanje u našoj državi, ali ako ćemo samo da čekamo kako nekoga da uvrijedimo, živjećemo ovako još 100 godina. Moramo da se pokrenemo!
I opet kažem, dok god budete tako razmišljali, ostaćemo tu gdje smo, bez ikakvog napretka, koji nam je i te kako potreban! Ali, vrijeme će pokazati, da li smo stvarno toliko ograničeni ili ne…
Brate ti sve jedno te isto. Evo plaćam sve svoje račune, bacam smeće u kontejner, propuštam pješake na pješačkom, pomažem starima da pređu ulicu, uplaćujem novac (redovno i koliko imam) u dobrotvorne svrhe, nikoga ne vrijeđam i trudim se da sve ljude posmatram jednako, učim i radim na sebi. Nemam namjeru da pišem bilo šta, jer mislim da ne treba bilo koga da učim bilo čemu. Neka ljudi čitaju, putuju koliko mogu, pa će sve sami naučiti. Međutim, imamo tu jednu novu grupicu tehnokrata sa svojih od 25-40 godina, koje savršeno briga za bilo koga i bilo šta, jer se naslone, kao ovaj Andrijašević, na nekakvu komisiju, i dobiju inspiraciju za pisanom demagogijom. Darko Pajović je takođe školski primjer toga sloja. Savršeno se njemu j..e da li neko sjutra ima ljeba da jede, da li sva djeca mogu u školu, da li ljudi žive bez struje jer ih je neko slagao da će im oprostiti dug… On je mlad, pametan i piše. Ne idemo naprijed zbog njega, a ne zbog mene. I molim te bez demagogije. Demagogija se u našem narodu inače zove prdnjava.
“U Crnoj Gori su uspostavljena neka, za ostatak svijeta, prilično neobična pravila. Ja zaključujem da ukoliko čovjek ima jednake emocije prema slovima s i ś, ima jednake emocije prema lijevoj i desnoj strani zastave, ima jednake emocije prema prvoj i zadnjoj strofi himne, on ne može obavljati značajnu funkciju u Crnoj Gori, kazao je za Antenu M crnogorski književnik Andrej Nikolaidis.”
Да се Пајовић опредијели!! Лудило изазива Чудило… Ха, ха, ха…
Zašto onda vrijeđati nekoga ko je iznio svoje mišljenje? Samo to mi nije jasno, koliko god se trudila da shvatim. Zar nije davno rečeno da svako ima pravo na svoje mišljenje i da ga javno iznosi… Sloboda govora, koliko ja znam.
uh kakvu temu otvori, prva banko otvori se!
Kako si ti (ili vi) ogorčen čovjek. Dalje ne želim da komentarišem.
Toni je napisao da grupa tehnokrata starosti od 25 do 40 godina nama “zagorcaje zivot”.
Gospodine Toni, mozda grijesim, ali pod pojmom “tehnohrata” se podrazumijevaju ljudi specijalisti tehnickih nauka, koji su po pravilu angazovani u industriji i ciji je politicki angazman tijesno povezan sa povecanjem industrijske proizvodnje i uvodjenjem inovacija.
Primjer tehnikratskle vlade je do skoro bila Kina, gdje su se na celo drzave nalazili vrsni inzinjeri, koji su i odgovorni za ogroman industrijski razvoj te zemlje.
Tehnokrati su ljudi koji su kroz bavljenje tehnikom i tehnickiom naukama naucili da razmisljaju logicno i koji su naucili da probleme efikasno resavaju. Poznato je da obicno najintiligentniji ljudi studiraju tehnicke nauke.
E sada ja mozda grijesim u vezi pojma “tehnokrata” ako je tako izvinite, ali ako je moja definicija pojma “tehnokrata” tacna, meni se cini da u Crnoj Gori ni “t” od tehnokratije ne postoji, nego da nasom drzavom vladaju sve neki pravnici, ekonomisti, sociolozi, psiholozi i ostali eksperti za pravljenje i prodavanje magle.
Toni, prica skroz na mjestu. No cini se da i Realnost ima iskrene namjere, ali da je mozda mlada ili neupucena (bez uvrede), pa bi trebalo ispocetka pojasniti neke stvari. Problem je sto niko od nas ovdje nema za takve stvari vremena, volje ni zivaca, a samo tako se mladima (mozda i Andrijasevicu) moze objasniti zasto su neke stvari pogresne (doduse, ja se ni sa Bacom nisam mogao objasniti, no to je prica koja ide malo dublje). Mira Kuljak je neko ko je uvijek imao dosta strpljenja za pojasnjenja, i to je vrlo bitna karakteristika (lidera).
Realnost, ukratko, radi se o sistemu vrijednosti. Ako se sa nekim stvarima ne slazete na nivou principa, ne bi trebalo da zelite biti dio takvog tima. Mijenjanje sistema iznutra je utopija i demagogija, jer sistem za dorucak pojede svakog takvog pojedinca, sto se mnogo puta pokazalo (ako je neko nekad vjerovao u SDP, pogledajte u sta su se pretvorili). Kritika svake strane je tu da bi pojedinac imao iluziju slobode a sistem izgledao demokraticniji nego sto jeste, no tako se ustvari samo gusi stvarni otpor.
Ako pažljivo pročitamo tekt možemo prije samog teksta vidjeti da je autor nešto za vladavinu prava u DPSu. Vladavina prava vs. DPS.
Sav moralin suovrat i devijacija sistema vrijednosti u demokratskom uređenju društva vuče iz nedostatka vladavine prava. Simbol toga kod nas su šefovi autora ali ne samo šefovi već i ostali akteri pomenuti u tekstu.
Ako pažljivo pročitamo tekst vidjećemo da ima određene kontradiktornosti, a poražava završetak i početak koji se svodi na polje sporta (u nedostatku argumentacije). Tako autor kaže:
“…bez obzira na to da li je pobjeda ostvarena u regularnom vremenu ili u produžecima, sa ili bez pomoći igrača sa klupe, pamti se finalni trenutak: pehar u rukama kapitena pobjedničke ekipe. A pehar će, i nakon završetka ove utakmice, biti u rukama DPS-a i Koalicije Evropska Crna Gora.”
Da li to nama autor želi da kaže da je to ideal demokratskog društva i vladavine prava. Bilo regularno ili ne, bilo kupovine glasova ili ne, bilo medijske manipulacije ili ne, bilo pritiska i ucjene na pojedinece ili ne – važno je ko je podigao pehar!
Tragedija je u toliko veća, jer radi se o inteligentnom i energičnom čovjeku – autoru teksta. Predviđam mu blistavu karijereu jer ma koliko DPS izgledao moćno nemaju oni baš previše poslušnih i u isto vrijeme pametnih ljudi.
Igor Lukšić je takođe pametan, govori više jezika i slično ali šta znači sve to kad je u kandžama propalog sistema koji će na kraju od njega napraviti budalu (bogatu budalu)
Vukmane, u pravu ste za primjedbu. Njih sam trebao nazvati “tehnokrate” (pod znacima navoda), jer su u pitanju ljudi za koje mi se cini da bi mogli biti dobri u onome sto su ucili, i sto su izabrali za poziv (dobri studenti, specijalizanti, postdiplomci…), samo da nije tog oportunistickog stava koji im ne dozvoljava da pljunu u lice nepotizmu, lopovluku i vladavini najgorih. Umjesto da takvi budu perjanice, oni opserviraju na nevazne teme, drze se po strani, i koriste ovo malo resursa sto je ostalo. U posljednje vrijeme sam prijatno iznenadjen brojem vrlo obrazovanih mladih ljudi, i istovremeno zgrozen nedostatkom bilo kakvog kritickog stava kod istih. Nego, bojim se da su izvori toga dublji. I sam sam odrastao u losem ambijentu (drustvenom), pa sam nekako naucio da razdvojim dobro od loseg, ali mi je nekako urodjen otpor prema bahatosti i aroganciji, koju nasa vlast ima kao jednu od glavnih osobina. E kod ovih omladinaca toga nema, prema toj pošasti su potpuno ravnodusni, cak neki od njih osjecaj da su ostali “gori” smatraju poptuno normalnim. Bez samokritike i objektivnih zakljucaka, drustvo u cjelini srece nema.
Biće ovaj mali jednog dana šef kabineta.