Paula Petričević: Agora kotorska

Da se razumijemo – da kojim slučajem Andrej Nikolaidis nije urednik ili, kako na sajtu KotorArta stoji, programski direktor Pjace od filozofa, malo bi se ko uzbudio ili pak zainteresovao za debakl ovog dešavanja.

U nekom drugom slučaju ne bi se podigao ni deseti dio prašine što se razletjela nakon mailaopravdano frustriranog posjetioca objavljenog dva dana nakon završetka neodržanog programa, na sajtu Radio Kotora, i to naravno nakon što su ga prenijele i „Vijesti“, sa još dva dana zakašnjenja.

Sve bi se, pretpostavljam, završilo na poslovično neutralnom, blaženo beslovesnom i za kontekst nezainteresovanom izvještavanju državnog dnevnog lista, ili pismu slušaoca lokalnog radija. I to bi bila prava mjera posvećenosti i pažnje koja se poklanja teoriji u našem medijskom prostoru.

No, ispostavilo se da je to postala jedna od najudarnijih i najčitanijih vijesti iz kulture protekle sedmice. Na istančano ironičan način ova se činjenica elegantnim šarmom svakodnevnog života, kao namjerno, kao da tačno zna gdje, uklopila u temu ovogodišnjeg programa – „Od Antigone do Angele Merkel – politički teatar, teatralna politika“. O čemu je riječ?

Isprepletenost teatra i politike koji zaneseno plešu često skaredni stiskavac na kotorskoj pjaci, onoj od salate, kina, brašna ili filozofa – svejedno, jedna je od stabilnih odlika svih izdanja ne samo Pjace od filozofa ili Kotor Arta, već i bilo kog drugog dešavanja koje ne mora imati nikakve nužne ili direktne veze sa politikom – naučnog, kulturnog, sportskog ili onog tradicionalnog pučkog.

Premreženost svih segmenata i oblika društvenog života najnižim oblikom političkog – bezočnim partijašenjem koje reproducira strukturu bilo lokalne, bilo nacionalne skupštine u svim državnim, dakle javnim, zajedničkim, svačijim institucijama, predstavlja jednu od najozbiljnijih prepreka njihovom istinskom funkcionisanju.

Ako se kadar u ovim organizacijama, kao i manifestacijama koje one podržavaju, regrutuje uz uslov političke podobnosti, iz stranačkih ili rođačkih, bratstveničko-kumovskih redova, onda se tom istom linijom, i samo njom, kreće i vertikala odgovornosti. Bilo koja dalja priča na ovu temu je po meni izlišna. Ili ste odgovorni standardima struke, ili gospodarima.

Daleko bilo da ste odgovorni i onima zbog kojih se, makar prema uvjeravanju organizatora, dešava kompleksan i razuđen, u nekim segmentima uistinu respektabilan program festivala – građanima Kotora i dobrodošlim posjetiocima. Međutim, makar kada je Pjaca od filozofa u pitanju, to nikada nije bio slučaj.

O tome sam pisala prije dvije godine, bijesna zbog raspojasane indolencije organizatora, osujećena, poput gore pomenutog slušaoca Radio Kotora, činjenicom da nakon izlaganja učesnika nije bilo vremena predviđenog za diskusiju, pa ste mogli fino sažvakati svoja pitanja i pljunuti ih na neki od uglačanih pločnika starog grada ili ih progutati što, priznajem, ostavlja gorak ukus u ustima.

Tada sam na Pjaci doživjela zaista jedinstveno i u neku ruku ponižavajuće iskustvo: „od auditorijuma se reakcija i diskusija nisu očito ni očekivale jer se, prema riječima jednog od organizatora, “filozofija povlači pred teatrom”. Pa umije li išta drugo da čini u ovoj zemlji osim da se povlači i aminuje, savjetuje i mni sa umišljene, maglovite visine ili priziva iskonske sile i duhove svetih otaca, tapkajući u ćošku u koji ju je još sholastika posadila da čuči na kukuruzu?

Čega smo onda bili svjedoci, ako već ne i učesnici? Javna stvar – res publica – brutalno se privatizuje tako što se javnom prostoru i riječi oduzima njihova polemička bit, čime se dijaloška priroda filozofskog promišljanja srozava na predstavu za provincijsku publiku, instrumentalizujući se u izraz naočitosti i dobrog ukusa moćnika.“

Treće izdanje ovog segmenta Kotor Arta u najgorem je smislu potvrdilo tu tezu, ali i nametnulo sledeću – ako se i desi da se neko zainteresuje za dešavanja, odnos i propuste organizatora, onda to neće biti niti zbog teorije, niti zbog publike, već zbog konvertibilnosti ovih propusta u municiju za potkusurivanje postojećih sukoba.

Je li onda politika danas, kako se emfatički pita u eksplikaciji ovogodišnje teme Pjace, uistinu „tek teatar, tek uprizorenje“ u kom“ lideri tek glumataju demokratiju“? Čini se na koncu da je sve politično, osim politike koja je simulakrum kapitala. Šteta što se o tome nije moglo diskutovati sa Negrijem. Ostaje da vidimo hoće li neko odgovarati zbog toga?

Vijesti

Comments

  1. “Čega smo onda bili svjedoci, ako već ne i učesnici? Javna stvar – res publica – brutalno se privatizuje tako što se javnom prostoru i riječi oduzima njihova polemička bit, čime se dijaloška priroda filozofskog promišljanja srozava na predstavu za provincijsku publiku, instrumentalizujući se u izraz naočitosti i dobrog ukusa moćnika.“

    Paula rocks!
    Da bi pokazao svoju sklonost ka nesvakidašnjim stvarima, portugalski kralj Manuel I je 3. juna 1515 godine na trgu Tereiro du Paso u Lisabonu upriličio dvoboj slona i nosoroga, jedini koji je Evropa ikada vidjela :)

  2. Nece niko odgovarati, Paula. Nece ih to ni dotaci, oni ce nastaviti blagougodno da se smjeskaju.
    Tuzna je cinjenica u Crnoj Gori da morate biti grubi, i ponekad nepristojni, da biste iznijeli svoj stav, da biste iskazali svoje neslaganje, ili bilo kakvo misljenje. Slicno kao u raspravi o bojkotu izbora i uopste institucija, nadati se u sansu za res publicae besmisleno je ukoliko je ta sansa uokvirena (ne)pisanim pravilima sistema. Zato, po meni, treba bojkotovati i takva desavanja, jer ona su aproprisana od strane sistema da bi stvorila utisak normalnog funkcionisanja drustva, dok ih pomenuti okviri upravo obesmisljavaju.

    Fuck Pjaca od filozofa! Fuck Kotor Arteatar, ako je okupiran od strane gospodje ministarke (vrlo politicki cin)! Fuck Zizek, ako ga sistem ugoscava! Moraju znati gdje i s kim dolaze, posao im je da znaju. End of story.

    • Glas usamljenog čovjeka. U novoj crnogorskoj & evroatlantskoj “praksi” (a bogami i u ladotajovićevskom pozitivizmu, političkom i kulturološkom) ovo što si rekao u komentaru se zove oportunizam, ekstremizam itd. Po njima, treba prihvatiti pravila igre (a tu ni pravila ni igre zapravo nema) i mijenjati sistem “iznutra”, naravno – nego kako drugo:). Naprednim, elokventnim kolumnistima Vijesti se od bilo kakvog bojkota diže kosa na glavi (najugledniji, Brković Balša, ni riječ o kolegi kolumnisti V. Vukotiću u svojim subotnjim jutarnjim kontemplacijama, a o Nikolaidisu da i ne govorim. Raskrinkava izvjesnog Mila Đukanovića još od 2000 i neke).

      Bunt protiv sistema, prema toj teoriji, treba uvesti upravo u institucije sistema (treba uvažavati poredak), pa onda bojkotovati – VRIJEME JE i slične šarene laže, za koje se ispostavilo da su samo skupi kokteli neuvjerljivog protestvovanja, prilično tragikomično izrežirani. A zapravo je nevrijeme i svi se plaše sopstvene sjenke , što je surova istina. Ustvari, svi se plaše suštinske promjene, jer bi takva uzdrmala kompletno društvo. Julian Assange je u ovom poretku stvari folirant koji ništa ne radi na vrijeme, neprijatelj naših prijatelja iz EU i USA, pa zato i naš neprijatelj. Bilo koja crnogorska/balkanska vlast bi ga ekspresno izručila i bila ponosna na taj potez koji će nas još više približiti EU:). Ukratko, tuga tužna…

      Komentar ti je potpuno na mjestu.

      • Sa druge strane, to je Antonio Negri… Jadan covjek, ko zna koje su pare na njemu oprane (vidim, doduse, i Unesco medju sponzorima).

        Razumijem ja Paulu, bilo bi odlicno upitati Negrija upravo o ovim stvarima o kojima ovdje diskutujemo. Ali je to (skoro) nemoguce ukoliko dogadjaj uprilicuje sistem. Zvucnost imena nazalost treba gledati samo kao mjeru uspjesnosti simulakruma.

  3. a sta je uradio nikolajidis pa je kritikovan? iz clanka nijesam uspio da saznam koji je grijeh ili greska u pitanju?

    a ovo :”Tuzna je cinjenica u Crnoj Gori da morate biti grubi, i ponekad nepristojni, da biste iznijeli svoj stav, da biste iskazali svoje neslaganje, ili bilo kakvo misljenje. Slicno kao u raspravi o bojkotu izbora i uopste institucija, nadati se u sansu za res publicae besmisleno je ukoliko je ta sansa uokvirena (ne)pisanim pravilima sistema. Zato, po meni, treba bojkotovati i takva desavanja, jer ona su aproprisana od strane sistema da bi stvorila utisak normalnog funkcionisanja drustva, dok ih pomenuti okviri upravo obesmisljavaju.

    Fuck Pjaca od filozofa! Fuck Kotor Arteatar, ako je okupiran od strane gospodje ministarke (vrlo politicki cin)! Fuck Zizek, ako ga sistem ugoscava! Moraju znati gdje i s kim dolaze, posao im je da znaju. End of story.”
    je bas po mom meraku, jer pokazuje tendenciju rasta nezadovoljstva i kod onih koji ne odobravaju nasilje zarad slobode i nasilja zarad pravde. pravda i sloboda nemaju ideologiju niti partiju, to je osnova i dok se odatle ne pocne, sve je uzaludno.

    • Nema rasta nezadovoljstva, ono je na istom nivou, samo se adaptira prema stepenu (ne)prepoznavanja sustine prevare, a ovo o pravdi i slobodi se svakako uvijek podrazumijevalo.

    • ne shvataih jos uvijek sta je uradio nikolajidis, ili sta nije uradio, pa je sve otislo u tri udarnicke i cetiri bosne materine?

      • Meni rekose ovako, da je Negri, koji je inace kontroverzni talijanski filozof,poceo da prica o nacinima borbe protiv vlasti filozofskim, dakle tesko shvatljivim rjecnikom za nekoga, ko o filozofiji nema pojma, a posebno ako mu kantovsku terminologiju prevodi nestrucni poznavalac i filozofije i talijanskog i crnogorskog jezika. Sve u svemu, vece sa profesorom Negrijem, pretvorila se u blam, jer je Nikolaidis umislio da je filozof, pa je usro motku…

      • protiv vlasti? pa da li je on normalan, taj negri, crncuga jedna rasisticka, kod nas je glavna borba protiv opozicije, pa se i sama opozicija bori protiv opozicije, cus o borbi protiv vlasti. nije ni cudo sto nijesu mogli da prevedu, u nasem rijecniku (rjecniku, recniku) nema tih rijeci kojima se moze prevest borba protiv vlasti. Boze mili, kakvih sve cudaka ima, borba protiv vlasti, ka da smo stranci, a ne nasa govna, nije ni cudo da su svi skocili na nikolajidis kad mu ovavke stvari padaju naum!

  4. Moze li se uopste zamisliti kulturna manifestacija kao sto je npr ova u Kotoru koju prate ljudi sa desetak gorila a da to nikom ne zasmeta.Nikolaidis,Krivokapic…su tek dio cirkusa koji hoce sebe prestaviti kao nekakvo kultirno dogadjanje.Naravno opet svi polemisu o posledicama a niko o uzroku sunovrata CG kultune scene.

  5. Na kraju krajeva sta zapravo misli predsjednik CG skupstine rodjeni Kotoranin o svom gradu i kulturnim manifestacijama kad dolazi sa gomilom pratilaca i konvojem automobila?Sastav publike odgovara sastavu organizatora a svi zajedno zarobljeni saobracajnim kolapsom,uniformisanim i neuniformisanim cuvarima…opstina,skupstina,vlada nigdje na svijetu nisu pokretaci vec samo pomagaci kulturnih dogadjanja.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d blogeri kao ovaj: