Kako to rade drugi?

Evo šta je Oland uradio za 2 meseca kako je na vlasti

100% je ukinuo protokolarna vozila i prodao ih na aukciji.

Prihod je namenjen za izgradnju velikih infrastrukturnih projekata u do sada neuređenim predgrađima.

Objavio je i dokument koji sadrži 12 alineja gde svim državnim preduzećima ukida službena vozila. Oland veruje da svaki privrednik koji zarađuje 600.000 evra godišnje, ili više, može da kupi automobil. Ako to ne učini, ili je škrt, ili nesposoban, ili korumpiran, a  državnim preduzećima i ne trebaju takvi ljudi…

Pažnja. Ovako se dobija 345.000.000 €, koji će biti od 15. avgusta ove godine investirani u nove istraživačke institute modernih tehnologija i opet, PAŽNJA, zaposlio je  2560 mladih naučnih istraživača.

Šira javnost jedino zna da je odbio upis fiskalnog pravila u ustav, jer je to kao glupo,  ali je urgentnim predsedničkim dekretom za  75%, povećao porez svim porodicama, ne pojedincima, čiji neto godišnji prihod premašuje 5 miliona evra. Tim novcem, a da nije ni dodirnuo državni budžet, ove godine će zaposliti  59,870 nezaposlenih obrazovanih kadrova, a od 1. septembra 6900 i od 1. oktobra još 12500 nastavnika i profesora u državnim obrazovnim institucijama.

Opet PAŽNJA. Crkvi je ukinuo potporu u iznosu od 2,3 milijarde evra, kojima je rimokatolička crkva finansirala privatne liceume i škole. To je novac kojim će se graditi  4500 državnih dečjih vrtića i  3600 osnovnih škola.

On je uveo i poreske olakšice na “bonus kulture”, na primer, bibliotekama, a oni koji budu zaposlili najmanje dva  diplomirana stručnjaka biće sasvim oslobođeni poreza.

Ukinuo je vladine i državne novine, revije, fondacije i izdavačke kuće…

Zamenio ih je klubovima ili zadrugama koje promovišu razvoj preduzetništva s većom dodatnom vrednošću.

Bankama koje investiraju razvoj domaće privrede daće poreske olakšice, a bankama, koje se bave samo  novčanim transakcijama će ih povećati.

Snizio je plate svim državnim službenicima  za 25%, do 33% poslanicima u parlamentu, a drugim visokim državnim službenicima,  koji zarađuju više od 800.000 € godšnje – za 40%!

Sa 4 milijarde uštede, finansiraće socijalne kategorije. Samohrane majke će imati olakšice u prvih 5 godina deteta, a druge, s malo starijom djecom, 3 godine. Dobijaće redovan zajamčeni dohodak, ali ne samo 500 € (kao u Sloveniji, a Srbiju da i ne pominjem).

Sve navedeno ne dotiče ni 1 cent iz državnog budžeta!

Cela Evropa se boji ovih šokantnih mera. A rezultati: inflacije nema, a produktivnost i konkurentnost su se povećale prvi put u poslednje tri godine.

Comments

  1. Uuups. Socijalista koji ne gura ruku u državni budžet. Društveno odgovorna vlast bez crvene buržoazije i njihovih sitnih privilegija. Još ako se pokaže da pod određenim uslovima državne firme mogu da budu efikasne i konkurentne…

    NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!

    Ovo je noćna mora za naše UDG prijatelje.
    Žile? :D

    • NE ZOVI DJAVOLA.SIGURNO JE OTISAO NA PRODUKTIVAN ODMOR SA NASIM AUTOM SA NASIM (KREDITIRANIM)PARAMA NA KONTO NE PRODUKTIVNE ADMINISTRACIJE. PUSTI COVJEKA DAJ MALO DA UZIVAMO… PITANJE GLASI DOKLE MOZE MALA CRNA GORA KOJA JE PREZADUZENA I BEZ SVOJIH RESURSA FIZICKI OPSTATI?

      • Fizički može opstati onoliko koliko bude radila za svoj fizički opstanak. Kad objašnjavam odakle sam, najčešće čujem – “aaaa, vi ste od onih malih zemalja đe svi dobro žive”.
        Naravno da jesmo – svi odlično žive. To jest, svi u Vladi. Šaljemo ih na olimpijadu, plaćamo im stanove, školujemo klince, sipamo im gorivo u kola, stajemo im na semaforima kad prolaze.

        Zemlja trenutno radi za fizički nestanak, sa sve rukom na srcu i himnom u ušima. I dilemom na kom zvaničnom jeziku će izjavljivati ljubav svojim vlasnicima.

      • Ja moram dodati da oni sto su prodali djedovinu (kakvih je na Primorju dosta) zaista dobro zive i ne izgledaju kao da im ista fali. Tako dolazimo do one stare po kojoj narod ima vlast kakvu zasluzuje, kao i do osnovane pretpostavke da bi kod nas Oland bio pretucen trece veceri odrzavanja svojih politickih tribina.

      • Ja nisam ekonomista niti znam detalje o stanju u kom nam se nalazi drzavni budzet, ali sam ubijedjen da bi Crna Gora mogla itekako dobro da zivi samo da je ljudi sa vizijom, cak i ako se tek sad oslobodi DPSDP jarma (s tim sto je sigurno da bi neka nova XYZ koalicija dalje nastavila da muze). Nas je samo 650 hiljada, to je jedno parisko predgradje – kako je to samo lako prehraniti!

      • Stanje u kojem se nalazi državni budžet možeš anticipirati na osnovu učestalosti kojom g. Milorad “dajte-da-potpišem” Katnić objavljuje nova zaduženja u iznosu od 100 do 300 miliona eura. Da bi se imalo za još malo pljačke i rasipanja, za vraćanje Deripaskinih dugova i za ukidanje akciza na gorivo Manku. Privući investitore u obespravljenu i osiromašenu zemlju uopšte nije lako – konkurencija takvih država u Africi i srednjoj Aziji je ogromna.

        “Socijalizam prije ili kasnije ostane bez narodnih para” naučio nas je drug Živac koji ne vidi ništa nelogično u tome da g. Katnić koji je bez narodnih para ostao još na početku prvog pasusa – predaje na izvjesnom neoliberalnom univerzitetu.

      • Stanjem sam mislio na to kakav je saldo svih zaduzivanja, kradja i ostalog. Slazem se da nije lako privuci investitore, ali: (1) to je mnogo lakse ako se maknu oni koji odrzavaju ‘stanje soka’ i (2) nama u principu ne bi trebalo mnogo (s obzirom da nas je tako malo, mada nismo Francuzi). Pritom imam ideju kako da se privuku investitori i turisti: po jednu tvrdjavu, staru fabriku ili preduzece, od milion koliko ih imamo, dati svakoj od drzava koje bi u njima dobili kulturna predstavnistva i napravili muzeje otvorene za javnost. Dakle Rusiji, Izraelu (oni ce uvijek htjeti), Njemackoj, Italiji, itd. Te drzave dobiju priliku da predstave svoju kulturu, a i pojacaju svoje prisustvo u Crnoj Gori; Crna Gora dobije obnovljene stare zgrade i u njima muzeje, a onda i prihod od karata; narod dobije priliku da vidi umjetnost i upozna druge kulture; turisticka grana dobije dugorocne prihode; itd.
        Naravno da je utopija ;)

    • crveni baloncici says:

      …………“Socijalizam prije ili kasnije ostane bez narodnih para” naučio nas je drug Živac koji ne vidi ništa nelogično u tome da g. Katnić koji je bez narodnih para ostao još na početku prvog pasusa – predaje na izvjesnom neoliberalnom univerzitetu………….

      Prvo nije mi milo da me oslovljavas sa DRUG jer je za mene uvreda, ali znam da ti to nijesi zlonamjerno pa ti oprastam,znas da DRUG asocira na komuniste a ja nijesam komunist, mada u drugom kontekstu prihvacam ,

      Sto se tice postovanog Katnica, pa njemu SISTEM-politbiro, ne dozvoljava da sprovodi nauku ,a bolje sto je i on na tom mjestu nego recimo neko iz sindikata itd….. bar zadrzava situaciju da ne podje u p… m…., dok se sistem ne promijeni.

      • Namjerno sam te nazvao drug, i navikni se na to. To nije uvreda, osim za sitnokapitalističke snobove. Ti si naš drug već samim tim što dolaziš na ovaj forum i hrabro se boriš za svoju stvar :)

        E, da, po n-ti put:
        tvog “poštovanog” Katnića je PROIZVEO sistem, baš kao i tvog “poštovanog” Lukšića ili “velepoštovanog” Vukotića i sve ostale vesele svirače koji sa budžetskih pozicija promovišu preduzetništvo. Ako to ne vidiš, džabe ti je sva teorija.

      • crveni baloncici says:

        Vrlo ste lose postovani komentatori ovdje na ovom portalu usmjereni na potpori i doprinosu jedinoj ALTERNATIVI , koja nam se nudi a siroko nasiroko je otvorijo vrata svima i crvenima i crnima ,braco ,drugovi a to je DF. vas rad vasi komentari ako ste za promjene i opoziciono nastrojeni treba da date doprinos u tom pravcu.

        Ne mogu da vjerujem da je euforija bila mnogo veca da se ulicom skine vlast vikom i galamom ,nego kulturno listicim,,
        Sto ne pricate da treba ljudi da izlaze na glasanje masovno ako se to desi GOPTOVI SU ovaj put ,zbijte redove sto ste se UPLASILI POBJEDE!

  2. crveni baloncici says:

    …………ove godine će zaposliti 59,870 nezaposlenih obrazovanih kadrova, a od 1. septembra 6900 i od 1. oktobra još 12500 nastavnika i profesora u državnim obrazovnim institucijama……
    ……..To je novac kojim će se graditi 4500 državnih dečjih vrtića i 3600 osnovnih škola…..
    ………Samohrane majke će imati olakšice u prvih 5 godina deteta, a druge, s malo starijom djecom, 3 godine. Dobijaće redovan zajamčeni dohodak, ali ne samo 500 €…..

    ……………Cela Evropa se boji ovih šokantnih mera. ………….

    Naravno da se boji toga ,SOCIJALISTICKOG-“NOVOG”,exsperimenta kojim DRZAVI se jos vise daje POLUGA moci ,i kada se okrene jednog dana kad im ne bude islo TA ARMIJA DRZAVNIH BIROKRATA okrene se kad fali para nastupi nezadovoljstvo cinovnika itd… protiv DRZAVE ,blokirace-paralizovati zivot u FRANCUSKOJ-EVROPI ako bi se nedaj boze taj novi komunizam prelijo preko granica Francuske, ali ja se nadam da Evropa drzi Oladinu crvenu filozofiju pod prismotrom i da je budno drze da se ne prosiri dalje po kontinentu i ne izazove kasnije haos paralizu od preterane moci DRZAVE!
    To je zaista JASNO kao dan , zato i zakljucak na kraju teksta je na MJESTU kad kazu ,…Cela Evropa se boji ovih šokantnih mera. .,,,

    postovani callao, mora se ekonomija dugorocno posmatrati a ne duvanjem raznih crvenih baloncica koji neminovno pucaju jer su napravljeni -sacinjeni od crvene boje i to
    ne moze dobra doneti.

    • crveni baloncici says:

      Taj “progresivni ” program zaposljavanja i “napredak” bum itd…. imali smo dobijanjem “nove”-nam DRZAVE, a kako se zavrsava imamo prilku gledati UZIVO, a tvoja PAZNJA mora biti usred sredjena na da li ta nauka moze drzati vodu, ne ne moze ni guscu tecnost sigurno a kamoli vodu kako vrijeme bude odmicalo ona ce brze sve brze curiti ,a zapamti ZILEVE rijeci sjeti se nase price. necemo trebati mnogo cekati videces vrlo brzo ,strajkove i demonstracije ulicama Francuske kakve EVROPA od Praga ‘68 koje ono ese ?i, pa na ovamo nije zabeljezila, meni nije milo ali to su moje prognoze zato se boji EVROPA svih KOMUNA koje dolaze iz PARIZA a o jad su cio nas PLANET zabavili ,moj dobri callao .

      pozzzz

      • Djakomo Galanda says:

        E moj brate….
        …borba sa vetrenjacama vidim….
        …blago nama…
        ….prosperitetan je jedino dug…. bas dug…. !!! Dvosmislica , jbg.

      • Nema sumnje da ce na ulicama Francuske izbiti nezapamcene demonstracije, u Spaniji takodje i to uskoro, samo ce Crna Gora i dalje ostati netaknuta i uspavana divlja ljepotica, koju ce njen otac vjerno cuvati od svakog iole jaceg vjetra evropskog, pjevajuci joj uspavanku: spavaj zlato, spavaj zlato, nemoj da mi te lopovi evropski odnesu dalje od moje prve banke. A ko ima banku ima i vlast i tako jos dvaest godina duvace Milo te crvene baloncice, a vi cete biti srecni kao i do sada i mirno posmatrati kako se Francuzi i ostali bune protiv bankara, ne shvatajuci zasto…

  3. A dje ste vi to G. Nedovicu u svijetu vidjeli da tvrdjave-spomenike, gradovi ili drzave,prodaju tudjinu? Ja ne vidjeh i ako evo cijeli zivot krstarim po svijetu. Istina, to bi Crna Gora bez problema napravila kada bi neko htio kupiti njeno istorijsko blago, ali na svu srecu postoje ljudi koji znaju da cijene i tudju istoriju, pa je to dovoljan razlog da se u takvu vrstu trgovine ne upustaju. Pogledajte Dubrovnik koji zivi od svojih tvrdjava i neka vam to bude primjer kako se cuva porodicno blago od kojeg se lijepo moze zivjeti…

    • Gospodine (iz) Peroj(a),

      nismo se razumjeli. Nisam ja mislio da se bilo sta proda, vec da se da na koristenje, pod zakup, iznajmi. Vrsta ugovora zavisi od pregovarackog tima. Drugo, nisam mislio na tvrdjave (a kamoli gradovi i drzave, ne znam gdje ste to nasli) koje se koriste ili su unutar gradskog jezgra (iako ni to ne bi bilo strasno – uostalom, za te se svrhe – kao strana poslanstva – koriste palate na Cetinju), vec one koje propadaju (npr. Mamula, Kosmac, Gorazda, itd.). Da ne govorimo o starim fabrikama poput kotorske Riviere i slicnih.
      A vidio sam naprimjer u gradu u kom zivim, Amsterdamu, gdje je ruski Ermitaz prvo zakupio polovinu, a onda i citavu palatu na obali Amstela, i u njoj napravio ogroman muzej Hermitage Amsterdam. Da znate samo kako radi! A ako bas hocete, izlozbe koje Mank bude pravio u Porto Montenegru (ili ‘Dani Kanade u Tivtu’) su ustvari slican koncept, samo na manjoj razini – uzeo covjek (tudjin, kako vi kazete) staro preduzece i od njega napravio grad, a u gradu – galerija. Vidio sam negdje da ce biti predstavljene Warhol-ove slike.

      • Sad, Ermitaž godišnje ima tri miliona posjetilaca. Pored sve rusko-crnogorske prdnjave o kulturnoj i drugoj blikosti, Ermitaž otvara filijalu u Amsterdamu. Jer tamo ima publiku.

        Za to vrijeme u Crnoj Gori…

  4. Slažem se sa ovim što kaže Peroj. Sponzorstvo može, partnerstvo može.
    Za rasprodaju i poklanjanje – strijeljamo! :)

  5. BRAVO ZILE,SAMO PO PRINCIPU- UZROK,problem,RJESENJE.TI KOJI CE BITI OTPUSTENI NECE BITI SA VASE MREZE.TAKO DA SI TI DIO RJESENJA KOJI CE SAMO POTPISIVATI. AKO SI DOVOLJNO ZREO ZNAS O CEMU PISEM.TO STO SE OCEKUJE SAD U UPRAVI TO JE SAMO DIO JEDNE VECE SLAGALICE MREZNOG DJELOVANJA U KOJEM CVORISTE STO JACE TEZI KA PIRAMIDALNOM SVEOBUHVATNOM OBLIKU KOJE JE REZERVISANO SAMO ZA NAJACE ILI NASLEDNE.

  6. Ne G. Nedovicu, nije da svoje nedamo, dajmo, ali ako dodje jos neki Mank(vjerujte da nam na Manku zavide i ovi sto imaju Brijune), ma nesto sumnjam da ce jos neko takav vise ikada doci u Crnu Goru.Mamula velite,pa da se nekome iznajmi…bilo je takvih razmisljanja jos odavno, ali uvijek se pojavio neki novi probisvijet, obecavajuci da ce od Mamule napraviti kazinò alla Monte Karlo, ali su svi zaboravljali na jednu veoma vaznu stvar, granica na moru sa Hrvatskom jos nije povucena,pa se sudbina Mamule jos ne zna. I na kraju jedan aktuelan primjer iznajmljivanja tvrdjave Kanli kula u herceg Novom, koja je iznajmljena lokalnom, sitnom tajkunu, koji posto nije cak ni sipatizer DPS-a, na toj najljepsoj otvorenoj pozornici na Jadranu(izuzimam Arenu u Puli), moze da organizuje samo predstave koje su u organizaciji opstine, jer DPS kaznjava one koji mu ne daju glas, na sve moguce nacine, pa i preko spomenika kulture. Porediti Amsterdam sa Crnom Gorom,ili kad ono G. Milovan Jankovic daje primjer Danske, nije na odmet, ali ako vam kazem da ce nas na bijenalu arhitekture u Veneciji zastupati podobni anonimci, dok ce Amsterdam recimo zastupati arhitekti svjetskog glasa…eto ja samo po tome zakljucujem da je Manka poslao sam Bog i da je sa time zavrsio svoju misiju u Crnoj Gori.

  7. ja se cudu ne mogu nacudit sta ceka sdps, a vala ce vidjet domaca birokratija samo da se sezona zavrsi, bice svega i svacega, necete vise na ovu ruku, makar do izbora, ja vi jemac, a i penzioneri, neka, neka.

  8. ako bi misko i sveto poceli od ponedjeljka sa komjuniti organajzingom, do izbora bi 99% crne gore navijalo za francuske mjere stednje u francuskoj, a na domace bi probleme zaboravilo i svi srecni glasali za partiju.

  9. AKO IMATE STRPLJENJA, ISPLATILO BI VAM SE PROČITATI SLJEDEĆI TEKST, JER EVO KAKO SU “VIJESTI” PRIJE PAR DANA PRIKAZALI “JADNU I ŽALOSNU” FRANCUSKU, KOJA SAMO ŠTO NIJE PROPALA!

    Vijesti online › Svijet › Evropa › Francuska: Umišljena velesila

    Nada Bogetić Objavljeno: 20.08.2012 u 10:012623 prikaza8 komentara

    ŽIVE U PROŠLOSTI

    Francuska: Umišljena velesila

    Problem Francuske je što se ona ne može odlučiti da li želi da bude dio sjevera ili juga

    Prije nekoliko sedmica, francuski predsjednik Fransoa Oland održao je govor u bašti francuske ambasade u Rimu. Tog popodneva se sastao sa španskim premijerom Marijanom Rahojem, njemačkom kancelarkom Angelom Merkel i italijanskim premijerom Marijom Montijem i, još jednom, se usprotivio zahtjevima Njemačke za reformama.

    A zatim je iste večeri održao podugačak govor u kojem je oplakivao smrt francuskog kao jednog od međunarodnih jezika. Zvučalo je to neobično nostalgično, kao da se na neki način nadao da će zaustaviti globalni trijumf engleskog jezika.

    Oba pojavljivanja u Rimu imala su više toga zajedničkog nego što se čini u prvi mah, navodi se u članku njemačkog nedjeljnika „Špigl“. Jedan od razloga zašto je Francuska trenutno težak partner u Evropi je taj što je zemlja koju Oland predstavlja staromodna – i beznadežno zaljubljena u samu ideju svoje staromodnosti. Ona živi u prošlosti, ali čak i kada zna da se nalazi u problemima, odbija da se promijeni.

    Francuska je peta po veličini ekonomija na svijetu, i u ovom trenutku investitori čak plaćaju da bi joj pozajmili novac. Međutim, Francuska se takođe smatra jednom od ekonomski oslabljenih zemalja Evrope. Njena konkurentnost umjereno opada od 1990-ih, nezaposlenost je dostigla 10 odsto a dug vlade iznosi 89% BDP-a.

    Uvecaj!
    Premda je Francuska daleko od toga da postane još jedna Španija ili Italija, ali ukoliko ubrzo nešto ne učini veoma lagano bi mogla upasti u tešku situaciju kao njeni susjedi na jugu. Zbog toga Francuska igra ključnu ulogu u spasavanju eura.

    Međutim, problem Francuske je što se ona ne može odlučiti da li želi da bude dio sjevera ili juga.

    U jednu ruku, kada su u pitanju ekonomska snaga i politički uticaj, ova se zemlja gotovo opsesivno upoređuje sa susjednom Njemačkom. Njeni političari su uvjereni da predstvljaju najvažniju zemlju Evrope.

    Međutim, u isto vrijeme, ono što Francuska cijeni kod sebe je njeno južnjačko srce. Sebe smatra mediteranskom zemljom i ponosna je na svoj stil života, što je oblast u kojoj se osjeća superiornije od Njemaca – a i od ostatka svijeta.

    Dvije strane francuske psihe

    Obje strane francuske psihe se mogu lako potvrditi u Parizu, gdje su, čini se, dugački ručkovi suštinski dio sklapanja poslova. Pojedini francuski radnici imaju pravo i na do 40 dana godišnjeg odmora. Suprotno tome, mnogi radnici imaju duže radne sedmice od njihovih kolega u Njemačkoj, ističe „Špigl“.

    Međutim, u ruralnoj Francuskoj, na primjer u selima u departmanu Korez – bivšem izbornom okrugu Fransoa Olanda – čini se da se vrijeme decenijama nije pomjeralo. Staromodnost Francuske je istovremeno fascinantna i razlog za očajanje. Ova zemlja ne vidi zašto bi se prilagodila ostatku svijeta, i postala je tvrdoglava kada ostatak svijeta od nje traži upravo da to uradi

    Francuska želi da ima ulogu u svijetu, ali samo ukoliiko može da diktira ton i uslove – kao što je i radila u prošlosti kada je bila prava svjetska sila. Francuska može voditi rat u Libiji, ali nijedna francuska vlada niije sposobna da smanji plate državnim službenicima.

    To govori zašto Oland nikad ne koristi riječ „reforma“ kada govori o tome da će francusku ekonomiju ponovo učiniti uspješnom. Umjesto toga, on i dalje govori o redressement, što se može prevesti kao „oporavak“. To ne priziva sliku uloženih napora, već prije bolesne osobe kojoj je neophodna prava injekcija da bi joj bilo bolje.

    Od kako je na vlasti, Oland je poništio dio strukturalnih reformi koje su usvojene proteklih godina. Granica za starosnu penziju je smanjena za pojedine vrste radnika, a oni koji žele da rade duže od obaveznih 35 sati nedjeljno moraće ubuduće da plaćaju dodatne takse. Oland nužno ne želi da smanji državnu potrošnju(56%) ili troškove osiguranja radnicima (za 50%). Očigledno na taj problem ne gleda kao na prekomjerne troškove vlade, već prije kao na nedovoljne prihode vlade.

    Za vrijeme izborne kampanje, Oland je obećao da će biti „normalni predsjednik“. Sada se čini kao da je time mislio vraćanje na stari način.

    Šarmantno konzervativna

    Francuska je, u suštini, duboko konzervativna zemlja. To je dio njenog šarma. To je, takođe, omogućilo da neke stvari koje više ne postoje nigdje drugo u Evropi, opstanu u Francuskoj.

    Na primjer, francusku politiku karakteriše staromodni antagonizam između ljevice i desnice, nešto što ostatak Starog kontinenta nije vidio od 1989. Zna se na čijoj su strani građani, političari ali i mediji. Ova dva tabora slave svoje ideološke razlike u Francuskoj, dok podjela između ova dva pravca više nije toliko jasna u drugim zemljama.

    U isto vrijeme, oba tabora dijele ubjeđenje u regulatornu ulogu vlade i da ona može, i mora, da usmjerava ekonomiju. Kada je PSA Pežo Sitroen grupa nedavno saopštila da namjerava da ukine 8.000 radnih mjesta u Francuskoj, predsjednik je istog trenutka zatražio „pregovore“ iako vlada ne posjeduje nijednu jedinu akciju u toj kompaniji. Takozvani „ministar produktivnog oporavka“ Arno Montebur, protivnik globalizacije, sastao se sa nasljednikom imperije Pežo, Tjerijem Pežoom, i uputio mu javnu pridiku.

    Želja za protekcionizmom je, takođe, duboko ukorijenjena, od ljevice do desnice. A nekih 60% Francuza se plaši globalizacije. To je nacionalni fenomen.

    Da se pitaju, cijela Francuska bi bila jedno malo galsko selo kao u stripu o Asteriksu, koje se kosi sa ostatkom svijeta. Međutim, za razliku od sela u čuvenom francuskom stripu, Francuska nema magični napitak. U isto vrijeme, ankete su pokazale da su Francuzi najpesimističniji narod u svijetu – u slučaju smaka svijeta, oni ne bi imali volje da išta učine povodom toga, baš poput lidera galskog sela Vitalstatistiksa.

    Zaista, Francuska, u vrijeme krize, insistira više nego ikada na tome da bude Francuska. Prošlo je 220 godina od kako je zemlja odrubila kralju glavu, a i dalje se prema predsjedniku ophodi kao prema monarhu. Uz takav mentalitet, kako se može očekivati da će se jednostavno promijeniti?

    Okupirani sami sobom

    Slavlja povodom obilježavanja Dana republike 14. jula nude nagovještaj preokupacije ove zemlje samom sobom. Moglo se vidjeti kako je jedna umišljena svjetska sila na taj dan transformisala svoju fantomsku patnju u demonstraciju snage.

    Figura šefa države takođe zaslužuje pažnju, bez obzira ko se nalazi na vlasti. Kada je Oland otišao u prvu zvaničnu posjetu njemačkoj prijestonici, berlinske novinare je to podsjetilo na prvu posjetu njegovog prethodnika Nikole Sarkozija. Primijetili su blago nadmene manire koje je socijalistički lider naučio od kako je postao predsjednik, kao da je on lider zemlje od 265 a ne 65 miliona stanovnika, navodi nedjeljnik. Međutim, to nije bila promjena ponašanja, već prije uloga koja se od njega očekuje.

    Tokom izborne kampanje, često se mogao čuti kako ponavlja jednu određenu frazu: „Francuska je velika država“, za koju je uvijek dobijao gromoglasan aplauz.

    U Njemačkoj se Francuska, premda podrugljivo, pominje kao „le grand nasion“. U samoj Francuskoj, niko nikada nije ulagao napore da bi to naglasio. Za Francuze, očigledno je da je Francuska jedna od najvažnijih zemalja na svijetu. Međutim, Olandove stalne primjedbe mogle bi biti shvaćene kao znak da Francuska to više ne uzima zdravo za gotovo.

    Činjenica da se njegova kampanja često pozivala na prošlost pokazuje koliko je Oland upoznat sa raspoloženjem Francuza.

    Kada Njemačka postane kul

    Čini se gotovo poput nerealnog sna da su neki u Francuskoj, na nekoliko sedmica prije kraja prošle godine, govorili da ta zemlja mora da postane više kao Njemačka i izbjegne „tropizam juga“.

    Jedan kratki period, izraz „njemački model“ bio je magična riječ. Koncept je potekao da predsjednika Sarkozija, i za vrijeme tog perioda, moglo se čuti kako taksisti, vlasnici malih preduzeća i intelektualci širom zemlje govore o tome koliko su Njemaci efikasniji u svemu. Njemačka je, činilo se, postala kul.

    Neko bi mogao pomisliti da su Francuzi opsjednuti sa Njemačkom

    Na nekoliko sedmica, Francuska je pomislila kako bi bilo to biti drugačiji, da bi shvatila da je uvijek željela da bude sve samo ne Njemačka. Istorijski entuzijazam ubrzo je splasnuo i vratio se na rivalitet. Od kako je izabran za predsjednika, čini se da štampu uglavnom brine to hoće li Oland uspjeti ili ne da navede njemačku kancelarku da se „povinuje“.

    Njemačka ostaje „model“ sa kojom se Francuska sve više upoređuje. Neko bi mogao pomisliti da su Francuzi opsjednuti sa Njemačkom.

    Uvijek su imali problema da razumiju susjede preko Rajne, za koje tvrde da su mnogo ozbiljniji, direktniji i krutiji nego što zaista jesu. Međutim, od kako su se zbog krize eura ove dvije zemlje zbližile više nego ikada ranije, Francuzi su stalno opsjednuti sa velikim susjedom. Francuski mediji stalno pozivaju u goste njemačke novinare da govore o svojoj zemlji.

    To, zauzvrat, govori puno o Francuskoj. To je jedna nostalgična i narcisoidna zemlja koja je takođe – baš iz istih razloga – dopadljiva. To je zemlja koja bi željela da bude dio sjevera, ali čije srce pripada jugu. Francuska ne želi da se prilagođava ikome, i stoga još jednom čeka na dan kada će se Evropa prilagoditi Francuskoj. Drugim riječima, kao što je uvijek.

  10. zaista nema smisla sta rade ti francuzi, sve mi vise i vise lice na antidrzavne elemente kojima je sve prece od nasih interesa.

  11. Rezigniranost svemogućim
    Miša Brkić | 02/09/2012
    http://pescanik.net/2012/09/rezigniranost-u-svemoguceg/

    Samo 100 dana bilo je dovoljno da se raspoloženje građanstva iz euforije pretvori u – rezigniranost. Nijednom političaru u novijoj istoriji nije pošlo za rukom da napravi takav katastrofalan obrt u raspoloženju građana na početku svoje vladavine. I nijednom političaru u novijoj istoriji nije se dogodio tako katastrofalan pad popularnosti među onima koji su ga doveli na vlast i do juče videli kao nadu i spasioca.

    Da, tako danas „stoji“ Fransoa Oland, predsednik Francuske, voljen među francuskim, evropskim i srpskim „sankilotima“ i levo orijentisanoj javnosti i poznat kao „gospodin svemogući“. Samo 100 dana trebalo je Olandu i njegovim fanovima (među kojima je i srpski premijer Ivica Dačić) da nauče osnovnu lekciju iz ekonomije – nema svemoćnog čarobnog štapića za izlazak iz krize. Pogotovo nema ekonomskog rasta bez štednje, a Oland je pobedio na izborima upravo htenjem da pokaže nemačkoj kancelarki Angeli Merkel i Evropskoj uniji da imaju pogrešan koncept izlaska iz krize koji se zasniva na štednji države. Onaj koji je obećavao da će teret krize podneti bogati, danas se suočava s anketom iz lista Figaro – 51 odsto ispitanika ocenilo je da su stvari postale još lošije otkako je Oland došao na vlast. Levičarski Liberasion nagoveštava da glasači sumnjaju u sposobnost nove državne uprave da se uhvati u koštac sa mnogim problemima. Opšti zaključak ozbiljnih medija je: „Rezultati su osrednji, Francuska je i dalje opterećena ekonomskom recesijom i nezadovoljstvom birača zbog rekordne nezaposlenosti.“

    Osim rezigniranosti širokih slojeva siromašnog stanovništva pogođenog krizom, Oland je na sebe navukao bes ne samo bogatih nego i francuskog srednjeg sloja. U London i Ženevu pred Olandovim drakonskim „porezom na bogate“ ne beže samo investicioni i „obični“ bankari i krupni kapitalisti, nego i penzionisani lekari. Niko od njih nije spreman da bude toliki patriota i da od svog zarađenog miliona evra, Olandu ostavi 750.000, a da predsednik države spiska 300 miliona evra na snižavanje cene benzina kako bi kupio naklonost prosečnog Francuza. Čak svaka peta firma koja se listira na pariskoj berzi ozbiljno razmatra opciju odlaska iz Francuske i priprema procene takve odluke. Jedna od vodećih francuskih banaka Sosijete ženeral planira da prebaci deo osoblja u London, a ima indicija da se na takav potez priprema i najbogatiji Francuz Bernard Arnult, osnivač i vlasnik kompanije LVMH (luksuzni proizvodi). Logika je jednostavna – sve njih francuska država progoni zbog njihovog bogatstva, a oni žele da se presele u zemlje koje pokazuju naklonost prema njihovom bogatstvu (Švajcarska, Velika Britanija, Belgija). Britanski premijer Dejvid Kameron jedva čeka „izbeglice“ iz Francuske koje će plaćati (niske) poreze u Londonu i finansirati britansku zdravstvenu službu, školstvo i slične društvene delatnosti.

    Vlast u Jelisejskoj palati ponaša se ovih dana kao da je u podrumu Palate pronašla zlatne poluge i da zato ne mora da štedi. Sem olakšavanja državne blagajne za 300 miliona evra za subvencionisanje cene benzina, Oland planira da potroši još 2,3 milijarde evra za subvencionisano zapošljavanje 150.000 mladih. On ne dozvoljava autokompaniji Pežo da otpusti 8.000 radnika i zatvori pogon za montažu automobila i najavljuje podsticanje kupovine domaćih automobila. Uvedene su i restrikcije na otpuštanje radnika, pa svaka firma koja deli dividende i bonuse ne može da otpusti nijednog radnika. Na krizom napaćenu dušu francuskog radništva kao melem legla je i odluka socijalističke vlade da ograniči platu najbolje plaćenog šefa u kompaniji (u kojoj je država suvlasnik) na maksimum od 20 plata najlošije plaćenog službenika.

    Sve je to zvučalo tako „solidarno“, samo je ostalo nerešeno pitanje – ko će to da plati? Posebno ako se nastavi egzodus kompanija, banaka, bogatih pojedinaca… iz Francuske.

    Ekonomska realnost je, međutim, neizvesna i zabrinjavajuća: blagajna je poluprazna i Olandu već sada treba sedam milijardi evra da zapuši rupu u budžetu, trgovinski deficit je sve veći, broj nezaposlenih stiže do alarmantnih tri miliona, za sada nema novca da se začepi rupa od 30 milijardi evra u budžetu za 2013. godinu, a Francusku čeka parafiranje evropskog fiskalnog paketa (zlatno fiskalno pravilo kojim se državama-članicama nameće štednja). Vodeći francuski mediji tvrde da su problemi sa kojima se Oland suočava (pre svega na ekonomskom frontu) preveliki zalogaj za njega.

    Dakle, ako francuski bogataši, kapitalisti, preduzetnici, bankari, kompanije i banke nisu spremni da finansiraju Olandov socijalistički eksperiment – ko će to da plati? Ako to neće biti svi poreski obveznici te države, ko onda?

    S obzirom da je Francuska članica evrozone, moglo bi se dogoditi da se „gospodin svemogući“ obrati – Briselu i zajedničkoj evropskoj blagajni da spasavaju Francusku.

    Desi li se takav scenario, onda padaju u vodu dve ključne poluge kojima je Fransoa Oland ušao u Jelisejsku palatu – patriotizam kao neophodni sastojak njegovog plana da se izbori sa Briselom i doktrina rasta (umesto štednje) koju je hteo da nametne Evropi kao lek za izlazak iz krize.

    Da li je rano za izvlačenje pouka iz socijalističkog eksperimenta u Francuskoj?

    Srpski političari, naročito ovi na vlasti, reći će da je to samo uobičajeno uhodavanje, nespretno „lutanje“ i podešavanje poreskih nišanskih sprava prema bogatima u prvih sto dana vladavine.

    Bude li umeo da čita raspoloženje Francuza koji od Francuske prave svetsku ekonomsku velesilu, pa čak ako ume da čita i raspoloženje onih koji su ga doveli na vlast („sankilota“), Oland neće moći još dugo da bude spokojan. Kako vreme bude odmicalo, biće mu potrebno sve više novca za „solidarnost“, a novca neće biti, naročito ako nastavi da beži u susedne države. Onda ostaje ili zaduživanje ili namrgođeni Brisel. A Oland je i sa bankarima i sa evropskom administracijom već zaratio.

    Ima li tu pouke za Srbiju koja je pre neki dan rešila da poveća porez na dobit kompanija sa 10 na 12 odsto. Prve reakcije „bogatih“ ljudi u Srbiji su negativne. Da li će srpski bogataši seliti biznis u susedne države? Ima nagoveštaja.

    Teško da je ko od njih spreman da finansira, recimo, sledeću „obavezu“ države: naime, pre neki dan je u jednoj srpskoj varoši na vlast došao naprednjački predsednik opštine i već prvog dana u posetu mu je došlo šestoro građana sa istim zahtevom – da im zaposli nekog iz familije. Ovih šestoro se setilo, a izgleda da ih ima još 600 koji su se setili, da je novopostavljeni predsednik u predizbornoj kampanji išao od kuće do kuće u njihovom predgrađu ove varoši i svakome od domaćina obećavao da će, kad dođe na vlast, zaposliti u Opštini jedno čeljade iz svake kuće.

    Naši političari na vlasti (naročito premijer Dačić) oberučke su dočekali i prihvatili Olandov model. Sada bi možda bilo pametno da još jednom dobro razmisle. Jer, Srbija nema alternativu – ako ne bude mogla da se zadužuje, Brisel nas neće „pogledati“.

    +

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d blogeri kao ovaj: