U sjenci lišća

Kako kritikovati

Važna stvar je nekom saopštiti svoje mišljenje i ispraviti njegove greške. To je čin saosjećanja i na prvom je mjestu kada je u pitanju služenje, način na koji to treba raditi je vrlo težak. Lako je otkriti dobre i loše strane neke osobe. Dati savjet u pogledu njih, takođe, lako. Velikim djelom ljudi misle da su ljubazni ako govore stvari koje su za druge neukusne ili teške da se izreknu. Ali, ako drugi ljudi ovo ne prime doboro, oni misle da tu više ništa ne mogu uraditi. To je beskorisno. To je isto kao i osramotiti neku osobu. To je isto kao i “skinuti je sa vrata”.

Da bi saopštio svoje mišljenje nekoj osobi, čovjek mora prvo dobro prosuditi da li je ta osoba sposobna da ga primi ili ne. On mora postati blizak sa njom i pobrinuti se da ona naprekidno vjeruje u njegove riječi. Približavajući se temama koje su joj drage, on treba da traži najbolji način da govori i bude jasan. Procjenite priliku i odlučite da li je bolje to uraditi putem pisma ili za vrijeme sastanka. Hvalite njegove vrline i koristite sva sredstva da ga ohrabrite, možda čak pričajući o sopstvenim greškama bez pominjanja njegovih, ali tako da on na kraju uvidi sopstvene greške. Neka primi ovo na način na koji čovjek pije vodu kada mu je grlo suvo i to će biti mišljenje koje će ispraviti greške.

Ovo je izuzetno teško. Ako je greška te osobe zapravo navika stara nekoliko godina, vjerovatno neće biti ispravljena. Ja sam lično imao ovakvo iskustvo. Biti povjerljiv prema svojim drugovima, međusobno se ispravljajući u greškama i biti sa njima kao jedan um, od velike je koristi za gospodara i izraz velikog saosjećanja. Ako osramotite neku osobu kako možete da očekujete da postane bolji čovjek?

*** ***

Odlomke iz knjige Hagakure, klasičnog japanskog djela, periodično ćemo objavljivati sa ciljem upoznavanja sa kuturom i načinom razmišljanja koje je duboko ukorijenjeno u narodu Japana. Od preko 1300 odlomaka od kojih je sačinjeno djelo Hagakure, pravodilac Villijam Skot Vilson izdvojio je po njegovom mišljenju oko 300 dolomaka koje čine srž ovoga djela.

Jamamoto Cunetomo nije bio pisac već samuraj kome je 1700 godine bilo zabranjeno da izvrši tradicionalni čin samoubistva nakon smrti svoga gospodara. Cunetomo se povlači se iz službe i živi u nekoj vrsti osame. Deset godina kasnije Toširo Curamoto, pisar koji je otpušten iz službe, počinje da posjećuje Cunetoma. Prilikom njihovih razgovora nastaje djelo Hagakure. Interesantno je pomenuti da su djelo pratile mnoga kontraverze od njegovog nastanka do danas. Sam Cunetomo naložio je da se knjiga spali ali je Curatomo bez njegovog znanja sačuvao rukopise. Knjiga je dugo vremena držana u tajnosti, služeći kao priručnik za obuku plemstva. Mračni dio svoje istorije duguje nacističkoj Vladi Japana kada biva zloupotrebljena u propagnedne svrhe u toku Drugog svjetskog rata. Naime japanska Vlada je upotrebom određenih djelova knjige, izvlačeći iz konteksta misli autora, propagirala kod mladih vojnika odlazak u rat. O ovome detaljno piše Jukio MIšima japanski pisac u svom djelu o Hagakureu. Knjiga je bila obavezno štivo velikog broja generacija japnaskih učenika i uticala je na fomiranje danšnjeg modernog Japana koji je sinonim za upjeh, a u isto vrijeme učivost, skromnost, lakoću življenja.

javniservis.me

Filozofija Hagakurea predstavlja jedan pristup koji je odavno uklonjen iz našeg modernog pragmatizma i materijalizma. Njen poziv je intuitivan, prije nego racionalan, a jedna od njenih glavnih pretpostavki je da čovjek može ići kuda god poželi putem jednostavnog razmišljanja. Intuicija, zasnovana na iskrenosti i moralnom vođstvu, vodi čovjeka do njegovih temelja. Ona nema ništa da kaže ni o vremenu ni o profitu, niti zagovara gubljenje vremena u nejasnim kontemplacijama o praznini. Čovjek živi u svijetu i reaguje na stvari oko njega. Pitanje je gdje će se skrasiti.

Villijam Skot Vilson

Hagakure – U sjenci lišča; Jamamoto Cunetomo (1659-1719)

Prevod sa engleskog jezika Branimir Đalić; IP Babun