Žan Pol Sartr: Čovjek prije svega egzistira

Svagda za kukavicu postoji mogućnost da više ne bude kukavica, a za heroja da prestane biti heroj.

Žan Pol Sartr bio je francuski filozof egzistencijalizma, dramaturg, novelist, kritičar i vodeći francuski intelektualac svog vremena. Rođen je 21. juna 1905., a umor je na današnji dan (15.04.) 1980. godine.

Sartr se opredijelio za marksističko tumačenje društva i svijeta uopšte, ali smatra je da mu egzistencijalizam mora biti dopuna, jer otkriva stvarnost u kojoj se pojedinac nalazi. 

Godine 1964. Sartre je odbacio književnost jer je smatrao da je buržoazija koristi kao zamjenu za pravo angažovanje u svijetu. Iste godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost koju je on, u skladu sa svojim mišljenjem, odbio primiti.

Sartrovo prvo filozofsko djelo je “Bitak i ništa” On tu razlikuje Bitak po sebi i Bitak za sebe. Bitak po sebi je masivna materija, ona je vječna i ona sve u sebe uvlači. Bitak za sebe je svijest. Egzistencija čovjeka se stalno suprostavlja bitku po sebi.

Sartr je smatrao da je čovjek slobodan i odgovoran, ali da je nemoćan u odnosu na svijet- sve je slučajno. Slučajnost je apsolutna, savršena, bezrazložnost.

U svom drugom djelu “Egzistencijalizam kao humanizam” Sartre objašnjava egzistencijalizam kao humanističku filozofiju. On smatra da “egzistirati” znači jednostavno biti tu i da ne postoji ništa što bi čovjeku moglo definisati karakter, ciljeve u životu i drugo. Samo čovjek može odrediti bit za sebe samoga:

Čovjek prije svega egzistira, susreće sebe samoga, uranja u svijet – i definiše sebe kasnije

Smatrao je da je savremeni svijet okrutan, ružan, dehumanizovan i da je život stalna muka i neuspjeh. Zbog toga je potreban egzistencijalizam kao filozofija koja ljudski život čini mogućim, jer pokreće čovjeka na djelovanje da postane ono što od sebe načini – ukupnost svojih djelovanja. To pokazuje da je sloboda u strukturi egzistencije.

Zbog toga je egzistencijalizam humanizam. Ovo se najbolje može izraziti citatom:

Svagda  za kukavicu postoji mogućnost da više ne bude kukavica, a za heroja da prestane biti heroj.

Comments

  1. A onda je odbio povjerovati u sovjetske logore, zbog cega se Danilu Kisa i konacno smucila Ljevica, pa je napisao fantasticnu Grobnicu za Borisa Davidovica. Kad su se gospodin Sartre i gospodja de Beauvoir pravdali da nisu znali, Kis je prvom rekao da za zapadnog intelektualca nema opravdanja (jer mu je posao da zna, a ima sve uslove da putuje i sazna), a gospodji preporucio da ipak cuti. I vjerovatno zbog njih i njima slicnih, izrekao da “U skoroj budućnosti, ako sve ne ode dođavola, odgovornost pisca će biti merena u prvom redu u odnosu na njegov stav prema stvarnosti logora”.

    Negdje na toj liniji, cini mi se, desava se i sukob Kamija i Sartra, dugogodisnjih prijatelja i saradnika.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d blogeri kao ovaj: