Lustracija – da ili ne?

(Dio teksta Prof. dr S. Lilića, objavljen 6.11.2001. u “Danas”-u)

Pitanje: Šta su lustracija i rehabilitacija?

Odgovor: To su sredstva protiv političkog revanšizma.

Iskustva pojedinih zemalja govore da je nakon perioda totalitarne vlasti potrebno sprovesti lustraciju. Kao osnovni motiv za lustraciju
navodi se da je to najsigurnije sredstvo protiv revanšizma. Lustracija je etička kategorija, a odnosi se na utvrđivanje odgovornosti za
podršku represivnoj politici nekog režima. Ona niti podrazumeva, niti isključuje druge oblike odgovornosti.

U bivšoj ČehoslovaČkoj lustracija je sprovedena “linearno” tako što je donet zakon kojim je visokim i srednjim državnim, vojnim i partijskim funkcionerima zabranjeno da u određenom periodu budu politički i javno aktivni. Pored niza nedostataka, ovaj proces je bitno doprineo obnovi demokratije u ovoj zemlji. U nasim uslovima, situacija je složenija. Zato se cini da bi posebne “sektorske lustracije” (npr. univerzitet, mediji, sudstvo, kultura itd.) bile znatno efikasnije od “linearne lustracije”.

Za uspeh lustracije, vazno je da kriterijum za odgovornost bude jasan, kao i da se pruži individualna mogućnost odbrane i rehabilitacije.

Na primeru univerziteta lustracija i rehabilitacija mogle bi da izgledaju ovako. Svako ko je od stupanja na snagu Zakona o
univerzitetu od 24. maja 1998. godine, pa do 5. oktobra 2000. godine obavljao bilo koju univerzitetsku ili fakultetsku funkciju (rektor,
dekan, sef katedre i sl.) na osnovu toga Zakona, ne može u narednih deset godina (alternativa: do kraja karijere) obavljati neku akademsku funkciju. Svakome se mora garantovati mogućnost da javno iznese razloge u svoju odbranu. O rehabilitaciji odlučuje arbitražno veće čiji se sastav određuje konsenzusom. Veće sve odluke donosi konsenzusom.

Umesto zaključka.

Kako, sa jedne strane, nijedan odgovor ne može biti definitivan i apsolutan, odnosno kako bi se, sa druge strane, u najvećoj meri
izbegle razne proizvoljnosti i eventualna politička arbitriranja, čini se da je za početak više nego dovoljno jasno i nedvosmisleno postaviti osnovne kriterijume i standarde za donošenje odgovarajućih odluka i preduzimanje akcija. Ovakav pristup siguno automatski ne bi odmah  doveo do optimalnih rešenja, ali bi sigurno predstavljao stabilan polazni osnov da rešenje jednog problema ne bude uzrok drugog.

Comments

  1. da, veliko da za lustraciju, vertikalnu i horizontalnu u svim segmentima koje pokriva administracija i birokratija, kako naucna, tako i volonterska, al da je ne sprovodi ova vlast, kao ni oni koji su bili u ovoj i prethodnima vlasti i opoziciji u poslednjih 125 godina. ako misko vukovic bude sprovodio lustraciju, il ranko krivokapic, kao dio progresivnih snaga za kontinuirani diskontinuitet, onda su najebali vjeciti neprijatelji i kontrarevolucionari.

  2. obavezno, ako ikad dođe do te prilike.

  3. malo mi je kontradiktoran stav da je lustracija “sredstvo protiv revanšizma” i “O rehabilitaciji odlučuje arbitražno veće”. Toga nema – ili se sprovodi za sve, po slovu zakona, ili se ne sprovodi. Da ne bi bilo pranja biografija i preletača, niti komesara i isljednika sa druge strane. Idu SVI – policija, anb, tužilaštvo, sudstvo, privreda (o, da, svi “eksperti” iz upravnih odbora), sindikat, univerzitet, mediji, “nezavisne regulatorne agoncije”, velika javna preduzeća (Nacionalni parkovi, Morsko dobro, Aerodromi CG).
    Que se vayan todos! :)

  4. Svako ko je od stupanja na vlast mladih, pametnih i dugorukih pa do 26. aprila 2012. u 12:29 bio njihov saradnik ili politički saveznik ne može u narednih deset godina (alternativa: do kraja karijere) govoriti javno o moralu, nacionalšovinizmu, ratnim zločinima i davati sudopve o tome šta je istinito a šta nije. O rehabilitaciji odlučuje arbitražno vijeće čiji se sastav određuje konsenzusom. Vijeće sve odluke donosi konsenzusom.

Odgovorite na Неон Poništi odgovor

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.