Momčilo D. Pejović: Njima je dobro, a nama može (li) biti gore?

      A đe si, ti? Od kada se nijesmo viđeli! Ima bogme polijepo vremena! Ja mnim cijela godina?! Što činiš? Kako si? Kako porodica? „Đeca“ što ti čine, rade li? A, još pišeš?! Šta je sada na redu?  Ne moga me zapanuti da progovorim, a kamo li da odgovorim na njegova neprekidna pitanja. Ka vazda na našim „slučajnim“ susretima! Primjećujem da koristi svaku „priliku“ da ubaci slovo „đ“ u pogodne riječi, a koje je nekada ekavicom izgovarao. Ništa novo kod takvih pomodara. Rekli bi, osjetio čovjek pravi trenutak i „svrstao“ se na vrijeme! 

Tačno je da se već dugo vremena nijesmo vidjeli, mada sumnjam da nije znao gdje sam, što radim, da li pišem i što sve objavljujem! U neki fakat dođe i na mene red te ga pozdravih, ne samo rukujući se, već i riječima pitajući ga za zdravlje i njegova razna „službena“ putešestvija i „obaveze“. Naravno uvijek je u žurbi, barem kada sam ja u pitanju!?

I da prekratim priču našeg dvadesetominutnog razgovora, više formalnog i (ot)pozdravnog, pa da „poentiram“ sa njegovim pitanjem na kraju našega razgovora: „Pišeš… (li)“? Pišem, rekoh poluglasno! A što pišeš,… sada? A ne znaš, odgovorih više za sebe! Piši, piši…, mada ti to ne treba, a neće ti ni valjat!? Znam dobro da je mislio na moj posljednji tekst pod naslovom: „Što ministar zbori kad govori“?!

Odavno sam prebrinuo brigu šta on sve hoće da mi (in)direktno kaže u našim sve rjeđim susretima, a za koje bih rekao da su sada postali mnogo suptilniji i „dozirani“ od njega i njegovih „stručnjaka“ i, naravno, namjerno utanačeni „slučajnim“ susretom kod „Dali“-ja. I prije nego se raziđosmo, a stiskom ruke se pozdravismo, on reče: „Pisanje ti je, kažu, kao droga! Kad jednom probaš možeš i da ostaviš, ali kad se „navučeš“ više se ne „skidaš“, i zato piši, samo ti piši!? Slegoh ramenima i pođoh na svoju uobičajenu pauzu.

Ma baš kao da je pogodio moje misli, koje mi se ovih dana vrzmaju „po glavi“! Gotovo da je pogodio o čemu razmišljam i čime sam preokupiran. Njegove riječi „Pisanje ti je, kažu, kao droga…“ baciše me u neko razmišljanje o onome što radim, zašto pišem, … i dokle sa tim pisanjem? Aktivno se bavim pisanjem već više od tri decenije, bilo da je riječ o stručnim i naučnim tekstovima-radovima ili da se radi o mom kritičkom osvrtu, polemikama, sagledavanju i ujedno reagovanju na društvene i političke teme i probleme u Crnoj Gori za posljednje dvije decenije.

Tokom te tri decenije pisanja pokušavao sam, i to ozbiljno, prestati sa pisanjem i objavljivanjem tekstova na pojedine društvene i političke teme, koje su bile aktuelne tokom posljednje dvije decenije. Naravno, bio sam neuspješan u tome. Izgleda da sam se „navukao“ na pisanje! Najduža „pauza“ koju sam uspio izdržati „skidajući se“ sa pisanja i objavljivanja kritičkih tekstova ili mojih reagovanja bila je za vrijeme rada na monografiji „Cetinjska gimnazija 1880-1920“, iako sam u toj „pauzi“ imao nekoliko ozbiljnih „kriza“, koje nijesam mogao ispustiti a da ne (od)reagujem na pojedine „napade“ nekih pojedinaca „zabrinutih“ zbog moje naučne karijere i „velikih novaca“ koje „daje“ država Crna Gora za moj „nerad“ u Istorijskom institutu! Dakle, ti „izleti“ ili „krize“, koje sam imao tokom „skidanja“ u cilju pisanja navedene monografije, priznajem, nijesu me mogle potpuno „izliječiti-skinuti“ od pisanja, što će reći drugim riječima nijesam prestajao pisati.

Sličnu „pauzu“ još sam jednom (na)pravio, odvikavajući se od pisanja tekstova u kojima kritički sagledavam ukupnu društveno-političku zbilju u Crnoj Gori za posljednje dvije decenije odnosno od početka posljednje decenije 20. vijeka pa sve do današnjega dana. Bilo je to kada sam pisao kritičku studiju političkog portreta jednoga nekadašnje poznatog stranačkog lidera, velikog Srbina, a sada Crnogorca i „samostalnog p(oli)tičara i književnika… iz pragmatičkih razloga“! Ako je pisanje droga, kako neki kazaše mome „slučajnom pratiocu“, onda sam se ja „navukao“ na to pisanje i nema mi lijeka da bih se makar i privremeno mogao od toga „očistiti“!

Kako odoljeti pisanju a ne „navući“ se kada svakodnevno štampani i elektronski mediji objavljuju sijaset izjava kao „bisera“ naših istaknutih državnika, političara, ministara, poslenika u kulturi i nauci, a sve do jednoga istaknutih članova vladajuće koalicije i crnogorske „političke elite“ nastale u „ratu za mir“ i opstale u vlasti sve do današnjih dana da nam njima kreiraju javno mnjenje, jer njihove su misli vladajuće, sveznajuće i dubokomislene!? Oni, kao državnici i političari, „dublje i dalje vide“ i „imaju“ pravo da građanima Crne Gore kreiraju stvarnost i njima upravljaju, a da niko od građana ne smije ni pisnuti već samo pozdraviti i pohvaliti njihova velika politička, privredna i naučna djela postignuta u „eri tranzicije, evropeizacije i transatlantskih integracija!

Priznajem da ne mogu tome odoljeti, a ne potencirati njihova činodejstvija za „dobro građana“ Crne Gore i bolji život „političke elite“ crnogorske. Sve se može „golim okom vidjeti“ i ne treba dugo tražiti primjere za „evropski razvoj i napredak“ postignut u posljednje dvije decenije, a naročito za ovih nekoliko godina od sticanja nezavisnosti, kada je Crna Gora postala „ekonomski prosperitetna“ država sa BDP-iom od preko tri milijarde eura i prosječnom mjesečnom zaradom zaposlenih u iznosu od cijelih 495,00 eura! Ne treba zaboraviti činjenicu da smo bili i tu cifru „značajno“ prebačili, prije par godina, za cijelih 20,00 eura, odmah nakon (iz)nenadne ostavke-odlaska ondašnjega premijera. Što jest jest i to treba priznati i (po)hvaliti, a bogme je i Evropa sve javno priznala i značajno vrednovala ocjenjujući takav „napredak“ kao uzor u susjedstvu i čak regionu! Ako i nije nešto tako od svega navedenog zar treba gledati ili zamjerati kad se ne složi za „konjsko kopito“, što bi naš narod rekao?

Baš je nekoga briga iz državnoga i političkoga vrha za „epidemiju u Komanskom mostu“, kao i za neodržavanje skupa evropskoga pokreta LGBT populacije, a još manje je važno što je gorivo znatno poskupilo ili što će se cijena struje povećati „beznačajnih“ 20-25 procenata! Šta je to za životni standard građana Crne Gore, koji je već dostigao nivo evropskoga prosijeka od cijelih 30%? Kako mogu „neostvareni“ i (ne)ozbiljni „kritičari“ da šire takve neistine o našem „ekonomskom prosperitetu“ kada naša „politička elita“ ostvaruje sve ono što obeća svojim biračima ili građanima? Zašto „malo nagaravljani protestanti“ uzvikuju (ne)primjerene parole koje imaju „politički“ prizvuk i opasno prijete „ugrožavanju političkoga sistema“, direktno se odražavajući na ekonomsku krizu i imaju za cilj smjenu vlasti, pa još i najavljuju masovnija okupljanja?!

Šta fali Crnoj Gori koja je „uspješna evropska priča“ sa preuzetom „štafetnom palicom“ i fregatom koja je uzor regionu? Kod nas u Crnoj Gori sve je u „razvoju“ i budi se sa prirodom! Proljeće, trava zeleni a gora počinje da lista! Ljepote, od prirodnih resursa! Nema stagnacije u privredi, jer još nijesmo cijelom težinom tresnuli o dno. Mnogo smo „održiva“ država i bogme mala ali „uveliko“ održiva ekonomija, i tako u svim segmentima društva i države. Najvažnije od svega je što je naša „politička elita“ održiva i što se pokazala i dokazala da ima kapaciteta političkoga da još bude u naredne dvije decenije na vlasti. To se zove samoživost i održivost. Niko nema pravo na „jeftino k(r)itizerstvo“ koje se upućuje onima na vlasti, niti se neko može žaliti na tako „održiv“ privredni sistem, koji ima nekakav „tričavi“ inostrani dug u iznosu od samo 48% BDP-ia.

Ko može i šta reći ili pribaciti takvom „održivom privrednom sistemu“ u kojem ekonomski eksperti i stručnjaci neoliberalnog kapitalizma, a sa njima i ministar finansija, zagovaraju dugoročna zaduživanja kod inostranih banaka, jer je naša ekonomija „održiva“ i još „samoodrživa“, pa iako je „mala“? Dobro je, kažu naši ekonomski stručnjaci i eksperti, da se mogu naći banke kod kojih ćemo se još zadužiti za nekih tričavih par stotina miliona eura!? I još ti isti „ekonomski eksperti“ svakodnevno ubjeđuju svoje građane da se sva ta kreditna zaduženja i pristigle obaveze za naplatu-otplatu kreditnoga duga neće i ne mogu odraziti na redovna primanja zaposlenih niti na obaveze prema penzionerima, kao najbrojnijoj „populaciju“. Ima li ko živi u državi „ekološkoj i nezavisnoj“, a „ekonomski prosperitetnoj“ Crnoj Gori, da (ne) vjeruje našim ekonomskim ekspertima, državnicima, premijerima, ministru finansija i cijeloj „političkoj eliti“ naše generacije „mladi, (s)lijepi i (još) pametni?

Izborna parola pod motom „MI MOŽEMO BOLJE“ naše „političke elite“ na vlasti na lokalnim izborima u Herceg Novom sjajno dočarava njen dalji „ekonomski prosperitet, održivost i samoživost“! Sa tom parolom oni pokazuju umješnost vladanja i opstanka, napuštajući raniju i odavno izrabljenu parolu za „bolji život“ građana!

Nema sumnje da oni „mogu bolje“ i suptilnije, vještije i mnogo dublje da zavuču ruke u džepove uveliko osiromašenih građana i da novim kreditima ih zaduže za još po 2.642,3 eura. Sigurno je jedno da se to neće odraziti na njihova redovna primanja iz raznoraznih i brojnih upravnih odbora. Takođe, na redovnost primanja zaposlenih i na penzionere „ne može“ da se odrazi jer će se samo smanjiti plate zaposlenih u iznosu od 5-7 procenata, kao da je to ionako mnogo bitno, jer je odavno postignut „evropski prosijek“ zarada!!! A, ako ni to ne bude dovoljno onda će naša Vlada, na čelu sa novim Premijerom, nama građanima zaprijetiti novim poskupljenjima osnovnih životnih namirnica, porezima, otpuštanjem „viška“ zaposlenih u administraciji i tako dalje i tome slično.

Odavno je brojnim građanima Crne Gore jasno da im ne može biti bolje, ali ih je strah da im može biti znatno gore i neizdrživo sa novim, planiranima i u zakonu ugrađenim inostranim kreditima. A šta će sada predsjednici granskih sindikata reći na sve ono što se čini, a svojim potpisima na „SPORAZUM“ su se obavezali da će do 2015. godine obustaviti svoje pravo na štrajk, čekati od Vlade i novoga Premijera obećane „benefite“ i siguran „rast“ bruto društvenog proizvoda na godišnjem nivou u iznosu od 2,5-3 procenta, pa čak i više!? Šta reći na sve? Odgovor bi bio: „ONI SU DALEKOVIDI, A KAO VLAST MOGU DUBLJE I BOLJE“ da zahvate iz narodne kase! Sindikalni potpisnici „SPORAZUMA“ sada su na potezu, naravno za njihovo dobro i nove fotelje.

 

Podgorica, srijeda, 04. april  2012. godine                           Dr Momčilo Dušanov Pejović

 

Comments

  1. Danju i noću, telekran je tukao po ušima statističkim podacima koji su dokazivali da ljudi danas imaju više hrane, više odeće, bolje kuće, bolju razonodu — da žive duže, da imaju kraće radno vreme, da su veći, zdraviji, jači, srećniji, inteligentniji, obrazovaniji nego ljudi koji su živeli pre pedeset godina. Od toga se nijedna reč nije mogla ni pobiti ni dokazati…

    Sve se topilo i maglilo. Prošlost je bila izbrisana, čin brisanja zaboravljen, i laž je postala istina. – Džordž Orvel

  2. Milovan Vukov Jankovic says:

    U odnosu na VUKOVAR , SARAJEVO I DUBROVNIK,
    mi smo rodjeni pod SRECNOM ZVIJEZDOM,
    a imamo vise kladionica i kafica od KOPENHAGENA.

    Sreca je RELATIVNA kategorija,
    samo LUDI I MUDRI, znaju za puteve do blaga Cara RADOVANA.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.