“Evropske vođe, posebno one iz Komisije, Savjeta za ekonomiju i finansije te Evropske centralne banke, koriste trenutnu krizu kako bi nametnuli neoliberalni poredak nasuprot idealu demokratske, socijalne i ekološke Evrope. Kažemo ‘Dosta!’. Mi više ne prihvatamo te politike. Oni se podruguju demokratiji, oni su Evropu već bacili u posebno tešku ekonomsku krizu. Oni su probudili ksenofobne demone koje je upravo ta Evropa trebala da izbriše. Želimo poboljšati evropski socijalni model i odbraniti narod, a ne banke, korporacije i njihove najveće dioničare”, stoji u pozivu za priključenje novonastalom evropskom Alternativnom summitu.
U jeku jednoglasnog sprovođenja mjera štednje i nepovratnog mijenjanja društvene situacije u većini evropskih država, Altersummit je osmišljen kao prvi korak u vraćanju evropskog projekta na stazu istinske demokratije. Iako je tek u svojim začecima, već ga podržava veliki broj evropskih sindikata i nevladinih organizacija – od ATTAC-a, Etienne Lebeau: “Moramo izgraditi snažan i sveobuhvatan pokret koji će uvesti alternative kako bismo evropski projekt ponovo doveli na stazu demokratije, društvenog i ekološkog napretka” internacionalne mreže za globalnu pravdu, preko Odbora za ukidanje duga Trećem svijetu (CADTM) i Transforma!, evropske mreže za alternativno razmišljanje i politički dijalog. Popisu se za sada pridružilo i dvadeset intelektualaca među kojima su Bernard Stiegler, francuski filozof, Eric Toussaint, predsjednik CADTM-a, Stéphane Hessel, legenda francuskog Pokreta otpora i Tariq Ali, britanski publicist i politički aktivist, a broj potpisnika je u svakodnevnom porastu.
Kako je u razgovoru za H-Alter objasnio Etienne Lebeau, član belgijskog sindikata bijelih ovratnika Centrale Nationale des Employés (CNE), koji je jedan od pokretača inicijative, sama ideja za nastanak Altersummita proizašla je iz rada Evropskog socijalnog foruma (ESF). “Budući da je dinamika unutar ESF-a s godinama oslabila, tridesetak sindikata i ostalih socijalnih pokreta odlučilo je ostvariti svojevrsnu reinkarnaciju Foruma. Tako je prije tri godine nastala Zajednička socijalna konferencija (JSC) koja se do sada održala u dva navrata. No kako se više ne nalazimo samo u razdoblju ekonomske krize, već smo postali i svjedoci ‘tihe revolucije’, kako ju je nazvao José Manuel Barroso, odnosno sistemskog sprovođenja neoliberalnih politika od strane Evropske komisije, imamo osjećaj da je došlo krajnje vrijeme za preduzimanje daljnjih koraka”, rekao je Lebeau.
Član sindikata bijelih ovratnika dodao je da će realna opasnost za sve države članice Unije tek uslijediti nakon daljnjeg osnaživanja moći Komisije. “Osim porasta broja zakona koji se tiču fiskalnih pitanja i plata, većih kazni i povećanja automatizma njihove implementacije, te obavezne primjene tih zakona na osnovnim osnovniv evropskog i nacionalnog zakonodavstva, uskoro ćemo biti svjedoci i povećanja ovlašćenja Komisije koja će moći intervenisati u nacionalne budžete i prije nego što će se o njima raspravljati u nacionalnim parlamentima. Osim toga, postoji i potreba da se građanima Evrope, posebno u zemljama poput Njemačke i Belgije, u kojima preovladava mišljenje da je ono što se događa u Grčkoj nešto što se njima ne može dogoditi i što se odvija negdje daleko, ukaže na djelovanje Trojke (Evropske centralne banke, Evropske komisije i MMF-a) te na posljedice sprovođenja takozvanog euro-liberalizma. Zbog svega toga moramo uz pomoć društvenih, političkih i intelektualnih snaga izgraditi snažan i sveobuhvatan pokret koji će uvesti alternative i osmisliti političke procese, a koji će evropski projekat ponovo dovesti na stazu demokratije, društvenog i ekološkog napretka”, poručio je Lebeau, koji vjeruje da bi Altersummit zbog intenzivne saradnje među različitim pokretima mogao omogućiti snažniju mobilizaciju evropskih sindikata.
Inicijativi se priključio i hrvatski filozof Srećko Horvat koji se nada da bi udruživanjem organizacija koje se već decenijama bave pravima radnika, izmjenama zakonodavstva, različitim ekonomskim politikama i pritiscima napokon mogao osnovati panevropski pokret.
Kojim će se sredstvima članovi Summita služiti za ostvarenje krajnjeg cilja, još uvijek nije poznato. Kako objašnjava Horvat, o daljnjim koracima i akcijama odlučiće se na prvom sastanku inicijative koja će se održati u Briselu krajem ovog mjeseca. Prije samog sastanka održaće se niz različitih radionica i rasprava koje će se fokusirati na ključne probleme današnje Evrope – od novih zakona o radu, nestanka socijalne države, pa sve do rasta ksenofobije i radikalne desnice.
“Tek smo na početku procesa koji će svakako podrazumijevati trajnu koordinaciju između nekoliko evropskih mreža te brojnih akademika i aktivista. Sama činjenica da ćemo uspostaviti kontakte među različitim grupacijama i pojedincima može uticati na promjenu evropskog ideološkog krajolika. Osim toga, naša inicijativa ima potencijala da dopre do građana putem mainstream medija u kojima je do sada dominirala neoliberalna doktrina. Summit, kojeg ćemo organizovati tokom ove godine, pomoći će nam i da postignemo koordinaciju različitih evropskih grupacija koje bi se, primjera radi, u matičnim državama mogle mobilisati na zakazane datume” – objasnio je Lebeau.
Budući da se Evropa trenutno nalazi u situaciji u kojoj nadnacionalne institucije kroje sudbine evropskih građana iza zatvorenih vrata, poslovni lobiji imaju direktan uticaj na kreiranje zakona, u kojoj se veliki broj članova Evropskog parlamenta zbog obavljanja poslova za korporacije i finansijske lobije nalazi u sukobu interesa, a izabrane vlade se zamjenjuju s podobnim tehnokratima, sigurno je da članove Altersummita očekuje velik posao.
“Neosporno je da nam neće biti lako, ali pokreti kao što su Occupy Wall Street i Indignados udarili su temelje koji omogućavaju evropskoj ljevici da se napokon suprotstavi fatalizmu”, zaključio je Lebeau.
javni.me/index.hr
javniservis.me 
Koje mlacenje prazne slame.
Mi ce mo se kao udruziti,a oni koji drmaju planetom ce kao eto gledati mirne duse kako se gologuzije udruzuju protiv njih i njihovog novca.
Odavno ne procitah vece sranje.
ti mlatiš praznu slamu. Tekst je dobar i poučan.
AlterGlobalizam ima budućnost jer to je jedini način za promjene ovakvog nepravednog sistema vrijednosti. Borba nece biti jednostavna, ali makar centimetar po centimetar se moramo kretati naprijed. Drugačiji svijet je moguć ! A tebi evo poučnog texta ove pjesme:
Pjesma je blagi užas. Sindikat je sve gori i gori. Onaj prvi album ajd i nije loš. Sve poslije…aok…
dobro de… nisam ni ja mislio bukvalno da je pjesma odlična..nego više radi energije..i poruke..nema povlačenja, nema predaje! :) Njihove pjesme poput Svedok Saradnik, zatim “Pretorijanska Garda”… i “Oni su” nose kvalitetne poruke.. ne ulazim u druge kvalitete, nisam specijalista za rep.
LSN,
“AlterGlobalizam ima budućnost jer to je jedini način za promjene ovakvog nepravednog sistema vrijednosti.”
Kako to da u jednom momentu tezimo ka “slobodnim i razvijenim drustvima”,a u sedecem ta ista drustva karakterisemo kao neoliberalna i nepravedna kada su u pitanju demokratija i slobode.
Ili je jedno ili drugo .Ja kazem ovo drugo.
Tako da u stvari ti si taj koji mlatis praznu slamu jer ako malo bolje razmislis i taj famozni AlterGlobalizam je u stvari dio globalizma koji ocigledno niceg dobrog ne donosi.Pogotovo nama koji zivimo u ovim provizorijumima.
Ako i ova video poruka u trajanju od 3’ 38”, Koja dolazi od postovane Natase Srdoc ne dopre do vase svijesti, onda i dalje vjerujte Socijalizmu.
Zbog čega se građani Hrvatske odriču ekonomske slobode?
Nataša Srdoč, predsjednica Adriatic instituta za javnu politiku govori o nepostojanju ekonomske slobode građana u Hrvatskoj i najavljuje pritisak na hrvatske političare od
strane euro-atlanskih institucija, u cilju uspostavljanja vladavine prava, nezavisnog pravosuđa, zaštite vlasničkih prava, povrata privatne imovine oduzete građanima tokom komunizma i u zadnjih 20 godina i oduzimanja nezakonito stečene imovine prijašnjim i sadašnjim političarima.
(pogledajte video na dnu transkripta)
transkript:
Dobar dan. Ja sam Nataša Srdoč, predsjednica Adriatic Instituta za javnu politiku.
Država nam uzima 25% PDV-a, četvrtinu svake potrošene kune. Mi plaćamo cijenu goriva dvostruko veću od svjetske tržišne cijene. Mi plaćamo stranim bogatim brodovlasnicima da kupe baš naš brod – naša državna brodogradilišta nisu u stanju proizvesti brod profitabilno te mi dajemo naš novac u obliku potpore koja ide stranom brodovlasniku kroz nižu cijenu broda. Mi toleriramo političku korupciju i pljačku, organizirani kriminal i policijsku državu koja se iživljava nad pojedincima koji je mogu ugroziti .
I mi ćemo sve to trpiti za PRIVID besplatnog zdravstva, besplatnog školstva, štednje za našu mirovinu i zaposlenja koje nam država omogućava – s našim novcem – ovaj dio većina građana zaboravlja. S našim novcem, hrvatske vlade korumpiranih političara zadnjih su 20 godina držale u šaci pravosuđe, ekonomiju i medije.
Nema besplatnog zdravstva, školstva i mirovine! Hrvatski porezni obveznici to vrlo skupo plaćaju!
Zar ne bi bilo bolje da imamo više novaca u našem džepu i sami odlučimo gdje ćemo uplatiti za zdravstvo, školovanje naše djece i uložiti za buduću mirovinu?
Mi trebamo državu koja će nam osigurati vladavinu prava, zaštitu vlasničkih prava, nezavisno sudstvo i slobodnu tržišnu utakmicu bez monopola. Vlastitim poduzetničkim projektima, mi ćemo sami stvoriti nova radna mjesta i pokrenuti ekonomiju.
Prosperitet neće doći iz “državne kase” – koja se puni iz džepova nas, građana. Vlada ne može stvoriti nove poslove, osim našim novcem kojeg prije svega generira privatni sektor. Ogromni hrvatski državni aparat zahtjeva velike količine poreznog novca da bi mogao i dalje financirati svoje neefikasne birokrate i učvrstiti kontrolu nad posebnim interesnim skupinama. U osnovi, političke stranke novac koji dobiju od naših poreznih davanja koriste kako bi kroz povlastice i poticaje kupile glasove za slijedeće izbore. Našim novcem, korumpirani političari i dalje teže držati u šaci pravosuđe, medije i ekonomiju!
Ja vjerujem da će se riječi Lady Thatcher ubrzo obistiniti – ona je kazala “problem sa socijalizmom je taj što prije ili kasnije vlast ostane bez novca građana (koji može trošiti)”.
A mi u Adriatic institutu ćemo se potruditi da financije koje bi trebale doći iz međunarodnih izvora budu uvjetovane dovođenjem stranih sudaca i tužitelja koji će pomoći domaćim poštenim hrvatskim sucima u uspostavi vladavine prava, nezavisnog sudstva, povratu privatne imovine oduzete tokom komunizma i oduzimanju nezakonito stečene imovine prijašnjim i sadašnjim hrvatskim političarima.
Pozivam Vas da podržite nastojanja Adriatic instituta za javnu politiku u stvaranju pravedne i napredne zemlje ekonomski slobodnih hrvatskih građana. Posjetite nas na http://www.adriaticinstitute.org i na našoj facebook stranici!
Hvala Vam!
Video:
Ali nazalost izgleda DZABA, bilo sto da vam PUSTIM vi cete i dalje vjerovat u tu katastrofalnu i opaku IDEOLOGIJU,i pored skola te ste zavrsili i vasega licnog”obrazovanja” sa titulama ,mr ,i Dr, koje mene uopste ne imresioniraju, samo
cijenim vas pristup u kakve vrijednosti vjerujete je POKAZATELJ za mene vase INTELIGENCIJE.
haha,
S nasim novcem !
………naša državna brodogradilišta nisu u stanju proizvesti brod profitabilno te mi dajemo naš novac u obliku potpore koja ide stranom brodovlasniku kroz nižu cijenu broda………..
Citaj ,aluminijum ,zeljezo ili bilo sto drugo dje DRZAVA ima BIZNIS ,haha S,nasim novcem!
Zapamtiteeeeeeeeee, S nasim NOVCEM !!
Nikad DRZAVNA I OPSTINSKA preduzeca nece moci konkurisati PRIVATNOM VLASNISTVU, ni kvalitetom usluga, niti motivacijom zaposljenih ni efikasnoscu istih, JAVNA PREDUZECA SU ZA PLANDOVANJE I PREZIJEVANJE STOKE SITNIJEH ZUBA, koji sa GRBACE PRIVATNIH PREDUZETNIKA I RADNIKA,
glodju do KOSKE, narodno bogastvo, i umjesto BLAGOSTANJA, dovode DRZAVE I GRADJANE u duznicko ROPSTVO i na prosjacki stap.
Samo UDRUZIVANJEM i kolektinnim dogovorom POSLODAVACA I RADNIKA, koji je sklopljen prije 120 godina, moze se EFIKASNO STVARAT I RADIT,
80% Danskog BNPa , dolazi od IZVOZA,
javne SLUZBE koje su OGROMNE u odnosu na Njemacku,
skoro 1 milion zaposljenih, od 2,5 miliona radno aktivnih,
veoma uspjesno SKOLUJU, LIJECE I ODRZAVAJU INFRASTRUKTURU,
ali i opterecuju BUDZET, sa 10 milijardi MANJKA U KASI PRASICI.
Odgovornost za NEZAPOSLJENE , treba NATOVARIT na grbacu PRIVATNIKA I ZAPOSLJENIH RADNIKA, da obadvije STRANE budu zainteresovane za sto veci BROJ RADNIH MJESTA, a JAVNE SLUZBE treba povuci za UVO I NOS,
i prinudit da RADE SVOJ POSAO,
jer ako cekamo sredjen KATASTAR od prvog svjetskog rata,
jer tamo SVI PLANDUJU I PREZIJEVAJU,
i taj posao treba POVJERIT PRIVANICIMA po OPSTINAMA, jer je SVAKI MONOPOL, uzas za RUSTVENU ZAJEDNICU, kao i BIVSI SOCIJALIZAM I KOMUNIZAM, dje svi POMALO KRADU I SVI ZIVE NA IVICI EGZISTENCIJE.
Za sve su krivi ILLUMINATI koji su zavladali svijetom a kod nas su dosli sa Mankom i ostalima
Preletio sam na brzinu ovaj tekst i cini mi se kao prilicna utopija, kao ufuravanje salonskih intelektualaca da mogu strasno nauditi trenutnom poretku. S obzirom na veliko zaostravanje medju klasama i sve veci, zjapeci jaz medju njima, hobotnicu lobista, banaka, raznih korporacija itd. ja ne vidim drugi nacin da dodje do neke znacajne promjene i preraspodjele bogatstva sem nove revolucije ili rata. Elite su ocigledno spremne svoje bogatstvo braniti svim sredstvima, a ubrzo ce na sve biti spremni i oni koji nemaju sta da izgube.
Jedina alternativa je da se narod dozove u pamet i izabere odgovorne politicare za vodje, Francuska ima tu sansu uskoro, a i u Holandiji su neka budjenja na vidiku. Nadajmo se.
Brat po misljenju,
…..”…..- Siromašna država prebogatih pojedinaca, a osiromašene većine, je proizvod mafijaško-špekulativnih politika. Iz tih golemih problema se može izaći jedino revolucijom. I najčešće puškom. Ali, posljednji je čas da se to uradi olovkom. A sve u cilju građenja države socijalne pravde i jednakih šansi. A ova to sada nije. Nova politika će i ovo znati prepoznati,……..” napisao je Grahovac u autorskom tekstu koji je objavio dnevnik Vijesti.
Grahovac je istovremeno ocijenio je da su u Crnoj Gori na pragu revolucionarne društvene i političke promjene.
Samo neka ste mi zdravo, obojica.
Vesoooo?Vukoticuuuu???
Kladim se u 100e da radis u drzavnu upravu ili si neki bankovni konsultant za kredite.
Kad budes svoj biznis imao shvaticu svu tezinu tvojih rijeci,a dotad ne prdekaj isti si Lado Tajovic!! Znas li koja je knjiga bila nacitanija prosle godine u Germaniju?
Bolivijska “alternativa neoliberalizmu”
Bolivija u posljednjih pet godina kontinuirano bilježi gospodarski rast, a istovremeno je uspjela smanjiti nezaposlenost i siromaštvo.
Kada se govori o uspješnim zemljama Latinske Amerike u prvi plan gotovo uvijek dolazi ona najveća – Brazil, no vrlo uspješna je i Bolivija, koja u posljednjih pet godina kontinuirano bilježi gospodarski rast, a istovremeno je uspjela smanjiti nezaposlenost i siromaštvo.
Bolivija je prošle godine upisala rast BDP-a za 5,3 posto i tako nadmašila prosjek Latinske Amerike, a prosječni godišnji gospodarski rast od 2007. iznosi 4,5 posto.
Osim toga, vanjski dug Bolivije je smanjen, prihodi od poreza povećani, a devizne rezerve su dosegnule 21 milijardu dolara, piše Guardian.
S druge strane, između 2005. i 2010. stopa nezaposlenosti pala je sa 8,4 na frapantno niskih četiri posto, dok je udjel umjereno siromašnih u ukupnom stanovništu pao sa 60 na 49,6 posto, a onaj ekstremno siromašnih sa 38 na 25 posto, a treba spomenuti i da je Bolivija proglašena zemljom bez nepismenosti.
Razlog ekonomskog i socijalnog uspjeha, koji je pohvalio i program Ujedinjenih naroda za razvoj UNDP istaknuvši kako je Bolivija nauspješnija zemlja Latinske Amerike u “prebacivanju” resursa najranjivijim pripadnicima stanovništva, krije se u transformaciji koju je proveo aktualni predsjednik Evo Morales.
Morales, koji je za predsjednika izabran 22. siječnja 2006., odlučio se za “alternativu neoliberalizmu” pa je nacionalizirao naftnu i energetsku industriju, rudnike, telekomunikacije, promijenio uvjete za izravna strana ulaganja, uveo ekspanzivnu fiskalnu politiku i prekinuo uvoz proizvoda koji su strateški važni bolivijskoj proizvodnji, ističe Guardian.
Istovremeno je došlo do ekspanzivne distribucije ekonomskog viška među stanovništvom, i to kroz direktne gotovinske transfere i obveznice, kao i do rasta plaća. Zahvaljujući tim isplatama i programima povećao se broj djece koja idu u školu, više starijih ljudi počelo je primati državne mirovine, a majke koje nemaju zdravstveno osiguranje dobile su pristup pred i postnatalnoj skrbi.
U centru te – u današnjem svijetu itekako rijetke – situacije je Suma Qamaña, filozofija koja je ugrađena u i u bolivijski ustav. Ona se prevodi kao “živjeti dobro”, ali zapravo znači živjeti u harmoniji i ravnoteži sa drugim ljudima i okolišem i ne bazira se na logici ekonomske profitabilnosti, već na proizvodnji u skladu s prirodom.
“Živjeti dobro znači ne razmišljati samo na način prihoda po glavi stanovnika, već misliti i na kulturni identitet, zajednicu, harmoniju među nama i harmoniju s majkom Zemljom”, rekao je o filozofiji Morales, inače pripadnik Aymara indijanaca.
Jedan od glavnih političkih stratega u Boliviji Raúl García Linera trenutnu transformaciju zemlje opisuje kao pokušaj zamjene automobilskog motora dok auto vozi.
Iako bolivijska strategija očito daje rezultate, Morales je nacionalizacijama razljutio mnoge kapitaliste – jedan od njegovih najljućih protivnika je tajkun hrvatskog porijekla Branko Marinkovic, kojeg su prije par godina žestoko blatili bolivijski državni mediji.
http://abrasmedia.info/dru%C5%A1tvo/ekonomija/bolivijska-alternativa-neoliberalizmu
Evropski primjeri
Pritom se, naravno, ne postavlja pitanje zašto to što vrijedi za Kinu, ne vrijedi i za Europu? Na Starom se kontinentu, naime, već odavno natječe nekoliko oblika vlasništva, kojima je tržište jedini sudac. Doduše, i u Europi se pod neoliberalnim pritiskom mnogo toga mijenja, ali u Francuskoj je, na primjer, Peugeot-Citroen privatna tvrtka, a Renault i dalje državna. Državna je i najveća europska aviokompanija, Air France, kao i znatan dio bankarstva. Prijeti li, zato, slom francuske ekonomije? Deutsche Telekom, koji je u navodnoj privatizaciji kupio najveću (i tada jedinu) hrvatsku telefonsku tvrtku, vlasništvo je njemačke države, isto kao i Volkswagen i mnoge banke. Njemačka vlada je nedavno velikom financijskom injekcijom izvukla iz nevolja Opel, uz ultimatum premijerke Angele Merkel da ne smije zatvarati tvornice u Njemačkoj. Zato se, na primjer, Opel više ne proizvodi u Belgiji. Ali zar i to nije ista ekonomija i ista država, odnosno Europska unija? Na papiru jeste. U životu – malo morgen. Čiji je, zapravo, Opel i tko njime upravlja? Ili, jedan od naših ekonomista nije vjerovao da je skoro 80 posto austrijske prerađivačke industrije u državnom vlasništvu. Zato je tražio i dobio potvrdu – u veleposlanstvu.
U Italiji, prema nekim podacima, oko 30 posto privrede nalazi se u zadružnom vlasništvu. Tvrtka iz Bolonje, na primjer, kojoj su najvažniji proizvod keramičke pločice, vlasništvo je zaposlenih. Riječ je o specifičnom dioničarstvu i o dionicama kojima se ne trguje, čak ni unutar tvrtke. Nakon određenog vremena provedenog u tvrtki zaposlenici ih dobivaju besplatno, svaki po jednu, i one im daju pravo da sudjeluju u podjeli dobiti, upravljanju i izboru direktora. Kad odlaze u mirovinu ili napuštaju tvrtku, ona od njih otkupljuje njihovu dionicu (što je oblik otpremnine) i dodjeljuju je drugom zaposleniku.
http://www.novossti.com/2012/03/kina-ne-haje-za-privatizaciju/
Jako zanimljivi primjeri.