Đuro Radosavović: Kokice bez filma

Još jedanput smo dokazali da smo dio Evrope samo geografski, dok smo od evropske svijesti još uvijek daleko. Na mapi Evrope sa ucrtanim zvjezdicama u državama i gradovima u kojima se održavaju protesti protiv trgovinskog sporazuma ACTA (Anti-counterfeiting Trade Agreement) jedino na prostoru Crne Gore, Albanije i Kosova nema zvjezdica, ništa se ne dešava. Ucrtali su nas samo jer nisu mogli geografski da nas izopšte, odnosno prebrišu.

Budi se i buni sva Evropa, ustalom sve mlado i trezveno, budi se istok i zapad, budi se sjever i jug, a mi spavamo! Čak hrčemo!

Opet kasnimo! Zadovijek, sad i za vijek vjekova, mi kasnimo! Uvijek smo posljednje zrno koje pukne i preraste u kokicu. Nije pravo pitanje zašto mi ne protestujemo i ne bunimo se, već zašto to nismo učili prvi!

Većina se buni jer posmatra zakon o pirateriji kao paravan za omogućavanje potpune Internet cenzure i smanjenje pristupa informacijama “običnom građaninu“. Mi bismo prvi morali da dignemo glas protiv ovog zakona, jer će zakon ukinuti važan sedativ ovog društva.

Tableta koju su svakodnevno uzimali mladi u Crnoj Gori protiv malograđanštine i nemaštine biće ubrzo zabranjena. Zgađena omladina, koju ne interesuju izbori jer nema za koga da glasa, za koju je učešće u društvenim reformama sudjelovanje u cirkuskim tačkama, godinama je boravila u dobrovoljno izabranom zatvoru, u svojoj sobi i smirivala se gledajući najnovije filmove i serije uz kombinaciju muzičkih albuma.

Jedino se tako sticao imunitet na “bogate TV ponude“ i umjesto ispiranja mozga, odabrali su sami informacije kojim će bogatiti svoj mozak. Postoji mnogo ljudi koji su svoj život sveli na društvenu apstinenciju i željno iščekivanje novih stvari na torrentu.

Pitanje je šta će se desiti sa tom velikom grupom ljudi kad se jednog dana obistine upozorenja zapada i zabrani preuzimanje materijala sa Interneta. Životi mnogih biće potpuno besmisleni.

Možda zvuči preozbiljno, ali istina je da se ne može zanemariti broj mladi ljudi koji su izabrali potpunu izolaciju i posvetili svoj život ekranu i Internetu. Jedini dovod informacija i prozor u svijet umjetnosti će nestati, a navike će ostati da vise u prazno.

Filmovi, muzika i serije su bila obična varka, obmana da smo i mi dio tog svijeta koji stvara takva djela. Otrježnjenje će biti bolno kad se probudimo i okrenemo. Svjesni šturog repertoara koji nam se nudi u jedinom gradskom bioskopu, izjedaće nas činjenica da nećemo biti u prilici da za par sati posjedujemo film čijim nas trejlerom mame producentske kuće.

Možda je ipak sve bio paklen plan da postanemo zavisnici filmske industrije. Uglavnom, svjetska bol je prisutna i kod nas, vapaj za filmovima je uveliko počeo.

Ukoliko bi uzeli u obzir količinu materijala koju su naši sugrađani preuzimali sa Interneta, (ne)logično bi bilo da nakon ukidanja svih “prava“ mladi ljudi okupiraju grad i počnu da šire svoj bunt. Kritična masa, pod uticajem filmova i serija, vođena energijom muzike bila bi nezaustavljiva.

Njima bi svaki scenario bio poznat! U poređenju sa njima, sindikalci i radnici bi bili nevidljivi, Anonimusi nesposobni, a policija nemoćna. Mladi bi išli i lomili sve TV ekrane u zemlji, počev od tržnih centara do centara moći.

Ne bi se moglo sa njima pregovarati jer su nepotkupljivi, ne interesuju ih ni pozicije, ljubavnice, stanovi i bazeni. ONI žele samo dobar i nov film, i to odmah! TV revolucija zajedno sa lomljenjem ekrana bi se širila kao zaraza dok bi jedino rješenje bilo da se vrati sedativ u vidu hitne izgradnje i otvaranja najsavremenije kinoteke, gdje bi čarter letovima stizali najnoviji filmovi na besplatno prikazivanje narodu, naravno o trošku brižne države!

E, taj film nećemo gledati!

izvor: vijesti.me